Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-761/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb
(OIB:15907062900), Miševečka 15/A, zastupanog po punomoćnici Jadranki Kustura, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika Grada Zagreba (OIB:61817894937), Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-3742/2023-7 od 14. svibnja 2025., dana 25. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I/Prihvaća se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-3742/2023-7 od 14. svibnja 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II/O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Rakitničan iz Zagreba broj Ovrv-47775/2023 od 27. studenog 2023. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
2.Navedenu presudu pobija tužitelj pravovremenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
4.Žalba tužitelja je osnovana.
5. Naime, obrazlažući zauzeto stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu za isporučenu toplinsku energiju u vremenu od listopada 2022. do travnja 2023. za stan na adresi u [adresa] u odnosu na kojeg tužitelj vodi tuženika kao krajnjeg kupca pod šifrom 31840090798 sukladno čl. 2. stav.2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, prvostupanjski sud polazi od nesporne činjenice da predmetni stan koristi LL član porodičnog domaćinstva pok. nekadašnje korisnice OL (koja je ugovorna stranka Ugovora o korištenju stana od 22. listopada 1982.), da je tuženik dopisom svog Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Klasa:371-04/2016-02/7 od 4. ožujka 2016. obavijestio tužitelja da je po smrti OL kao nositeljice stanarskog prava, predmetni stan nastavio koristiti njezin suprug LL te da je isti dužan podmirivati režijske troškove, pa zaključuje da obveznik plaćanja naknade za isporučenu toplinsku energiju tijekom utuženog razdoblja nije tuženik, već LL na temelju odredbe čl. 84. stav. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) koja propisuje da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Nastavno tome da bi tužitelj uspješno naplatio utuženu tražbinu od tuženika sukladno navedenoj odredbi, potrebno je da sukladno odredbi čl. 111. stav.1. Zakona o obveznom odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) dokaže da je LL pisanim putem pozvao na plaćanje te da isti nije ispunio obvezu u roku određenom u pisanom pozivu na ispunjenje, a što tužitelj tijekom postupka ne dokazuje.
5.1. U odnosu na zaključak Gradonačelnika tuženika Klasa: 371-04/16- 02/327 od 13. prosinca 2016. na kojeg se tužitelj poziva tijekom postupka, a iz kojeg proizlazi da je tuženik preuzeo obvezu podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju tužitelju ako je ne uspije naplatiti od korisnika gradskih stanova koji iste koriste bez valjane pravne osnove, prvostupanjski sud zaključuje da isti nije primjenjiv obzirom da LL nije bespravni korisnik predmetnog stana pa je prihvatio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, a pod pretpostavkom da bi LL bio bespravni korisnik predmetnog stana da bi tužitelj bio u obvezi dokazati da se bezuspješno pokušao od njega namiriti za utuženu tražbinu.
6. Prije razmatranja žalbenih navoda tužitelja drži se potrebnim naglasiti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) obzirom da potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 1.320,00 Eur pa valja navesti da se prema odredbi čl.467. stav.1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. ZPP-a osim toč.3. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom čega je nedopušteno pobijanje takve presude zbog žalbenih razloga relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Osnovano žalbenim sadržajem – da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju tih isprava i samih tih isprava, tužitelj upućuje na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP- jer doista zaključak prvostupanjskog suda – da LL nije bespravni korisnik predmetnog stana proturiječi ispravama priloženim u spis u koje prvostupanjski navodi da je u dokaznom postupku izvršio uvid no pri tom ili fragmentarno iznosi njihov sadržaj ili ih u potpunosti zanemaruje. Naime suprotno zaključku prvostupanjskog suda iz "obavijesti tužitelja i očitovanja tužitelja sa lista 56-60 spisa" a kojima se tužitelj referira na čin tuženikovog vraćanja računa za plaćanje toplinske energije za bespravne korisnike stanova proizlazilo bi da LL jest bespravni korisnik predmetnog stana.
7.1. Nastavno tome valja navesti da prvostupanjski sud u prilog stajališta o promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženika citira odredbu čl. 84.stav.2. ZV prema kojoj kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u vezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (što bi impliciralo pasivnu legitimaciju tuženika za podmirenje utužene tražbine) da bi potom primjenu cit. odredbe ZV uvjetovao odredbom čl. 111. stav.1. ZOO – da je tužitelj pozvao LL pisanim putem na plaćanje predmetne obveze i da isti predmetnu obvezu nije ispunio. Navedena prosudba predmetnog pravnog odnosa iz aspekta odredbe čl.84.stav.2. ZV u svijetlu zaključka prvostupanjskog suda da LL nije bespravni korisnik predmetnog stana potpuno je nerazumljiva, a i u izravnom proturječju sa potonjim zaključkom.
8. Razumijevanja radi valja navesti da je 5. studenog 1996. stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (dalje: ZNS – "Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06) prestalo stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu tog Zakona sukladno odredbi čl. 30. stav. 1. ZNS-a i da su te osobe temeljem stav. 2. citirane odredbe stekle prava i obveze najmoprimca, s time da su vlasnik stana i osoba iz čl. 30. ZNS-a koja ispunjava uvjete najmoprimca trebali sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme s pravom najmoprimca ugovoriti zaštićenu najamninu sukladno čl. 31. stav. 1. ZONS-a. Ukoliko do sklapanja takvog ugovora nije došlo, ne postoji valjani pravni osnov posjeda stana.
9. No potpuno je nejasno na osnovu kojeg relevantnog materijalno- pravnog propisa prvostupanjski sud zaključuje da je korisnik predmetnog stana obveznik podmirenja utužene tražbine tužitelja (naknade za utrošenu toplinsku energiju) kada je prema odredbi čl.2.stav.2.toč.4. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (dalje: Opći uvjeti – "Narodne novine" broj 35/14, 129/15 i 67/25) krajnji kupac - pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Pri tom ni vlasništvo predmetnog stana nije na nedvojbeni način (prilaganjem zemljišnoknjižnog izvatka) utvrđeno.
10. Obzirom da zbog utvrđenih proturječja i manjkavosti u obrazloženju pobijane presude a na koje osnovano ukazuje tuženik u izjavljenoj žalbi, ovaj sud nije u mogućnosti ni odgovoriti na ostale žalbene navode tužitelja niti ispitati pravilnost materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda u meritumu, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP-a i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
10.1.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ukloniti utvrđene manjkavosti na koje mu je ukazano ovim ukidnim rješenjem, te detaljnom analizom u spis priloženih dokaza i jasnim određivanjem materijalno- pravne osnove predmetnog spora ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno o tuženikovom prigovoru promašene pasivne legitimacije te će zauzeto stajalište obrazložiti jasnim i neproturječnim razlozima koji će imati uporište u sadržaju provedenih dokaza te time omogućiti ovom sudu da u eventualnom budućem žalbenom stadiju odgovori na žalbene navode žalitelja i ispita zauzeto stajalište prvostupanjskog suda u meritumu.
10.2. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučit će o svim troškovima postupka, uključivo i troškovima predmetnog žalbenog postupka – sukladno odredbi čl.166.stav.3. ZPP-a.
U Varaždinu, 25. srpnja 2025.
Sutkinja
Dijana Hofer
