Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-105/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elma Kaleb Mamić, predsjednice vijeća te Dubravke Rudelić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TF zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 8. prosinca 2023., broj 1 K-237/2021-30, u sjednici vijeća održanoj 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika TF kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 8. prosinca 2023., broj 1 K-237/2021-30, temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024, 72/2025. – dalje u tekstu ZKP/08) presuda Općinskog suda u Rijeci broj 1 K-237/20 od 1. travnja 2021., kojom je okrivljenik TF kaznenim nalogom oglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 stavljena je izvan snage te je okrivljenik po članku 139. stavku 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

1.1. Temeljem članka 56. stavka 1. 2. i 3. KZ/11, okrivljeniku je izrečena

UVJETNA OSUDA, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka, te platiti paušalnu svotu u iznosu od 130,00 eura (sto trideset eura)/974,49 kuna (devet stotina sedamdeset i četiri kune i četrdeset i devet lipa).

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Krešimira Bagića, odvjetnika u Rijeci zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da nadležni sud pobijanu presudu ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je vraćen uz podnesak broj KŽ-DO- 51/2024 od 27. veljače 2024.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, međutim navedene žalbene osnove sadržajno ne obrazlaže. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je u razlozima presude shodno odredbi članka 459. stavku 5. ZKP/08 jasno, valjano i dostatno, bez proturječja izložio iz kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tom ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa imajući u vidu navedeno, a ispitujući pobijanu presudu po služenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da u tom dijelu, kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Okrivljenik TF žaleći se zbog pogrešno i nepostupno utvrđenog činjeničnog stanja smatra da nije dokazano da bi isti oštećenom prijetio kakvim zlom i da njegove izjave nisu takve prirode da bi uznemirile i ustrašile oštećenog. Potom navodi da je oštećeni protiv njega podnio prijavu samo kako bi ga uništio, ne želeći sa oštećenikom imati nikakav kontakt s obzirom da ga je ranije oštećeni više puta fizički napadao. Također okrivljenik prigovara zaključcima prvostupanjskog suda s obzirom na iskaze oštećenog ZF i njegove majke UF, a bivše supruge okrivljenika, tvrdeći da su isti lažno svjedočili, a što je potvrđeno istinitim i vjerodostojnim iskazima IF i BF.

8. Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je argumentirano prihvatio iskaz oštećenog ZF kao i svjedokinje UF, koji su identično iskazivali da je okrivljenik prema oštećeniku i ranije znao biti nasilan i prijetiti mu, kao što je to činio i prema bivšoj supruzi UF koja je u svom iskazu detaljno opisala da joj se oštećeni više puta požalio na ponašanje okrivljenika, na njegove psovke i vrijeđanje te da mu je otac, tj. okrivljenik rekao da će mu podmetnuti bombu, što odgovara iskazu oštećenika, a koje riječi je okrivljenik znao govoriti i pred drugim članovima obitelji. Kako su iskazi oštećenika i svjedoka UF u bitnom suglasni i međusobno se nadopunjuju, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio njihove iskaze kao valjane, logične, istinite i životne, a koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Prvostupanjski sud s pravom prihvaća iskaze oštećenika ZF i njegove majke svjedoka UF, a koji iskazi su djelomično potvrđeni i iskazom brata okrivljenika svjedoka BF, koji doduše navodi da o samom događaju nema saznanja ali da mu je poznato da su se okrivljeni i oštećeni svađali zbog kuće koja je u suvlasništvu okrivljenika i njegove bivše supruge, smatrajući da oštećenik svojata pravo na kuću. Upravo navedeno upućuje na poremećene odnose između oštećenika i okrivljenika, dok svjedok IF u svom iskazu navodi kako mu je poznato prema pričanju BF da okrivljenik i oštećenik ne razgovaraju, a koji svjedok je viđao oštećenika da dolazi kući upravo u vrijeme kada okrivljenika nije bilo kod kuće kako bi izbjegao sukobe i svađe.

10. Kaznenim djelo prijetnje štiti se osobna sigurnost neke osobe koja se očituje u pravu svake osobe da živi spokojno i nesmetano. Pravo na duševni mir i osjećaj sigurnosti ne smije biti povrijeđeno ničijim prijetnjama kojima se stavlja u izgled kakvo zlo s ciljem da se osoba ustraši ili uznemiri. Stavljanje u izgled nekog zla može se sastojati u napadu na život, tijelo, slobodu, čas ili imovinu. Kako je oštećenik u kratkom roku prijavio počinjenje predmetnog kaznenog djela od strane okrivljenog te da mu je okrivljeni tom prigodom izrekao riječi: "Ti nemaš tu niš, jebem ti milu mrtvu majku, ubit ću te, dignut ću te u zrak", s tim da je i svjedokinja UF navela da je okrivljenik i ranije znao prijetiti sinu na način da će mu podmetnuti bombu te uvažavajući činjenicu da su obiteljski odnosi između okrivljenika i oštećenika trajno poremećeni, s time da okrivljenik i sam priznaje da nije zadovoljan time što oštećeni dolazi u kuću i istu koristi na način koji okrivljeniku ne odgovara. Sve navedeno upućuje na strani okrivljenog da je počinio predmetno kazneno djelo kako to pravilno zaključuje prvosutpanjski sud, a koje zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Okrivljenik treba imati na umu da za ostvarenje obilježja inkriminiranog kaznenog djela nije od značaja je li upućenu prijetnju imao namjeru ostvariti i je li nekome naudio, već je bitno predstavljaju li izrečene riječi ozbiljnu prijetnju smrću. Kada se ima na umu da su okrivljenik i oštećeni u inkriminirano vrijeme bili u vrlo lošim međuljudskim i obiteljskim odnosima evidentno je da izgovorene riječi nedvojbeno imaju značenje nekoga lišiti života, u ovom slučaju oštećenog, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnoj prijetnji smrću pa je okrivljenik ispravno proglašen krivim da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

11. Žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, no tu žalbenu osnovu ničim ne obrazlaže, a kako je žalbu podnio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj sud u tom dijelu postupio sukladno članku 478.ZKP/08.

12. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom, kao i okolnosti u kojima sada okrivljeni živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

13. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je ispravno okrivljeniku cijenio kao olakotnu okolnost da do sada nije osuđivan, što upućuje da nije sklon činjenju kaznenih djela, dok mu otegotnih okolnosti nije našao pa imajući u vidu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11 i o svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen prvostupanjskom presudom, što je gotovo zakonski minimum pa mu je temeljem članka 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda određujući da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine dana ne počini novo kazneno djelo. Pravilno dakle prvostupanjski sud utvrđuje da će se upravo ovako blažom kaznom u odnosu na ovog okrivljenika, postići svrha specijalne i generalne prevencije kako bi se okrivljenik ubuduće klonio činjenja kaznenih djela kao i da će ova kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na sve da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i svoje ponašanje usklade s društveno prihvatljivim normama življenja.

14. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je s obzirom na navedeno uz primjenu članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 25. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić