Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

    Ulica grada Vukovara 84

    Poslovni broj: P-6273/2024-41

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Iliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ilić & Ilić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrie d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Sofiji Petković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MC, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika, dana 25. srpnja 2025.,

    p r e s u d i o  j e

    I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.157,35 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

    - na iznos od 2,41 eura od 19.9.2007. pa do isplate,

    - na iznos od 1,50 eura od 20.11.2007. pa do isplate,

    - na iznos od 0,55 eura od 22.1.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 3,86 eura od 22.1.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 5,67 eura od 25.3.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 8,78 eura od 25.3.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 4,11 eura od 10.6.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 2,27 eura od 10.6.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 4,56 eura od 10.6.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 1,20 eura od 3.9.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 1,36 eura od 3.9.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 3,36 eura od 14.10.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 18,46 eura od 19.11.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 8,34 eura od 22.12.2008. pa do isplate,

    - na iznos od 21,21 eura od 26.1.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 23,18 eura od 13.2.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 24,08 eura od 13.3.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 21,80 eura od 21.4.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 22,27 eura od 8.6.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 18,47 eura od 16.7.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 15,68 dana od 16.7.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 16,42 eura od 12.8.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 17,89 eura od 11.9.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 17,77 eura od 14.10.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 16,28 eura od 11.11.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 19,07 eura od 15.12.2009. pa do isplate,

    - na iznos od 21,31 eura od 14.1.2010. pa do isplate,

    - na iznos od 24,50 eura od 22.2.2010. pa do isplate,

    - na iznos od 23,77 eura od 23.3.2010. pa do isplate,

    - na iznos od 28,10 eura od 19.4.2010. pa do isplate,

    - na iznos od 27,27 eura od 10.5.2010. pa do isplate,

    - na iznos od 28,87 eura od 21.6.2010. pa do isplate,

    - na iznos od 42,72 eura od 7.9.2010. pa do isplate,

    - na iznos od 39,87 eura od 29.10.2010. pa do isplate,

    - na iznos od 48,58 eura od 11.1.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 45,57 eura od 11.1.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 40,73 eura od 11.1.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 50,94 eura od 7.3.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 63,93 eura od 7.3.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 54,73 eura od 18.4.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 57,96 eura od 20.5.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 53,85 eura od 2.5.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 54,59 eura od 13.6.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 72,00 eura od 14.6.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 73,70 eura od 04.8.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 88,25 eura od 04.8.2011. pa do isplate,

    - na iznos od 80,78 eura od 31.1.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 72,59 eura od 31.1.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 71,55 eura od 22.2.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 70,92 eura od 26.3.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 74,82 eura od 13.4.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 78,21 eura od 12.5.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 78,67 eura od 20.8.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 76,32 eura od 31.8.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 77,90 eura od 31.8.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 78,99 eura od 5.9.2012. pa do isplate,

    - na iznos od 77,16 eura od 5.9.2012. pa do isplate i

    - na iznos od 77,64 eura od 10.9.2012. pa do isplate,

    i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

    II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak isplatom iznosa od 1.500,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

    III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 852,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2025. do isplate.

    IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

    Obrazloženje

    1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je s korisnikom kredita PC sklopio Ugovor o cesiji prema kojem je korisnik kredita PC sva svoja buduća potraživanja koja ima prema tuženiku ustupio, odnosno prenio, na ovdje tužitelja, a koja potraživanja se odnose na potraživanje korisnika kredita prema banci (tuženiku) s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli temeljem Ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka. Iz navedenog razloga, tužitelj je aktivno legitimiran tužiti tuženika u ovom predmetu. Korisnik kredita kao cedent je o predmetnom Ugovoru o cesiji obavijestio tuženika (banku) kao cesusa. PC je, kao korisnik kredita, 5. srpnja 2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 028-50-4240355, potvrđen 6. srpnja 2007. po javnoj bilježnici Željki Maroslavac iz Zagreba, pod brojem OV-30613/2007, a koji Ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja unaprijed sastavljeni standardni (tipizirani) ugovor tuženika. Tuženik je, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 15.696,96 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora). Rečenim Ugovorom, tuženik je korisniku kredita odobrio namjenski kredit za kupovinu rabljenih vozila (čl. 6. Ugovora) na rok od 60 mjeseci (čl. 4. Ugovora).

    2. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Naime, u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/13.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je i kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

    3. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14.), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.), navedene presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

    4. Imajući u vidu navedeno, učinak ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku korisnik kredita bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule.

    5. Stoga, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36.526,97 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 3. srpnja 2020. pa do namirenja.

    6. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, koju tužitelj temelji na ugovoru o ustupu tražbine zaključenom s korisnikom kredita, budući da korisnik kredita nije imao nikakav zahtjev prema tuženiku. Međutim, sve i da ga je imao, isti zahtjev nije mogao prenijeti na tužitelja, jer se radi o pravima koja mu pripadaju zbog njegovog statusa potrošača uslijed zakonodavnog uređenja koje potrošačima pruža posebnu zaštitu. Sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima, vjerovnik ne može na treću osobu prenijeti tražbinu koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. U konkretnom slučaju radi se o (eventualnoj) tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na treću osobu. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača jasno je propisano kako se utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite mogu primijeniti samo u postupcima koje "potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika". Budući da korisnik kredita nije osobno pokrenuo predmetni postupak, tužitelj nije aktivno legitimiran za postavljanje takvog zahtjeva. Osim toga, sve i kada bi sud smatrao da se radi o tražbini koja se može prenijeti na drugu osobu, iz Ugovora o cesiji proizlazi da je korisnik kredita na tužitelja prenio buduća potraživanja koja korisnik kredita ima prema tuženiku. Tužitelj, dakle, postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje tražbinu koja nije predmet navedenog Ugovora o cesiji.

    7. Nadalje je naveo da sud nije vezan presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a koje su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer su odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu jasne, lako razumljive i lako uočljive, a tuženik je prije i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i korisnika kredita, o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF, a na koje je korisnik kredita pristao. O odredbi o valutnoj klauzuli se pojedinačno pregovaralo, jer je korisnik kredita mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule. I naposljetku je naveo da je nastupila zastara tužiteljevih potraživanja.

    8. Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj je u podnesku od 23. studenoga 2021. snizio tužbeni zahtjev na iznos od 16.254,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 18,17 kuna od 19.9.2007. do isplate, na iznos od 11,31 kuna od 20.11.2007. do isplate, na iznos od 4,16 kuna od 22.1.2008. do isplate, na iznos od 29,05 kuna od 22.1.2008. do isplate, na iznos od 42,71 kuna od 25.3.2008. do isplate, na iznos od 66,15 kuna od 25.3.2008. do isplate, na iznos od 30,94 kuna od 10.6.2008. do isplate, na iznos od 17,11 kuna od 10.6.2008. do isplate, na iznos od 34,37 kuna od 10.6.2008. do isplate, na iznos od 9,03 kuna od 3.9.2008. do isplate, na iznos od 10,28 kuna od 3.9.2008. do isplate, na iznos od 25,30 kuna od 14.10.2008. do isplate, na iznos od 139,10 kuna od 19.11.2008. do isplate, na iznos od 62,87 kuna od 22.12.2008. do isplate, na iznos od 159,77 kuna od 26.1.2009. do isplate, na iznos od 174,66 kuna od 13.2.2009. do isplate, na iznos od 181,40 kuna od 13.3.2009. do isplate, na iznos od 164,22 kuna od 21.4.2009. do isplate, na iznos od 167,79 kuna od 8.6.2009. do isplate, na iznos od 139,18 kuna od 16.7.2009. do isplate, na iznos od 118,12 kuna od 16.7.2009. do isplate, na iznos od 123,72 kuna od 12.8.2009. do isplate, na iznos od 134,82 kuna od 11.9.2009. do isplate, na iznos od 133,86 kuna od 14.10.2009. do isplate, na iznos od 122,63 kuna od 11.11.2009. do isplate, na iznos od 143,70 kuna od 15.12.2009. do isplate, na iznos od 160,58 kuna od 14.1.2010. do isplate, na iznos od 184,59 kuna od 22.2.2010. do isplate, na iznos od 179,09 kuna od 23.3.2010. do isplate, na iznos od 211,69 kuna od 19.4.2010. do isplate, na iznos od 205,50 kuna od 10.5.2010. do isplate, na iznos od 217,55 kuna od 21.6.2010. do isplate, na iznos od 321,88 kuna od 7.9.2010. do isplate, na iznos od 300,40 kuna od 29.10.2010. do isplate, na iznos od 366,00 kuna od 11.1.2011. do isplate, na iznos od 343,34 kuna od 11.1.2011. do isplate, na iznos od 306,88 kuna od 11.1.2011. do isplate, na iznos od 383,81 kuna od 7.3.2011. do isplate, na iznos od 481,67 kuna od 7.3.2011. do isplate, na iznos od 412,37 kuna od 18.4.2011. do isplate, na iznos od 436,68 kuna od 2.5.2011. do isplate, na iznos od 405,77 kuna od 2.5.2011. do isplate, na iznos od 411,32 kuna od 13.6.2011. do isplate, na iznos od 542,52 kuna od 14.6.2011. do isplate, na iznos od 555,30 kuna od 4.8.2011. do isplate, na iznos od 664,91 kuna od 4.8.2011. do isplate, na iznos od 608,60 kuna od 31.1.2012. do isplate, na iznos od 546,96 kuna od 31.1.2012. do isplate, na iznos od 539,12 kuna od 22.2.2012. do isplate, na iznos od 534,38 kuna od 26.3.2012. do isplate, na iznos od 563,71 kuna od 13.4.2012. do isplate, na iznos od 589,28 kuna od 12.5.2012. do isplate, na iznos od 592,71 kuna od 20.8.2012. do isplate, na iznos od 575,02 kuna od 31.8.2012. do isplate, na iznos od 586,96 kuna od 31.8.2012. do isplate, na iznos od 595,13 kuna od 5.9.2012. do isplate, na iznos od 581,39 kuna od 5.9.2012. do isplate i na iznos od 585,01 kuna od 10.9.2012. do isplate.

    9. Spomenuti tužiteljev podnesak dostavljen je tuženiku 29. studenoga 2021., a tuženik je u podnesku predanom elektronskim putem 1. prosinca 2021., dakle u roku od 15 dana, izjavio da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

    10. Stoga je ovaj sud, uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske

    – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.) i činjenicu da se tužitelj nije odrekao tužbenog zahtjeva za sniženi iznos, presudom poslovni broj: P-3292/2020-27 od 21. siječnja 2022. odlučivao o zahtjevu tužitelja za isplatu glavnice od 36.526,97 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 20.272,43 kuna od 3. srpnja 2020. do isplate i na pojedine iznose koji ukupno čine 16.254,54 kuna s kamatom koju je tužitelj postavio u podnesku od 23. studenoga 2021. godine.

    11. Pritom je pošao i od pravnog shvaćanja da zatezne kamate i kada se zahtijevaju opisno i kada se zahtijevaju u apsolutnom iznosu, a sve dok glavna tražbina nije u cijelosti plaćena, ne gube svoj akcesorni karakter i ne predstavljaju još uvijek glavni zahtjev. Usto, odredbama čl. 35. ZPP propisano je: "Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.". Stoga se povećanje sporednog zahtjeva za isplatu zatezne kamate (dakle dok glavnica u cijelosti nije plaćena) ne smatra preinakom tužbe, tj. isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći.

    12. Tako je ovaj sud presudom poslovni broj: P-3292/2020-27 od 21. siječnja 2022.:

    - naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.254,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 18,17 kuna od 19.9.2007. do isplate, na iznos od 11,31 kuna od 20.11.2007. do isplate, na iznos od 4,16 kuna od 22.1.2008. do isplate, na iznos od 29,05 kuna od 22.1.2008. do isplate, na iznos od 42,71 kuna od 25.3.2008. do isplate, na iznos od 66,15 kuna od 25.3.2008. do isplate, na iznos od 30,94 kuna od 10.6.2008. do isplate, na iznos od 17,11 kuna od 10.6.2008. do isplate, na iznos od 34,37 kuna od 10.6.2008. do isplate, na iznos od 9,03 kuna od 3.9.2008. do isplate, na iznos od 10,28 kuna od 3.9.2008. do isplate, na iznos od 25,30 kuna od 14.10.2008. do isplate, na iznos od 139,10 kuna od 19.11.2008. do isplate, na iznos od 62,87 kuna od 22.12.2008. do isplate, na iznos od 159,77 kuna od 26.1.2009. do isplate, na iznos od 174,66 kuna od 13.2.2009. do isplate, na iznos od 181,40 kuna od 13.3.2009. do isplate, na iznos od 164,22 kuna od 21.4.2009. do isplate, na iznos od 167,79 kuna od 8.6.2009. do isplate, na iznos od 139,18 kuna od 16.7.2009. do isplate, na iznos od 118,12 kuna od 16.7.2009. do isplate, na iznos od 123,72 kuna od 12.8.2009. do isplate, na iznos od 134,82 kuna od 11.9.2009. do isplate, na iznos od 133,86 kuna od 14.10.2009. do isplate, na iznos od 122,63 kuna od 11.11.2009. do isplate, na iznos od 143,70 kuna od 15.12.2009. do isplate, na iznos od 160,58 kuna od 14.1.2010. do isplate, na iznos od 184,59 kuna od 22.2.2010. do isplate, na iznos od 179,09 kuna od 23.3.2010. do isplate, na iznos od 211,69 kuna od 19.4.2010. do isplate, na iznos od 205,50 kuna od 10.5.2010. do isplate, na iznos od 217,55 kuna od 21.6.2010. do isplate, na iznos od 321,88 kuna od 7.9.2010. do isplate, na iznos od 300,40 kuna od 29.10.2010. do isplate, na iznos od 366,00 kuna od 11.1.2011. do isplate, na iznos od 343,34 kuna od 11.1.2011. do isplate, na iznos od 306,88 kuna od 11.1.2011. do isplate, na iznos od 383,81 kuna od 7.3.2011. do isplate, na iznos od 481,67 kuna od 7.3.2011. do isplate, na iznos od 412,37 kuna od 18.4.2011. do isplate, na iznos od 436,68 kuna od 2.5.2011. do isplate, na iznos od 405,77 kuna od 2.5.2011. do isplate, na iznos od 411,32 kuna od 13.6.2011. do isplate, na iznos od 542,52 kuna od 14.6.2011. do isplate, na iznos od 555,30 kuna od 4.8.2011. do isplate, na iznos od 664,91 kuna od 4.8.2011. do isplate, na iznos od 608,60 kuna od 31.1.2012. do isplate, na iznos od 546,96 kuna od 31.1.2012. do isplate, na iznos od 539,12 kuna od 22.2.2012. do isplate, na iznos od 534,38 kuna od 26.3.2012. do isplate, na iznos od 563,71 kuna od 13.4.2012. do isplate, na iznos od 589,28 kuna od 12.5.2012. do isplate, na iznos od 592,71 kuna od 20.8.2012. do isplate, na iznos od 575,02 kuna od 31.8.2012. do isplate, na iznos od 586,96 kuna od 31.8.2012. do isplate, na iznos od 595,13 kuna od 5.9.2012. do isplate, na iznos od 581,39 kuna od 5.9.2012. do isplate i na iznos od 585,01 kuna od 10.9.2012. do isplate (pod toč. I. izreke),

    - odbio, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu ostalog iznosa od 20.272,43 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 3. srpnja 2020. do isplate (pod toč. II. izreke),

    - naložio tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.657,55 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2022. do isplate (pod toč. III. izreke),

    - odbio, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 6.999,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 21. siječnja 2022. do isplate (pod toč. IV. izreke) i

    - odbio, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (pod toč. V. izreke).

    13. Međutim, Županijski sud u Vukovaru je, odlučujući o žalbi tuženika, rješenjem poslovni broj: Gž-195/2022-4 od 11. listopada 2024., ukinuo naprijed navedenu ovosudnu presudu u pobijanim točkama I., III. i V. izreke i u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

    14. Pritom je uputio ovaj sud, u bitnom, da je u ponovnom postupku potrebno voditi računa kako je sud vezan činjeničnim navodima tužbe kojom je tužitelj postavio zahtjev za isplatu samo temeljem ništetnosti valutne klauzule, ali ne i kamatne stope, kao i da je potrebno otkloniti povredu uzrokovanu propustom saslušanja LC u svojstvu svjedokinje, kao djelatnice banke koja je prema navodima tuženika sudjelovala u pregovorima o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu.

    15. Imajući u vidu naprijed navedeno, u ponovnom je postupku ostalo za odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 16.254,54 kuna s naprijed opisanim zakonskim zateznim kamatama (pod toč 12. prva alineja obrazloženja ove presude).

    16. Tužitelj je u ponovnom postupku izloženi zahtjev izrazio u sada važećoj valuti euro primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 euro = 7,53450 kuna, pa tako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 2.157,35 eura sa zakonskom zateznim kamatama pobliže opisanim u toč. I. izreke ove presude.

    17. Tuženik je u ponovnom postupku ustrajao u svom osporavanju tužiteljevog zahtjeva i u svim svojim dotadašnjim navodima i prigovorima.

    18. Međutim, odustao je od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje LC.

    19. Ovaj sud je u ponovnom postupku izvršio uvid u Ugovor o cesiji s javnobilježničkom potvrdom (str. 6-9 spisa), potvrdu o primitku (str. 10 spisa), Ugovor o kreditu s javnobilježničkom potvrdom (str. 11-15 spisa) i osobnom iskaznicom (str. 16 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (str. 17-21 spisa), otplatnu tablicu - kredit informativni izračun (str. 22-24 spisa), plan otplate (str. 25-31 spisa) i promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju rabljenih automobila u periodu od 1.7.2007. do 30.9.2007. (str. 45-46 spisa), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem (str. 69-75 spisa) i saslušanjem svjedoka PC (str.117-118 spisa).

    20. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

    21. Naime, među strankama nije sporno da je PC, kao korisnik kredita, 5. srpnja 2007. sklopio s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj: 028-50-4240355, potvrđen 6. srpnja 2007. po javnoj bilježnici Željki Maroslavac iz Zagreba, pod brojem OV- 30613/2007, temeljem kojeg mu je tuženik odobrio namjenski kredit za kupnju rabljenih vozila (čl. 6. Ugovora), te mu stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 15.696,96 CHF obračunatog prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora) uz rok otplate od 60 mjeseci (čl. 4. i 7. Ugovora) u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća (čl. 4. i 7. Ugovora).

    22. Nije sporno ni da je tuženik isplatio PC iznos kredita i da je PC kredit otplatio.

    23. Sporno je da li su ništetni dijelovi odredbi predmetnog Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, a u vezi s tim i je li PC imao pravo na isplatu iznosa od 2.157,35 eura na ime ukupne razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita.

    24. U vezi s tim je sporno i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

    25. Sporno je i da li je PC mogao svoje možebitno potraživanje po osnovi spomenute razlike prema tuženiku prenijeti na tužitelja, a u slučaju da je potraživanje mogao prenijeti i je li on to doista i učinio, a sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja, visina kojih je u smislu izračuna zahtijevanih razlika bila sporna do provedenog financijskog vještačenja.

    26. Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i tuženika potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojom je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. postupio protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

    27. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

    28. To zbog toga što je, s jedne strane, Ugovor o kreditu sklopljen 5. srpnja 2007. s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF, te se tužitelj na spomenute odluke, koje su spomenute i u predmetnom Ugovoru o cesiji, pozvao, a tuženik, s druge strane, nije dokazao da su u konkretnom slučaju postojale neke posebne okolnosti zbog kojih na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

    29. Pritom valja kazati da se smisao utvrđenog ne pregovaranja iz spomenutih presuda uopće ne svodi na to da potrošač nije mogao birati između kredita u CHF ili EUR, pa tvrdnja tuženika da je PC mogao birati između kredita u CHF ili EUR ne predstavlja okolnost zbog koje na predmetni Ugovor o kreditu ne bi bile primjenjive naprijed navedene odluke.

    30. Valja kazati i da iz naprijed spomenute presude Trgovačkog suda u Zagrebu ne proizlazi da se ona odnosi samo na stambene kredite.

    31. Nadalje, PC je iskazao da je sklopio predmetni kredit s tuženikom za kupnju rabljenog vozila od Erber d.o.o., vlasnik kojega društva ga je uputio na tuženika, budući da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu. Naime, on nije imao gotovine za kupnju predmetnog automobila, pa je zbog toga trebao dići kredit. U trenutku sklapanja Ugovora nije znao da bi CHF bio valuta utočišta, niti mu je to tko objasnio, a nije znao ni da postoje različite ovlasti HNB-a u slučaju kada raste euro za razliku od slučaja kad raste CHF. Automobil je kupio za osobne potrebe, a imao je veze s njegovim poslom jedino tako što se njime vozio na posao. Nije bio vlasnik nikakvog obrta. Bio je vlasnik trgovačkog društva koje je bilo u mirovanju, a u to vrijeme je radio u drugim firmama. U trenutku sklapanja ugovora bio je zaposlen na mjestu vodećeg inženjera. Ugovorom o cesiji prenio je svoje potraživanje prema tuženiku i po osnovi valutne klauzule. U banci su mu prezentirali da je kredit u CHF najpovoljniji i najbolji i jedino moguć, budući da nije bio kreditno sposoban. U banci mu nisu pokazivali nikakve dijagrame, niti kretanje valuta, niti predviđanja. Kredit je najvećim dijelom otplaćivao on, a supruga mu je povremeno pomogla na način da mu je dala novac i to besplatno i onda ga je on uplatio. Ispada da mu je darovala novac kojim je onda on uplatio anuitet kredita. Na isti način je on pomagao supruzi za plaćanje kredita. Pročitao je Ugovor i nije tražio dodatna pojašnjenja nakon što mu je službenik u banci izložio bitni sadržaj Ugovora o kreditu koji je razvidan iz samog Ugovora.

    32. Odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

    33. Ovaj sud nije imao razloga posumnjati u naprijed izloženi iskaz svjedoka PC iz kojega proizlazi da je predmetni automobil koristio za osobne potrebe, te da je rate kredita plaćao on.

    34. Stoga je zaključio da je PC predmetni Ugovor zaključio kao potrošač i da je tužitelj, kojemu je PC ustupio svoje potraživanje prema tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora, aktivno legitimiran u ovoj parnici potraživati od tuženika razlike koje je PC platio, a koje su nastale zbog promjene tečaja i povišenja kamatne stope.

    35. Naime, iz Ugovora o cesiji kojega su 19. svibnja 2020. sklopili PC i tužitelj proizlazi da je PC ustupio svoja buduća potraživanja koja ima prema tuženiku, a koja proizlaze iz predmetnog Ugovora o kreditu i presuda hrvatskih sudova glede ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te stajališta Vrhovnog suda o zastari potraživanja.

    36. Pritom valja kazati da, po pravnom shvaćanju ovoga suda, navedeno pravo PC kao potrošača na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti dijela odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ne predstavlja njegovo osobno, neprenosivo pravo.

    37. To zbog toga što prijenos predmetnih potraživanja nije zabranjen niti jednim zakonom, niti se ta novčana potraživanja mogu smatrati potraživanjima strogo osobne naravi (budući da ne ovise o identitetu stranke, već o njenom ugovornom svojstvu - tako i VSRH u Rev-258/2024-2 od 8.5.2024.), a niti se može smatrati da se narav tih potraživanja protivi prenošenju na drugoga, u smislu odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., dalje: ZOO).

    38. Pritom, posebno, valja kazati da smisao odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.). i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), na koju se poziva tuženik, nije bio u tome da se prava potrošača utvrde neprenosivim pravima i da se onemogući potrošače da svoja potraživanja ustupe drugim osobama, a koje se onda u pojedinačnim postupcima ne bi mogle pozivati na odluku suda donesenu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, već u tome da se pojednostave i učine ekonomičnijima pojedinačni postupci u kojima se tužitelji pozivaju na odluku suda donesenu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

    39. Nadalje, ni iz iskaza svjedoka PC, a ni iz dokaza koje je tuženik priložio u spis, uključujući i Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju rabljenih automoila u periodu od 1.7.2007. do 30.9.2007., ne proizlazi da je tuženik informirao PC o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su, među ostalim, rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

    40. Stoga je ovaj sud, primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, kao prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari, utvrdio da su ništetni dijelovi odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na valutnu klauzulu.

    41. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužitelj, kojemu je PC ustupio predmetna potraživanja, slijedom čega je i aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, sukladno odredbama čl. 80. st. 1. i čl. 323. st. 1. ZOO-a, ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi PC platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kreditnog iznosa i tečaja na dan plaćanja, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

    42. Stoga je ovaj sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.157,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini iznos razlike od dana plaćanja do isplate, pobliže opisanom u toč. I. izreke ove presude, a sukladno jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (tablice na str. 73 i 74 spisa), izrađenom u skladu s postavljenim zadatkom suda, na koji stranke u smislu izračuna zahtijevane razlike nisu imale prigovora.

    43. Pritom valja kazati da ni iz jednog dokaza ne proizlazi da su PC ili tužitelj ili bilo koja treća osoba protiv tuženika vodili postupak po osnovu razlika zbog promjene kamatne stope tijekom trajanja predmetnog Ugovora o kreditu (a u kojem slučaju bi tužitelj imao pravo na manji iznos od 2.081,28 eura, ranijih 15.681,43 kuna, prema nalazu i mišljenju gore navedene vještakinje).

    44. Pritom, posebno, valja kazati da ovaj sud nije pozivao vještakinju na dopunu nalaza i mišljenja na način da vještakinja izračuna kunske protuvrijednosti anuiteta u razdobljima otplate kada su bili manji od kunske protuvrijednosti anuiteta na dan isplate kredita, budući da vještakinja nije pogriješila kada je iskazala samo razliku kunske protuvrijednosti anuiteta u razdobljima otplate kada je bila veća od kunske protuvrijednosti anuiteta prema početnom otplatnom planu, jer tuženik nije istaknuo ni protutužbu, ni prigovor radi prebijanja radi isplate razlike kunske protuvrijednosti anuiteta u razdobljima otplate kada je bila manja od kunske protuvrijednosti anuiteta prema početnom otplatnom planu.

    45. Usto, ništetnost predmetnog dijela ugovora o valutnoj klauzuli nema za posljedicu da je predmetni Ugovor postao ugovor s fiksnim tečajem, već ima za posljedicu da je tuženik dužan vratiti sve što je primio po osnovi tečaja preko onog koji je tužitelju bio poznat u trenutku isplate kreditnog iznosa.

    46. Prethodno je ocijenio neosnovanim prigovor zastare potraživanja.

    47. Naime, prema Zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na sjednici toga suda od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

    48. Presuda poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10.

    49. Budući da od 14. lipnja 2018. do 2. srpnja 2020., kada je tužitelj predao tužbu u ovom predmetu, a ni do 23. studenoga 2021., kada je tužitelj konačno postavio svoj tužbeni zahtjev (koji je u ponovnom postupku samo izrazio u važećoj valuti euro) nije proteklo pet godina, to potraživanje tužitelja ni u jednom dijelu nije zastarjelo.

    50. I naposljetku valja kazati da je ovaj odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem predloženog javnog bilježnika, jer javni bilježnik nije mogao objasniti tužitelju ništa što je bilo bitno i specifično za klauzulu u CHF, a što je za ovaj postupak odlučno, jer to Ugovor nije ni sadržavao.

    51. Odluka o troškovima postupka prema vrijednosti predmeta spora od 4.847,96 eura (16.254,54 kuna + 20.272,43 kuna = 36.526,97 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 4.847,96 eura), temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, dok se odluka o troškovima postupka prema vrijednosti predmeta spora od 2.157,35 eura (ranijih 16.254,54 kuna po fiksnom tečaju konverzije) temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

    52. Tužitelj je sa svojim zahtjevima prema vrijednosti predmeta spora od 4.847,96 eura u osnovi uspio u cijelosti, dakle 100%, dok je u visini uspio s 44,50% (2.157,35 eura od 4.847,96 eura), pa kada se uzme u obzir i osnova i visina, za zaključiti je da je tužitelj uspio sa 72,25% (144,50 : 2), a tuženik s 27,75%, a kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tada se iskazuje pozitivna razlika od 44,50%.

    53. Stoga bi tužitelj, prema vrijednosti predmeta spora od 4.847,96 eura, imao pravo na trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava podnesaka od 25.1.2021. i 30.7.2021. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 6.3.2021. i 23.11.2021. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), zastupanja na ročištu od 2.2.2021. od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT) i zastupanja na ročištima od 7.5.2021. i 9.12.2021. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno 575 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.150,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (287,50 eura) 1.437,50 eura, a razmjerno pozitivnoj razlici (od 44,50%) 639,69 eura.

    54. Naprijed navedenom trošku bi valjalo pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura (ranijih 2.000,00 kuna po fiksnom tečaju konverzije) u cijelosti, jer je taj trošak bio nužan za razrješenje ove pravne stvari i ni na koji način nije ovisio o vrijednosti predmeta spora, te razmjeran trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 21,12 eura (ranijih 159,11 kuna, tj. 44,50% od 357,54 kuna po Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 53/19., dalje: UTSP i čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/18.) i na presudu u iznosu od 42,25 eura (ranijih 318,30 kuna, tj. 44,50% od 715,27 kuna po Tar. br. 2. st. 1. UTSP).

    55. Stoga bi ukupan trošak na koji bi tužitelj imao pravo za prvi prvostupanjski postupak iznosio 968,51 eura.

    56. Međutim, kako je rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi ovoga suda poslovni broj: P-3292/2020-27 od 21. siječnja 2022. postalo pravomoćno u dijelu kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen za iznos od 6.999,99 kuna (pod toč. IV. izreke), dakle preko dosuđenog mu iznosa od 5.657,55 kuna (ukinutom toč. III. izreke), to ovaj sud tužitelju za prvi prvostupanjski postupak nije mogao priznati iznos veći od toga, dakle današnjih 750,89 eura.

    57. Nadalje, prema vrijednosti predmeta spora od 2.157,35 eura, a s kojim zahtjevom je tužitelj uspio u cijelosti u ponovnom postupku, tužitelju je valjalo priznati trošak sastava podnesaka od 8.11.2024. (predan sustavu za e-komunikaciju 7.11.2024.) i 12.12.2024. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 7.3.2025. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 600,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (150,00 eura) 750,00 eura.

    58. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 1.500,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

    59. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je zahtjev tužitelja za naknadu troška za taj iznos prihvatio, a za ostali iznos od 852,88 eura o kojemu nije odlučeno (zahtijevanih 3.282,83 eura - dosuđenih 1.500,89 eura = 1.781,94 eura - već pravomoćno odbijenih 929,06 eura), kao neosnovan, odbio.

    60. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbio, jer pozitivna razlika uspjeha prema vrijednosti predmeta spora od 4.847,96 eura nalazi na strani tužitelja, a s vrijednošću predmeta spora od 2.157,35 eura, koja je bila predmetom tuženikove žalbe, tuženik u konačnici ni u jednom dijelu nije uspio.

    61. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

    62. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

    U Zagrebu 25. srpnja 2025.

    Sutkinja:

    Carmen Topalušić

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

    Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu.

    DNA:

    I. Pun. tužitelja

    II. Pun. tuženika

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.