REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1847/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKA TVORNICA OBUĆE d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 26/I., OIB: 63926181004, kojeg zastupa Dinko Kulaš, odvjetnik u Dugom Selu, Bjelovarska 5, protiv ZAGREBAČKE BANKE d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Goran Durmiš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, Preradovićeva ulica 24, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja ŽĐ, [adresa], kojeg zastupa Manda Jergović, odvjetnica u Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u stečajnom postupku, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, umješača na strani tužitelja i njegove punomoćnice te punomoćnika tuženika, dana 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika II. višeg isplatnog reda u iznosu od 1.401.709,68 EUR prijavljene u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Zagrebu, St-73/2005, nad Astra d.o.o. u stečaju, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 106.284,46 EUR, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 745.278,04 EUR, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi umješaču na strani tužitelja troškove parničnog postupka u iznosu od 39.161,28 EUR, u roku od 8 dana.

V. Odbija se zahtjev umješača na strani tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 92.213,72 EUR, kao neosnovan.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik stečajni vjerovnici stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju, da je tužitelj na ispitnom ročištu održanom kod ovog suda, u stečajnom postupku St-73/2005, dana 26. veljače 2009., osporio tražbinu tuženika, prijavljenu kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 34.109.323,73 kn. Navedena tražbina da se temelji na dvjema ovršnim ispravama, zapisniku Općinskog suda u Zagrebu o Sporazumu stranaka o osiguranju novčane tražbine tuženika zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama Astra d.o.o., [adresa]. (kasnije tvrtke Centar Žitnjak d.o.o.) i Optima Zagreb s p.o., Zagreb, Kanarinska 7, poslovni broj I-2363/96 od 11. listopada 1996. i zapisniku Općinskog suda u Zagrebu o Sporazumu stranaka o osiguranju novčane tražbine tuženika zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovdje tužitelja, poslovni broj I-638/97 od 27. lipnja 1997. Temeljem navedenih ovršnih isprava da je tuženik protiv tužitelja ishodio donošenje rješenja o ovrsi kod Općinskog suda u Zagrebu, pod brojem Ovr- 1981/99 od 25. kolovoza 1999., radi namirenja tražbine u iznosu od 4.736.742,96 DEM s ''pp'' u kunskoj protuvrijednosti, tražbine u iznosu od 57.149.516,80 ITL s ''pp'' u kunskoj protuvrijednosti i tražbine u iznosu od 12.559,70 s ''pp''. Ističe da je u tom ovršnom postupku tuženik kao ovrhovoditelj podneskom od 9. lipnja 2004. obavijestio sudu da povlači ovršni prijedlog, jer je ovršenik (ovdje tužitelj) regulirao svoje obveze prema ovrhovoditelju, temeljem kojeg podneska da je sud rješenjem od 9. lipnja 2004. obustavio navedeni ovršni postupak. Iz toga da se nedvojbeno zaključuje da su navedene novčane tražbine tuženika u cijelosti podmirene, a podmirio da ih je tužitelj, što da je jasno vidljivo i iz potvrde o osnivanju javnobilježničkog pologa, OU-536/04-4 od 17. svibnja 2004.

2. Stoga tužitelj osporava da bi tuženik temeljem navedene dvije ovršne isprave imao prema stečajnom dužniku novčano potraživanje po Ugovoru o dugoročnom kreditu od 1. prosinca 1995. na iznos kunske protuvrijednosti 1.260.000,00 DEM (iznos od 17.448.571,97 kn), po Ugovoru o dugoročnom kreditu od 29. travnja 1997. na iznos kunske protuvrijednosti 2.350.000,00 DEM (iznos od 16.519.438,96 kn) te po Ugovorima o korištenju kredita u deizama za refinanciranje obveza od 30. ožujka 1988. na iznos od 11.185.176,00 ITL s Dodatkom od 12. lipnja 1995., od 30. ožujka 1988. na iznos od 11.053.584,00 ITL s Dodatkom od 12. lipnja 1995. i od 19. travnja 1990. na iznos od 24.500.687,00 ITL s Dodatkom od 12. lipnja 1995., s obzirom da su potraživanja po svim tim kreditima podmirena, kao što je prethodno opisano, a i nastupila je zastara. Osim toga, da je Ugovor o dugoročnom kreditu od 1. prosinca 1995. na iznos od 1.260.000,00 DEM sklopljen s korisnikom koji je brisan iz sudskog registra temeljem rješenja ovog suda Fi-9618/95 od 13. studenog 1995. U pogledu navoda tuženika da je radi naplate predmetnog potraživanja pokrenuo protiv stečajnog dužnika pred Općinskim sudom u Zagrebu ovršni postupak Ovrpl-4555/06 radi ovrhe na novčanim tražbinama ovršenika po njegovim računima te na pokretninama, ističe da je u tom postupku tužitelj istaknuo prigovor treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uslijed namirenja tražbine tuženika u ovršnom postupku Ovr-1981/99 te da je taj postupak obustavljen rješenjem od 19. rujna 2008.

3. Tužitelj osporava vjerodostojnost tuženikovih izvadaka iz poslovnih knjiga, jer smatra da isti ne potječu iz vremena plasiranja kredita, već su sastavljeni za potrebe prijave tražbine u stečajnom postupku te jer nije usklađena tvrtka korisnika kredita, niti se navodi njegov matični broj.

4. Stoga tužbenim zahtjevom traži utvrđenje nepostojanja tražbine tuženika, prijavljene u stečajnom postupku nad Astra d.o.o. u stečaju, St-73/05, kao tražbine II. višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 34.109.323,73 kn.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je i imao, a i dalje ima, tražbinu prema stečajnom dužniku Astra d.o.o. u stečaju temeljem više ugovora o kreditu, a da je tužitelj bio isključivo založni dužnik na čijim je nekretninama radi osiguranja navedenih tražbina prema Astri d.o.o. u stečaju zasnovana hipoteka, da je radi namirenja tih tražbina pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja isključivo kao založnog dužnika (postupak Općinskog suda u Zagrebu, Ovr-1981/99), da je izjavom od 6. svibnja 2004. dao dopuštenje tužitelju kao založnom dužniku da proda založene nekretnine izvansudskim putem, a nakon što mu kupac tih nekretnina uplati iznos od 13.600.000,00 kn da neće više imati nikakvih potraživanja prema tužitelju kao zalogodavcu u odnosu na te nekretnine pa da je nakon što je primio navedenu uplatu povukao ovršni prijedlog, budući da više nije niti mogao voditi taj postupak u odnosu na tužitelja, zato što je isti odgovarao za dug Astre d.o.o. u stečaju isključivo vrijednošću založenih nekretnina, za razliku od Astre d.o.o. u stečaju koja mu odgovara cijelom svojom imovinom pa kako prodajom tih nekretnina tužitelja dug Astre nije bio podmiren, to da je pokretao protiv iste druge postupke naplate dospjelog potraživanja, a konačnici da je predložio otvaranje stečajnog postupka, koji da se i danas vodi, a u tom postupku da je sudskim vještačenjem utvrđeno da i dalje postoji tražbina tuženika prema stečajnom dužniku, a samo rješenje o otvaranju stečajnog postupka da je potvrđeno i od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te da je stečajni upravitelj stečajnog dužnika u cijelosti priznao prijavljeno potraživanje tuženika.

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da je i sama stečajna upraviteljica Astre d.o.o. u stečaju u ovršnom postupku vođenom kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ovr-1391/08, izjavila da je tražbina tuženika u cijelosti namirena prodajom založenih nekretnina tužitelja, da je dogovor bio da će tuženik nakon uplate te kupovnine odustati od instrumenata osiguranja protiv stečajnog dužnika, da u poslovnim knjigama stečajnog dužnika nije bio evidentiran dug prema tuženiku, već isključivo prema tužitelju, jer je tužitelj namirio umjesto stečajnog dužnika potraživanje tuženika te da je istaknula prigovor zastare.

7. Tuženik je istaknuo da je stečajni upravitelj stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju na ispitnom ročištu održanom u postupku St-73/05, dana 26. veljače 2008., u cijelosti priznao predmetno potraživanje tuženika koje tužitelj osporava.

8. Na ročištu od 8. rujna 2011. tužitelj je naveo da je tijekom poslovnog odnosa između tuženika kao davatelja kredita i ''tužitelja'' kao korisnika kredita i drugih solidarnih dužnika od strane tuženika ukupno primljen iznos od 3.610.000,00 DEM uz iznos od 174.000,00 DEM, a prodajom nekretnine samo tužitelja kao založnog dužnika da je namiren iznos od 13.600.000,00 kn te da bez obzira na kamate koje je tuženik u to vrijeme obračunavao, da je time zasigurno prestala tražbina tuženika.

9. Tuženik u podnesku od 14. listopada 2011. navodi da je temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu od 29. travnja 1997. na iznos od 2.350.000,00 DEM, koji je osiguran sudskim dobrovoljnim založnim pravom, I-638/97 od 27. lipnja 1997., isplatio u razdoblju od 30. lipnja 1997. do 14. srpnja 1997. kredit u iznosu od 2.300.183,13 DEM, da je redovna kamatna stopa iznosila 9% godišnje, a nakon zakašnjenja da se je naplaćivala kamata po dospijeću sukladno odlukama o kamatnim stopama banke (28%, 18% i 15% godišnje), da do 28. svibnja 2004. nije bilo nikakvih otplata kredita, a tada da je uslijedila uplata iz prodaje založene nekretnine tužitelja u iznosu od 13.600.000,00 kn, čime da je podmirena glavnica u iznosu od 8.673.824,84 kn i redovne kamate u iznosu od 976.752,37 kn te dio zateznih kamata u iznosu od 3.949.422,79 kn, a da je preostalo za otplatiti ostatak zateznih kamata, koji ostatak da je na dan 28. svibnja 2004. iznosio 2.205.232,04 EUR, a da su do 30. lipnja 2004. obračunate daljnje zatezne kamate u visini od 29.446,83 EUR, slijedom čega da je ukupno potraživanje zateznih kamata na dan otvaranja stečajnog postupka iznosilo 2.234.678,87 EUR (16.519.438,96 kn) koje da je i prijavljeno u stečajnom postupku.

10. Nadalje, tuženik navodi da je temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu od 1. prosinca 1995. na iznos od 1.260.000,00 DEM, I. Dodatka istomu od 1. travnja 1996. i II. Dodatka istomu od 29. travnja 1997., osiguranim sudskim dobrovoljnim založnim pravom, I-2363/96 od 11. listopada 1996., isplatio u razdoblju od 25. siječnja 1996. do 3. travnja 1996. iznos od 1.260.000,00 DEM (644.227,77 EUR), da je redovna kamatna stopa iznosila 9% godišnje, a nakon zakašnjenja da se je obračunavala kamata po dospijeću prema odlukama o kamatnim stopama banke (28, 18 i 15% godišnje), da je 30. lipnja 1997. izvršena uplata iz kredita dobivenog temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu od 29. travnja 1997. u iznosu od 134.947,45 EUR, a dana 16. lipnja 2005. da je naplaćen iznos od 1.606,84 EUR temeljem blokade računa stečajnog dužnika, stoga da je na dan otvaranja stečaja ukupno potraživanje iznosilo 2.360.368,00 EUR, od čega glavnica 639.601,39 EUR te redovne i zatezne kamate 1.720.766,61 EUR (17.448.571,97 kn).

11. Po tri Ugovora o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveze u ITL da nije bilo nikakvih uplata, ali da su Vlada Republike Hrvatske i Vlada Talijanske Republike 16. veljače 2005. potpisale Sporazum o konsolidaciji duga Republike Hrvatske, kojim da je reprogramiran i dug Astre d.o.o. u stečaju prema tuženiku po tim kreditima tako da ukupno reprogramirani dug na dan otvaranja stečajnog postupka iznosi 17.232,43 EUR (127.387,46 kn) po osnovi glavnice i 1.883,76 EUR (13.925,34 kn) po osnovi kamata.

12. Iz svega navedenog da proizlazi da je temeljem ugovora o kreditu sklopljenih s Astrom d.o.o. u stečaju tuženik ukupno isplatio glavnicu u iznosu od 1.837.525,16 EUR, a naplatio je ukupno 1.845.601,13 EUR, tako da nikako nije mogao biti podmiren cjelokupni dug, zato jer su se na navedenu glavnicu obračunavale redovne i zatezne kamate.

13. Tužitelj je osporio pravilnost tuženikovog obračuna kamata, budući da tuženik prilikom obračuna nije smio koristiti konformnu metodu, a niti je smio nakon dospijeća kamate obračunavati po stopi koju jesam odredio, budući da se nakon zakašnjenja mogu plaćati samo zatezne kamate po stopi propisanoj zakonom. Ponovio je da je prava volja tužitelja kao zalogodavca nekretnina u svrhu osiguranja kreditnih potraživanja tuženika prema Astri d.o.o. i tuženika, prilikom izvansudske prodaje tužiteljevih založenih nekretnina bila da se njihovom prodajom i uplatom tuženiku iznosa od 13.600.000,00 kn, namiri cjelokupno potraživanje tuženika prema Astri d.o.o. u stečaju, koje da je, prema sadržaju ovršnog prijedloga tuženika, na dan osnivanja pologa kod Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković, 17. svibnja 2004., iznosilo otprilike 17.200.000,00 kn, vodeći se poslovnom logikom da je bolje naplatiti 80% potraživanja, nego voditi brojne postupke čiji ishod nije bio izvjestan. Međutim, da sve i kada bi se prihvatile kao točne tvrdnje tuženika da je uplatom navedenog iznosa podmiren samo dio duga Astre d.o.o. u stečaju, da svejedno visina potraživanja tuženika ne bi iznosila 34.109.323,73 kn, koliko je tuženik prijavio u stečajnom postupku, već 8.527.897,58 kn, kako bi to proizlazilo iz obračuna danog u podnesku od 20. prosinca 2011. Međutim, da niti taj obračun nije točan, zato jer iz dopisa tuženika od 9. srpnja 1997., poslanog Astri d.o.o., proizlazi da je dospjeli dug Astre d.o.o. po Ugovoru o dugoročnom kreditu od 1. prosinca 1995. (na iznos od 1.260.000,00 DEM) na taj dan iznosio 672.507,18 kn, dug po deviznim ugovorima o kreditu za refinanciranje obveza u ITL iznosio je 15.863,58 kn te dug po osnovi naknada je iznosio 4.490,35 kn, dakle, da je sveukupno dugovanje Astre d.o.o. prema tuženiku na taj dan iznosilo 692.861,11 kn. Pošavši od tog parametra tužitelj je izvršio obračun, uzimajući u obzir nespornu uplatu u iznosu od 13.600.000,00 kn, te zaključio da bi po navedenom Ugovoru o dugoročnom kreditu od 1. prosinca 1995. i tri Ugovora o kreditu u ITL na dan otvaranja stečaja nad Astrom d.o.o. u stečaju iznosio 3.643.908,63 kn. Što se tiče dugovanja po Ugovoru o dugoročnom kreditu od 29. travnja 1997., navodi da iz tuženikovih izvještaja o zaduženju proizlazi da je dio tog kredita u ukupnom iznosu od 2.038.458,16 kn iskorišten za podmirenje duga društva Optima Zagreb, stoga da se osporava da bi kredit po tom ugovoru bio uopće isplaćen na račun Astre d.o.o. u stečaju, a ako bi se uzelo da samo dio u visini od 2.038.458,16 kn nije bio korišten od strane Astre d.o.o. u stečaju, a ostatak kredita jest, da bi tada dug Astre d.o.o. u stečaju po tom ugovoru iznosio 1.504.476,22 EUR ili 11.059.954,44 kn pa kada bi se tom iznosu pribrojio iznos o 1.427.003,58 kn po Ugovoru o dugoročnom kreditu od 14. prosinca 1995. te po ugovorima o kreditu u ITL, da bi ukupni dug Astre d.o.o. u stečaju iznosio 12.522.958,02 kn, koji da je u cijelosti podmiren uplatom iznosa od 13.600.000,00 kn od strane tužitelja, prodajom založenih nekretnina. Stoga da na dan otvaranja stečajnog postupka tuženik više nije imao nikakvih tražbina prema stečajnom dužniku Astra d.o.o. u stečaju.

14. Tuženik je ostao kod već iznijetih navoda te istaknuo da niti iz jedne isprave u spisu ne proizlazi da je tuženik izjavio da će primanjem uplate od tužitelja u iznosu od 13.600.000,00 kn, po osnovi prodaje založenih nekretnina, biti u cijelosti namiren dug Astre d.o.o. u stečaju, štoviše, da iz potvrde Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković, od 17. svibnja 2004., proizlazi da nakon što primi tu uplatu tuženik neće imati daljnjih potraživanja u odnosu na jasno navedene nekretnine tužitelja, slijedom čega je i povučen ovršni prijedlog u postupku Ovr-1981/99 uz obrazloženje da je regulirana obveza tužitelja prema tuženiku, bez tvrdnje da je regulirana obveza Astre d.o.o. u stečaju, kao korisnika kredita. U odnosu na razlike u obračunima stranaka, tuženik ističe da tužitelj očito nije primjenjivao ugovorene stope kamata, niti je primjenjivao onu metodu obračuna koju je u to vrijeme propisivao zakon. Što se tiče tvrdnje tužitelja da tuženik nije imao nalog Astre d.o.o. u stečaju da se dio kreditnog iznosa temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu od 29. travnja 1997. isplati radi podmirenja obveza Optima – Zagreb s p.o., Zagreb, Kanarinska 7 (kasnije Optima – Zagreb d.o.o.), tuženik ističe da to nije točno, budući da tuženik tako nešto ne bi učinio da nije imao izričit nalog Astre d.o.o. u stečaju, a da postojanje takvog naloga nije uopće čudno, budući da se radi o povezanim društvima, koja su si međusobno davala sredstva osiguranja tuženikovih tražbina.

15. U pogledu povezanosti navedenih društava tuženik navodi da je njegov pravni prednik, Holding Zagrebačke banke d.o.o., kao prodavatelj, sklopio 29. prosinca 1995., s Optima – Zagreb s p.o., Zagreb, Kanarinska 7 (kasnije Optima – Zagreb d.o.o.), Ugovor o prodaji udjela u poduzeću Astra d.o.o., [adresa] i udjela u poduzeću Zagrebačka tvornica obuće d.o.o., u osnivanju, ovdje tužitelja, temeljem kojeg da je Optima – Zagreb s p.o. postala osnivačem i Astre d.o.o. (ranije tvrtke Centar Žitnjak d.o.o.) i tužitelja, a da je osnivač Optime – Zagreb s p.o. RĐ, koja je i direktor ovdje tužitelja i nekadašnji direktor Astre d.o.o., dok se kao osnivač tužitelja navodi PĐ, a prema iskazu same RĐ, danog 24. listopada 2000., u postupku smetanja posjeda vođenom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Pp- 16/2000, da se na adresi u [adresa], nalazi sjedište nekoliko društava koja da su u njenom ''vlasništvu'' ili vlasništvu njene obitelji i to Astra d.o.o., Optima d.o.o., Astra Marijana d.o.o.

16. Tako tuženik tvrdi da je sigurno postojao nalog Astre d.o.o. da se dio kredita kojeg je tuženik njoj odobrio iskoristi za namirenje duga njoj povezanog društva, štoviše, njenog osnivača Optima – Zagreb d.o.o., kao što je i tužitelj iste nekretnine založio u korist tuženika kako radi osiguranja njegova tražbine prema Astri d.o.o., tako radi osiguranja njegove tražbine prema poduzeću Optima – Zagreb s p.o.

17. U pogledu činjenice da Astra d.o.o. nije evidentirala nikakvo dugovanje prema tuženiku u svojim godišnjim financijskim izvješćima za 2005. tuženik je naveo da se radi o ispravama sastavljenim jednostrano od strane Astre d.o.o. na čiji sadržaj on nije mogao utjecati te da iste ne odražavaju stvarno stanje duga.

18. ŽĐ (koja je danas jedini član društva tužitelja) u podnesku od 22. ožujka 2012., predanom na ročištu održanom istog dana, kojim, između ostalog, podnosi zahtjev da joj se dopusti miješanje na strani tužitelja, navodi da su svi ugovori o kreditu koji su predmet ovog postupka sklapani sa starom Astrom d.o.o., [adresa], koja je bila upisana u registru ovog suda na registarskom ulošku [broj ZK uloška]-3065, a u odnosu na koju je rješenjem ovog suda Fi-9618/95 od 13. studenog 1995., upisan prestanak zbog podjele na dva nova poduzeća, novu Astru d.o.o. Poduzeće za proizvodnju obuće, [adresa] (upisanu u registarskom ulošku [broj ZK uloška]-71273) i Centar Kaptol d.o.o. (upisan na registarskom ulošku [broj ZK uloška]-71272). Dakle, umješač tvrdi da predmetna Astra d.o.o. u stečaju nije nikada dobila predmetne kredite.

19. Na upit suda na ročištu od **.**.2015. ŽĐ je izjavila da je ona jedan od stečajnih vjerovnika stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju, s priznatom osobnom tražbinom u iznosu od 30.000,00 kn te tražbinom nekadašnjeg stečajnog vjerovnika VĐ u priznatom iznosu od 12.877,12 kn, čiji je ona zakonski nasljednik.

20. Prema odredbi čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

21. S obzirom da je ŽĐ stečajni vjerovnik Astre d.o.o. u stečaju, ista ima pravni interes da tužitelj uspije s osporavanjem tražbine tuženika, kao navodnog stečajnog vjerovnika istog društva, budući da bi se uspješnim pobijanjem tražbine tuženika značajno rasteretila stečajna masa Astre d.o.o. u stečaju, uz koje se namiruju tražbine svih stečajnih vjerovnika.

22. Stoga je rješenjem donesenom na ročištu održanom 21. listopada 2015. sud dopustio ŽĐ sudjelovanje u predmetnoj parnici kao umješača na strani tužitelja.

23. U daljnjem tijeku postupka umješač na strani tužitelja je naveo da su krediti u ITL dani korisniku Astra Almerija, koja se je 1988. podijelila na četiri radne organizacije, a koje su poslije postale trgovačka društva pa je potrebno utvrditi na koju od te četiri radne organizacije je prešao navedeni kreditni dug. Radi utvrđenja te sporne činjenice predlaže izvršiti uvid u spis ovog suda St-99/90, u kojem je vođen stečajni postupak nad Ž u odnosu na koju je tuženik prijavio potraživanje koje je predmet ovog postupka. S obzirom da se je ta Astra 13. studenog 1995. podijelila na Centar Kaptol d.o.o. i Astra d.o.o., to da je potrebno utvrditi na koje od navedena dva društva je prenesen kreditni dug iz preostala dva ugovora o kreditu u DEM. Stoga je umješač smatrao da bi bilo potrebno izvršiti uvid u diobenu bilancu Astra Almerije i Astre, pri čemu napominje da je o podijeli Astre na Centar Kaptol d.o.o. i Astra d.o.o. odlučeno rješenjem ovog suda Fi-9618/95 od 13. studenog 1995. Istaknuo je da su ugovori o kreditu u DEM bili fiktivni u smislu da stečajnom dužniku navedena kreditna sredstva nisu nikada bila isplaćena na njegov račun, a on je terećen za njihov povrat te je naveo da je u tom razdoblju vlasnik Astre d.o.o./stečajnog dužnika bio Holding Zagrebačke banke d.o.o. koji je preuzeo vlasništvo tijekom prvog stečajnog postupka vođenom nad Astrom.

24. Tuženik je istaknuo da je Stečajna masa iza Astra d.o.o. u stečaju brisana iz sudskog registra pa da tužitelj više nema pravnog interesa za vođenje predmetne parnice.

25. U žalbi protiv ranije prvostupanjske presude te ponovljenom postupku (presuda ovog suda P-979/09-64 od 2. svibnja 2024., djelomično je ukinuta od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, rješenjem Pž-2852/2024-2 od 28. kolovoza 2024., te je predmet u ukinutom dijelu vraćen na ponovno suđenje ovom sudu, ali ne u stadij prethodnog postupka, već u stadij glavne rasprave), tužitelj je po prvi puta iznio činjenični navod da Ugovor o kreditu iz 1995. u DEM i njegovi dodaci nisu potpisani od strane osobe koja je u to vrijeme bila ovlaštena zastupati korisnika kredita, zbog čega da su isti ništetni.

26. Napominje se da se predmetni postupak vodi od 2009., a da je prethodni postupak zaključen rješenjem na ročištu održanom 19. ožujka 2024., slijedom čega je tužitelj navod koji se tiče navodnog neovlaštenog zastupanja korisnika kredita prilikom sklapanja Ugovor o kreditu u DEM iz 1995. i njegovih dodataka mogao i bio dužan iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, a kako nije, sud taj navod neće uzeti u razmatranje, u skladu s odredbom čl. 299. ZPP-a.

27. Ono što je tužitelj iznio još u tužbi jest da je Ugovor o kreditu u DEM iz 1995. sklopljen s korisnikom kredita koji u to vrijeme više nije postojao, koji prigovor je sud otklonio još u ranijoj presudi, kao što će biti naknadno obrazloženo.

28. Ističe se da je, u slučaju ukidne odluke drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka.

29. Kako iz obrazloženja drugostupanjske odluke ne proizlazi da je do povrede došlo tijekom prethodnog postupka, već u stadiju glavne rasprave, prilikom izvođenja dokaza financijskim vještačenjem te prilikom pisanja presude, to u ponovljenom postupku nije provođen novi prethodni postupak, već isključivo nova glavna rasprava, što znači da je prekluzija za iznošenje novota nastupila 19. ožujka 2024. pa niti jedan novi činjenični navod ili dokazni prijedlog koji je istaknut nakon toga, nije uzet u razmatranje prilikom donošenja ove presude.

30. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak iz rješenja ovog suda St- 73/2005 od 26. veljače 2009. s dostavnicama (list 11. i 76. – 78. spisa), podnesci stranaka i odluke Općinskog suda u Zagrebu, iz postupka Ovr-1981/99 (list 12. – 18. spisa), rješenje o osiguranju Općinskog suda u Zagrebu, I-636/97 od 27. lipnja 1997. (list 19. – 22. spisa), rješenje o osiguranju Općinskog suda u Zagrebu, I-2363/96 od 11. listopada 1996. (list 23. – 35. spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u zagrebu, Ovrpl-4555/06-26 od 19. rujna 2008. (list 36. – 37. spisa), potvrda Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković, Zagreb, Gajeva 2, o osnivanju pologa, OU-536/04- 2 od 17. svibnja 2004. (list 38. – 46. spisa), podnesci stranaka i trećih osoba te odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu u postupku Ovr-1391/08 (list 47. – 54., 68., 71. spisa), izvadak iz nekadašnjeg registarskog uloška ovog suda 1-3065 za Astra d.o.o. – upis brisanja (list 55. spisa), rješenje o obustavi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ovrpl-4555/06-26 od 19. rujna 2008. (list 72. – 73. spisa), prijava tražbine tuženika u postupku ovog suda St-73/05 (list 79. – 84. spisa), isprave iz spisa ovog suda St-73/2005 (list 89. – 96. i poleđina spisa), Ugovor o dugoročnom kreditu u DEM s valutnom klauzulom sklopljen 29. travnja 1997. između tuženika kao kreditora i Centar Žitnjak d.o.o. kao korisnika kredita (list 109. – 111. spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika od 16. studenog 2006. i obračuni kamata (list 117. – 141. spisa), Ugovor o dugoročnom kreditu u DEM sklopljen 1. prosinca 1995. između tuženika kao kreditora i Astra d.o.o. kao korisnika kredita s Dodatkom 1. i Dodatkom 2. (list 142. – 146. spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika od 16. studenog 2006. i obračuni kamata (list 160. – 209. spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika od 16. studenog 2006. i rekapitulacija potraživanja (list 210. – 211. spisa), Ugovor o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza 15/88 sklopljen 30. ožujka 1988. između tuženika kao kreditora i Astra – Almeria radne organizacije za proizvodnju kože i obuće kao korisnika kredita s Dodatkom od 12. lipnja 1995. (list 212. – 216. spisa), Ugovor o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza 16/88 sklopljen 30. ožujka 1988. između tuženika kao kreditora i Astra – Almeria radne organizacije za proizvodnju kože i obuće kao korisnika kredita s Dodatkom od 12. lipnja 1995. (list 217. – 221. spisa), Ugovor o korištenju kredita u devizama za reprogramiranje obveza 67/90 sklopljen 19. travnja 1990. između tuženika kao kreditora i Astra – Zagreb poduzeća za proizvodnju obuće kao korisnika kredita s Dodatkom od 12. lipnja 1995. (list 222. – 226. spisa), Sporazum Vlade Republike Hrvatske i Vlade Talijanske Republike o konsolidaciji duga republike Hrvatske od 21. ožujka 1995. (list 227. – 234. spisa), dopisi i knjigovodstvene isprave dostavljene uz podnesak tužitelja od 20. prosinca 2011. (list 252. – 260. spisa), izvadak iz sudskog registra ovog suda za Optima – Zagreb d.o.o. (list 269. – 271. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra ovog suda za Astra d.o.o. u stečaju (list 272. – 283. i 437. – 441. spisa), prilog uz rješenje ovog suda Tt-95/14340- 2 od 10. listopada 1996. za Centar Žitnjak d.o.o. (list 284. – 285. spisa), izvadak iz sudskog registra ovog suda za Astra d.o.o. (list 286. – 288. spisa), izvadak iz sudskog registra ovog suda za tužitelja (list 289. – 290. i 292. – 293. spisa), potvrda sudskog registra ovog suda o pravnom poduzeća Astra d.o.o., [adresa], od 13. srpnja 1995. (list 291. spisa), Ugovor o prodaji udjela u poduzeću Astra d.o.o., [adresa] i udjela u poduzeću Zagrebačka tvornica obuče d.o.o., u osnivanju, [adresa], sklopljen 29. prosinca 1995. između Holdinga Zagrebačke banke d.o.o. kao prodavatelja i Optima-Zagreb, poduzeća za trgovinu i usluge s p.o., kao kupca (list 294. – 299. spisa), zapisnik s ročišta nepoznatog suda, nepoznatog datuma, broj Pp- 16/2000 (list 300. – 303. spisa), obračuni kamata (list 313. – 374. spisa), pročitane su sve isprave iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ovr-1391/08, I-638/97, Ovrpl-4555/06 i I-2363/96 (poleđina spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 403. – 425. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 462. – 463. spisa – usmeni iskaz vještaka, list 703.

– 711. spisa – dopunski nalaza i mišljenje i list 729. – 730. spisa - usmeni iskaz vještaka).

31. Pored toga, u okviru izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, sud je pročitao isprave o ugovorima o kreditu po kojima su obveze reprogramirane predmetnim Ugovorom o kreditu u DEM iz 1997. (list 741. – 747. spisa).

32. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je (preostali) tužbeni zahtjev neosnovan.

33. Predmet spora po prvotnoj tužbi je bilo utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika, kao stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda, ukupnog iznosa 4.527.085,24 EUR/34.109.323,73 kn, prijavljene u stečajnom postupku koji je vođen kod ovog suda, pod poslovnim brojem St-73/2005, nad stečajnim dužnikom Astra d.o.o. u stečaju, a osporene od strane tužitelja, kao stečajnog vjerovnika.

34. Ranijom presudom P-979/2009-64 od 2. svibnja 2024., utvrđeno je da je osnovano osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 3.226.553,92 EUR/23.851.686,80 EUR (stavak I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 1.387.609,14 EUR/10.52.636,90 kn (stavak II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 60.601,37 EUR (stavak III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 192.097,48 EUR (stavak IV. izreke) te je odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova (stavak V. izreke).

35. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž- 2852/2024-2 od 28. kolovoza 2024., prvostupanjska presuda je potvrđena u stavku I. izreke za iznos od 3.212.453,38 EUR, a ukinuta za 14.100,54 EUR te je ukinuta u stavku II., III., IV. i V. izreke.

36. Iz toga proizlazi da je tražbina tuženika koja je prijavljena i osporena u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Astra d.o.o. u stečaju, pravomoćno utvrđena neosnovanom u iznosu od 3.212.453,38 EUR, dok je u ponovljenom postupku potrebno odlučiti o osnovanosti preostalog iznosa od 1.401.709,68 EUR (iznos od 14.100,54 EUR se odnosi na tražbinu po osnovi Ugovora o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 u ITL – prihvaćeno osporavanje zbog zastare, dok se iznos od 1.387.609,14 EUR odnosi na Ugovor o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995.

/1.182.579,36 EUR/, na Ugovor o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. /200.021,21 EUR/ te na tri Ugovora o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 u ITL /5.008,47 EUR/ - odbijeno osporavanje, jer nema zastare).

37. Prije svega, uvidom u izvadak iz rješenja ovog suda, St-73/2005 od 26. veljače 2009., utvrđeno je da je tužitelj upućen na pokretanje predmetne parnice u roku od 8 dana od primitka izvatka iz tog rješenja, dok iz dostavnice koja prileži uz to rješenje proizlazi da je isto dostavljeno tužitelju, po punomoćnici IĐ, **.**.2009., a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena (preporučenom poštanskom pošiljkom) 16. ožujka 2009. (ponedjeljak), to je ista pravovremena.

38. Među strankama je sporno postoji li osporena tražbina tuženika prema Astri d.o.o. u stečaju, a ako postoji, u kojem iznosu te je li ista u zastari.

39. Pogrešno je stajalište tuženika da nakon brisanja Stečajne mase iza Astra d.o.o. u stečaju iz sudskog registra više ne postoji pravni interes za vođenje predmetne parnice.

40. Pravni interes za vođenje parnice postoji kada prihvaćanjem tužbenog zahtjeva postavljenog u toj parnici tužitelj ostvaruje veću pravnu korist od one koju ima bez pokretanja takve parnice.

41. S obzirom da je tužitelj na pokretanje predmetne parnice upućen rješenjem stečajnog suda, koje rješenje i dalje proizvodi pravne učinke te da će se tek pravomoćnim prihvaćanjem predmetnog tužbenog zahtjeva smatrati da je osporavanje tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku nad Astra d.o.o. u stečaju bilo osnovano, to je jasno da tužitelj ima pravni interes za vođenje predmetne parnice.

42. Postojanje pravne koristi, a time i pravnog interesa u konkretnom slučaju neovisno je od faktičnog postojanja ili nepostojanja imovine koja čini stečajnu masu stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju, pri čemu se napominje da je upis stečajne mase u sudski registar deklaratorne naravi, da stečajna masa može faktično postojati neovisno od toga je li ista upisana u sudski registar, a time i neovisno od toga je li ista, nakon što je jednom upisana, brisana iz sudskog registra.

43. U odnosu na činjeničnu i pravnu osnovu osporenih tražbina tuženika valja navesti da su iste prijavljene temeljem pravomoćnih i ovršnih rješenja Općinskog suda u Zagrebu, I-2363/96 od 11. listopada 1996. (dalje u tekstu: rješenje o osiguranju I- 2363/96) i rješenja Općinskog suda o Zagrebu, I-638/97 od 27. lipnja 1997. (dalje u tekstu: rješenje o osiguranju I-638/97), oba o dobrovoljnom osiguranju novčanih tražbina tuženika prema stečajnom dužniku Astra d.o.o. u stečaju, po:

- Ugovoru o dugoročnom kreditu od 1. prosinca 1995. na iznos kunske protuvrijednosti iznosa od 1.260.000,00 DEM – po kojem ugovoru je prijavljeno ukupno 17.448.571,97 kn (2.360.368,00 EUR), od čega 4.728.131,75 kn (639.601,39 EUR) na ime glavnice i 12.720.440,22 kn (1.720.766,61 EUR) na ime kamata (rješenje o osiguranju I- 2636/96),

- Ugovoru o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza od 30. ožujka 1988. na iznos od 11.185.176,00 ITL i Dodatka istomu od 12. lipnja 1995., Ugovoru o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza od 30. ožujka 1988. na iznos od 11.053.584,00 ITL i Dodatka istomu od 12. lipnja 1995. te po Ugovoru o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza od 19. travnja 1990. na iznos od 24.500.687,00 ITL i Dodatka istomu od 12. lipnja 1995. – po kojim ugovorima je prijavljeno ukupno 141.312,80 kn (19.116,19 EUR), od čega na ime glavnice 127.387,46 kn (17.232,43 EUR) i 13.925,34 kn (1.883,76 EUR) (rješenje o osiguranju I-2363/96),

- Ugovoru o dugoročnom kreditu od 29. travnja 1997. na iznos kunske protuvrijednosti 2.350.000,00 DEM – po kojem ugovoru je ukupno prijavljeno 16.519.438,96 kn (2.234.678,87 EUR) na ime kamata (rješenje o osiguranju I-638/97).

44. Razlozi osporavanja postojanja navedenih tražbina tuženika svode se na:

- tvrdnje da ti ugovori o kreditu nisu sklopljeni sa stečajnim dužnikom Astra d.o.o. u stečaju, već s njenim pravnim prednicima, ali kako stečajni dužnik nije jedina pravna osoba koja je nastala statusnom promjenom njegovih prednika, to da je upitno da li su ta dugovanja prenesena upravo na stečajnog dužnika (u odnosu na Ugovor o kreditu iz 1995. u DEM tvrdi se da je sklopljen s korisnikom kredita koji u to vrijeme više nije postojao),

- tvrdnje da novčani iznosi temeljem tih ugovora o kreditu nisu nikada isplaćeni na račun stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju te

- na tvrdnje da je prodajom nekretnine tužitelja, koja je bila založena radi osiguranja tražbine tuženika po predmetnim ugovorima o kreditu i uplatom u korist tuženika iznosa od 13.600.000,00 kn, namireno cjelokupno potraživanje tuženika po svim tim ugovorima.

45. Prije svega, u odnosu na tvrdnje da ugovori o kreditu po kojima je tuženik izvršio prijavu tražbine nisu sklopljeni sa stečajnim dužnikom Astra d.o.o. u stečaju, već s njegovim pravnim prednicima, a da je upitno je li kreditni dug po tim ugovorima prenesen na stečajnog dužnika, valja ukazati na sljedeće.

46. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra ovog suda za stečajnog dužnik/a Astra d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 56540909136 (ranijeg sjedišta [adresa], a prije toga [adresa]) proizlazi da je taj subjekt nekada bio upisan kod ovog suda pod registarskim brojem [registarska oznaka], kao poduzeće Astra d.o.o. koje je temeljem izjave o usklađenju od 29. prosinca 1995. promijenilo tvrtku u Centar Žitnjak d.o.o., da bi kasnije ponovno promijenilo tvrtku u Astra d.o.o.

47. Iz potvrde sudskog registra ovog suda od 13. srpnja 1995. (list 291. spisa) proizlazi da je stečajni dužnik Astra d.o.o., OIB: 56540909136, nastao od Astra d.o.o., poduzeća za proizvodnju obuće, [adresa], dok je to poduzeće Astra d.o.o. nastalo iz Astra-Zagreb radne organizacije za proizvodnju obuće, p.o., [adresa], a ta radna organizacija je nastala iz Astra-Almerija radne organizacije za proizvodnju kože i obuće s neograničenom solidarnom odgovornošću OOUR-a, [adresa], s time da se time ne završava niz pravnih prednika, ali ostale pravne prednike, s obzirom na navode stranaka, nije potrebno posebno navoditi.

48. Umješač ŽĐ tvrdi, a nitko drugi ne osporava, da je stečajni dužnik Astra d.o.o. u stečaju nastao podjelom poduzeća Astra d.o.o., koje je bilo upisano u registru ovog suda na registarskom ulošku [broj ZK uloška]-3065, na (stečajnog dužnika) Astru d.o.o., poduzeće za proizvodnju obuće, [adresa] (upisanu u registarskom ulošku [broj ZK uloška]- 71273) – stečajnog dužnika i Centar Kaptol d.o.o. (upisan na registarskom ulošku [broj ZK uloška]- 71272), koja podjela da je provedena 13. studenog 1995., slijedom čega je s tim datumom upisan prestanak starog poduzeća Astra d.o.o. (rješenje ovog suda Fi- 9618/95 od 13. studenog 1995.).

49. Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 2.350.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti sklopljen je 29. travnja 1997. između tuženika kao davatelja kredita i društva Centar Žitnjak d.o.o. kao korisnika kredita, dakle, taj ugovor je sklopljen sa samim stečajnim dužnikom, koji je u to vrijeme imao tvrtku Centar Žitnjak d.o.o., a ne s pravnim prednikom stečajnog dužnika (pravni prednik, poduzeće Astra d.o.o., u vrijeme sklapanja tog ugovora više nije postojao).

50. Nadalje, Ugovor o dugoročnom kreditu na iznos od 1.260.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti sklopljen je 1. prosinca 1995. između tuženika kao davatelja kredita i društva Astra d.o.o., poduzeća za proizvodnju obuće, [adresa], dakle, s obzirom da je ugovor taj ugovor sklopljen 1. prosinca 1995., to je i on sklopljen sa samim stečajnim dužnikom, jer je ranije poduzeće Astra d.o.o., čijom je podjelom nastao, između ostalog, stečajni dužnik, prestalo postojati prije sklapanja tog ugovora, 13. studenog 1995.

51. Uostalom, sve i da je Ugovor o dugoročnom kreditu na iznos od 1.260.000,00 DEM sklopljen s poduzećem čijom je podjelom nastao stečajni dužnik, stečajni dužnik bi odgovarao za kreditne obveze po tom ugovoru, budući da je odredbom čl. 187.a st. 2. i 3. Zakona o poduzećima (Službeni list SFRJ, broj: 77/1988., 40/1989., 46/1990., 61/1990., Narodne novine, broj: 53/1991., 71/1991., 26/1993., 58/1993., 111/1993., dalje u tekstu: ZP) koji se je, sukladno odredbi čl. 635. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/1993., dalje u tekstu: ZTD), primjenjivao na postojeća poduzeća i nakon stupanja na snagu ZTD-a sve do njihove pretvorbe, bilo određeno da poduzeća nastala podjelom, spajanjem s drugim poduzećima ili pripajanjem drugom poduzeću solidarno odgovaraju za obveze poduzeća koja su prestala postojati, dok se međusobni odnosi poduzeća koji su nastali statusnim promjenama ureduju se ugovorom.

52. Dakle, i stečajni dužnik Astra d.o.o. u stečaju i Centar Kaptol d.o.o., koji su nastali podjelom poduzeća Astra d.o.o., koje je tom podjelom prestalo postojati, odgovarali su solidarno za sve obveze njihova pravnog prednika.

53. U odnosu na navode umješača na strani tužitelja da su svi ugovori o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza u ITL sklopljeni s radnom organizacijom Astra – Almerija, koja da se je kasnije podijelila na četiri radne organizacije pa da je potrebno utvrditi na koju od te četiri novoosnovane radne organizacije su preneseni ti kreditni dugovi, valja navesti sljedeće.

54. Ugovor 15/88 o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza na iznos od 11.185.176,00 ITL, sklopljen je 30. ožujka 1988. između tuženika i Astra – Almerija radna organizacija za proizvodnju kože i obuće, [adresa], kao korisnika kredita, pri čemu je Dodatak tom ugovoru od 12. lipnja 1995. kao korisnik kredita, s tuženikom, sklopila Astra d.o.o., [adresa], dakle, poduzeće podjelom kojeg je nastao stečajni dužnik Astra d.o.o. u stečaju i za čije obveze stečajni dužnik odgovara solidarno s društvom Centar Kaptol d.o.o.

55. Dakle, iz samog Dodataka ugovoru 15/88 od 12. lipnja 1995. jasno proizlazi na koga je predmetni kreditni dug prenesen, a i da nije tako, prema već citiranim odredbama ZP-a, na sve podjele poduzeća primjenjivala se je ista odredba o solidarnoj odgovornosti poduzeća nastalih podjelom za obveze poduzeća koje je tom podjelom prestalo.

56. Ugovor 16/88 o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza na iznos od 11.053.584,00 ITL sklopljen je 30. ožujka 1988. između tuženika i Astra – Almerija radna organizacija za proizvodnju kože i obuće, [adresa], kao korisnika kredita, pri čemu je Dodatak tom ugovoru od 12. lipnja 1995. kao korisnik kredita, s tuženikom, sklopila Astra d.o.o., [adresa], dakle, poduzeće podjelom kojeg je nastao stečajni dužnik Astra d.o.o. u stečaju i za čije obveze stečajni dužnik odgovara solidarno s društvom Centar Kaptol d.o.o.

57. Stoga i iz tog ugovora jasno proizlazi na koga je kreditni dug prenesen i tko za isti odgovara odnosno da za isti odgovara (i) stečajni dužnik Astra d.o.o. u stečaju.

58. Naposljetku, Ugovor 67/90 o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza na iznos od 24.500.687,00 ITL sklopljen je 19. travnja 1990. između tuženika i Astra-Zagreb, poduzeće za proizvodnju obuće, [adresa], a to je jedna od radnih organizacija na koju je podijeljena radna organizacija Astra-Almerija, dok je Dodatak tom ugovoru od 12. lipnja 1995. kao korisnik kredita, s tuženikom, sklopila Astra d.o.o., [adresa], dakle, poduzeće podjelom kojeg je nastao stečajni dužnik Astra d.o.o. u stečaju i za čije obveze stečajni dužnik odgovara solidarno s društvom Centar Kaptol d.o.o.

59. Stoga i iz tog ugovora jasno proizlazi na koga je kreditni dug prenesen i tko za isti odgovara odnosno da za isti odgovara (i) stečajni dužnik Astra d.o.o. u stečaju.

60. U odnosu na tvrdnje tužitelja i umješača na strani tužitelja da novčani iznosi temeljem predmetnih ugovora o kreditu nisu nikada isplaćeni na račun stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju valja ukazati na sljedeće.

61. Obveza povrata novčanog iznosa kredita nastaje ako je taj kreditni iznos iskorišten, bilo isplatom na račun samog korisnika kredita ili na račun treće osobe, bilo namirenjem potraživanja samog kreditora po nekoj drugoj osnovi (tzv. reprogram postojećih dugova), ali sve po nalogu i korist korisnika kredita.

62. S obzirom da stečajni dužnik Astra d.o.o. u stečaju još nije niti postojao u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 u ITL, naravno da ti kreditni iznosi nisu mogli biti isplaćeni na njegov račun, ali kako on odgovara za kreditne obveze svojih prednika, podjelom kojih je nastao, a u spisu ne postoji nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su ti pravni prednici stečajnog dužnika osporavali da su te kredite koristili, štoviše, sam stečajni dužnik Astra d.o.o., [adresa] i ovdje tužitelj su 11. listopada 1996. sklopili sporazum o osiguranju tih novčanih tražbina tuženika, sadržan na zapisniku Općinskog suda u Zagrebu, u postupku osiguranja I-2363/96, temeljem kojeg je navedeni sud donio rješenje o osiguranju tih tražbina tuženika na pokretninama stečajnog dužnika Astra d.o.o. i nekretninama ovdje tužitelja, to proizlazi da niti tužitelju do pokretanja ovog postupka nije bilo sporno da su ti krediti iskorišteni i da po istima postoji obveza vraćanja i to upravo obveza stečajnog dužnika.

63. U odnosu na obvezu povrata kredita po Ugovoru o dugoročnom kreditu od 1. prosinca 1995. na iznos od 1.260.000,00 DEM te po Ugovoru o dugoročnom kreditu od 29. travnja 1997. na iznos od 2.350.000,00 DEM, ističe se da iz knjigovodstvenih isprava tuženika jasno proizlazi da su ti krediti iskorišteni, a da li je dio tih kredita iskorišten, po nalogu stečajnog dužnika kao korisnika kredita po tim ugovorima, za podmirenje obveza nekog njemu povezanog društva, to se tuženika ne tiče, niti može utjecati na obvezu stečajnog dužnika da tako isplaćene novčane iznose vrati tuženiku, pri čemu valja napomenuti da takvo korištenje odobrenih kreditnih sredstava ne bi bilo u protivnosti sa sadržajem tih ugovora (ugovor o kreditu na iznos od 2.350.000,00 DEM odobren je kao dugoročni kredit za trajna obrtna sredstva – reguliranje dospjelih i nedospjelih obveza, dok je ugovor o kreditu na iznos od 1.260.000,00 DEM po svemu sudeći bio nenamjenski).

64. Uostalom, nije uvjerljivo da bi stečajni dužnik Astra d.o.o. (ranije tvrtke Centar Žitnjak d.o.o.), a i tužitelj, osiguravali tražbine tuženika za povrat kreditnih sredstava po navedenim ugovorima o kreditu u DEM, sklapanjem najprije sporazuma s tuženikom na zapisnik s ročišta Općinskog suda u Zagrebu održanog u postupku osiguranja I-2363/96 dana 11. listopada 1996. (Ugovor o kreditu na iznos od 1.260.000,00 DEM), a potom sporazuma na zapisnik s ročišta istog suda, održanog u postupku osiguranja I-638/97 dana 27. lipnja 1997. (Ugovor o kreditu na iznos od 2.350.000,00 DEM), da ti kreditni iznosi nisu stvarno i iskorišteni sukladno tim ugovorima, po nalogu stečajnog dužnika kao korisnika kredita, a činjenica što je stečajni dužnik neurednim vođenjem poslovnih knjiga eventualno propustio evidentirati taj dug prema tuženiku, nije i ne može biti dovoljna za osporavanje postojanja navedenih kreditnih obveza prema tuženiku.

65. U odnosu na tvrdnje tužitelja i umješača na strani tužitelja da je prodajom nekretnine tužitelja, koja je bila založena radi osiguranja tražbine tuženika po predmetnim ugovorima o kreditu i uplatom u korist tuženika iznosa od 13.600.000,00 kn, namireno cjelokupno potraživanje tuženika po svim tim ugovorima, valja navesti sljedeće.

66. Nesporno je da je na (tada još zemljišnoknjižno neupisanim) nekretninama tužitelja i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja da odgovara zk č. 7065/1 i 7088/1 k. o. [katastarska općina], u naravi upravna zgrada na lokaciji [adresa], površine 5150 m2 (procijenjene vrijednosti 3.881.634,00 DEM), osnovano založno pravo radi osiguranja tražbina tuženika prema, između ostalog, stečajnom dužniku Astra d.o.o., po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu na iznos od 1.260.000,00 DEM, Ugovora o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 u ITL i Ugovora o dugoročnom kreditu na iznos od 2.350.000,00 DEM i to temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu, I-2363/96 od 11. listopada 1996., o dobrovoljnom sudskom založnopravnom osiguranju novčane tražbine, pravomoćnim i ovršnim istog dana te temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu, I-638/97 od 27. lipnja 1997., o dobrovoljnom sudskog založnopravnom osiguranju novčane tražbine, pravomoćnim i ovršnim istog dana, a isto je utvrđeno i uvidom u navedene spise Općinskog suda u Zagrebu, koji su priklopljeni ovom spisu.

67. Nadalje, nesporno je da je radi namirenja tih tražbina tuženika po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu na iznos od 1.260.000,00 DEM, Ugovora o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 u ITL i Ugovora o dugoročnom kreditu na iznos od 2.350.000,00 DEM, pozivajući se gore navedena rješenja o sudskom dobrovoljnom osiguranju novčanih tražbina, tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja na navedenim založenim nekretninama kod Općinskog suda u Zagrebu, pod brojem Ovr-1981/99 te da je podneskom od 9. lipnja 2004. povukao ovršni prijedlog radi naplate iznosa od 4.736.742,96 DEM, 57.149.516,80 ITL i 12.559,70 kn sa sporednim potraživanjima, iz razloga što je ''ovršenik'', dakle, ovdje tužitelj, ''regulirao svoje obveze prema ovrhovoditelju'', nakon čega je sud 15. lipnja 2004. donio rješenje o obustavi navedenog ovršnog postupka.

68. Dakle, nigdje se u podnesku kojim se povlači ovršni prijedlog ne navodi da bi potraživanje radi kojeg je ovrha pokrenuta bilo u cijelosti namireno, već da je ovršenik, koji je bio isključivo založni, a ne i osobni dužnik tuženika, regulirao svoje obveze prema tuženiku.

69. Nadalje, u potvrdi javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković, broj OU-536/04-4 od 17. svibnja 2004., o osnivanju pologa, navodi se da su u polog dana tri primjerka izjave tuženika kojom isti dopušta tužitelju raspolaganje nekretninama upisanim u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk č. 7088/11 zgrada broj 9, površine 3866 i dvorište m2 i zk. č. 7088/10 dvorište, nakon što se u njegovu korist (naznačen točan broj žiro računa), a najkasnije do 28. svibnja 2004., izvrši uplata iznosa od 13.600.000,00 kn te izjavljuje da nakon toga više neće imati daljnjih potraživanja ''u odnosu na naprijed navedenu nekretninu'' te je citiran sadržaj te izjave.

70. Nije sporno da se radi upravo o onim nekretninama na kojima je prethodno u korist tuženika zasnovano sudsko dobrovoljno založno pravo te da je tužitelj izvansudski prodao navedene nekretnine, uz dopuštenje tuženika, upravo kako bi tuženiku uplatio navedenih 13.600.000,00 kn, da je taj iznos uplaćen tuženiku te da je nakon toga tuženik povukao ovršni prijedlog u odnosu na ovrhu na tim nekretninama.

71. Dakle, sasvim je jasno što je bila volja tuženika, kao ovrhovoditelja u navedenom postupku, a to je namiriti što je moguće veći dio osigurane tražbine prodajom založenih nekretnina, a nakon što su iste upravo u tu svrhu i prodane, tuženiku nije preostalo ništa drugo nego povući ovršni prijedlog, budući je da u cijelosti iscrpio svoje založnopravno osiguranje.

72. Niti iz jednog navoda tuženika ne proizlazi da je tražbina radi koje je taj ovršni postupak pokrenut bila u cijelosti namirena ili da je postignut dogovor da će se uplatom iznosa od 13.600.000,00 kn cjelokupna tražbina smatrati namirenom, čime bi, u suštini, došlo do otpusta eventualnog preostalog duga, slijedom čega nije bilo potrebe da se radi utvrđenja prave volje tuženika prilikom davanja navedene izjave i polaganja iste u javnobilježnički polog izvodi dokaz saslušanjem zastupnika stranaka.

73. Sasvim je drugo pitanje da li je uplatom navedenog iznosa od 13.600.000,00 kn, kao i nekim drugim eventualnim uplatama, podmiren cjelokupni dug stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju prema tuženiku po navedenih pet ugovora o kreditu, a ako nije, koliko je iznosila tražbina tuženika na dan otvaranja stečajnog postupka nad Astra d.o.o. u stečaju.

74. Stoga je, radi utvrđenja da li je podmirena tražbina tuženika Zagrebačke banke d.d. prema stečajnom dužniku Stečajnoj masi iza Astra d.o.o. u stečaju po: 1) Ugovoru o dugoročnom kreditu od 1. prosinca 1995. do iznosa od 1.260.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu od 1. prosinca 1995.) s I. Dodatkom od 1. travnja 1996. i II. Dodatkom od 29. travnja 1997.,

2) Ugovoru o dugoročnom kreditu 3105007013 od 29. travnja 1997. do iznosa od 2.350.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu od 29. travnja 1997.)

3) Ugovoru 15/88 o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza od 30. ožujka 1988. na iznos od 11.185.176,00 ITL – povrat u dinarskoj protuvrijednosti (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu 15/88) s Dodatkom od 12. lipnja 1995.,

4) Ugovoru 16/88 o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza od 30. ožujka 1988. na iznos od 11.053.584,00 ITL – povrat u dinarskoj protuvrijednosti (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu 16/88) s Dodatkom od 12. lipnja 1995.,

5) Ugovoru 67/90 o korištenju kredita u devizama za reprogramiranje obveza od 19. travnja 1990. na iznos od 24.500.687,00 ITL – povrat u dinarskoj protuvrijednosti (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu 67/90) s Dodatkom od 12. lipnja 1995., a ako ista nije podmirena, radi utvrđenja koliko je ta tražbina iznosila po svakom od navedenih ugovora na dan otvaranja stečajnog postupka Trgovačkog suda u Zagrebu, St-73/05 od 23. listopada 2006. (glavnica, troškovi po navedenim ugovorima, ugovorne kamate i zatezne kamate, uz napomenu kada je svaki od kreditnih anuiteta dospio), uz primjenu odredaba o Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ, broj: 29/1978., 39/1985., 46/1985., 57/1989., Narodne novine, broj: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001., dalje u tekstu: ZOO/91) o uračunavanju ispunjenja, određeno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., unutar kojega vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću.

75. Vještaku je napomenuto da bi pri izradi nalaza i mišljenja trebao, u pogledu dospijeća navedenih tražbina, uzeti u obzir da:

- je dospijeće tražbine tuženika po Ugovoru o kreditu od 1. prosinca 1995. određeno točkom 5. istog te, konačno, čl. 3. II. Dodatka istom (povrat kredita u 4 godine + 1 godina grace perioda računajući od stanja na dan 31. ožujka 1997., u jednakim polugodišnjim ratama, s time da prva dospijeva 3 mjeseca po isteku grace perioda);

- je dospijeće tražbine tuženika po Ugovoru o kreditu od 29. travnja 1997. određeno točkom 5. istog (povrat kredita u 4 godine + 1 godina grace perioda, u jednakim polugodišnjim ratama, s time da prva dospijeva 30. studenog 1998.);

- je dospijeće tražbine tuženika po Ugovoru o kreditu 15/88 određeno čl. 4. u vezi čl. 1. istog (najkasnije 5 radnih dana prije dospijeća obveze banke/tuženika prema inozemstvu, a obveza banke da otplati kredit inozemstvu se ispunjava u 10 jednakih polugodišnjih rata, s time da prva dospijeva 30. travnja 1991., a posljednja 31. listopada 1995.);

- je dospijeće tražbine tuženika po Ugovoru o kreditu 16/88 određeno čl. 4. u vezi čl. 1. istog (najkasnije 5 radnih dana prije dospijeća obveze banke/tuženika prema inozemstvu, a obveza banke da otplati kredit inozemstvu se ispunjava u 10 jednakih polugodišnjih rata, s time da prva dospijeva 31. ožujka 1992., a posljednja 30. rujna 1996.);

- je dospijeće tražbine tuženika po Ugovoru o kreditu 67/90 određeno čl. 4. u vezi čl. 1. istog (najkasnije 5 radnih dana prije dospijeća obveze banke/tuženika prema inozemstvu, a obveza banke da otplati kredit inozemstvu se ispunjava u 8 jednakih polugodišnjih rata, s time da prva dospijeva 15. svibnja 1995., a posljednja 15. studenog 1998.);

- su kreditne obveze po Ugovorima o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 reprogramirane Sporazumom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Talijanske Republike o konsolidaciji duga Republike Hrvatske od 21. ožujka 1995. (tzv. Pariški sporazum);

- je prema navodima tužitelja Ugovor o kreditu od 29. travnja 1997. raskinut 12. travnja 1999. od strane tuženika zbog neplaćanja, čime su i do tada nedospjeli anuiteti (''rate'' 2. – 9.) dospjeli na naplatu (točka 16. Ugovora).

76. Nadalje, vještaku je napomenuto da bi, u pogledu tijeka i stope zateznih kamata, prilikom izrade nalaza i mišljenja bio dužan uzeti u obzir:

- da prema odredbi čl. 279. st. 1. i 3. ZOO-a/91, koja je bila na snazi sve do 31. prosinca 2005., na dospjela povremena novčana davanja (a kreditni anuiteti, makar se u predmetnim ugovorima pogrešno nazivaju ratama, su povremena novčana davanja) teče zatezna kamata tek od dana kada je sudu podnesen zahtjev protiv dužnika za njihovu isplatu,

- da se može smatrati da je tuženik takav zahtjev protiv dužnika podnio tek u obliku prijedloga za otvaranje stečaja, povodom kojeg je otvoren stečajni postupak nad dužnikom kod ovog suda, pod brojem St-73/05, a koji prijedlog je podnesen 25. ožujka 2005. (raniji ovršni prijedlozi, koji su naknadno povučeni, bez ikakve naplate, ne mogu biti uzeti u obzir),

- da su se do 31. prosinca 2005. zatezne kamate na novčane tražbine koje su bile izražene u stranoj valuti, bilo da su samo ugovorene u stranoj valuti, a valuta plaćanja je bila domicilna (valutna klauzula), bilo da su i valuta obveze i valuta plaćanja bile strane, obračunavale po stopi koju je banka u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju (u konkretnoj valuti), dok se od 1. siječnja 2006. (od stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005./) pa na dalje zatezne kamate obračunavaju po istoj stopi bez obzira u kojoj je valuti novčana tražbina izražena,

- da su eventualne ugovorne odredbe svakog od navedenih ugovora o kreditu kojima se ugovora visina kamate po dospijeću, dakle, visina stope zateznih kamata (kako god da su te kamate u ugovoru nazvane), ništetne i, stoga, neprimjenjive (točka 3. b) Ugovora 1, točka 3. c) Ugovora 2 i sl.),

- da će se i nakon zakašnjenja primjenjivati stopa ugovornih kamata ako je ista viša od propisane stope zateznih kamata (čl. 277. st. 2. ZOO-a/91),

- da su se u razdoblju do 30. ožujka 1994. zatezne kamate obračunavale mjesečno primjenom konformne metode, u razdoblju od 1. travnja 1994. do 19. srpnja 2004. zatezne kamate su se obračunavale, po stopi izraženoj na godišnjoj razini, za razdoblje kraće od jedne godine primjenom konformne metode, a za razdoblje dulje od jedne godine (nakon proteka prve godine) primjenom proporcionalne metode (pri čemu kamate koje su pripisane glavnici u prethodnom jednogodišnjem razdoblju ne čine dio glavnice u narednom razdoblju obračuna), a za razdoblje od 20. srpnja 2004. do 31. prosinca 2007. zatezne kamate su se obračunavale, po stopi izraženoj na godišnjoj razini, primjenom proporcionalne metode (dekurzivnog jednostavnog kamatnog računa na dospjelu glavnicu bez pripisa kamate glavnici istekom obračunskog razdoblja).

77. Sukladno uputi drugostupanjskog suda, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dopunio zadatak vještaku tako što je na ročištu održanom 28. studenog 2024. naložio vještaku izvršiti obračun potraživanja tuženika prema stečajnom dužniku po svih pet ugovora o kreditu (ugovori u ITL iz 1988 i 1990., Ugovor u DEM iz 1995., i Ugovor u DEM iz 1997.) u svemu prema zadatku suda iz rješenja od 21. rujna 2023. (osim u dijelu u kojem sud navodi da se radi o anuitetnoj otplati, budući da se radi o otplati u ratama), ali tako što će se sada izvršenom uplatom od strane založnog dužnika (ovdje tužitelja) u iznosu od 13.600.000,00 kn od 28. svibnja 2004. (ostvarenog prodajom nekretnina založenih radi osiguranja tražbina po svih pet ugovora o kreditu) namirivati obveze po tim ugovorima o kreditu redom kako su iste dospjele (krediti u ITL, potom kredit u DEM iz 1995. pa nadalje, podmirujući najprije troškove pa kamate pa tek onda glavnicu). Vještaku je napomenuto da je Sporazum o reprogramu između Vlade RH i Vlade Talijanske Republike sklopljen 16. prosinca 2005., a koji Sporazum se nesporno odnosi i na tražbine tuženika po ugovorima o kreditu u ITL, dakle, predmetni Sporazum je sklopljen nakon što je izvršena uplata iznosa od 13.600.000,00 kn, što znači da bi u svrhu provedbe uračunavanja ispunjenja bilo potrebno izračunati iznos duga po ugovorima o kreditu u ITL prije nego li je isti reprogramiran Sporazumom od 16. prosinca 2005.

78. Osim toga, rješenjem od 27. siječnja 2025. naloženo je financijskom vještaku dopunskim nalazom i mišljenjem utvrditi ujedno i koliko, na dan otvaranja stečajnog postupka Trgovačkog suda u Zagrebu, St-73/2005 od 23. listopada 2006., iznose neplaćene ugovorne i zatezne kamate:

- po Ugovoru o kreditu 15/88 u ITL od 30. ožujka 1988., Ugovoru o kreditu 16/88 u ITL od 30. ožujka 1988. i Ugovoru o kreditu 67/90 u ITL od 19. travnja 1990., a koje su dospjele nakon 11. listopada 1996. (datum donošenja i pravomoćnosti rješenja o osiguranju Općinskog suda u Zagrebu, I-2363/1996) do zaključno 3 godine prije podnošenja tuženikove prijave tog potraživanja u stečajnom postupku ovog suda, St- 73/2005 (datum podnošenja prijave bio je između 1. prosinca 2006. i 7. prosinca 2006. – o točnom datumu će se očitovati tuženik),

- po Ugovoru o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995., a koje su dospjele nakon 11. listopada 1996. (datum donošenja i pravomoćnosti rješenja o osiguranju Općinskog suda u Zagrebu, I-2363/1996) do zaključno 3 godine prije podnošenja tuženikovog prijedloga za otvaranje stečaja nad Astra d.o.o. od 25. ožujka 2005. (temeljem kojeg prijedloga je naknadno i otvoren stečajni postupak St-73/2005),

- po Ugovoru o kreditu u DEM od 29. travnja 1997., a koje su dospjele nakon 27. lipnja 1997. (datum donošenja i pravomoćnosti rješenja o osiguranju Općinskog suda u Zagrebu, I-638/1997) do zaključno 3 godine prije podnošenja tuženikove prijave tog potraživanja u stečajnom postupku ovog suda, St-73/2005 (datum podnošenja prijave bio je između 1. prosinca 2006. i 7. prosinca 2006. – o točnom datumu će se očitovati tuženik).

79. Naime, s obzirom na pravno shvaćanje koje je zauzeto na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 21. studenog 2019., a prema kojemu potraživanje zateznih kamata koje je zajedno s glavnicom utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom i koje dospijevaju ubuduće zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja računajući od ovršnosti te ovršne isprave (iako se ovaj sud ne slaže s navedenim pravnim shvaćanjem te isto smatra protivnim samoj naravi akcesornog potraživanja kao što su to zatezne kamate, sve dok glavnica na koju se iste obračunavaju nije podmirena, budući da akcesorno potraživanje slijedi pravnu sudbinu glavnog potraživanja pa nije moguće da se na glavnicu primjenjuje jedna zastarni rok, a na zatezne kamate koje se obračunavaju na tu glavnicu drugi zastarni rok), sud je odlučio dopuniti zadatak na način kako je to gore navedeno.

80. Kako je tu svrhu bilo je potrebno utvrditi točan datum na koji je tuženik podnio prijavu tražbine u stečajnom postupku ovog suda, St-73/2005, a koji se nije mogao utvrditi uvidom u taj spis, s obzirom da vjerovnici prijave tražbine ne dostavljaju sudu, već stečajnoj upraviteljici, u ovom slučaju DĐ, mada je zaključeno da to nije moglo biti prije 1. prosinca 2006., budući da je tog dana prijava sastavljena, niti kasnije od 7. prosinca 2006., budući da je rješenje o otvaranju stečaja objavljeno u oglasnom dijelu Narodnih novina 30. listopada 2006., u broju 116/2006., a stečajni vjerovnici mogli su prijaviti svoje tražbine u roku od 30 dana od isteka osmog dana od objave navedenog rješenja u oglasnom dijelu Narodnih novina, a nesporno je da je tražbina prijavljena pravovremeno, to je naloženo tuženiku očitovati se o točnom datumu podnošenja predmetne prijave tražbine (datum slanja prijave putem preporučene poštanske pošiljke ili, ako prijava nije slana preporučenom poštom, datum primitka iste od strane stečajne upraviteljice).

81. Tuženik se je očitovao da je (prvu) prijavu tražbine u navedenom stečajnom postupku podnio 1. prosinca 2006.

77. Iz osnovnog i dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka te predmetnih ugovora o kreditu proizlazi sljedeće.

78. Ugovorom 15/88 o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza od 30. ožujka 1988. banka se je u svoje ime, a za račun korisnika zadužila u inozemstvu za iznos od 11.185.176,00 ITL.

79. Ugovorom 16/88 o korištenju kredita u devizama za refinanciranje obveza od 30. ožujka 1988. banka se je u svoje ime, a za račun korisnika zadužila u inozemstvu za iznos od 11.053.584,00 ITL.

80. Ugovorom 67/90 o korištenju kredita u devizama za reprogramiranje obveza od 19. travnja 1990. banka se je u svoje ime, a za račun korisnika zadužila u inozemstvu za iznos od 24.500.687,00 ITL.

81. Prema podacima sadržanima u izvacima iz poslovnih knjiga tuženika od 11. siječnja 2006., sa stanjem na dan 27. svibnja 2004., da su dospjele obveze korisnika kredita po sva tri ugovora o kreditu iznosile 370.326,30 kn/50.138,81 EUR, odnosno 158.671,23 kn/21.482,64 EUR po kreditnoj partiji 6100013203, 112.675,74 kn/15.255,27 EUR po kreditnoj partiji 6100015665 i 98.979,33 kn/13.400,90 EUR po kreditnoj partiji 6100015673.

82. U dopunskom nalazu vještak navodi da su uplatom iznosa od 13.600.000,00 kn u cijelosti podmirene obveze po svim ITL kreditima, nakon čega da je od te uplate preostalo još 13.229.673,70 kn za podmirenje obveza po preostalim kreditima.

83. U osnovnom nalazu vještaka navodi se da je Ugovorom o kreditu od 1. prosinca 1995. ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.260.000,00 DEM, uz primjenu srednjeg tečaja NBH na dan korištenja kredita, uz redovne kamate po stopi od 9% godišnje, fiksnu, koja se obračunava i naplaćuje tromjesečno (i uvećava se za 3 postotna poena za neurednog dužnika), uz kamatne stope po dospijeću prema Odluci o kamatnim stopama kreditora te uz interkalarne kamate po stopi jednakoj stopi redovnih kamata (9% godišnje, fiksna), pri čemu se interkalarne kamate pripisuju glavnom dugu. Ugovoren je rok korištenja najkasnije do 31. ožujka 1996., a rok povrata 5 godina - kredit će se otplaćivati u jednakim polugodišnjim ratama u kunskoj protuvrijednosti DEM na dan plaćanja po srednjem tečaju NBH, s time da prva rata dospijeva 6 mjeseci od stavljanja kredita u otplatu.

84. I. Dodatkom navedenom Ugovoru (od 1. prosinca 1995.) od 1. travnja 1996. rok korištenja neiskorištenog dijela kredita u iznosu kunske protuvrijednosti od 267.906,20 DEM prolongiran je na 30. lipnja 1996.

85. II. Dodatkom navedenom Ugovoru (od 1. prosinca 1995.) od 29. travnja 1997. izmijenjeni su uvjeti vraćanja kredita na zatečeno stanje glavnice na dan 31. ožujka 1997. u iznosu kunske protuvrijednosti od 1.154.266,87 DEM, na način da je korisnik kredita dužan vratiti kredit u roku od 4 godine + 1 godina grace perioda računajući od stanja na dan 31. ožujka 1997., s time da se u periodu mirovanja kamate pripisuju glavnom dugu. Kredit će se otplaćivati u jednakim polugodišnjim ratama, s time da prva rata dospijeva 3 mjeseca po isteku grace perioda.

86. Iz nalaza proizlazi da je prema spisu priloženoj dokumentaciji, predmetni kredit bio iskorišten u iznosu protuvrijednosti od 1.260.000,00 DEM u sljedećim obrocima:

- protuvrijednost od 688.041,84 DEM iskorištena je 25. siječnja 1996.,

- protuvrijednost od 270.548,13 DEM iskorištena je 23. veljače 1996.,

- protuvrijednost od 33.503,83 DEM iskorištena je 1. ožujka 1996. te

- protuvrijednost od 267.906,20 DEM iskorištena je 3. travnja 1996.

87. U skladu s navedenim elementima obračuna, vještak je najprije, u Tabeli 1.1., izradio obračun ugovornih (interkalarnih) kamata za razdoblje korištenja kredita (od 25. siječnja 1996. do 3. travnja 1996.), kao i za razdoblje od potpunog iskorištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu (1. svibnja 1996.).

88. Prema tom obračunu interkalarne kamate su iznosile ukupno 22.518,75 DEM, a kako je ugovoreno da se interkalarne kamate pripisuju glavnom dugu, to da proizlazi da se u otplatu stavlja ukupan iznos od 1.282.518,75 DEM (1.260.000,00 DEM glavnog duga uvećano za 22.518,75 DEM interkalarnih kamata).

89. Nakon toga je vještak, u Tabeli 1.2., izradio otplatni plan (pregled obveza za otplatu kredita - ugovorenih rata otplate kredita, kao i pregled obveza po osnovi ugovornih kamata) u skladu s odredbama Ugovora 1 i I. Dodatka istome, dakle, na bazi otplate ugovorene u razdoblju od 5 godina, s jednakim polugodišnjim ratama od kojih prva dospijeva 6 mjeseci od stavljanja kredita u otplatu (dakle, prva rata dospijeva 1. studenoga 1996.). U toj tabeli je obrađeno razdoblje od stavljanja kredita u otplatu (1. svibnja 1996.) do 1. travnja 1997., jer je razdoblje od 1. travnja 1997. pa nadalje obuhvaćeno II. Dodatkom sklopljenim 29. travnja 1997.

90. Vještak je napomenuo kako je otplatni plan sačinio u skladu s ugovornom odredbom Ugovora 1 da će otplata glavnice biti u jednakim polugodišnjim ratama (a ne u anuitetima), što da s jedne strane proizlazi iz samog Ugovora o kreditu od 1. prosinca 1995. (točka 5.), a s druge strane proizlazi iz izvadaka iz poslovnih knjiga tuženika koji su priloženi spisu predmeta (obračuni redovnih kamata, iskazivanje preostale nedospjele glavnice i dr.).

91. Iz Tabele 1.2. da je razvidno kako su do 1. travnja 1997. dospjele obveze u ukupnom iznosu protuvrijednosti od 225.910,42 DEM (dospjela 1. rata kredita u iznosu od 128.251,88 DEM, uvećano za 97.658,54 DEM dospjelih redovnih kamata).

92. S obzirom na odredbe II. Dodatka Ugovora o kreditu od 1. prosinca 1995., kojim je ugovoren novi način otplate preostale glavnice u iznosu od 1.154.266,87 DEM (koliko je iznosila nedospjela glavnica preostala nakon dospijeća prve rate u skladu s odredbama tog Ugovora i I. Dodatka – Tabela 1.2.), u Tabeli 1.3. je napravljen izračun redovnih kamata za ugovoreno razdoblje počeka (grace period) od godine dana (31. ožujka 1997. do 31. ožujka 1998.), uz pripisivanje obračunatih kamata glavnici kredita.

93. Iz Tabele 1.3. proizlazi da su redovne kamate u ugovorenom razdoblju počeka od godine dana iznosile 103.884,01 DEM, pa je, s obzirom na ugovornu odredbu o pripisivanju redovnih kamata iz razdoblja počeka glavnom dugu, u otplatu stavljen ukupan iznos od 1.58.150,88 DEM (1.154.266,87 DEM glavnog duga, uvećano za 103.884,01 DEM redovnih kamata za vrijeme razdoblja počeka).

94. Vještak je u Tabeli 1.4. dao pregled otplatnog plana (pregled obveza za otplatu kredita (ugovorenih rata otplate kredita), kao i pregled obveza po osnovi ugovornih kamata) u skladu s odredbama II. Dodatka Ugovoru o kreditu od 1. prosinca 1995., dakle, na bazi otplate ugovorene u razdoblju od 4 godine + 1 godina grace perioda, s jednakim polugodišnjim ratama od kojih prva dospijeva 3 mjeseca po isteku grace perioda (dakle, prva rata dospijeva 30. lipnja 1998.).

95. Obrađeno je razdoblje od kraja razdoblja počeka (grace perioda) (31. ožujka 1998.) do ugovorenog datuma dospijeća posljednje rate (31. prosinca 2001.). Dodatno, obrađeno je i kraće razdoblje, do 12. travnja 1999. (datum otkaza kredita).

96. Vještak je napomeno da je otplatni plan sačinio u skladu s ugovornom odredbom II. Dodatka Ugovoru 1 prema kojem je otplata glavnice ugovorena u jednakim polugodišnjim ratama (a ne u anuitetima), što s jedne strane da proizlazi iz samog II. Dodatka (članak 5.), a s druge strane da proizlazi iz izvadaka iz poslovnih knjiga tuženika koji su priloženi spisu predmeta (obračuni redovnih kamata, iskazivanje preostale nedospjele glavnice i dr.).

97. Iz Tabele 1.4. proizlazi da su u razdoblju ugovorene otplate (do 31. prosinca 2001.) dospijevale obveze u ukupnom iznosu protuvrijednosti od 1.477.523,77 DEM (1.258.150,88 DEM otplatne rate kredita, uvećano za 219.372,89 DEM redovnih kamata), a kako korisnik kredita nije u rokovima podmirivao dospjele obveze, kreditor da je otkazao predmetni kredit te je s danom 12. travnja 1999. sačinio obračun dospjelih obveza, nakon čega su obračunavane zatezne kamate sve do dana otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom Astra d.o.o. u stečaju.

98. Stoga je vještak izradio izračune na te iste datume, pri čemu je pošao od iznosa i datuma dospijeća obveza kako su isti iskazani u Tabeli 1.2. (obveze do zaključno 1. travnja 1997.), odnosno u Tabeli 1.4. (obveze dospjele nakon 1. travnja 1997.) pa da:

- su 1. srpnja 1996. dospjele redovne kamate u iznosu od 18.553,68 DEM,

- su 1. listopada 1996. dospjele redovne kamate u iznosu od 28.085,21 DEM,

- je 1. studenoga 1996. dospjela prva rata otplate glavnice u iznosu od 128.251,88 DEM,

- su 1. siječnja 1997. dospjele redovne kamate u iznosu od 26.229,84 DEM,

- su 1. travnja 1997. dospjele redovne kamate u iznosu od 24.789,81 DEM,

- je 30. lipnja 1998. dospjela prva rata otplate glavnice prema II. Dodatku, kao i ugovorne kamate, u sveukupnom iznosu od 184.593,22 DEM,

- su 30. rujna 1998. dospjele ugovorne kamate u iznosu od 24.174,41 DEM,

- je 31. prosinca 1998. dospjela druga rata otplate glavnice prema II. Dodatku, kao i ugovorne kamate, u sveukupnom iznosu od 181.443,27 DEM,

- su 31. ožujka 1999. dospjele ugovorne kamate u iznosu od 20.265,67 DEM,

- je 12. travnja 1999. dospjela preostala (do tada nedospjela) glavnica kredita, kao i ugovorne kamate za razdoblje do 12. travnja 1999., u sveukupnom iznosu od 946.290,43 DEM.

99. Vještak je napomenuo da je zatezne kamate (ili kako ih tuženik u predmetnim ugovorima o kreditu naziva ''kamate po dospijeću'') obračunavao po stopi koja je u konkretnom razdoblju bila propisana zakonom, a ne po stopi koja je ugovorena ugovorima o kreditu, kao što mu je sud to izričito i napomenuo u zadatku, budući da su te ugovorne odredbe kojima se propisuje različita stopa zateznih kamata od one koja je određena zakonom, protivne prisilnim propisima i, stoga, ništetne, u smislu odredbe čl. 103. st. 1. i čl. 105. st. 1. ZOO-a/91 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u presudi Revt-103/2008 od 14. listopada 2008.).

100. Isto tako, vještak je napomenuo, a sve sukladno izričitoj uputi suda u postavljenom zadatku, da s obzirom da se radi o obračunu zateznih kamata na novčana potraživanja izražena kroz stranu valutu (ugovori o kreditu s valutnom klauzulom), za koja zakon nije izričito propisivao stopu zateznih kamata, da su se iste do 31. prosinca 2005. obračunavale po stopi koju je banka u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju, prema jedinstvenom stajalištu sudske prakse, a od 1. siječnja 2006. su se obračunavale po istoj stopi koju je zakon propisivao za zatezne kamate na novčana potraživanja izražena u domaćoj valuti.

101. Stoga je vještak zaključno naveo da s obzirom da se visina stope zateznih kamata nije mogla ugovoriti, a stopa ugovornih kamata je bila veća od stope zateznih kamata (štednja po viđenju), da je, sukladno odredbi čl. 277. st. 2. ZOO/91 prema kojoj ako je stopa ugovorenih kamata viša od stope zateznih kamata, tada ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja (na koju odredbu mu je sud izričito skrenuo pozornost u zadatku), kao stopu zateznih kamata primjenjivao stopu ugovornih kamata od 9,00% godišnje zaključno do 31. prosinca 2005., a nakon toga stopu zateznih kamata propisanu zakonom.

102. Kao što je vještaku izričito napomenuto u samom zadatku, vještak je naveo da se kamate računaju primjenom složene metode obračuna s konformnim kamatnjakom za razdoblja kraća od godine dana, odnosno primjenom jednostavne metode obračuna s proporcionalnim kamatnjakom za dulja razdoblja, zaključno do 19. srpnja 2004., a nakon toga da se primjenjuje isključivo jednostavna metoda s proporcionalnim kamatnjakom, bez obzira na duljinu obračunskog razdoblja.

103. Obračun duga po Ugovoru kreditu od 1. prosinca 1995. vještak je dao u Tabeli 1.5.a dopunskog nalaza, a prilikom obračuna je uzeo u obzir sljedeće naplaćene iznose: uplatu iznosa protuvrijednosti od 263.934,27 DEM od 30. lipnja 1997. – dio plasmana Ugovora o kreditu od 29. travnja 1997. i dio uplate (prodajom nekretnine tužitelja) od 28. svibnja 2004. u iznosu od 1.963.179,43 DEM (cijela uplata je iznosila 13.600.000,00 kn, nakon podmirenja ugovora o kreditu u ITL preostalo je još 13.229.673,70 kn/3.508.333,73 DEM, od čega je iznos od 1.963.179,43 DEM iskorišten za podmirenje Ugovora o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995., dok je podmirenje kasnijih obveza preostalo još 1.545.154,30 DEM).

104. Iz Tabele 1.5.a proizlazi da je na dan 28. svibnja 2004. (a posljedično i na dan otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom Astra d.o.o. u stečaju 23. listopada 2006.) preostalo dospjelo potraživanje po Ugovoru o kreditu od 1. prosinca 1995. (s I. i II. Dodatkom) iznosilo ukupno 0,00 DEM, i to:

− redovne kamate (do 1. travnja 1997.) - 97.658,54 DEM,

− rata dospjela 1. studenog 1996. - 128.251,88 DEM,

− rate dospjele 30. lipnja i 31. prosinca 1998. - 314.537,72 DEM,

− redovne kamate u otplati - 95.938,85 DEM,

− redovne kamate (otkaz) - 2.677,27 DEM,

− preostala glavnica (otkaz) - 943.613,16 DEM,

− ukupno redovne kamate i glavnica - 1.582.677,42 DEM,

− zatezne kamate – 644.436,28 DEM,

− sveukupno (redovne kamate, glavnica i zatezne kamate) – 2.227.113,70 DEM,

− uplate - 2.227.113,70 DEM,

− ostatak (nakon uplata) – 0,00 DEM.

105. Ugovorom o kreditu od 29. travnja 1997. ugovoren je iznos kredita od 2.350.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, s namjenom za trajna obrtna sredstva – reguliranje dospjelih i nedospjelih obveza, uz ugovorne (redovne) kamate po fiksnoj stopi od 9% godišnje koje se obračunavaju i naplaćuju tromjesečno, a uvećavaju se za 3 postotna poena ako korisnik kredita na isplati dospjele kamate, odnosno ne ispuni uredno bilo, uz kamate po dospijeću prema Odluci o kamatnim stopama kreditora te uz interkalarnu kamatu od 9% godišnje, fiksno. Kredit je trebao biti iskorišten do 30. rujna 1997., a vraćen za 4 godine + 1 godina grace perioda, u jednakim polugodišnjim ratama, s time da prva rata dospijeva 30. studenoga 1998.

106. Vještak je naveo da je, prema dostupnoj dokumentaciji, predmetni kredit bio iskorišten u iznosu protuvrijednosti od 2.300.667,00 DEM, u sljedećim obrocima:

- 2.049.138,65 DEM iskorišteno je 30. lipnja 1997.,

- 14.925,30 DEM iskorišteno je 1. srpnja 1997.,

- 234.895,98 DEM iskorišteno je 3. srpnja 1997. te

- 1.707,07 DEM iskorišteno je 14. srpnja 1997.

107. U skladu s tim elementima obračuna, vještak je u Tabeli 2.1. osnovnog nalaza najprije dao obračun ugovornih (interkalarnih) kamata za razdoblje korištenja kredita (od 30. lipnja 1997. do 14. srpnja 1997.), kao i za razdoblje od potpunog iskorištenja kredita do početka grace perioda (1. listopada 1997.), a ujedno je dao obračun redovnih kamata za razdoblje grace perioda (od 1. listopada 1997. do 1. listopada 1998.).

108. Iz Tabele 2.1. proizlazi da su interkalarne kamate obračunate za razdoblje od 30. lipnja 1997. do 1. listopada 1997. iznosile ukupno 50.885,84 DEM, dok su redovne kamate za razdoblje počeka (grace period) od 1. listopada 1997. do 1. listopada 1998. iznosile ukupno 211.596,22 DEM, što daje ukupan iznos redovnih kamata za razdoblje do 1. listopada 1998. u iznosu od 262.482,06 DEM.

109. Prema dokumentaciji priloženoj spisu predmeta, obračunate redovne kamate dospjele u razdoblju do 1. listopada 1998. da su pripisane glavnom dugu, što znači da je u otplatu stavljen ukupan iznos od 2.562.665,19 DEM (2.300.667,00 DEM glavnog duga, uvećano za 262.482,06 DEM redovnih kamata obračunatih za razdoblje korištenja kredita i za razdoblje počeka u otplati).

110. U Tabeli 2.2. osnovnog nalaza vještak je prikazao otplatni plan (pregled obveza za otplatu kredita (ugovorenih rata otplate kredita), kao i pregled obveza po osnovi ugovornih kamata) u skladu s odredbama Ugovora 2, dakle, na bazi otplate ugovorene u razdoblju od 4 godine + 1 godina grace perioda, s jednakim polugodišnjim ratama od kojih prva dospijeva 30. studenoga 1998.

111. U toj tabeli je obrađeno razdoblje od kraja razdoblja počeka (grace perioda) (1. listopada 1998.) do ugovorenog datuma dospijeća posljednje rate (31. svibnja 2002.), odnosno datuma dospijeća posljednje obveze za redovne kamate (30. lipnja 2002.). Dodatno, obrađeno je i kraće razdoblje, do 12. travnja 1999. (datum otkaza kredita).

112. Vještak napominje kako je otplatni plan sačinio u skladu s ugovornom odredbom Ugovora 2 prema kojem je otplata glavnice ugovorena u jednakim polugodišnjim ratama (a ne u anuitetima) (točka 5.), a što da proizlazi i iz izvadaka iz poslovnih knjiga tuženika koji su priloženi spisu predmeta (obračuni redovnih kamata, iskazivanje preostale nedospjele glavnice i dr.).

113. Iz Tabele 2.2. koja prikazuje otplatni plan proizlazi da su u razdoblju ugovorene otplate i dospijeća posljednje obveze (do 30. lipnja 2002.) dospijevale obveze u ukupnom iznosu protuvrijednosti od 2.990.677,80 DEM (2.562.665,19 DEM otplatne rate kredita, uvećano za 428.012,61 DEM redovnih kamata).

114. S obzirom da korisnik kredita nije u rokovima podmirivao dospjele obveze, kreditor da je otkazao predmetni kredit te je s danom 12. travnja 1999. sačinio obračun dospjelih obveza, nakon čega su obračunavane zatezne kamate sve do dana otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom Astra d.o.o. u stečaju.

115. Stoga je vještak naveo da je i on izradio izračune na iste datume, pri čemu se polazi od iznosa i datuma dospijeća obveza kako su iste iskazane u Tabeli 2.2., dakle:

- 30. studenoga 1998. da je dospjela prva rata otplate glavnice u iznosu od 320.333,15 DEM,

- 31. prosinca 1998. da su dospjele redovne kamate u iznosu od 53.920,72 DEM,

- 31. ožujka 1999. da su dospjele redovne kamate u iznosu od 48.157,82 DEM,

- 12. travnja 1999. da je dospjela preostala (do tada nedospjela) glavnica kredita, kao i ugovorne kamate za razdoblje do 12. travnja 1999., u sveukupnom iznosu od 2.248.694,11 DEM.

116. Vještak je naveo da je kao stopu zateznih kamata primjenjivao stopu ugovornih kamata od 9,00% godišnje zaključno do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. pa na dalje da je primjenjivao istu stopu zateznih kamata koja je bila propisana za domaću valutu. Kamate da je obračunavao primjenom složene metode obračuna s konformnim kamatnjakom za razdoblja kraća od godine dana, odnosno primjenom jednostavne metode obračuna s proporcionalnim kamatnjakom za dulja razdoblja, zaključno do 19. srpnja 2004., a nakon toga da se primjenjuje isključivo jednostavna metoda s proporcionalnim kamatnjakom, bez obzira na duljinu obračunskog razdoblja.

117. Obračuni su dani u Tabeli 2.3.a dopunskog nalaza, a prilikom obračuna uzeta je u obzir naplata iznosa od 1.545.154,30 DEM (ostatak uplate dobiven prodajom založene nekretnine tužitelja) od 28. svibnja 2004. i naplata iznosa protuvrijednosti od 1.606,84 EUR (3.142,71 DEM prema fiksnom konverzijskom tečaju od 1,95583 DEM za 1 EUR) dana 16. lipnja 2005. (iz blokade žiro računa društva Astra d.o.o.).

118. Iz Tabele 2.3.a proizlazi da je na dan otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom Astra d.o.o. u stečaju (23. listopada 2006.) preostalo dospjelo potraživanje po Ugovoru o kreditu 2 (Ugovoru o kreditu od 29. travnja 1997.) iznosilo 2.995.727,17 DEM, i to:

- rata dospjela 30. studenog 1998. - 320.333,15 DEM,

- redovne kamate u otplati - 102.078,54 DEM,

- redovne kamate (otkaz) - 6.362,07 DEM,

- preostala glavnica (otkaz) - 2.242.332,04 DEM,

- ukupno (glavnica i redovne kamate) - 2.671.105,80 DEM,

- zatezne kamate – 1.872.918,88 DEM,

- sveukupno (glavnica, redovne kamate i zatezne kamate) – 4.544.024,18 DEM,

- uplate – 1.548.297,01 DEM,

- ostatak (nakon uplata) – 2.995.727,17 DEM.

119. U skladu s pravilima uračunavanja propisanima ZOO-om, ukupno dospjelo potraživanje od 2.995.727,17 DEM da se je sastojalo od 2.370.638,76 DEM dospjele nepodmirene glavnice i 625.088,41 DEM dospjelih nepodmirenih zateznih kamata.

120. Ako se navedeno potraživanje iskaže u valuti EUR, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja važećeg od 1. siječnja 1999. (1 EUR = 1,95583 DEM), tada da je ukupno dospjelo potraživanje tuženika po Ugovoru o kreditu od 29. travnja 1997. iznosilo 1.531.690,98 EUR, a sastojalo se od:

- 1.212.088,35 EUR dospjele nepodmirene glavnice i

- 319.602,63 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata.

121. Ako bi se navedeno potraživanje iskazalo u kunama primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke važećeg na dan otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom Astra d.o.o. (23. listopada 2006.; 1 EUR = 7,392310 kn), tada da je ukupno dospjelo potraživanje tuženika iznosilo 11.322.734,55 kn.

122. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak jasno navodi da su uplatom od 28. svibnja 2004. u cijelosti podmirene redovne i zatezne kamate dospjele po Ugovoru o kreditu od 29. travnja 1997. do tog datuma uplate, a da od ponovnog početka obračuna zateznih kamata na preostalu glavnicu u iznosu od 2.370.638,76 DEM počevši od 29. svibnja 2004. do otvaranja stečaja nad Astra d.o.o. u stečaju, St-73/2025 od 23. listopada 2006., a niti do podnošenja tuženikove prijave tražbine u tom stečajnom postupku, 1. prosinca 2006., nisu protekle 3 godine, dakle, da u u iznosu preostalog potraživanja tuženika po tom kredit nema niti redovnih niti zateznih kamata koje bi dospjele do zaključno 3 godine prije podnošenja tuženikove prijave tražbine u tom stečaju.

123. Tužitelj je prigovorio dopunskom nalazu i mišljenju financijskog vještaka, iz istih razloga iz kojih je osporavao i osnovni nalaz i mišljenje vještaka, u prethodno vođenom prvostupanjskom postupku, jer da osporava i vjerodostojnost dokumentacije temeljem koje su isti izrađeni te osporava i dalje da su novčani iznosi iz predmetnih ugovora o kreditu uistinu isplaćeni na račun stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju, uz isticanje da je Ugovor o kreditu od 29. travnja 1997. služio reporgramu postojećih obveza, a da nije jasno koje su to obveze tim kreditom reprogramirane.

124. Suštinski iste prigovore na dopunski nalaz i mišljenje iznio je i umješač na strani tužitelja, dok tuženik nije imao nikakvih prigovora.

125. Tijekom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja u prethodno vođenom prvostupanjskom postupku, vještak mr. sc. Zrinko Ručević je naveo da je činjenicu isplate kredita prema ugovorima o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995. i 29. travnja 1997. utvrdio iz izvadaka iz poslovnih knjiga tuženika koje se nalaze spisu. Iz tih istih isprava, kao i iz samih ugovora, da je utvrdio da se nije radilo o kreditnoj otplati u anuitetima, već o kreditnoj otplati u ratama, budući da je to jasno vidljivo iz dostavljenih isprava. Napomenuo je da je razlika u navedenoj otplati u tome što je kod otplate u anuitetima, svaki anuitet jednakog iznosa, a sastoji se od dijela glavnice i dijela redovnih kamata, samo što su njihovi omjeri različiti, najprije da je veći udio kamata, a manji udio glavnice, a s vremenom da se to mijenja. Kod otplate u ratama da mjesečne obveze nemaju jednaki iznos, s obzirom da se iste sastoje od rata, kao jednakih dijelova ukupno ugovorene glavnice, te različitog iznosa pripisanih redovnih kamata, koje kamate su na početku najviše, a potom se s otplatom glavnice smanjuju. Naveo je da u cijelosti ostaje kod izrađenog nalaza i mišljenja.

126. U ponovljenom postupku vještak Ručević je na pitanje punomoćnika tužitelja da li je uočio da u predmetnom spisu postoje dokazi o isplati na teret Ugovora u kreditu u DEM iz 1995. godine, a da takvi dokazi o isplati ne postoje na teret Ugovora u kreditu u DEM iz 1997., već isključivo izvadci iz poslovnih knjiga tuženika, odgovorio da s obzirom da je kredit iz 1997. služio reprogramu postojećih kreditnih obveza, da u tom slučaju ne postoje isplate iz tog kredita, već da se jednostavno vrši knjiženje na način da se određeni iznosi određenih kredita koji se reprogramiraju zatvaraju određenim iznosima iz tog kredita iz 1997. Vještak je istaknuo da je s dijelom iznosa iz Ugovora o kreditu iz 1997. podmiren dio kreditnog duga po Ugovoru o kreditu iz 1995. . Napomenuo je da je u osnovnom nalazu i mišljenju na stranici 8 navedeno na koji način (iznosi i datumi) je korišten kredit iz 1997. pa je tako navedeno da je iznos od 2.049.138,65 DEM iskorišten 30. lipnja 1997., a u tom iznosu da je sadržan iznos od 263.934,27 DEM koji je iskorišten za podmirenje do tada dospjelog kreditnog duga po Ugovoru o kreditu iz 1995., kao što je to navedeno na strani 6 osnovnog nalaza i mišljenja u posljednjem odlomku. Radi utvrđenja koji drugi krediti su reprogramirani predmetnim Ugovorom o kreditu iz 1997. da bi bilo potrebno izvršiti uvid u poslovne knjige tuženika. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja da li iz pregledane dokumentacije proizlazi da bi banka Ugovorom o kreditu iz 1997. zatvarala i kreditne obveze po ona tri ugovora o kreditu u ITL, vještak je odgovorio da te kreditne obveze nisu zatvarane predmetnim kreditom iz 1997.

127. Tužitelj je tek na glavnoj raspravi, na ročištu od 7. svibnja 2025., iznio navod da bi tražbina tuženika po navedeni tri ugovora o kreditu u ITL iz 1988. i 1990. bila navodno podmirena prije navedene uplate od 28. svibnja 2004. u iznosu od 13.600.000,00 kn (prodajom založene nekretnine), a što da proizlazi iz Ugovora od 31. prosinca 1991. o prodaji stečajnog dužnika Astra Zagreb, poduzeće za proizvodnju obuče, p.o., [adresa], kojeg je po prvi puta tada predao u sudski spis.

128. S obzirom da je tužitelj navedeni ugovor mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, a nije, to sud isti nije uzeo u razmatranje prilikom donošenja predmetne presude, već je o visini tuženikovog potraživanja donio zaključak temeljem isprava koje su pravovremeno dostavljene i predložene kao dokaz te temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

129. Međutim, s obzirom na prigovore tužitelja te s obzirom da je vještak Ručević naveo da mu je za odgovor na pitanje koji su se sve krediti, osim Ugovora o kreditu iz 1995., reprogramirali, dakle, podmirivali Ugovorom o kreditu iz 1997., sud je raspravnim rješenjem od 7. svibnja 2025. naložio tuženiku dostaviti očitovanje koje kreditne obveze su se zatvarale (reprogramirale) kreditom iz 1997.

130. Podneskom od 26. svibnja 2025. tuženik se je očitovao na navedeni upit suda te je dostavio odgovarajuće isprave. U tom podnesku navodi da su se iz Ugovora o kreditu od 29. travnja 1997. podmirivale:

- kreditna obveza broj 3105004770 u iznosu od 263.934,28 DEM, da je riječ obvezi nastaloj temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenog 1. prosinca 1995. između tuženika kao kreditora i ASTRA d.o.o. poduzeće za proizvodnju obuće, [adresa] (pravnog prednika društva CENTAR ŽITNJAK d.o.o.) kao korisnika kredita, na iznos od 1.260.000,00 DEM,

- kreditna obveza broj 3705003351 u iznosu od 438.809,63 DEM, da je riječ o obvezi nastaloj temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom sklopljenog 24. listopada 1996. između tuženika kao kreditora i ASTRA d.o.o. poduzeće za proizvodnju obuće, [adresa] (pravnog prednika društva CENTAR ŽITNJAK d.o.o.) kao korisnika kredita, na iznos od tadašnjih 420.000,00 DEM,

- kreditna obveza broj 3705003431 u iznosu od 775.398,06 DEM, da je riječ je o obvezi nastaloj temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom sklopljenog 29. studenog 1996. između tuženika kao kreditora i ASTRA d.o.o. poduzeće za proizvodnju obuće, [adresa] (pravnog prednika društva CENTAR ŽITNJAK d.o.o.) kao korisnika kredita, na iznos od 980.000,00 DEM.

131. Naknadno je tuženik dostavio i daljnju opsežnu dokumentaciju za koju tvrdi da dokazuje da je cjelokupni iznos kredita koji je odobren temeljem Ugovora o kreditu od 29. travnja 1997. iskorišten po nalogu i u korist stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju, međutim, sud istu nije uzeo u razmatranje, budući da je ista dostavljena na sam dan održavanja ročišta od 17. lipnja 2025., na kojem je glavna rasprava zaključena, a protivne stranke nisu istu stigle zaprimiti, a time se niti na istu očitovati, umjesto da je dostavljena barem 8 dana prije održavanja navedenog ročišta, a s obzirom na rezultate do tada provedenog dokaznog postupka sud nije smatrao svrsishodnim odgađati navedeno ročište zbog novo dostavljene dokumentacije (čl. 299.a st. 3. – 5. ZPP-a).

132. Naime, sud smatra da je i bez obzira na tu dokumentaciju (a za koju tuženik tvrdi da se svo ovo vrijeme nalazi u stečajnom spisu ovog suda St-73/2005 pa i uz samu prijavu tuženikovih potraživanja), tuženik dokazao da je iznos kredita koji je odobren Ugovorom o kreditu od 29. travnja 1997. iskorišten po nalogu i u korist korisnika kredita, stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju, a kako je to već obrazloženo u odlomcima 60. – 64. obrazloženja ove presude.

133. Budući da je tuženik tijekom prethodno vođenog prvostupanjskog postupka te u žalbi protiv prethodne presude imao prigovora u odnosu na primijenjenu stopu zateznih kamata, sud u odnosu na mjerodavno materijalno pravo po pitanju visine stope zateznih kamata i načina obračuna zateznih kamata još jednom napominje da je odredbom čl. 22. st. 4. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., dalje u tekstu: ZOO/05) određeno da se odredbe tog zakona o kamatama primjenjuju na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je ista izražena, da je ta odredba stupila na snagu 1. siječnja 2006. (čl. 1165. ZOO-a/05), a da slična odredba nije postojala u ZOO-u/91, zbog čega se odredbe ZOO-a/91 i ostalih propisa kojima je u tom razdoblju regulirana stopa zateznih kamata za domaću valutu nisu primjenjivale na obračun zateznih kamata za novčane obveze izražene u stranoj valuti.

134. Za obračun kamata na novčane obveze u domaćoj valuti primjenjivao se je do 21. listopada 1993. Zakon o visini stope zatezne kamate (Službeni list SFRJ, broj: 57/1989., Narodne novine, broj: 53/1991., 95/1993.), od 22. listopada 1993. do 3. veljače 1994. primjenjivala se je Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 95/1993.), od 4. veljače 1994. do 30. ožujka 1994. primjenjivala se je Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 8/1994., 19/1994.), od 1. travnja 1994. do 30. lipnja 1994. primjenjivala se je Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 22/1994.), od 1. srpnja 1994. do 31. ožujka 1995. primjenjivala se je Uredba o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 50/1994.), od 1. travnja 1995. do 19. travnja 1996. primjenjivala se je Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 19/1995.), od 20. travnja 1996. do 10. rujna 1996. primjenjivao se je Zakon o zateznim kamatama (Narodne novine, broj: 28/1996.) i Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 36/1996.), od 11. rujna 1996. do 30. lipnja 2002. primjenjivala se je Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 75/1996.), od 1. srpnja 2002. do 20. srpnja 2004. primjenjivala se je Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 72/2002.), a od 20. srpnja 2004. do 31. prosinca 2007. primjenjivao se je Zakon o kamatama (Narodne novine, broj: 94/2004), Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 72/2002.) - do 3. studenog 2004. i Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 153/2004.) - od 4. studenog 2004. do 31. prosinca 2007.

135. Stoga su se prema stajalištu sudske prakse zatezne kamate na novčane obveze izražene u stranoj valuti obračunavale po stopi po kojoj su banke u mjestu ispunjenja obveze obračunavale kamate na devizne štedne uloge po viđenju u toj konkretnoj valuti.

136. Iako propisima koji se navode u odlomku 134. obrazloženja ove presude nije bila propisana stopa zateznih kamata na novčane obveze izražene u stranoj valuti, metoda obračuna kamata koju su ti propisi određivali primjenjivala se je bez obzira na to u kojoj je valuti bila izražena novčana obveza.

137. Tako su se prema tim propisima u razdoblju do 30. ožujka 1994. zatezne kamate obračunavale mjesečno primjenom konformne metode, u razdoblju od 1. travnja 1994. do 19. srpnja 2004. zatezne kamate su se obračunavale, po stopi izraženoj na godišnjoj razini, za razdoblje kraće od jedne godine primjenom konformne metode, a za razdoblje dulje od jedne godine (nakon proteka prve godine) primjenom proporcionalne metode (pri čemu kamate koje su pripisane glavnici u prethodnom jednogodišnjem razdoblju ne čine dio glavnice u narednom razdoblju obračuna), a za razdoblje od 20. srpnja 2004. do 31. prosinca 2007. zatezne kamate su se obračunavale, po stopi izraženoj na godišnjoj razini, primjenom proporcionalne metode (dekurzivnog jednostavnog kamatnog računa na dospjelu glavnicu bez pripisa kamate glavnici istekom obračunskog razdoblja) (tako i VSRH, u presudama Revx 543/09 od 3. prosinca 2009., Rev 1891/13 od 12. veljače 2014., Rev 1676/09 od 15. prosinca 2015. i Rev 314/16 od 18. siječnja 2017.).

138. Financijski vještak je nalaz i mišljenje izradio upravo primjenom tih stopa zateznih kamata i tih metoda obračuna kamata.

139. Nadalje, prema odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a/91 dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

140. Dakle, protivno navodima tuženika, ugovorima se nije smjela određivati stopa zateznih kamata, dakle, onih kamata koje se plaćaju nakon dospijeća, po zakašnjenju, niti po jednoj drugoj stopi osim onoj koja je bila propisana zakonom (odnosno uniformno određena jednako za sve subjekte), budući da su te odredbe prisilne naravi, a odredbe predmetnih ugovora o kreditu kojima se ugovora plaćanje kamata po dospijeću sukladno odlukama o kamatama po dospijeću tuženika su protivne prisilnim propisima i, stoga, ništetne (čl. 103. st. 1. i čl. 105. ZOO-a/91).

141. Međutim, ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate, ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja (čl. 277. st. 2. ZOO-a).

142. S obzirom da je Ugovorom o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995. i Ugovorom o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. bila ugovorena primjena ugovornih kamata po fiksnoj stopi od 9% godišnje, koja stopa je bila viša od stope koja se je u to vrijeme primjenjivala na devizne štedne uloge po viđenju u valuti DEM (stopa zateznih kamata na obveze u stranoj valuti), to je pravilno vještak i nakon zakašnjenja s otplatom predmetnih kredita primjenjivao navedenu stopu od 9% godišnje.

143. Nadalje, financijski vještak je detaljno pojasnio razliku između otplate kredita u ratama i otplate kredita u anuitetima te je pregledom svih dostavljenih knjigovodstvenih isprava utvrdio da se istima potvrđuje ono što je navedeno u samim ugovorima o kreditu, a to je da je otplata kredita ugovorena u ratama, a ne u anuitetima.

144. Prema odredbama ZOO-a/91 i ZOO-a/05 anuiteti se smatraju tražbinama povremenih novčanih davanja (dakle, povremenim tražbinama jedne obveze), dok su rate/obroci dijelovi jedne tražbine.

145. S obzirom da predmetnim ugovorima o kreditu nije ugovorena otplata u anuitetima, nego u ratama, to vještak pravilno nije obračun zateznih kamata vršio prema odredbi čl. 279. st. 1. i 3. ZOO-a/91 prema kojima na povremena dospjela novčana davanja (dakle, na anuitete) teče zatezna kamata tek od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, već je zatezne kamate obračunavao od prvog dana nakon dospijeća pojedine rate.

146. Stoga je sud u cijelosti prihvatio osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. u dijelu u kojem se na isti oslanja dopunski nalaz i mišljenje te dopunski nalaz i mišljenje vještaka, jer su isti iscrpni, logični, objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s mjerodavnim pozitivnim propisima i pravilima financijske – knjigovodstvene struke.

147. Dakle, financijskim vještačenjem u ovom postupku je utvrđeno da je na dan otvaranja stečajnog postupka nad Astra d.o.o. u stečaju, 23. listopada 2006., ukupna tražbina tuženika prema stečajnom dužniku iznosila 1.531.690,98 EUR (11.322.734,55 kn primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke važećeg na dan otvaranja stečajnog postupka), koji iznos se u cijelosti odnosi na tražbinu po Ugovoru o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. (1.212.088,35 EUR po osnovi glavnice i 319.602,63 EUR po osnovi zateznih kamata), dok je potraživanje tuženika po osnovi Ugovora o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 u ITL i po osnovi Ugovora o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995. bilo na taj dan u cijelosti podmireno.

148. S obzirom da je tuženik po osnovi Ugovora o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995. prijavio tražbinu u iznosu od 2.360.368,00 EUR (17.448.571,97 kn), po osnovi Ugovora o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. tražbinu u iznosu od 2.234.678,87 EUR (16.519.438,96 kn) te po osnovi Ugovora o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 u ITL tražbinu u iznosu od 19.116,19 EUR (141.312,80 kn), odnosno prijavio je ukupno tražbinu u iznosu od 34.109.323,73 kn (4.614.163,06 EUR), koja je u cijelosti osporena od strane ovdje tužitelja, to je jasno već iz financijskog vještačenja da je osnovano osporena tražbina tuženika u iznosu od 3.082.472,08 EUR/22.786.589,18 kn (4.614.163,06 EUR /34.109.323,73 kn/ - 1.531.690,98 EUR /11.322.734,55 kn/ = 3.082.472,08 EUR /22.786.589,18 kn/), a ostaje još za utvrditi je li preostali dio osporene tražbine u iznosu od 1.531.690,98 EUR/11.322.734,55 kn u zastari.

149. S obzirom da se radi o potraživanjima iz ugovora o kreditu sklopljenim između trgovaca, dakle, iz ugovora o prometu usluga, pri čemu je otplata kredita ugovorena u ratama (a ne u anuitetima), to potraživanja koja proizlaze iz tih ugovora zastarijevaju za 3 godine, u smislu odredbe čl. 374. ZOO-a/91 (međusobna potraživanja pravnih osoba iz ugovora o prometu roba i usluga).

150. Međutim, sva potraživanja proizašla iz predmetnih ugovora o kreditu bila su predmetom sudskog dobrovoljnog osiguranja zasnivanjem založnog prava na pokretninama stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju te na nekretninama ovdje tužitelja te su u tu svrhu utvrđena sudskim rješenjima kojima se zasnivaju ta založna prava.

151. Prema odredbi čl. 379. st. 1. ZOO-a/91 sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom (ili odlukom drugoga nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom), zastarijevaju za deset godina pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

152. Međutim, sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka (ili nagodbe) i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja (čl. 372. st. 2. ZOO-a).

153. Pravno je pitanje može li se isto pravilo primijeniti na svako drugo potraživanje koje je utvrđeno sudskom odlukom, a koje u tom trenutku još nije bilo dospjelo, dakle, i na ona potraživanja koja se u smislu ZOO-a/91 ne smatraju povremenim potraživanjima.

154. Naime, da je otplata predmetnih kredita ugovorena u anuitetima, a anuiteti su, u smislu odredbe čl. 372. st. 2. ZOO-a/91, povremena potraživanja, tada bi se na ona potraživanja proizašla iz ugovora o kreditu koja su već bila dospjela u trenutku donošenja pravomoćnog rješenja o sudskom dobrovoljnom založnopravnom osiguranju tih tražbina, primjenjivao desetogodišnji zastarni rok, a na ona potraživanja koja su bila predmetom osiguranja, ali koja u tom trenutku još nisu bila dospjela, primjenjivao bi se trogodišnji zastarni rok.

155. Međutim, otplata predmetnih kredita nije ugovorena u anuitetima, već u ratama, a rate nisu povremena potraživanja, u smislu odredbe čl. 372. st. 2. ZOO-a, već dijelovi jednog potraživanja i stoga se na iste ne primjenjuju ista pravila niti zastarni rokovi kao i na anuitete.

156. Stoga će se i na ona potraživanja iz predmetnih ugovora o kreditu (rate) koja još nisu bila dospjela u vrijeme donošenja pravomoćnog rješenja o osiguranju primjenjivati desetogodišnji zastarni rok, samo će isti u odnosu na potraživanja koja su u tom trenutku već bila dospjela početi teći od prvog dana nakon pravomoćnosti sudskog rješenja, dok će u odnosu na potraživanja koja tada još nisu bila dospjela desetogodišnji zastarni rok početi teći prvog dana nakon njihova dospijeća.

157. Prema jasno izraženom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske na ugovorne i zatezne kamate koje još nisu bile dospjele u trenutku donošenja pravomoćnog rješenja o osiguranju neće se primjenjivati desetogodišnji zastarni rok, već trogodišnji zastarni rok koji počinje teći prvog dana nakon dospijeća tog sporednog (akcesornog) potraživanja.

158. Valja napomenuti da se zastara prekida priznanjem duga od strane dužnika, s čime je izjednačeno davanje otplate i davanje osiguranja od strane dužnika (čl. 387. ZOO-a).

159. Osim toga, zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja (čl. 388. ZOO-a).

160. Dakle, da bi došlo do prekida zastare osiguranje ili otplata mora biti dana od strane osobnog dužnika ili vjerovnik mora protiv svog osobnog dužnika pokrenuti određeni postupak pred sudom, što znači da pokretanje sudskih postupka protiv založnopravnih dužnika ili davanje otplate od strane isključivo založnog dužnika, ne dovodi do prekida zastare prema osobnom (glavnom) dužniku.

161. Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili osiguranja (čl. 392. st. 4. i 5. ZOO.a/91).

162. Međutim, prekid zastarijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena (čl. 389. st. 1. i 2. ZOO-a/91).

163. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, I-2363/96, utvrđeno je da se je radilo o sudskom postupku dobrovoljnog osiguranja novčanih tražbina tuženika prema Optima – Zagreb s p.o., Zagreb, Kanarinska 7 i Astra d.o.o., [adresa] (stečajnom dužniku Astra d.o.o. u stečaju), pokrenutom podnošenjem prijedloga za osiguranje dana 7. listopada 1996., na pokretninama Astra d.o.o. i nekretninama tužitelja kao zalogodavca, pri čemu su predmetom osiguranja bile, između ostalog, sve tražbine tuženika po Ugovorima o kreditu 15/88, 16/88 i 6/90 u ITL te sve tražbine tuženika po Ugovoru o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995., bilo dospjele ili nedospjele. Navedeni postupak pravomoćno je okončan 11. listopada 1996. donošenjem rješenja na zapisnik s održanog ročišta, kojim je radi osiguranja navedenih tražbina tuženika, temeljem suglasnog prijedloga stranaka, u korist tuženika, pljenidbom, zasnovano založno pravo na već spomenutim nekretninama tužitelja i na pokretninama Astra d.o.o. S obzirom da su se stranke odrekle prava na žalbu, navedeno rješenje postalo je pravomoćno (i ovršno) s danom njegova donošenja.

164. S obzirom da se je radilo o sudskom postupku pokrenutom od strane tuženika protiv stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju kao njegova osobnog dužnika, to je istim prekinuta zastara u odnosu na tražbine iz Ugovora o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995. te iz Ugovora o kreditu u ITL, a ista je počela ponovno teći 12. listopada 1996. Međutim, kako su na dan otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom Astra d.o.o. u stečaju tražbine po tim ugovorima o kreditu bile u cijelosti podmirene, to navedeni postupak sudskog osiguranja tražbina tuženika nije relevantan za ovaj postupak.

165. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, I-638/97, utvrđeno je da se je radilo o sudskom postupku dobrovoljnog osiguranja novčanih tražbina tuženika prema Centar Žitnjak d.o.o., [adresa] (ranija tvrtka stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju), pokrenutom podnošenjem prijedloga za osiguranje dana 17. travnja 1997., na nekretninama ovdje tužitelja kao zalogodavca, pri čemu su predmetom osiguranja bile, prema naknadno podnesenom dopunjenom prijedlogu, sve tražbine tuženika prema stečajnom dužniku po Ugovoru o kreditu u DEM od 29. travnja 1997., bilo dospjele, bilo nedospjele. Navedeni postupak pravomoćno je okončan 27. lipnja 1997. donošenjem rješenja na zapisnik s održanog ročišta, kojim je radi osiguranja navedene tražbine tuženika, temeljem suglasnog prijedloga stranaka, u korist tuženika, pljenidbom i predbilježbom založnog prava, zasnovano založno pravo na već spomenutim nekretninama tužitelja. S obzirom da su se stranke odrekle prava na žalbu, navedeno rješenje postalo je pravomoćno (i ovršno) s danom njegova donošenja.

166. S obzirom da se je radilo o sudskom postupku pokrenutom od strane tuženika protiv stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju kao njegova osobnog dužnika, to je istim prekinuta zastara u odnosu na tražbine iz Ugovora o kreditu u DEM od 29. travnja 1997., a ista je počela ponovno teći 28. lipnja 1997.

167. S druge strane podnošenje 25. kolovoza 1999. ovršnog prijedloga od strane tuženika protiv tužitelja, kao založnog dužnika, radi namirenja svih gore navedenih tražbina (po svih pet ugovora o kreditu), ovrhom na nekretninama tužitelja, Općinskom sudu u Zagrebu, po poslovnim brojem Ovr-1981/99, nije prekinulo zastaru prema stečajnom dužniku Astra d.o.o. u stečaju (jer se ne radi o sudskom postupku pokrenutom protiv osobnog dužnika, a i sam postupak je okončan donošenjem rješenja o obustavi, 15. lipnja 2004., temeljem povlačenja ovršnog prijedloga), niti je plaćanje iznosa od 13.600.000,00 kn od strane tužitelja kao isključivo založnog dužnika imalo značaj priznanja duga od strane osobnog dužnika (Astre d.o.o.), a time nije moglo dovesti niti do prekida zastare.

168. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, Ovrpl-4555/06, utvrđeno je da se radi o ovršnom postupku pokrenutom 6. srpnja 2006. od strane tuženika kao ovrhovoditelja protiv Astra d.o.o. kao ovršenika radi namirenja dospjelih tražbina tuženika po Ugovoru o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995. i Ugovoru o kreditu u DEM od 29. travnja 1997., na novčanim tražbina ovršenika po računima u banci te na pokretninama ovršenika na kojima je prethodno već bilo osnovano založno pravo, rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, I-363/96. S obzirom da je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak, rješenjem ovog suda St-73/05 od 23. listopada 2006., došlo je do prekida navedenog ovršnog postupka prije nego li je doneseno rješenje o ovrsi, s time da je sud rješenjem od 21. prosinca 2007. nastavio postupak te isti obustavio (pogrešno smatrajući da ovrhovoditelj nema razlučno pravo na pokretninama ovršenika pa da se niti u tom dijelu postupak ne može nastaviti). Po žalbi ovrhovoditelja rješenje je ukinuto od strane drugostupanjskog suda u dijelu u kojemu je obustavljen postupak te je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud razdvojio postupak u pogledu ovrhe na pokretninama od postupka ovrhe na novčanim tražbinama po računu kod banke te je rješenjem od 19. rujna 2008. obustavio ovrhu na novčanim tražbinama po računima kod banaka (bez da je prethodno bilo doneseno rješenje o ovrsi), koje rješenje je postalo pravomoćno 10. listopada 2008., dok je postupak u odnosu na ovrhu na pokretninama ovršenika na kojima je postojalo razlučno pravo ovrhovoditelja nastavljen pod poslovnim brojem Ovr-1391/08.

169. Tako je 20. listopada 2008. doneseno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda, Ovr-1391/2008, na pokretninama stečajnog dužnika Astra d.o.o. u stečaju, da bi uslijed povlačenja ovršnog prijedloga, podneskom od 27. kolovoza 2009., sud 23. listopada 2009. donio rješenje o obustavi predmetnog ovršnog postupka, koje rješenje je postalo pravomoćno 17. studenog 2009.

170. Dakle, iako su ovršni postupci Općinskog (građanskog) suda u Zagrebu, Ovrpl- 4555/06 i Ovr-1691/08, pokrenuti od strane tuženika protiv stečajnog dužnika, istima nije došlo do prekida zastare, jer su ti postupci obustavljeni i to postupak Ovrpl-4555/06 prije donošenja rješenja o ovrsi, jer uslijed otvaranja stečajnog postupka nad Astra d.o.o. u stečaju vođenje tog ovršnog postupka nije bilo dopušteno, a postupak Ovr- 1691/08, doduše, nakon donošenja rješenja o ovrsi, ali iz razloga što je tuženik povukao ovršni prijedlog bez ikakve naplate.

171. Posljednje procesne radnje tuženika koje su mogle prekinuti zastaru jesu podnošenje 25. ožujka 2005. prijedloga za otvaranje stečaja nad Astra d.o.o. (temeljem kojeg prijedloga je rješenjem ovog suda, St-73/2005 od 23. listopada 2006., nad predmetnim stečajnim dužnikom i otvoren stečajni postupak iz kojeg je tužitelj upućen na pokretanje predmetne parnice) i prijava predmetnih tražbina tuženika u stečajnom postupku ovog suda St-73/2005 nad Astra d.o.o. u stečaju.

172. Naime, podnošenje sudu prijedloga za otvaranje stečaja smatra se radnjom poduzetom pred sudom radi ostvarenja onih novčanih tražbina koje se u tom prijedlogu navode.

173. Po prethodno izvršenom uvidu u spis ovog suda St-73/2005 utvrđeno je da je tuženik u prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka nad Astra d.o.o. od 25. ožujka 2005. naveo isključivo jednu tražbinu i to tražbinu u iznosu od 16.473.727,52 kn s zateznim kamatama po Ugovoru o kreditu do iznosa od 1.260.000,00 DEM od 1. prosinca 1995., osiguranom temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu, I-2363/96 od 11. listopada 1996., a koja tražbina je, prema provedenom dopunskom financijskom vještačenju u ovom ponovljenom postupku, na dan otvaranja stečaja bila u potpunosti podmirena, slijedom čega radnja podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja nije relevantna za prekid zastare naplate potraživanja po Ugovoru o kredit u DEM od 29. travnja 1997.

174. U odnosu na prijavljenu tražbinu tuženika po Ugovoru o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. prekid zastare mogao je nastupiti tek podnošenjem prijave u stečaju St- 73/2005 (pod uvjetom da već prethodno nije bila zastarjela), a s obzirom da vjerovnici prijave tražbine ne dostavljaju sudu, već stečajnoj upraviteljici, u ovom slučaju DĐ, to sud uvidom u stečajni spis nije mogao utvrditi kada je prijava tuženika zaprimljena od strane stečajne upraviteljice ASTRA d.o.o. u stečaju, ali je zaključeno da to nije moglo biti prije 1. prosinca 2006., budući da je tog dana prijava sastavljena, niti kasnije od 7. prosinca 2006., budući da je rješenje o otvaranju stečaja objavljeno u oglasnom dijelu Narodnih novina 30. listopada 2006., u broju 116/2006., a stečajni vjerovnici mogli su prijaviti svoje tražbine u roku od 30 dana od isteka osmog dana od objave navedenog rješenja u oglasnom dijelu Narodnih novina, a nesporno je da je tražbina prijavljena pravovremeno.

175. U ponovljenom prvostupanjskom postupku tuženik se je jasno očitovao da je prijava tražbine u stečajnom postupku nad Astra d.o.o. u stečaju izvršena 1. prosinca 2006.

176. U odnosu na zastaru tražbina tuženika proizašlih iz Ugovora o kreditu do iznosa od 2.350.000,00 DEM od 29. travnja 1997.

177. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da na dan donošenja rješenja o osiguranju Općinskog suda u Zagrebu, I-638/97 od 27. lipnja 1997., niti jedno potraživanje iz predmetnog ugovora o kreditu još nije bilo dospjelo (interkalarne kamate počele su se obračunavati tek od 30. lipnja 1997., redovne kamate obračunavale su se tek od 1. listopada 1997., a prva rata glavnice je po redovnom tijeku stvari dospijevala tek 30. studenog 1998., a uslijed jednostranog raskida ugovora zbog neplaćanja, 12. travnja 1999. je dospjelo preostalo cjelokupno ugovorno potraživanje).

178. Ponavlja se da je na dan otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom Astra d.o.o. u stečaju, 23. listopada 2006., ukupno potraživanje tuženika prema stečajnom dužniku po osnovi Ugovora o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. iznosilo 2.995.727,17 DEM/1.531.690,98 EUR/11.322.734,55 kn koje se je sastojalo od 2.370.638,76 DEM/1.212.088,35 EUR dospjele nepodmirene glavnice i 625.088,41 DEM/319.602,63 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata.

179. Navedene zatezne kamate tekle su na navedenu nepodmirenu glavnicu u razdoblju od 28. svibnja 2004., kada je izvršena posljednja uplata u iznosu od 1.548.297,01 DEM pa sve do otvaranja stečaja, 23. listopada 2006.

180. Stoga, s obzirom da od datuma kada je dospio prvi iznos glavnice (prva rata), 30. studenog 1998., do datuma podnošenja prijave tražbine tuženika u stečajnom postupku nad Astra d.o.o. u stečaju, 1. prosinca 2006., nije protekao desetogodišnji zastarni rok te da od datuma dospijeća najranijeg nepodmirenog iznosa zateznih kamata, 29. svibnja 2004. (uplatom od 28. svibnja 2004. u iznosu od 1.548.297,01 DEM podmirene su interkalarne kamate, redovne /ugovorne/ kamate i zatezne kamate dospjele do tog datuma), do datuma podnošenja prijave tražbine tuženika, 1. prosinca 2006., nije protekao trogodišnji zastarni rok, to je zaključeno da preostalo nepodmireno prijavljeno potraživanje tuženika po osnovi Ugovora o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. u iznosu od 1.531.690,98 EUR/11.322.734,55 kn nije bilo u zastari.

181. Dakle, od ukupno prijavljene i osporene tražbine tuženika u iznosu od 4.614.163,06 EUR/34.109.323,73 kn (po osnovi Ugovora o kreditu u DEM od 1. prosinca 1995. prijavljena tražbina u iznosu od 2.360.368,00 EUR/17.448.571,97 kn, po osnovi Ugovora o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. prijavljena tražbina u iznosu od 2.234.678,87 EUR/16.519.438,96 kn te po osnovi Ugovora o kreditu 15/88, 16/88 i 67/90 u ITL prijavljena tražbina u iznosu od 19.116,19 EUR/141.312,80 kn), osnovano je osporena tražbina tuženika u iznosu od 3.082.472,08 EUR/22.786.589,18 kn, kako to proizlazi iz financijskog vještačenja, jer je u tom dijelu tražbina tuženika rezultat nepravilnog obračuna redovnih i zateznih kamata te nepravilno provedenog uračunavanja ispunjenja, dok u pogledu preostalih 1.531.690,98 EUR/11.322.734,55 kn proizlazi da je tražbina tuženika neosnovano osporena, budući da u tom dijelu potraživanje tuženika postoji i nije u zastari.

182. Međutim, s obzirom da je ranijom prvostupanjskom presudom poslovnog broja P-979/2009-64 od 2. svibnja 2024., stavkom I., pravomoćno utvrđeno da je osnovano osporena tražbina tuženika u iznosu od 3.212.453,38 EUR, dakle, pravomoćno je utvrđeno da je tražbina tuženika osnovano osporena u većem iznosu nego što bi to proizlazilo iz dopunskog financijskog vještačenja provedenog u ovom ponovljenom postupku, a u ovom postupku sud smije odlučivati samo o osporavanju onog dijela tražbine tuženika koje još nije postalo pravomoćno, a taj dio odnosi se na tražbinu tuženika u iznosu od 1.401.709,68 EUR, to je sud u ovom postupku ovlašten odlučiti isključivo o osporavanju tog dijela tražbine tuženika.

183. Budući da iz provedenog financijskog vještačenja te primjene odredaba o zastari proizlazi da tuženikova tražbina po osnovi Ugovora o kreditu u DEM od 29. travnja 1997. iznosi i više od osporenih 1.401.709,68 EUR, to je valjalo u cijelosti odbiti preostali tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tog dijela tražbine tuženika.

184. Odluka o troškovima cjelokupnog postupka

185. Uzevši u obzir da je tužitelj u predmetnom postupku zahtijevao utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u ukupnom iznosu od 4.614.163,06 EUR, a uspio je (u ranije vođenom postupku) s zahtjevom za osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 3.212.453,38 EUR, dok nije uspio u pogledu osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 1.401.709,68 EUR, to je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 69,62% (3.212.453,38 EUR/4.614.163,06 EUR=0,69621), a tuženik u omjeru od 30,38% pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju i njegovu umješaču troškove parničnog postupka u omjeru od 39,24% (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

186. Trošak za poduzete radnje biti će odmjeren prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje (za radnje poduzete tijekom ranije vođenog prvostupanjskog postupka, do donošenja prvostupanjske presude P-979/2009-64 od 2. svibnja 2024. trošak će biti odmjeren prema VPS-u u iznosu od 4.614.163,06 EUR, u žalbenom postupku trošak će biti odmjeren prema VPS-u u iznosu od 1.387.609,14 EUR, koliko je iznosio od strane tužitelja pobijani dio prvostupanjske presude, dok će za radnje poduzete tijekom ovog prvostupanjskog postupka pod brojem P-1847/2024 trošak biti odmjeren prema VPS-u u iznosu od 1.401.709,68 EUR).

187. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 4.614.163,06 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju bi pripadala naknada troškova parničnog postupka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za zastupanje na ročištu od 8. rujna 2011. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za zastupanje na ročištu od 20. listopada 2011. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za zastupanje na ročištu od 20. prosinca 2011. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za zastupanje na ročištu od 22. ožujka 2012. u iznosu od 12.500,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), za zastupanje na ročištu od 21. listopada 2015. u iznosu od 12.500,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), za zastupanje na ročištu od 19. ožujka 2024. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), kao i za plaćeni predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 1.372,23 EUR te za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 663,31 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./), dakle, ukupno iznos od 152.035,54 EUR, ali kako mu je tuženik dužan naknaditi samo 39,24% tog iznosa, to tužitelju za radnje poduzete za vrijeme ranije vođenog prvostupanjskog postupka pripada naknada u iznosu od 59.658,75 EUR.

188. Za sastav žalbe protiv presude tužitelju bi pripadala naknada u iznosu od 23.709,38 EUR (Tbr. 10/1 i Tbr. 46 OT-a), ali kako mu je tuženik dužan naknaditi samo 39,24% tog iznosa, to tužitelju za podnesenu žalbu pripada trošak u iznosu od 9.303.56 EUR.

189. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.401.709,68 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, za radnje poduzete u ponovljenom prvostupanjskom postupku tužitelju bi pripadala naknada za ročište od 28. studenog 2024. u iznosu od 19.022,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 19. ožujka 2025. u iznosu od 19.022,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 7. svibnja 2025. u iznosu od 19.022,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 9. lipnja 2025. u iznosu od 19.022,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 17. lipnja 2025. u iznosu od 19.022,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno bi mu pripadalo 95.112,50 EUR, ali kako mu je tuženik dužan naknaditi samo 39,24% tog iznosa, to tužitelju za radnje poduzete za vrijeme ponovljenog prvostupanjskog postupka pripada naknada u iznosu od 37.322,15 EUR.

190. Tužitelju ne pripada mu naknada za zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2011., zato jer na tom ročištu tužitelj uopće nije pristupio.

191. Osim toga, ne pripada mu naknada za sastav podnesaka od 20. listopada 2011. i 19. ožujka 2012., jer je sadržaj istih mogao u cijelosti biti iznijet na zapisnik ročišta održanih 20. listopada 2011. i 22. ožujka 2012., slijedom čega je trošak sastavljanja navedenih podnesaka bio nepotreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

192. Niti troškovi sastavljanja podnesaka od 24. studenog 2011. (prijedlog za produljenje roka za dostavu dokumentacije), 13. prosinca 2012. (požurnica), 19. lipnja 2017. (dostava punomoći za odvjetnika) i 11. siječnja 2024. (odvjetnikov otkaz punomoći) nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

193. Ne pripada mu naknada odvjetničkog troška niti za sastav podnesaka od 10. studenog 2009., 18. siječnja 2010., 23. srpnja 2010. i 13. ožujka 2024., jer isti nisu sastavljeni po punomoćniku odvjetniku, već po tužitelju osobno.

194. Tužitelju ne pripada niti naknada za sastav podnesaka od 22. studenog 2024., 20. siječnja 2025. i 29. travnja 2025., budući da isti s obzirom na svoj sadržaj (ponavljanje već iznijetih navoda i prigovora) te fazu postupka u kojoj su predani (stadij glavne rasprave, nakon nastupanja prekluzije iznošenju novota) nisu bili potrebni za vođenje predmete parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

195. Stoga tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 106.284,46 EUR (59.658,75 + 9.303,56 + 37.322,15), dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 851.562,50 EUR, za iznos od 745.278,04 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

196. Umješaču na strani tužitelja ŽĐ pripada naknada troškova u istom omjeru kao i stranci kojoj se je pridružila i prema istoj vrijednosti predmeta spora.

197. Umješač je zastupan po punomoćniku odvjetniku od faze žalbenog postupka.

198. Tako umješaču pripada naknada troškova za sastav žalbe u iznosu od 9.303,56 EUR (39,24% od 23.709,38 EUR sukladno Tbr. 10/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 28. studenog 2024. u iznosu od 7.464,43 EUR (39,24% od 19.022,50 EUR sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 7. travnja 2025. u iznosu od 7.464,43 EUR (39,24% od 19.022,50 EUR sukladno Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 7. svibnja 2025. u iznosu od 7.464,43 EUR (39,24% od 19.022,50 EUR sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 17. lipnja 2025. u iznosu od 7.464,43 EUR (39,24% od 19.022,50 EUR sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 39.161,28 EUR.

199. Umješaču ne pripada naknada troška za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka te koju sud dostavlja strankama putem e- Komunikacije zajedno s presudom.

200. Stoga je preko iznosa od 39.161,28 EUR do zahtijevanog iznosa od 131.375,00 EUR, za iznos od 92.213,72 EUR, zahtjev umješača na strani tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

201. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- umješaču na strani tužitelja po punomoćniku