Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1260/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru, protiv tužene OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnicima iz OD Anić i Anić, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika tužene, dana 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj OTP banci d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužiteljici ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.160,00 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 0,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2009. do isplate,

- 0,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2009. do isplate,

- 26,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2009. do isplate,

- 27,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2009. do isplate,

- 27,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2009. do isplate,

- 26,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2009. do isplate,

- 26,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2009. do isplate,

- 26,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2009. do isplate,

- 27,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2010. do isplate,

- 27,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2010. do isplate,

- 24,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010. do isplate,

- 27,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2010. do isplate,

- 25,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2010. do isplate,

- 27,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2010. do isplate,

- 25,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.07.2010. do isplate,

- 26,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2010. do isplate,

- 27,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2010. do isplate,

- 26,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.10.2010. do isplate,

- 27,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2010. do isplate,

- 26,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2010. do isplate,

- 27,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2011. do isplate,

- 27,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2011. do isplate,

- 24,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2011. do isplate,

- 27,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2011. do isplate,

- 26,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2011. do isplate,

- 27,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2011. do isplate,

- 26,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.07.2011. do isplate,

- 27,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2011. do isplate,

- 27,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2011. do isplate,

- 27,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2011. do isplate,

- 27,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2011. do isplate,

- 27,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2011. do isplate,

- 28,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012. do isplate,

- 28,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2012. do isplate,

- 26,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2012. do isplate,

- 27,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2012. do isplate,

- 27,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2012. do isplate,

- 28,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2012. do isplate,

- 27,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2012. do isplate,

- 28,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2012. do isplate,

- 27,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2012. do isplate,

- 27,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2012. do isplate,

- 28,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2012. do isplate,

- 27,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2012. do isplate,

- 28,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2013. do isplate,

- 28,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2013. do isplate,

- 25,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013. do isplate,

- 28,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2013. do isplate,

- 27,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013. do isplate,

- 28,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2013. do isplate,

- 27,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,

- 28,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.08.2013. do isplate,

- 29,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2013. do isplate,

- 28,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2013. do isplate,

- 29,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.11.2013. do isplate,

- 28,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2013. do isplate,

- 29,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2014. do isplate,

- 30,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2014. do isplate,

- 29,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2014. do isplate,

- 32,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2014. do isplate,

- 31,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.05.2014. do isplate,

- 32,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2014. do isplate,

- 31,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2014. do isplate,

- 30,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2014. do isplate,

- 27,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2014. do isplate,

- 26,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2014. do isplate,

- 27,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2014. do isplate,

- 26,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2014. do isplate,

- 27,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2015. do isplate,

- 25,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2015. do isplate,

- 18,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2015. do isplate,

- 20,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2015. do isplate,

- 20,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2015. do isplate,

- 20,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015. do isplate,

- 19,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,

- 18,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2015. do isplate,

- 14,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2015. do isplate,

- 14,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2015. do isplate,

- 14,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2015. do isplate,

- 14,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2015. do isplate,

- 14,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2016. do isplate,

- 13,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2016. do isplate,

- 9,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2016. do isplate,

- 9,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2016. do isplate,

- 9,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2016. do isplate,

- 9,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2016. do isplate,

- 9,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.07.2016. do isplate,

- 7,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2016. do isplate,

- 2,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2016. do isplate,

- 2,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2016. do isplate,

- 2,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2016. do isplate,

- 2,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2016. do isplate,

- 2,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2017. do isplate,

- 1,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2017. do isplate,

- 0,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2017. do isplate,

- 0,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2017. do isplate,

- 0,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2017. do isplate,

- 0,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.06.2017. do isplate,

- 0,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2017. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj OTP banci d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.074,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U predmetnoj pravnoj stvari, ovaj Sud je po provedenom postupku donio Presudu i Rješenje pod poslovnim brojem P-1791/2019 dana 15. prosinca 2022., kojom presudom je pod točkom I. odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je traženo da se naloži tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 192.393,43 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedinačni iznos preplate od dospijeća do isplate, dok je pod točkom II. usvojio kao osnovan eventualni tužbeni zahtjev, te naložio tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 16.274,54 kuna, što odgovara iznosu od 2.160,00 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedinačni iznos preplate od dospijeća do isplate. Rješenjem pod točkom I. odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda, dok je točkom II. naloženo tuženoj da naknadi tužiteljici nastale troškove parničnog postupka.

2. Presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici pod poslovnim brojem Gž-176/2023 od 16. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena Presuda ovog Suda pod poslovnim brojem P-1791/2019 od 15. prosinca 2022. u dijelu pod točkom I. izreke, dok je Rješenjem uvažena žalba tužene te su ukinute navedena ovosudna Presuda pod točkom II. izreke i Rješenje u točki II. izreke te je predmet vraćen u tom dijelu ovom Sudu na ponovno suđenje, dok nepobijana točka I. izreke Rješenja nije ispitivana u tom drugostupanjskom postupku.

3. Naime, tužiteljica u tužbi navodi kako su ona i prednik tužene, Societe Generale – Splitska banka d.d., sklopile Ugovor o kreditu br. 51895/08 dana 5. siječnja 2009., kojim se obvezala tuženoj plaćati kamate, međutim stopa kamata da nije određena, jer da je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja ugovora tužiteljica nije znala koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženoj kod plaćanja kamate, te da nije odrediva, jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije ugovorom ni određena ni odrediva, stopa kamata da je određena čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tako, tužena da je teretila tužiteljicu za kamate po stopi višoj od one na koju je imala pravo, čime da je tuženu tužiteljici pričinila štetu, a sebi stekla korist bez osnove. Stoga da je tužena koja je sastavila ugovor, dužna vratiti tužiteljici stečeno bez osnove, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja. Postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te navodi da je kamatna klauzula ništetna u dijelu u kojem se njome uglavljuje promjena visine stope kamata u skladu s jednostranom odlukom tužene, jer da protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa da se treba primijeniti ugovorena početna kamatna stopa na temelju odredaba Zakona o zaštiti potrošača, te eventualno sporne odredbe ugovora tumačiti u korist tužiteljice.

3.1. U ponovljenom postupku, tužiteljica je u cijelosti ostala kod postavljenog tužbenog zahtjeva, ranije eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, koji je imajući u vidu da je u međuvremenu nacionalna valuta Republike Hrvatske postala EUR prikazala u navedenoj valuti, podneskom od 2. lipnja 2025., te je sukladno uputi iz odluke Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici pod poslovnim brojem Gž- 176/2023 od 16. svibnja 2024. predložila saslušati nju kao stranku ovog postupka.

4. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe prigovor mjesne nenadležnosti, navodi kako je tužba neuredna i nepodesna za daljnje raspravljanje, te ističe prigovor zastare. Glavni tužbeni zahtjev da je u svakom slučaju neosnovan jer da je neupitna valjanost odredbe čl. 5.1. ugovora o kreditu kojom su stranke ugovorile visinu početne kamatne stope od 6,15 %, te da je prava volja stranaka bila sklopiti ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Sporna ugovorna odredba da nije u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača, ista da je bila predmetom pojedinačnog pregovaranja, te da je tužiteljica bila informirana o posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope, te upoznata sa svim ugovornim odredbama, s kojima se suglasila, pa da je postignuta puna suglasnost stranaka glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Opreza radi osporava i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane.

4.1. U ponovljenom postupku, tužena je ostala kod svih navoda, prigovora i prijedloga iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka. Nadalje, istakla je da zastarijevanje počinje teći trenutkom primitka ispunjenja jer je upravo primitkom ispunjenja povećana imovina jedne stranke, te od tada druga stranka može tražiti vraćanje onog što je stečeno bez osnove (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-x 183/2011-2, Rev-666/2017-2, Rev- x 1125/2013-2, Rev-141/2006-2 i dr.), pa je u konkretnom slučaju zastupila zastara utuženog iznosa u dijelu u kojem je do dana podnošenja predmetne tužbe protekao petogodišnji zastarni rok. Na okolnost nastupa zastare upućuje na odluku Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-2637/2023 od 9. travnja 2024., u kojoj odluci je VTS zauzeo pravno shvaćanje da iako je člankom 328. Zakona o obveznim odnosima propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, da tužitelj kako bi izbjegao zastaru, mora u općem zastarnom roku postaviti kondemndatorni tužbeni zahtjev za povratom imovine, ili u tom roku podnijeti deklaratornu tužbu za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne obveze. Kako tužitelj u konkretnom slučaju nije u općem zastarnom roku od 5 godina učinio ništa od navedenog, tužbeni zahtjev bi u svakom slučaju u dijelu u kojem je do dana podnošenja predmetne tužbe protekao petogodišnji zastarni rok, valjalo odbiti kao neosnovan zbog nastupa zastare. Zaključno, tužena je osporila i konačno postavljeni tužbeni zahtjev sadržan u podnesku tužiteljice od 2. lipnja 2025., sve iz razloga iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, te predložila u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da naknadi tuženoj parnični trošak.

5. Tako, u ponovljenom postupku, ovaj Sud obnovio je dokaze čitanjem i pregledom dokumentacije priložene spisu i to: Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 51895/08 dana 5. siječnja 2009. (l.s. 6-11), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Majde Korljan od 30. rujna 2022. (l.s. 88-96), te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke ovog postupka.

6. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud našao je osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

7. Tako, obzirom na ranije navedeno, odnosno da su točka I. izreke Presude i točka I. izreke Rješenja ovog Suda pod poslovnim brojem P-1791/2019 od 15. prosinca 2022. pravomoćne, predmet ovog ponovljenog postupka je ranije postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim ista traži da se naloži tuženoj da joj isplatiti novčani iznos od 2.160,00 EUR, koji tvrdi da je tužena stekla bez osnove zbog jednostrane promjene visine kamatne stope, pa da traženi iznos odgovara razlici između iznosa koji je tužena naplatila tužiteljici i iznosa da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u predmetnom Ugovoru o kreditu, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka.

8. Naime, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tužene, Societe Generale - Splitska banka d.d., kao kreditor zaključile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 51895/08 dana 5. siječnja 2009., kojim ugovorom je tužiteljici odobren kredit za kupnju nekretnine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.000,00 EUR, koji iznos kredita je utvrđen i isplaćen po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za EUR na dan korištenja kredita, te u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnice kredita, uz rok otplate od 360 mjeseci, kao i da je ugovorena nominalna kamatna stopa u iznosu od 6,15% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva. Također, nije sporno niti da je tijekom otplatnog razdoblja tužena mijenjala kamatnu stopu, što i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

9. Tako, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno da li se o predmetnoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pojedinačno pregovaralo, je li ta odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, pa uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, odnosno je li ta odredba ništetna, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva, te je istaknut prigovor zastare.

10. Naime, na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku propisanog odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO).

10.1. Tako, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, slijedom čega je otklonjen kao neosnovan istaknuti prigovor zastare po tuženoj.

11. Naime, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovnog broja P-1401/12 vodio se postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je između ostalih i tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tužena postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. br. 79/07, 125/07 i dr.) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tužena je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

11.1. Tako, iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge franak ne odnose na tužiteljicu koja je bila korisnica kredita u EUR-ima, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača (tako i Županijski sud u Zagrebu u Presudi poslovni broj Gž-2148/21 od 12. travnja 2022.)

12. Naime, odredbom čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. br. 96/03, 46/07, 79/07, dalje ZZP) propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Propisi o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima sadržani su u čl. 96. do 106. ZZP, pa tako odredba čl. 96. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano kako se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Na tu spornu okolnost, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke ovog postupka, koja u svom iskazu navodi da je u siječnju 2009. došla u poslovnicu tadašnje Splitske banke u [adresa], obzirom da je bila njihov dugogodišnji klijent, a bio joj je potreban kredit kako bi ona i njezin, u tom trenutku budući suprug, kupili stan i riješili stambeno pitanje. Zbog toga da je u par navrata odlazila u poslovnicu banke, kako bi predavala potrebnu dokumentaciju, te su joj se u tim navratima nekoliko puta mijenjali potrebni uvjeti za odobrenje kredita, kao na primjer prvo joj nije trebao jamac, pa joj je onda trebao jamac, pa je i njezin budući suprug morao prebaciti sve račune kod te banke, kako bi i on bio njihov klijent jer je bio sudužnik u ovom Ugovoru o kreditu. Po prikupljenoj dokumentaciji, banka da joj je odobrila stambeni kredit u iznosu od 65.000,00 EUR, za kupnju stana u kojem ona i njezina obitelj i dan danas žive, te na adresi koju je navedena da je njezino prebivalište i danas. Sav odobreni iznos odmah da je uplaćen na račun prodavatelja, te je upisana hipoteka na ovaj stan. Kredit i danas da nije otplaćen te je podignut na rok od 30 godina. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa. Kada je se pita, iskazuje da je ovaj Ugovor u cijelosti bio pripremljen od strane banke, kako ona je Ugovor pročitala, te je razumjela da je ugovoren u valuti EUR, kao i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa za vrijeme čitavog otplatnog razdoblja. Tada da joj je rečeno od strane djelatnika banke da je to jedina opcija, te ona da oko toga nije mogla ništa pregovarati, te da joj je jedini cilj tada bio da joj se odobri kredit i da kupe stan, te joj je od djelatnica rečeno da ta kamatna stopa ne bi trebala ništa strašno varirati. Koliko je sjećanje služi, mjesečna rata da je u početku otplate bila oko 3.000,00 kuna, a u nekim fazama da je onda rasla za oko 200-300 kuna, sva ta dokumentacija da je u spisu. Kada je se pita, iskazuje da je prilikom solemnizacije ovog Ugovora, njoj od strane Javnog bilježnika objašnjeno koja su njezina prava i obveze, ali da je potpisala Ugovor takav kakav je. Kada je se pita, iskazuje da ona nije pregovarala sa djelatnikom banke o niti jednoj odredbi Ugovora o kreditu, ponavlja da joj je rečeno da je ovakav kredit jedina opcija sukladno tadašnjim primanjima nje i sudužnika, te da joj je jedini cilj bio da joj čim prije bude odobren kredit i da kupi stan. Dobivala je obavijesti od banke kad bi se početno ugovorena kamatna stopa povećala, a zajedno sa novim otplatnim planom, te se neslužbeno informirala može li išta oko toga napraviti, te da joj je rečeno da ne. Na poseban upit zamjenika svog punomoćnika, tužiteljica je iskazala: da je banka na nikakav način nije upozoravala na opasnosti sklapanja Ugovora s ovakvim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Tako uzimajući u obzir dani iskaz tužiteljice, a obzirom tužena tijekom postupka tvrdi da je ista bila upoznata sa odlukama banke o kamatama, ističe se kako ovaj Sud po provedenom dokaznom postupku drži kako u konkretnom slučaju, a sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u svezi čl. 221.a ZPP, tužena nije dokazala da se o pobijanoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pojedinačno pregovaralo u smislu da je način i obračun kamate vezan za promjenu tržišnih uvjeta, već se radi o jednostranom aktu tužene, pa je neodređena formulacija nerazumljiva za prosječnog potrošača, kakva je i tužiteljica. Naime, zbog toga je zavisnost promjene kamatne stope o jednostranoj odluci banke dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, jer isti kao prosječni potrošač nije mogao znati kako će se kreirati kamatna stopa odnosno kolika će biti visina mjesečnih anuiteta.

14.1. Navedeno postupanje tužene suprotno je načelu savjesnosti i poštenja u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP, ali je protivno i odredbi čl. 4. ZOO, koja propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, koje načelo znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno obzirno postupati i uvažavati interese obiju ugovornih strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, te uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane. Zbog navedenog, a na temelju činjenice da se konkretnom slučaju o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer suprotno tužena nije dokazala, te s obzirom da je ta odredba teško razumljiva i suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, ovaj Sud nalazi da je predmetna ugovorna odredba ništetna.

15. Naime, ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja, te zabrane zloupotrebe prava. Tako, ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu ugovoreno. Stoga, unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope, kako je to učinila tužena u konkretnom slučaju, može se ocijeniti kao suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužiteljica kao korisnik kredita i kao potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Ovo iz razloga što je tužiteljici, a kako proizlazi iz njenog iskaza, u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak da je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi te koliko ona početno iznosi, dok ostali podaci odnosno način mijenjanja kamatne stope nisu bili određeni niti odredivi.

15.1. Naime, ni ugovor o kreditu, niti akti banke, ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno očekivati da je tužiteljica kao prosječni potrošač bila u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja. Tužitelj stoga nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju. S druge strane, tužena je banka, financijska institucija, čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade i ima pravo na ugovaranje promjenjive kamatne stope, posebno kada se radi o kreditima na duže razdoblje, međutim banke su u sklapanju takvih poslova dužne postupati kao dobri i odgovorni gospodarstvenici. To podrazumijeva da su banke dužne nudeći svoje proizvode na tržištu maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na štetu potrošača. Zbog navedenog tužena je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bila dužna tužiteljicu kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što tužena nije učinila.

16. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitni element ugovora o kreditu, ovoj Sud drži da sadržaj ugovora, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za njezinu promjenu, predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, koja ugovorna odredba u svakom slučaju uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je ista ugovorna odredba, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 96. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba, te kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP (tako i Županijski suda u Rijeci poslovni broj Gž-827/18 od 10. lipnja 2020. i Županijski sud u Bjelovaru poslovni broj Gž-281/19 od 21. svibnja 2020).

17. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, te da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platila nešto što nije bila dužna, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Tako, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Majdi Korljan, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da iznos više stečenog po tuženoj od tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu u odnosu na ono što bi stekla da je redovna kamata obračunavana prema početno ugovorenoj stopi redovne kamate iznosi 16.274,54 kuna, odnosno upravo utuženi iznos od 2.160,00 EUR, slijedom čega je iz naprijed navedenih razloga i utvrđenja, prihvaćen postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

18.1.Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. ZOO.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istoj priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe od 11.6.2019. – 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 12.12.2019., 19.2.2020., 8.4.2020. i 19.10.2022. – svaki po 100 bodova (Tbr. 8.t.1.), trošak sastava ostalih podneska od 28.6.2019., 5.12.2019., 17.12.2019., 20.7.2022. – svaki po 25 bodova (Tbr. 8.t.4.), trošak zastupanja na ročištima dana 14.7.2022., 13.12.2022., 12.3.2025., 4.6.2025. i 1.7.2025 – svaki po 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude – 50 bodova (Tbr. 9.t.3.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 132,72 EUR, sveukupno iznosi 3.074,08 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužiteljice za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na previsoko postavljene iznose obavljenih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

20. Slijedom navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 25. srpnja 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal, v.r

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.,

2. Tuženoj po pun.