Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Poslovni broj: K-297/2025

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Silvani Brala, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Župan, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ŠZK, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO- DO-178/2025 od 18. ožujka 2025., nakon održane javne rasprave 4. lipnja 2025. i 22. srpnja 2025., kada je i zaključena, u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ŠZ, optuženog osobno i branitelja po službenoj dužnosti Igora Rujaka-Marčića, odvjetnika u Zadru, dana 25. srpnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. - dalje u tekstu: ZKP/08)

u t v r đ u j e  s e

da je optuženi RZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŠZK i RZ, rođene Š, rođen **.**.1998. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju monter strojeva i konstrukcija, te konobar, povremeno radi na „crno“, sa završenom SSS, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, bez primanja, bez imovine, kazneno i prekršajno osuđivan,

u  n e u b r o j i v o m  s t a n j u

u razdoblju od listopada 2024. do 3. veljače 2025., u [adresa], u [adresa], u stanu u kojem živi zajedno s majkom RZ i bratom DZ, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) te u stanju dekompenzacije akutnog psihotičnog poremećaja nalik na shizofreniju F 23.2, kao i graničnog poremećaja - emocionalno nestabilne osobnosti - Borderline F60.3, pokazujući simptome disocijalnog poremećaja osobnosti F60.2, te uz prisutnost Politoxicomanie F19.2 i psihozi, uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, iako svjestan da time izaziva strah i poniženje te fizičke i psihičke boli kod majke i brata te na to pristajući gotovo svakodnevno ih optuživao da ga pokušavaju otrovati, pa je tako majci RZ govorio da je kurva, drolja, gađao je hranom iz hladnjaka, a na nju je i nasrtao te je tukao, kao i vikao da ga truje, da mu stavlja otrov u hranu, u kaladont, kao i da mu netko ulazi u sobu i svršava u njoj te da svi susjedi imaju ključeve od kuće, a po kući je i pljuvao govoreći da mu je stalno okus govna u ustima te je u kuću donio sjekiru koju je držao u svojoj sobi, te je majci i bratu, neutvrđenih dana u ovom razdoblju, rekao da će ih zatući sjekirom, dok je majci više puta rekao i da će je ubiti, također je neutvrđenog dana tijekom prosinca 2024. došao u spavaću sobu svog brata DZ te mu stavio svoj izmet na krevet, a zatim krevet polio mokraćom, kojom je zatim polio i majku RZ, a 24. prosinca 2024. došao do majke te je gađao hranom iz hladnjaka, a bratu je branio da koristi zajedničko kupatilo, zbog čega je DZ iz straha mokrio u plastičnu bocu od 6 litara, a iz straha je neko vrijeme i odselio iz stana, dok je okrivljenik točno neutvrđenog dana u prosincu 2024. ili siječnju 2025. majku i brata s otvorenim dlanovima ruke tukao po licu, a u jednom navratu je u jutarnjim satima sa sjekirom u rukama krenuo prema bratovoj sobi, od ulaska u koju ga je spriječila majka, a 3. veljače 2025. oko 2,00 sata napao majku da je bila u njegovoj sobi, da se u sobi osjeća njezin znoj, a kako je ona ležala na podu u dnevnom boravku, nogom ju je udario u više navrata po njezinim nogama te je po stanu bacao stvari i pokušao prevrnuti stolić, pri čemu je sve kod svoje majke RZ i brata DZ izazvao osjećaj straha, kao i osjećaj ugroženosti, povrijeđenosti njihovog dostojanstva te poniženosti,

dakle, u neubrojivom stanju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time članove obitelji doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano u članku 179.a KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11 i člankom 24. KZ/11.

II. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 i članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.) optuženom DZK

o d r e đ u j e  s e

PRISILNI SMJEŠTAJ U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU

u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju članka 79. st. 2. KZ/11 od optuženog DZK oduzima se sjekira s drškom dužine 70 cm, privremeno oduzeta od optuženika na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar od 2. veljače 2025., serijski broj: [serijski broj], a koja će biti . uništena

IV. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog DZK zbog četiri protupravna djela i to dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11 i člankom 24. KZ/11.

2. Prije početka rasprave održane 4. lipnja 2025. i 22. srpnja 2025., sukladno odredbi članka 552. stavak 2. ZKP/08, stalni sudski vještaci psihijatri Denis Sabljar, dr. med., spec. psihijatar i Arlena Sabljar, dr. med., spec. psihijatar u svom nalazu i mišljenju naveli su kako je optuženi RZK raspravno sposoban.

3. Sud je intervenirao u činjenični opis djela optužnice na način da je iz iste izostavio riječi: „u cilju da ih usplaši“, te riječi: „da će izrečene prijetnje doista i ostvariti“, a posljedično tome i pravnu oznaku djela, a sve iz razloga naznačenih kasnije u obrazloženju presude. Nadalje, u činjenični opis su iza riječi: „Borderline F60.3,“ dodane riječi: „pokazujući simptome disocijalnog poremećaja osobnosti F60.2, te uz prisutnost Politoxicomanie F19.2 i psihozi“, te su iza riječi: „…majci RZ govorio da je kurva,“ dodane riječi: „drolja, gađao je hranom iz hladnjaka“, dok su riječi: „u kutu svoje sobe“ zamijenjene riječima: „u svojoj sobi“. Te izmjene ne diraju u subjektivnu i objektivnu istovjetnost činjeničnog opisa protupravnih djela, a obrazložene su također u nastavku presude.

4. Optuženi RZK pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da nije počinio protupravna djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

5. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, odnosno na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje oštećene RZ s dokaznog ročišta od 24. veljače 2025. (l.s. 112-113), kao i iskaz svjedoka oštećenog DZ s dokaznog ročišta od 24. veljače 2025. (l.s. 114-115). Na temelju članka 419. stavka 3. ZKP/08 sud je pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (l.s.3-8), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 3. veljače 2025. do riječi: „Prijavitelj izjavljuje:“ (l.s.11), te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 3. veljače 2025. (l.s.18). Uz suglasnost stranaka, sud je pročitao i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] (l.s. 12), kao i dio izvješća o postupanju policijskih službenika od 3. veljače 2025. i to prvi paragraf izvješća, te od trećeg paragrafa koji počinje riječima: „ RZ“ do kraja izvješća (list 17). U svojstvu svjedoka ispitan je policijski službenik CZ (l.s. 206-207). Uz suglasnost stranaka pročitan je i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Arlene Sabljar, dr. med., spec. psihijatar s priležećom liječničkom dokumentacijom (l.s. 80-96) te je imenovana vještakinja dodatno ispitana na zadnjoj na raspravi (l.s. 207-208). Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (l.s. 177-179 - 204a-204b).

6. U svojoj obrani, iznesenoj na završetku dokaznog postupka, optuženi je naveo (l.s. 209) da ostaje u cijelosti kod obrane koju je iznio u prethodnom postupku, smatra da su sve ovo izmišljotine njegove majke i brata, da su preuveličali. Prijetnje sjekirom nije bilo. Bilo je svađe između njih. Inače to je njegova radna sjekira s posla. Kod susjeda je radio na drvima, pa je posudio sjekiru od njega. On i brat su se posvađali, ali ne do granice da bi on brata napao, niti mu prijetio sa sjekirom. Inače i majka i brat su preuveličali sve to skupa. Istaknuo je i da oni oboje povremeno piju, s time da DZ ima problem s alkoholom.

7. Na posebno pitanje zastupnice optužbe, optuženik je odgovorio da je mislio da se njega majka i brat žele riješiti, zatvoriti ga, a mislio je i da ga truju. Inače njegova majka kuha za sve njih i on može reći da se njemu sviđa njezina kuhinja, ono što ona skuha, ali da mu je hrana imala nekakav čudan okus. Nadalje je naveo da je točno da je uzimao drogu na nos, ali misli da mu to nije utjecalo na njuh.

8. Ispitan u dokaznoj radnji prvog ispitivanja (l.s. 131-134) optuženi RZK iskazivao je nepovezano. U odnosu na predmet inkriminacije naveo je u bitnome da su to sve laži i da su oni alkoholičari, da mu podvaljuju po stanu te da živi odvojeno od njih. Rekao je da ga hoće otrovati, a o trovanju je iskazivao i nevezano za predmet inkriminacije i osobe oštećenika. Naveo je u odnosu na predmet inkriminacije da „nije tukao“ i da su mu nešto podvalili kada su zvali policiju u 04,00 sata. Rekao je cit.: „Podvalila mi je nešto na jastuk.“. Te noći je tražio ključ od svoje sobe. Naveo je i da se, radi toga, za Badnjak potukao s bratom. Rekao je da voli drogu, pošmrče kokain i popije, a to mu je terapija. Rekao je da ga oni maltretiraju i podvaljuju mu. Također je naveo da ga se tereti da se brat nije tuširao, a da je on stalno bio vani, po Voštarnici i po Poluotoku, pa zato brat ne može govoriti da se nije mogao tuširati. Potom je nastavio dosta nepovezano iskazivati, tražeći da ga se prebaci iz zatvora, jer ako se pretvori u demona, ne zna gdje bi mu bio kraj. Na pitanje zastupnice optužbe optuženik je odgovorio da kokain nije konzumirao svakodnevno, ali je često konzumirao alkohol.

9. Ispitana na dokaznom ročištu 24. veljače 2025. svjedokinja oštećena žrtva RZ navela je u bitnome da je, nakon što je optuženik izišao iz zatvora, mislila da će krenuti iz početka, budući da je on često ulazio i izlazio iz zatvora. Od njegovog posljednjeg izlaska smatrala je da je sve gotovo i da više neće ići u zatvor. Znala je da mu je bilo teško u zatvoru i što je sve prošao. Smatra da je optuženik uzimao drogu, a pod utjecajem droge je svakodnevno imao ispade. Navela je da je optuženik nasrtao na nju, vikao da ga truje, da mu stavlja otrov u hranu i u kaladont, da mu netko ulazi u sobu, da mu „svršava u sobi“ te da svi susjedi imaju ključeve od kuće. Također je navela da se optuženik svađao i s bratom, koji je mjesec dana živio kod svoje djevojke, te da joj je govorio uvredljive riječi, poput „kurvo“ i „droljo“. Onu noć kada je optuženik priveden, oko 2 sata ujutro, nalazila se u WC-u, a optuženik ju je napao tvrdeći da je bila u njegovoj sobi i da se tamo osjeća njen znoj. Udarao ju je nogom u nogu dok je ležala u dnevnom boravku gdje i spava, a te prigode je bacao i stvari. Svjedokinja je navela da je prešutjela kako je optuženik čuo zvukove i glasove te da je sâm sa sobom pričao. U jednom momentu je rekla da je strah te da mu je potrebno liječenje, te je vikala da se ide liječiti. Zna da je optuženik tijekom boravka u zatvoru trebao imati psihijatra. Svjedokinja je izjavila da ona, optuženik, DZ i R, koji je trenutačno u Lepoglavi, žive u gradskom stanu, ali svaki u svojoj sobi i bez međusobne komunikacije, te da ona praktički ne zna što se događa u stanu. Navela je da je prije dvije godine uklonila sve noževe i sjekire iz stana, no da je optuženik nedavno u stan donio sjekiru koja je stajala u njegovoj sobi. Njen sin – optuženik je dobar i da ima dobru dušu te da se prema njoj kao majci dobro ponaša i komunicira, ali samo kada ne konzumira opojne droge, koje smatra glavnim uzrokom njegovog ponašanja. Na pitanje je li optuženik u prosincu 2024. stavio izmet na krevet svoga brata ĆZ i je li polio krevet mokraćom, odgovorila je da je to učinio, kako njoj tako i ĆZ, jer je optuženik vjerovao da mu oni to rade, iako su mu objašnjavali da to nije istina budući da je on njihov sin i brat. Nadalje, svjedokinja je potvrdila da ju je optuženik gađao hranom iz hladnjaka i da je to često radio, jer je vjerovao da ga truje, no sve je to bilo pod utjecajem supstanci. Istaknula je da nije točno da je optuženik bratu zabranjivao korištenje zajedničkog kupatila, već da je optuženik prilikom ulaska u kupatilo mislio da mu oni nešto podvaljuju. Govorio je što mu je stavila u kaladont, stalno je govorio da ustima osjeća okus govna To je bio razlog zašto nisu išli u kupatilo. Svjedokinja je navela da je DZ došao od svoje djevojke te da je dva tjedna boravio u stanu i ležao na krevetu. Njih dvoje su bili jako dobri, no da su kasnije počeli svađe, iako nije znala razloge sukoba. Naglasila je da je optuženik znao udariti i nasrnuti na nju, ali se nije mogla sjetiti je li ju hvatao za vrat niti precizirati kada se sve događalo. Jednog jutra, prije odlaska na posao, vidjela je da je optuženik sa sjekirom u ruci krenuo prema vratima spavaće sobe svog brata ĆZ, no nije nasilno pokušavao otvoriti vrata, a vratio se nakon što mu je ona rekla što radi, poslušao ju je. Bojala se, jer je morala ići na posao. U vezi događaja od 3. veljače 2025., oko 2 sata ujutro, navela je i da je išla na WC iz dnevnog boravka, gdje spava, a nakon deset minuta optuženik je došao i iznapadao je da je bila u njegovoj sobi te da se tamo „čuje“ njen znoj. Bacao je stvari sa stolića, a htio ga je i prevrnuti, ali nije uspio. Udarao ju je nogom u nogu, jer je zbog problema s kičmom spavala na podu. Nakon toga je izišao iz sobe DZ, pitao što to rade, a optuženik ga je potjerao natrag u sobu. Svjedokinja je navela da oni vole optuženika, znaju da ima problem i da mu treba pomoći te da će mu pomoći da ozdravi, da su tu uz njega. Na upit je li ovih prigoda imala osjećaj straha, poniženosti, povrijeđenosti i ugroženosti uslijed ponašanja svoga sina odgovorila je potvrdno. Naglasila je da joj nije stalo do nje, jer je slične situacije proživljavala u braku s optuženikovim ocem, koji je razvrgnut prije 20 godina, te da želi samo pomoći optuženiku da ozdravi.

9.1. Na pitanje zastupnice optužbe, svjedokinja je potvrdila da ju je optuženik polio mokraćom, pljuvao je po kući jer je imao osjećaj da mu je nešto u istima, isto kao kad je čuo glasove i pričao sam sa sobom. Na upit je li joj govorio da će je ubiti svjedokinja je odgovorila: „da“, a isto je odgovorila i na daljnji upit je li joj ikada prijetio sjekirom da će je zatući, time da je napomenula da to ĆZ nije govorio.

9.2. Na pitanje branitelja svjedokinja je izjavila da se ne može ni približno ni okvirno sjetiti kada je prijetio sjekirom, a to je bilo kada je bio pod utjecajem ovih supstanci, a radi se o razdoblju od listopada 2024 do 3. veljače 2025.

10. Ispitan u svojstvu svjedoka oštećeni žrtva DZ izjavio je u bitnome da je optuženik pametan, inteligentan i dobar te da ono što se događalo nije bilo potrebno ni njemu, ni optuženiku, ni majci. Smatra da je optuženiku isključivo potrebno liječenje i terapija, a ne zatvor, jer mu samo liječenje i terapija mogu pomoći. Također je istaknuo da se optuženika boji. Optuženik mu je govorio da se ne pojavljuje u drugom dijelu stana gdje se nalazi WC jer on čuje glasove u glavi. Naveo je da je optuženik umislio da ga se truje, te da ga truju on i majka, da su mu nešto ubacivali u šampone. Od straha nije izlazio iz svoje sobe. Jednom je optuženik krenuo sjekirom u njegovu sobu, ali ga je majka tada zaustavila. Srce mu je jako lupalo, prestrašio se, nije znao što će napraviti. Često je iz sobe, gdje je ležao pokriven preko glave, slušao svađe između optuženika i majke, koje nije mogao trpjeti, zbog čega je pobjegao na mjesec dana kod djevojke u Privlaku u nadi da će se optuženik smiriti. Upozorio je optuženika, napisao mu je poruku kao bratu, dao mu je do znanja da neće trpjeti da tuče majku, vrijeđa je i slično. Nažalost, nakon mjesec dana kada se vratio u stan ništa se nije promijenilo. Naveo je da i on ima dijagnoze, da je na terapiji i da ne može trpjeti optuženikovo ponašanje. Iskazao je da je optuženik pljuvao po kući i da je znao izvršiti veliku i malu nuždu na njegov krevet gdje je spavao. To mu je izazvalo kaos u glavi jer nije znao što će učiniti. Naveo je da mu je optuženik prijetio sjekirom. Osim prigode kada je bio pred vratima i kada ga je majka zaustavila, prijetio mu je i u drugim prigodama. Istaknuo je da zna da to nije bio optuženik nego glasovi u njegovoj glavi, zbog čega želi da se optuženik liječi i pije terapiju. U vrijeme kada se ovako ponašao nije pio terapiju. Svakodnevno je slušao kako je optuženik vrijeđao majku, prijetio joj, govori joj „kurvo“, „jebem ti majku“, „zaklaću te“, „ubiću te“, „što mi stavljaš u šampone“. Stalno ju je krivio za sve. Kada bio u sobi, prekriven jastukom, optuženik ga nije dirao, ali bi znao doći u njegovu sobu, što mu je izazivalo strah i lupanje srca. Optuženik mu je znao govoriti je što je pričao protiv njega i slično. Točno je da mu je optuženik u prosincu 2024. stavio izmet u krevet u salveti i još se popišao po krevetu. Pitao se zašto i što je on optuženiku napravio. Te prigode je i majku polio mokraćom, ali napominje da to nije vidio, bio je u sobi. Prošli Badnjak mu je bio jedan od najgorih u životu. Po izlasku iz zatvora optuženik je bio nemoguć - vikao je, lupao po kući i pretvorio se u čudovište. To nije bio on. Majku je gađao sa čime god je uhvatio, uključujući i hranom iz hladnjaka. Zabranjivao mu je pristup dio stana gdje je WC i njegova soba. U stanu postoji samo jedan WC, zbog čega je malu nuždu vršio u bocu od 6 litara. U prosincu 2024. ili siječnju 2025., ne zna točno kada, bio je više puta nazočan kada je optuženik tukao majku. Pleskao ju je otvorenim dlanovima po licu više puta. Te je prigode tukao i njega po licu triskama i tjerao iz svoje sobe. Ponavlja da to nije bio optuženik nego glasovi u njegovoj glavi. Naveo je da se boji optuženika.Uslijed optuženikova ponašanja osjećao je ugroženost, povrijeđenost i poniženost. Srce mu je tuklo sto na sat. Nikoga se ne boji kao optuženika.

11. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 3. veljače 2025. zaključno do riječi: „Prijavitelj izjavljuje:“ razvidno je da je RZ dana 3. veljače 2025. pristupila u prostorije PU zadarske, PP Zadar i podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11.

12. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar od 2. veljače 2025., serijski broj: [serijski broj] razvidno je da je od optuženika privremeno oduzeta sjekira s drškom od cca. 70 cm. Na potvrdi se navodi da je optuženik istu odbio potpisati.

12.1. Stranke nisu imale primjedbi na ovaj dokaz, s time da je branitelj optuženika u završnom govoru problematizirao zakonitost ovog dokaza. U prvom redu se ističe da je rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Kov-198/2025 od 15. travnja 2025., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Kž-237/2025 od 30. travnja 2025. odbijen kao neosnovan prijedlog branitelja da se kao nezakonit dokaz izuzme navedeni dokaz. Ovaj sud prihvaća sva utvrđenja iz navedenih rješenja. Naime, činjenica da je optuženik odbio potpisati potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, kao niti daljnja činjenica nepostojanja zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta ne čini tu potvrdu nezakonitom dokazom.

13. Iz dijela izvješća o postupanju policijskih službenika Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar od 3. veljače 2025., i to iz prvog paragrafa te od trećeg paragrafa pa do kraja, a koji je pročitan na raspravi razvidno je da su dana 3. veljače 2025. u 04:18 sati, od strane operativnog dežurstva Policijske postaje Zadar, policijski službenici HZ, CZ, ZZ i TZ upućeni na adresu [adresa], a poradi dojave da RZK tuče majku. Nadalje, RZ i DZ pozvani su da u jutarnjim satima pristupe u Policijsku postaju Zadar radi podnošenja kaznene prijave. Optuženik je uhićen u 4:50 sati, a prije uhićenja dobrovoljno je izručio sjekiru koja se nalazila u kutu njegove spavaće sobe. Sjekira je oduzeta temeljem POPOP. Prilikom privođenja uporabljena su sredstva za vezivanje (lisice) preventivno, a o svemu je obaviješteno operativno dežurstvo Policijske postaje Zadar.

14. Ispitan na raspravi 22. srpnja 2025. u svojstvu svjedoka policijski službenik CZ (l.s. 206-207) izjavio je je da mu je poznato zbog kojeg događaja je pozvan, uz napomenu da je od događaja prošlo dosta vremena pa se ne sjeća svih detalja. Nakon što mu je predočena potvrda o privremenom oduzimanju predmeta na l.s. 12, izjavio je da se na istoj nalazi njegov vlastoručni potpis i broj službene značke, te da je istu popunjavao. Dodao je da je od okrivljenika oduzeo sjekiru s drškom dužine oko 70 cm, a kako je navedeno u potvrdi.

14.1. Na posebno pitanje branitelja, svjedok je izjavio da se ne može sjetiti je li sastavio zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta. Pojasnio je da, ovisno o situaciji i u dogovoru sa šefovima smjene, pored potvrde sačine i zapisnik, te da se zapisnik sastavlja svaki put kada je to potrebno. Sjeća se da su uredovali u predmetnom stanu i gdje su se pojedine osobe nalazile, no nije se mogao sjetiti gdje se točno sjekira nalazila, a sve zbog toga što je prošlo puno vremena.

14.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe, svjedok je odgovorio da misli kako je vrata stana otvorio optuženikom brat. Ponovno je naveo da se ne može sjetiti okolnosti vezanih uz to gdje se sjekira nalazila, ali da se te sjekire sjeća. Nakon što mu je predočeno da je optuženik odbio potpisati potvrdu, a na pitanje može li se u tom pravcu sjetiti okolnosti odbijanja potpisivanja, odgovorio je da se ne može ni toga sjetiti. Dodao je da ih je netko morao pustiti u stan jer policija nikada ne ulazi na silu.

14.3. Na posebno pitanje suda, svjedok je rekao da ih je prilikom postupanja bilo više, ali se, zbog proteka vremena, ne može sjetiti imena kolega, osim da je bio prisutan HZ. Potvrdio je da se sjeća i optuženika, koji mu je te prigode bio malo čudan i rastresen, ali da je on uvijek takav, a to zna iz svojih ranijih postupanja prema njima.

15. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Arlene Sabljar, dr. med, spec. psihijatar od 17. veljače 2025., koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi 22. srpnja 2025., proizlazi da je optuženik u sadašnjem psihičkom stanju psihotičan te boluje od akutnog psihičkog poremećaja nalik na shizofreniju (F23.2), što predstavlja teški duševni poremećaj. Nadalje, prema stručnoj ocjeni vještakinje, optuženik po strukturi ličnosti ima granični poremećaj - emocionalno nestabilnu osobnost po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti Borderline (F60.3), pokazuje i simptome disocijalnog poremećaja osobnosti (F60.2), a prisutno je i ovisničko ponašanje te politixicomania (F19.2) (u medicinskoj dokumentaciji ovisnost o alkoholu (F10.2), marihuani (F12.2) i heroinu (F11.2)). Tempore criminis optuženik se nalazio u stanju dekompenzacije navedenih poremećaja, u psihozi, te je funkcionirao van realiteta, zbog čega nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka niti vladati svojom voljom i ponašanjem, odnosno bio je neubrojiv. U zaključnoj ocjeni se navodi kako postoji daljnja opasnost da bi optuženik, zbog opisanih psihičkih smetnji, u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, te je preporučena mjera psihijatrijskog liječenja u bolničkim uvjetima, navodeći da je optuženik spreman otići na liječenje u Psihijatrijsku bolnicu na Rabu, Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju „Insula“. Vještakinja je navela i da je optuženik raspravno sposoban.

15.1. Na raspravi održanoj 22. srpnja 2025. ispitana je stalna sudska vještakinja Arlena Sabljar, dr. med, spec. psihijatar koja je ostala u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kod svega onoga što je navedeno u zaključnoj ocjeni, te je dodatno navela da, iako je je optuženik sada psihički bolje, da je njeno mišljenje da optuženiku i dalje treba bolničko psihijatrijsko liječenje do potpune stabilizacije psihičkog stanja, a u okviru kojeg liječenja bi mu se omogućili i terapijski vikend izlazi, gdje bi se kroz vrijeme pratilo na koji način funkcionira u kućnim uvjetima, odnosno uzima li redovito preporučenu terapiju, te apstinira li u potpunosti od svih psihoaktivnih tvari.

15.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe, stalna sudska vještakinja odgovorila je da se okrivljeniku u međuvremenu promijenila terapija, da je dobio stimulator raspoloženja, zbog čega je suradljiviji u zatvoru, bez incidentnih situacija, a ne naslućuje se manifestno psihotično proživljavanje koje je bilo evidentno i tijekom samog egzamena. Njeno mišljenje je da se radilo o cenestetskim halucinatornim proživljavanjima i da je optuženik uistinu imao takve smetnje i proživljavanja, koje je tada verbalizirao i da se osjeća ugroženim i radi toga poduzimao niz neprimjerenih radnji uglavnom sa ciljem obrane svog integriteta, a sve ovo kada je se pita ima li optuženik objektivnih problema sa mirisom.

16. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik do sada kazneno osuđivan u šest navrata zbog različitih kaznenih djela (krađe, oštećenja tuđe stvari, prijetnje, krađe u pokušaju, teške krađe, prisile prema službenoj osobi) na uvjetne, bezuvjetne i djelomične uvjetne osude, a prekršajno u pet navrata (zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakona o prebivalištu, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te Zakona o suzbijanju zlouporabe droge) na novčane kazne.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve provedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i u povezanosti s obranom optuženika, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11 i člankom 24. KZ/11 na štetu majke RZ i brata ĆZ, te da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženog u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

18. U postupku nije sporno da je oštećena RZ majka optuženika, a oštećeni DZ brat, te da su isti bliske osobe optuženika u smislu članka 87. stavka 9. ZKP/08. Također nije bilo sporno mjesto događaja, dok su sporne sve ostale okolnosti.

19. Utvrđujući sporne okolnosti sud je analizirao izvedene materijalne i personalne dokaze. Glede ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza, za istaknuti je da je sva materijalna dokumentacija ocijenjena istinitom i vjerodostojnom, budući da ista niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u sumnju. Nadalje, a u odnosu na izvedene personalne dokaze, za istaknuti je da su neposredna saznanja o predmetnom kaznenom djelu, odnosno spornim, a odlučnim činjenicama imali po prirodi stvari oštećena žrtva RZ i oštećeni žrtva DZ, te je sud iskaze svjedoka RZ i DZ ocijenio kao istinite jer su navedeni svjedoci iskazivali vrlo uvjerljivo i logično, te su se njihovi iskazi dijelom i nadopunjavali. Svjedok policijski službenik CZ nije imao neposrednih saznanja saznanja o predmetu inkriminacije, iskazivao je na okolnosti privremenog oduzimanja predmeta od okrivljenika, te je sud i njegov iskaz cijenio istinitim.

19.1. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Arlene Sabljar, dr. med, spec. psihijatar, a s obzirom da je psihijatrijsko vještačenje optuženika provedeno od strane nepristrane stručnjake, detaljno je i koncizno, jasno i objektivno te je po mišljenju suda stalna sudska vještakinja adekvatno odgovorila na sva relevantna pitanja, koja je dodatno razjasnila i u svom usmenom iskazu na raspravi kojeg je sud također u cijelosti prihvatio.

20. Na raspravi su se stranke suglasile da se umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka oštećenih žrtvama RZ i DZ pročitaju zapisnici o njihovom ispitivanju iz prethodnog postupka. Naime, imenovani svjedoci su ispitani na dokazom ročištu kod Suca istrage Županijskog suda u Zadru u prisutnosti zastupnika optužbe, optuženika i branitelja. Stoga je sud na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 pročitao iskaze navedenih svjedoka.

21. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Arlene Sabljar, dr. med, spec. psihijatar, koji je pročitan na raspravi 22. srpnja 2025., te iskaza stalne sudske vještakinje danog na navedenoj raspravi (dopune nalaza i mišljenja), sud je utvrdio da je optuženik u trenutku prve egzaminacije bio psihotičan, da boluje od akutnog psihičkog poremećaja nalik na shizofreniju (F23.2), što predstavlja teški duševni poremećaj. Nadalje, da optuženik po strukturi ličnosti ima granični poremećaj

- emocionalno nestabilnu osobnost po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti Borderline (F60.3), te da pokazuje i simptome disocijalnog poremećaja osobnosti (F60.2), a prisutno je i ovisničko ponašanje te politixicomania (F19.2) (u medicinskoj dokumentaciji ovisnost o alkoholu (F10.2), marihuani (F12.2) i heroinu (F11.2)). Nadalje sud je utvrdio na temelju naprijed navedenog nalaza i mišljenja s dopunom da se tempore criminis optuženik nalazio u stanju dekompenzacije navedenih poremećaja, u psihozi, te je funkcionirao van realiteta, zbog čega nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka niti vladati svojom voljom i ponašanjem, odnosno da je bio neubrojiv. Sud je u skladu s navedenim utvrđenjima intervenirao u činjenični opis na način da je iza riječi: „Borderline F60.3,“ dodao i riječi: „pokazujući simptome disocijalnog poremećaja osobnosti F60.2, te uz prisutnost Politoxicomanie F19.2 i psihozi“, a sukladno naprijed navedenim utvrđenjima.

21.1. Na temelju iskaza svjedoka oštećenih žrtvama RZ i DZ sud je utvrdio da je optuženik svakodnevno optuživao oštećenike žrtve da ga pokušavaju otrovati, pa je tako majci RZ govorio da je kurva, drolja, gađao je hranom iz hladnjaka, te je na nju nasrtao i udarao je, kao i vikao da ga truje, da mu stavlja otrov u hranu, u kaladont, kao i da mu netko ulazi u sobu i svršava u njoj te da svi susjedi imaju ključeve od kuće, a po kući je i pljuvao govoreći da mu je stalno okus govna u ustima te je u kuću donio sjekiru, koju je prema iskazu svjedokinje oštećene žrtve RZ držao u svojoj sobi. Nadalje, sud je na temelju iskaza svjedoka utvrdio da je optuženik poduzeo i sve druge radnje opisane pobliže navedene u izreci presude. Naime, svjedok DZ je u svom svjedočkom iskazu potvrdio da mu je optuženik u više navrata prijetio sjekirom, pri čemu nije naveo na koji način je to činio, je li radnjama ili je uz to nešto govorio, a naveo je i da je svakodnevno slušao kako je optuženik vrijeđao majku, prijetio joj, govori joj „kurvo“, „jebem ti majku“, „zaklaću te“, „ubiću te“, „što mi stavljaš u šampone“. Svedokinja oštećena žrtva RZ je na upit zastupnice optužbe je li joj optuženik govorio da će je ubiti odgovorila potvrdno, kao i na daljnji upit je li joj ikada prijetio sjekirom da će je zatući. U odnosu na navedene riječi ista je, na pitanje branitelja, odgovorila da se ne može ni približno ni okvirno sjetiti kada je prijetio sjekirom, a da se to događalo kada je okrivljenik bio pod utjecajem supstanci (svjedokinja je smatrala da optuženik konzumira drogu), a radi se o razdoblju od listopada 2024 do 3. veljače 2025. Svjedoci su u svojim iskazima suglasno naveli i da je optuženik na Badnjak - 24. prosinca 2024. došao u spavaću sobu svog brata DZ te mu stavio svoj izmet na krevet, a zatim krevet polio mokraćom, kojom je zatim polio i majku hranom iz hladnjaka, pri čemu je svjedokinja RZ izjavila da je to često radio jer je mislio da ga truje, da da je to opet bilo po utjecajem „supstanci“. Nadalje, svjedok oštećeni žrtva DZ je iskazao i da mu je optuženik zabranjivao pristup u dio stana gdje je WC i soba optuženika, a kako u stanu ima jedan WC da je zato malu nuždu vršio u bocu od 6 litara. Nadalje, svjedok je naveo da se od straha nije izlazio iz svoje sobe i da se na neko vrijeme i odselio iz stana, navodeći da „to više nije mogao trpjeti“, a isto je potvrdila je svjedokinja oštećena RZ. Iz iskaza svjedoka oštećenika žrtve DZ proizlazi i da je točno neutvrđenog dana u prosincu 2024. ili siječnju 2025., optuženik otvorenim dlanovima ruke tukao majku, te da je te prigode udario i njega. Oboje svjedoka su potvrdili i da je optuženik u jednom navratu, u jutarnjim satima sa sjekirom u rukama krenuo prema sobi svoga brata DZ, od ulaska u koju ga je spriječila majka RZ. Niti jedan od svjedoka nije rekao da je te prigode optuženik uputio kakve riječi prijetnje. Nadalje, iz iskaza svjedokinje RZ proizlazi i da ju optuženik 3. veljače 2025. oko 2,00 sata napao da je bila u njegovoj sobi, da se u sobi osjeća njezin znoj, a kako je ona ležala na podu u dnevnom boravku zbog problema s kralježnicom, nogom ju je udario u više navrata po njezinim nogama te je po stanu bacao stvari i pokušao prevrnuti stolić. Iz iskaza oboje oštećenika proizlazi da je optužnik ovakvim ponašanjem kod istih izazvao osjećaj straha, ugroženosti, povrijeđenosti dostojanstva te poniženosti.

21.2. Iskazi svjedoka oštećenika žrtvi RZ i DZ su detaljni, konkretni i uvjerljivi sa nizom preciznih i specifičnih momenata, a što se životno i logikom stvari ne očekuje od svjedoka koji neistinito iskazuju o događajima o kojima nemaju stvarnih spoznaja. Sud nije našao razloga ni motiva zašto bi svjedoci lažno teretili okrivljenika tim više što i iz njihovih iskaza proizlazi da se brinu za optuženika, za kojeg je majka navela da je dobra osoba, da ima dobru dušu i srce, a brat da je pametan, inteligentan i dobar. Oboje oštećenika smatra da je optuženiku potrebno liječenje, ali ne i zatvor.

22. S druge strane sud nije prihvatio kao istinitu obranu okrivljenika u kojoj, među ostalim, navodi da su ovo sve laži i izmišljotine njegove majke i brata, jer tako nešto ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Iskaz optuženika u suprotnosti je s relevantnim činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku, a poglavito s iskazima svjedoka koji su iskazivali decidirano, dosljedno i upotpunjujuće i okolnosno. Osim toga i stalna sudska vještakinja Arlena Sabljar, dr. med., spec. psihijatar je na raspravi 22. srpnja 2025., a u odnosu na objektivne probleme optuženika s mirisom, navela da je njeno mišljenje da se radilo o cenestetskim halucinatornim proživljavanjima, u kojim je optuženik uistinu imao takve smetnje i proživljavanja, koje je verbalizirao i zbog kojih se osjećao ugroženim i radi toga poduzimao niz neprimjerenih radnji uglavnom sa ciljem obrane svog integriteta, a što korespondira i sa iskazima oštećenika žrtava.

23. Nadalje je za napomenuti, da se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece

– nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, već o prividnom stjecaju, gdje se protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 počinjena na štetu RZ i DZ pojavljuju kao glavna djela, a koja u sebi uključuju protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, također počinjena na štetu RZ i DZ, kao sporedna djela koja su konzumirana u radnji izvršenja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

23.1. Protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Sukladno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) nasilje u obitelji je: 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci i 5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje. Dakle, u kaznenom zakonu modaliteti radnje nasilja u obitelji veoma su široko postavljeni.

23.2. Iz činjeničnog opisa terećenih protupravnih djela proizlazi da je optuženik od listopada 2024. do 3. veljače 2025. kontinuirano u više navrata ispoljavao psihičko i fizičko nasilje nad majkom i bratom vičući, vrijeđajući, optužujući ih, udarajući ih, bacajući stvari, polijevajući bratu krevet mokraćom i stavljajući mu izmet na krevet, polijevajući majku mokraćom, gađajući je hranom, ograničavajući korištenje zajedničkih prostorija, omalovažavajući žrtve, ali im unutar istog razdoblja upućivao riječi prijetnje i to neutvrđenih dana u navedenom razdoblju, tako da se prijetnje koje optuženik uputio oštećenicima, neutvrđenih dana u razdoblju od listopada 2024. do 3. veljače 2025. ne mogu posebno izdvajati i cijeniti kao zasebna protupravna djela, već se radi o prijetećim riječima u ukupnosti komunikacije okrivljenika s oštećenicima u istom vremenskom, kao i svim njegovim radnjama, koje se sve trebaju podvesti pod protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Naime, očito je da su izrečene prijetnje okrivljenika u funkciji izazivanja straha kod oštećenika, kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji, tako da se radi o prividnom stjecaju, konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela, gdje se protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koja u sebi uključuje protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11 kao sporedno kazneno djelo. Prema tome, dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjena na štetu na štetu RZ i DZ ne postoje kao samostalna djela, već su konzumirana u radnji izvršenja dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 počinjena na štetu na štetu RZ i DZ. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samih oštećenika koji govore o više prijetnji unutar navedenog razdoblja.

24. Stoga je ovaj sud utvrdio da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11 i člankom 24. KZ/11 na štetu majke RZ i brata ĆZ, jer je u razdoblju od listopada 2024. do 3. veljače 2025., u [adresa], u [adresa], u stanu u kojem živi zajedno s majkom RZ i bratom DZ, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te u stanju dekompenzacije akutnog psihotičnog poremećaja nalik na shizofreniju F 23.2, kao i graničnog poremećaja - emocionalno nestabilne osobnosti - Borderline F60.3, pokazujući simptome disocijalnog poremećaja osobnosti F60.2, te uz prisutnost Politoxicomanie F19.2 i psihozi, uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, iako svjestan da time izaziva strah i poniženje te fizičke i psihičke boli kod majke i brata te na to pristajući gotovo svakodnevno ih optuživao da ga pokušavaju otrovati, pa je tako majci RZ govorio da je kurva, drolja, gađao je hranom iz hladnjaka, a na nju je i nasrtao te je tukao, kao i vikao da ga truje, da mu stavlja otrov u hranu, u kaladont, kao i da mu netko ulazi u sobu i svršava u njoj te da svi susjedi imaju ključeve od kuće. Po kući je i pljuvao govoreći da mu je stalno okus govna u ustima te je u kuću donio sjekiru koju je držao u svojoj sobi, a majci je i bratu, neutvrđenih dana u naprijed navedenom razdoblju rekao da će ih zatući sjekirom, dok je majci više puta rekao i da će je ubiti. Također je neutvrđenog dana tijekom prosinca 2024. došao u spavaću sobu svog brata DZ te mu stavio svoj izmet na krevet, a zatim krevet polio mokraćom, kojom je zatim polio i majku RZ, a 24. prosinca 2024. došao do majke te je gađao hranom iz hladnjaka. Bratu je branio da koristi zajedničko kupatilo, zbog čega je DZ iz straha mokrio u plastičnu bocu od 6 litara, a iz straha je neko vrijeme i odselio iz stana. Optuženik je točno neutvrđenog dana u prosincu 2024. ili siječnju 2025. majku i brata s otvorenim dlanovima ruke tukao po licu, a u jednom navratu je u jutarnjim satima sa sjekirom u rukama krenuo prema bratovoj sobi, od ulaska u koju ga je spriječila majka. Nadalje, dana 3. veljače 2025. oko 2,00 sata napao je majku da je bila u njegovoj sobi, da se u sobi osjeća njezin znoj, a kako je ona ležala na podu u dnevnom boravku, nogom ju je udario u više navrata po njezinim nogama te je po stanu bacao stvari i pokušao prevrnuti stolić. Sud je utvrdio da je opisanim postupcima optuženik kod majke RZ i brata DZ izazvao osjećaj straha, ugroženosti, povrijeđenosti njihovog dostojanstva te poniženosti. Prema navedenim utvrđenjima izvršena je korekcija činjeničnog opisa, na način da je sud iz optužnice izostavio riječi: „u cilju da ih usplaši“, te riječi: „da će izrečene prijetnje doista i ostvariti“, a uvažavajući i sve ono navedeno u paragrafu 23.2. i 25.1. Nadalje, sud je i prema navedenim utvrđenjima u činjenični opis iza riječi: „…majci RZ govorio da je kurva,“ dodao riječi: „drolja, gađao je hranom iz hladnjaka“, dok su riječi „u kutu svoje sobe“ zamijenjene riječima „u svojoj sobi“, jer navedeno proizlazi iz iskaza svjedokinje RZ.

25. Nadalje, što se tiče subjektivnih elemenata protupravnih djela, tijekom postupka utvrđeno je da je optuženik bio neubrojiv u vrijeme počinjenja protupravnih djela, slijedom čega je isključena njegova krivnja za protupravno postupanje te mu se ne može izreći kazna sukladno članku 24. KZ/11. Prema osobi koja je u stanju neubrojivosti ostvarila protupravno djelo postupit će se prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

25.1. Ovdje valja ukazati i da je odluka neubrojive osobe da poduzme određenu protupravnu radnju posljedica njezinih duševnih smetnji zbog kojih nije mogla pravilno rasuđivati, s obzirom da volja za poduzimanje određene radnje nije proizašla iz misaonog procesa kojim bi ta osoba mogla razlučiti je li neko postupanje u skladu s pravnom normom ili nije, kao što to može učiniti zdrava osoba. Upravo zbog toga isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju. Međutim, neovisno o tome što je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnih djela bio u stanju neubrojivosti, ta činjenica, sama po sebi, ne isključuje njegovu svijest o tome da svojim ponašanjem izaziva strah i poniženje te fizičke i psihičke boli kod majke i brata, te da pristaje na to. Naime, neubrojivi počinitelji, iako nemaju sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja (intelektualni element ubrojivosti), odnosno mogućnost vladanja voljom, ipak imaju aktualnu svijest o djelu (intelektualni element namjere) i imaju volju da poduzmu određenu protupravnu radnju, koja doduše nije rezultat slobodnog opredjeljenja kao kod psihički zdrave osobe, već je posljedica njihovih duševnih stanja i smetnji.

26. Odredbom članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama određeno je da će sud u kaznenom postupku odredit prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

27. Sud je na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Arlene Sabljar, dr. med, spec. psihijatar od 17. veljače 2025., te usmene dopune na raspravi 22. srpnja 2025. utvrdio da sud je utvrdio da postoji vjerojatnost da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

28. Naime, stalna sudska vještakinja Arlena Sabljar, dr. med, spec. psihijatar u zaključnoj ocjeni svog pisanog nalaza i mišljenja navodi kako postoji daljnja opasnost da bi optuženik, zbog psihičkih smetnji (zbog kojih je u konačnici i utvrđeno da je nastupila neubrojivost), u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, te je preporučila mjeru psihijatrijskog liječenja u bolničkim uvjetima, navodeći da je optuženik spreman otići na liječenje u Psihijatrijsku bolnicu na Rabu, Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju „Insula“. Predmetni nalaz i mišljenje stalna sudska vještakinja nadopunila je na raspravi 22. srpnja 2025. navodeći da, iako je je optuženik sada psihički bolje, da je njeno mišljenje da optuženiku i dalje treba bolničko psihijatrijsko liječenje do potpune stabilizacije psihičkog stanja, a u okviru kojeg liječenja bi mu se omogućili i terapijski vikend izlazi, gdje bi se kroz vrijeme pratilo na koji način funkcionira u kućnim uvjetima, odnosno uzima li redovito preporučenu terapiju, te apstinira li u potpunosti od svih psihoaktivnih tvari.

29. Slijedom navedenog, sud je na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 i članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama optuženiku odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

30. Na temelju članka 79. st. 2. KZ/11 od optuženog DZK oduzeta je sjekira s drškom, dužine 70 cm, privremeno oduzeta od optuženika na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar od 2. veljače 2025., serijski broj: [serijski broj], te je odlučeno da će ista biti uništena, a imajući u vidu da se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje protupravnih djela.

31. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 sud je od optuženika oduzeo sjekiru s drškom duljine 70 cm, koji predmet je od istog oduzet na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar od 2. veljače 2025., serijski broj: [serijski broj], te je odlučeno da će ista biti . uništena

32. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Zadar, 25. srpnja 2025.

S u d a c:

Silvana Brala

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KO-DO-178/2025

2. Oštećena žrtva RZ

3. Oštećeni žrtva DZ

4. Optuženi RZK, putem Zatvora u Zadru

5. Branitelj po službenoj dužnosti Igor Rujak-Marčić, odvjetnik u Zadru