Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-98/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj tužitelja IC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Večernji list d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB 92276133102, zastupan po punomoćniku Hrvoje Ladanu odvj. iz Zagreb, radi naknade štete-mediji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 12. travnja 2024. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 250,36 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.000,00 eura (preko iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 8.000,00 eura) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev.za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. travnja 2024. navodi da je na www.vecernji.hr. kojeg je tuženik nakladnik objavljen članak pod naslovom : " Uhićen bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci: Sumnjiči ga se za kriminal težak 384.000 eura" uz objavljenu fotografiju tužitelja, a u kojem da se iznose neistiniti i klevetnički navodi kojima su grubo i trajno povrijeđena prava tužitelja i interesi. Neistiniti i klevetnički navodi da su izneseni, kao i da je to neprofesionalno novinarstvo samo s ciljem da se diskreditira i difamira tužitelj, jer da se netočno navodi da je s danom 8. veljače 2024. uhićen od strane policije, vezano uz kaznenu prijavu podnesenu PGŽ i ŽDO Rijeka. Tužitelj nije uhićen 8. veljače 2024., a niti kontaktiran ili poduzeta bilo kakva radnja u smislu pozivanja ili službenih ispitivanja u vezi s bilo kakvom sumnjom za učin bilo kakvog kaznenog djela. Neistinitim informacijama da su tužitelju grubo i trajno povrijeđeni ugled, čast i dobro ime, te je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja u smislu čl. 19 ZOO- a. Tužitelj trpi stres , tešku traumu, narušen mu je ugled, čast i dostojanstvo, pa stoga potražuje na ime naknade štete iznos od 8.000,00 eura. Obratio da se sa zahtjevom za objavu ispravka tuženiku i glavnom uredniku portala sukladno čl. 22., 40 i 41. Zakona o medijima, čemu tuženik iako je primio zahtjev, nije udovoljio. Postupak da se ne vodi radi utvrđenja je li ili nije protiv tužitelja podnesena kaznena prijava, već činjenice da 8. veljače 2024. ,a niti nikada nakon toga, nije bio uhićen. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi svim navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanima, osporava osnov i visinu. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti jer smatra da bi nadležan trebao biti sud iz stavka 1 članka 46 Zakona o parničnom postupku. Tužitelj da nije ispunio procesno pravne pretpostavke za podnošenje tužbe na način kako to propisuje Zakon o medijima, pa se tužbu predlaže rješenjem odbaciti kao nedopuštenu. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva. Riječ da je o informaciji takve naravi da se povodom nje neposredno mogu primijeniti odredbe članka 21. stavka 4. Zakona o medijima, pa će tuženi na navedenu okolnost predložiti dokaz saslušanja autorice članka. O temi postupanja prema tužitelju od strane Policijske uprave Primorsko-goranske da su u veljači te godine izvještavali gotovo svi tiskani i elektronički mediji u Republici Hrvatskoj, a autor članka nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost izvora informacija na temelju kojih je napisan članak. Naime, PU Primorsko-goranska je službeno objavila da je desetero zaposlenika Ekonomskog fakulteta u Rijeci osumnjičeno i kazneno prijavljeno zbog zlouporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja službene ili poslovne isprave, a između prijavljenih osoba jest i tužitelj. Prema tvrdnjama mjerodavne PU, tužitelja i još devetero zaposlenika Ekonomskog fakulteta se tereti da su u razdoblju od 2018-2022. počinili sedam kaznenih djela zlouporaba položaja i ovlasti te dva kaznena djela krivotvorenja isprava, a naknadno su podignute i nove kaznene prijave. Tuženi jest dio informacija prenio iz medija „Novi list“, što je jasno naglašeno u drugoj rečenici članka, međutim, tuženi to ne ističe kao razlog oslobađanja nakladnika od odgovornosti za navodnu štetu nego to ističe u prilog tvrdnji da tužitelju zbog objave članka u nakladi tuženog nije nastala niti je mogla nastati ikakva šteta. Ističe se prigovor nepostojanja uzročno-posljedične veze između navodne štete i objavljene informacije. Zadržava pravo istaknuti i daljnje činjenice i predložiti druge dokaze sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku. Dokaze predložene po tuženiku predlaže se provesti tek kad i ukoliko bi tužitelj zaista i dokazao nastanak štete, jer bi bilo preuranjeno da tuženi dokazuje postojanje zakonskih pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete prije nego li bi nastanak štete zaista bio i dokazan, sve sukladno odredbi članka 21. stavka 6. Zakona o medijima. S obzirom na sve navedeno predlaže se tužbu odbaciti i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka. Podredno predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelje na plaćanje troškova ovog postupka.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: uvid u priloženi članak, zahtjev za objavu ispravka od 6. ožujka 2024. te preslike povratnice, saslušanje tužitelja i svjedoka ICJ, podatak o postupanjima nadležne policijske postaje od 15. siječanj 2024 do 12. travanj 2024., podatak o postupcima za naknadu štete koje je pokrenuo tužitelj u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, kao i podatak o broju posjeta Večernji list.

4. Sud je odustao od saslušanja svjedoka ZC, predloženog po tuženiku, koji iako uredno pozvan na ročište od 6. veljače 2025., 26. ožujka 2025., 9. travnja 2025., 27. svibnja 2025 i 2. srpnja 2025. na isto nije pristupio, te je izostanak opravdavao poslovnom spriječenošću, bez dostave dokaza o spriječenosti. Tuženik nije obrazložio o kojim okolnostima bi svjedok imao iskazivati pred sudom, a koje bi bile relevantne u ovom postupku naknade medijske štete, je li o opsegu pretrpljene štete, (ne)istinitosti informacija ili na neke druge okolnosti, iako je istaknuo da se saslušanje predlaže pozivom na odredbu čl. 21. st 4 Zakona o medijima ( kojom odredbom su taksativno nabrojani razlozi za ekskulpaciju nakladnika od odgovornosti za štetu, koje tuženik ne konkretizira) pa da bi sud opetovano odgađao ročište u ovom postupku. Svjedok ICJ u svom iskazu, koji sud prihvaća jer nije u protivnosti s drugim dokazima izvedenim u postupku, tvrdi da je BC kao dekan Ekonomskog fakulteta, negirao da je tužitelj uhićen, kada ga je nazvala radi provjere istinitosti informacije, pa o toj okolnosti sud zaključuje upravo iz iskaza svjedoka ICJ.

5. Odredbom čl. 10 st. 1 ZPP-a, propisano je da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Kako izostankom svjedoka s ročišta postupak se odugovlači i troškovi postupka rastu, a tuženik nije sudu obrazložio o kojim točno okolnostima bi svjedok imao iskazivati, to je sud takav dokazni prijedlog tuženika odbio.

Sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti koji u odgovoru na tužbu ističe tuženik, jer je odredbom čl. 52. st 1 propisano da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Budući da je mjesto prebivališta tužitelja na području suda u Rijeci, da se spor vodi radi naknade štete nastale tužitelju povredom prava osobnosti, koje posljedice su prema tvrdnji tužitelja nastupile također na području tog istog suda, tužba je podnesena mjesno nadležnom sudu u Rijeci ( izberiva mjesna nadležnost), pa je prigovor tuženika valjalo odbiti i riješiti kao u izreci rješenja.

6. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, iz razloga kako slijedi.

7. U postupku je sporna odgovornost tuženika za štetu navodno počinjenu tužitelju objavom (neistinite) informacije 8. veljače 2024., na portalu www.večernji.hr kojeg je tuženik nakladnik, i koju tužitelj ocjenjuje klevetničkom, neprofesionalnom, usmjerenom na diskreditaciju ugleda i časti tužitelja. Sporna je i visina nastale štete.

8. Ovaj sud treba utvrditi je li sadržajem objavljenog teksta od strane tuženika, došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, odnosno je li iznesenom objavom informacije 8. veljače 2024.o uhićenju tužitelja, na portalu www.večernji.hr tuženik povrijedio ugled i čast tužitelja, pa ukoliko jest, pripada li tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete i u kojem iznosu.

9. Utvrđeno je u postupku uvidom u sudu dostavljenu materijalnu dokumentaciju:

- da se pred Općinskim sudom u Rijeci, po tužbi tužitelja i nakladnika, radi naknade štete- mediji, vode postupci posl. br. Pn-99/24 , posl. br. Pn- posl. br. 100/24 , posl. br. Pn-101/24 , posl. br. Pn-102/24 , posl. br. Pn-105/24 , posl. br. Pn-106/24 , posl. br. Pn-108/24 , posl. br. Pn-109/24.

- da tuženik nije dostavio podatak o broju posjeta na portalu Večernji list, vezano uz članak objavljen u odnosu na tužitelja 8. veljače 2024. s obrazloženjem da takav podatak da nije u obvezi voditi, kao i zbog proteka vremena od dana objave članka,

- da iz dopisa MUP PU PG Sektora kriminalističke policije, Služba gospodarskog kriminaliteta i korupcije proizlazi da su se u vremenu od 26. lipanj 2023. do 6. veljače 2024. provodile izvidne mjere i radnje u odnosu na tužitelja i druge odgovorne osobe na Fakultetu, koji su rezultirali podnošenjem Posebnog izviješća kaznene prijave protiv tužitelja i drugih osoba, prema ŽDO Rijeka, pod brojem 511-09-08-13-K-17/2024, zbog osnovane sumnje u počinjenje više kaznenih djela iz domene gospodarskog kriminaliteta.

- da je tuženik kao nakladnik objavio članak u kojem se navodi da policija istražuje bivšu upravu Ekonomskog fakulteta koji se sumnjiče za krivotvorenje isprava i gospodarski kriminal "težak" najmanje 384.000 eura, ispod koje je objavljena i fotografija tužitelja

- da je tužitelj zatražio objavu ispravka netočne informacije kako to proizlazi iz dopisa od 6. ožujka 2024., te preslike povratnice da je zahtjev za ispravak tuženik zaprimio 8. ožujka 2024. ali koji ispravak tuženik nije objavio

10. U svom iskazu tužitelj kao stranka prisjeća se tog 8. veljače 2024. kada se baš nalazio u Zagrebu na jednom službenom sastanku u agenciji za znanost, bio u prostoriji sa 15-tak profesora te kada su na svim portalima objavljene vijesti da je uhićen. Tada da se jedva pribrao, nije znao što očekivati a kolege su ga gledale u nevjerici, ne zna što su oni mislili, možda da će upasti policija i njega uhititi. On da je odmah morao nazvati kćer tada maturanticu da joj objasni da nije uhićen da je u miru, zatim dvije bake u dobi od 90 godina kako bi i njih umirio, zatim oca, suprugu. Morao je tješiti i objasniti i 6 godina staroj kćeri koja je tada bila u vrtiću da otac nije uhićen. Morao je odgovarati i objašnjavati mnoge pozive kolega sugrađana vezano za objavljenu vijest u nizu portala. Želi reći da do tog 8. veljače 2024. nije pozvan ni od jedne službe na nijedne razgovore, niti je sa policijom uopće imao nikakav kontakt. U to vrijeme 8. veljače bio je zaposlen kao profesor na Ekonomskom fakultetu a na funkciji dekana bio je do 30. rujna 2022., a što je bio sveukupno 6 godina, 2 mandata. Navodi da je tek u studenom 2024. dao iskaz pred Županijskim državnim odvjetništvom ali do tog 8. veljače ništa. Na upit pun. tužitelja navodi da nikada nije dao nikakav iskaz na policiji ni u razdoblju od 8. veljače 2024. do studenog 2024. I dan danas on mora odgovarati na upite i bliže i uže rodbine i poznanika i to traje od tog 8. veljače cijelo to razdoblje. Osjećao se cijelo to vrijeme izuzetno loše, nije mogao spavati, nije imao apetita, izgubio je na težini, te mu je život na neki način uništen odnosno reputacija koja je s obzirom na funkciju koju obavlja bitna što može usporediti i sa reputacijom koja je važna sucima. Nitko od strane novinara tuženika ili nekog drugog nije ga kontaktirao vezano za provjeru ove informacije iako je njegova adresa javno objavljena i e-mail, a i broj telefona. Imajući u vidu da je upravo Večernji list vrlo čitan u odnosu na neke druge medije da su ga kontaktirali kolege iz cijele Hrvatske a iz drugih zemalja iz BiH i Slovenije. Na upit pun. tuženika je li zatražio objavu ispravka informacije, odg. da jest koliko je on upoznat, ne zna je li mu ispravak objavljen. Na daljnji upit pun. tuženika je li podigao privatnu tužbu zbog kleveta protiv urednika portala Večernji list, odg. da nije. A tužio je i ostale nakladnike koje su objavili informaciju. Činjenica da je protiv njega podnesena kaznena prijava da utječe na njegovu reputaciju sigurno ne u pozitivnom smislu, ali postupak nije okončan pa može utjecati na tužitelja.

11. U svom iskazu svjedok ICJ, novinar, zaposlena u Novi List, ni u srodstvu ni u zavadi sa tužiteljem, nakon što joj se od strane suca predočava što je predmet postupka navodi da ona članak koji je objavljen u Večernjem listu nije vidjela, međutim da može pretpostaviti da je očito netko od medija krivo prenio informaciju da je tužitelj uhićen, a da se ta informacija širila vrlo brzo po svim medijima. Ona da nije željela objaviti takvu informaciju, te je radi provjere iste nazvala tužitelja koji se nije vjerojatno uspio javiti. Međutim on je njoj poslao sms u kojem stoji da on zna samo ono što piše u medijima, te joj se je zahvalio. Dakle očito je netko krivo protumačio ili nije provjerio ili je krivo prenesena informacija djelatnika policije. Na upit pun. tužitelja svjedok navodi da je ona u to vrijeme bila zaposlena u Novom listu te da te novine nisu objavile takav članak da je tužitelj uhićen. Također da je kontaktirala i PR službu Ekonomskog fakulteta koji su je izvijestili da tužitelj nije uhićen da je to pogrešna informacija. Nitko ju nije kontaktirao od strane Ekonomskog fakulteta međutim ona je zvala ZC, ne sjeća se točno razgovora, ali misli da je i on potvrdio da tužitelj nije uhićen.

12. Sukladno odredbi čl. 21. st. 6. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022 , dalje ZM), postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik.

13 Tužitelj u ovom postupku zahtjeva od tuženika kao nakladnika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih duševnih boli uslijed povrede ugleda i časti kao posljedice objavljenog članka na web portalu kojeg je tuženik nakladnik pod naslovom "Uhićen bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci: sumnjiči ga se za kriminal težak 384.000 eura ", uz objavljenu fotografiju tužitelja.

14. U postupku nije sporno da je tuženik kao nakladnik objavio članak naslova kao u tužbi : "Uhićen bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci: sumnjiči ga se za kriminal težak 384.000 eura ", odnosno sam sadržaj članka u kojem se navodi da policija istražuje bivšu upravu Ekonomskog fakulteta koji se sumnjiče za krivotvorenje isprava i gospodarski kriminal "težak" najmanje 384.000 eura, kao i da je tužitelj zatražio objavu ispravka netočne informacije kako to proizlazi iz dopisa od 6. ožujka 2024., te preslike povratnice da je zahtjev za ispravak tuženik zaprimio 8. ožujka 2024.

(list spisa 10 do 14).

15. Odredba čl. 21. st. 1. ZM-a propisuje da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim zakonom, a stavkom 2. istog članka da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezinog povećanja (materijalna šteta), te nanošenja drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta), dok je u stavku 3. istog članka propisano da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

16. U skladu s odredbom čl. 22. st. 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, a odredbom članka 21. stavak 4. alineja 3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

17. U odnosu na odgovornost tuženika za objavu netočne ili nepotpune informacije, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

18. Ocjenom iskaza tužitelja kao stranke, kojem ovaj sud poklanja vjeru, jer tuženik nije dokazao suprotno, te uvidom u dopis MUP Sektor gospodarskog kriminaliteta i korupcije, utvrđeno je da su se u vremenu od 26. lipanj 2023. do 6. veljače 2024. doista provodile izvidne mjere i radnje u odnosu na tužitelja i druge odgovorne osobe na Ekonomskom fakultetu, na temelju čega je doneseno Posebno izviješće kaznene prijave protiv tužitelja i drugih osoba, prema ŽDO Rijeka, pod brojem 511-09-08-13-K-17/2024, zbog osnovane sumnje u počinjenje više kaznenih djela iz domene gospodarskog kriminaliteta.

Međutim, nema podataka o tome da bi tužitelj bio uhićen 8. veljače 2024., ili nekog drugog dana do objave spornog članka, iako se tako u objavljenom članku navodi. Tuženik nije sudu pružio niti dokaz o tome da bi do navedenog datuma tužitelj bio službeno pozvan ili ispitan od strane nadležnih službi.

19. Odredbom čl. 10. točka 1 (Europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje Konvencija, propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnost radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. Točka 2 istog članka propisuje kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

20. Odredbom čl. 3. st. 1 Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022 , dalje ZM) propisano je da se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, a čl. 4. st. 2 da o povredama slobode izražavanja i slobode medija odlučuje sud.

21. Ocjena je ovog suda, da je pitanje je li od strane članova uprave fakulteta počinjeno kakvo kazneno djelo (gospodarski kriminal), odnosno je li nastala materijalna šteta zbog (ne)postupanja osoba koje fakultetom upravljaju, doista od opravdanog interesa javnosti.

22. Imajući u vidu odredbe Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (Narodne novine br. 119/2022), koji u čl. 20. propisuje koje su ovlasti dekana fakulteta, među ostalim u st. 5 da predlaže financijski plan fakulteta, te st. 6. da upravlja izvršenjem financijskog plana fakulteta u skladu s tim Zakonom, te imajući u vidu okolnost da je izvor financiranja visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti i državni proračun Republike Hrvatske, interes javnosti za rad i eventualne propuste u radu dekana i članova uprave takve ustanove više je nego opravdan.

23. Neovisno od naprijed navedenog, a u skladu s pravilima profesije novinar mora poduzeti sve što je moguće da informaciju prije objave provjeri, i to od strane više neovisnih izvora, pribavom ili pokušajem pribave isprava koje mogu ukazati na postojanje ili nepostojanje te činjenice, ili da se obrati osobama za koje se pretpostavlja da raspolažu odgovarajućim spoznajama o nekoj činjenici. Tek ako bi na temelju tako provedenog istraživanja novinar mogao zaključiti da je kakva činjenična tvrdnja istinita, moglo bi se smatrati da postoji opravdan razlog povjerovati u istinitost informacije, pa čak i ako tu istinitost ne može pouzdano dokazati.

24. Dobra vjera pri objavi informacije koju u postupanju nakladniku nalaže Zakon o medijima, je načelo koje zahtijeva da se postupa pravično, pošteno i korektno. Novinar postupa u dobroj vjeri pod uvjetom da je, s obzirom na dostupne podatke, izjave svjedoka, dokumente i slično, iskreno vjerovao u istinitost sporne informacije i da je pri tom poduzeo potrebne korake da je provjeri, pri čemu ovisno o važnosti neke informacije, i provjera iste mora biti sveobuhvatnija.

25. U ovom slučaju iz činjenica predočenih sudu, nema dokaza da bi autor članka takve provjere istinitosti informacije o uhićenju tužitelja uopće vršio, a niti je to tuženik tijekom postupka tvrdio, a niti dokazivao drukčije postupanje.

26. Stoga ovaj sud zaključuje da tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete, kada je 8. veljače 2024. objavio neistinitu informaciju o tome da je tužitelj uhićen, uz objavu fotografije tužitelja, kako je to propisano odredbom čl. 21. st. 4. ZM-a, a nema niti dokaza o tome da je postupanje tuženika bilo u dobroj vjeri.

27. Iz iskaza svjedoka ICJ novinara zaposlenog u nakladniku Novi list, ovaj sud utvrđuje da je u medijima prenesena pogrešna informacija da je tužitelj uhićen, ali da ona takvu vijest bez provjere nije htjela objaviti, već je vijest provjerila obraćanjem izravno tužitelju, kao i PR službi Ekonomskog fakulteta, te je dakle, kao novinar navedenu vijest o navodnom uhićenju tužitelja, provjeravala postupajući prema načelu dobre vjere.

28. Tuženik nasuprot tome, nije dokazao da bi postupao na istovjetan ili sličan način radi provjere točnosti informacije o uhićenju tužitelja na funkciji Dekana fakulteta, što sve upućuje na nedostatak dobre vjere u postupanju, a time i postojanje odgovornosti za štetu objavom netočne i nepotpune informacije.

29. Ukoliko je tuženik i imao očigledno istinitu informaciju da se protiv tužitelja provode izvidi vezano uz počinjenje kaznenog djela na štetu fakulteta, takva se informacija ipak razlikuje od činjenice je li netko uhićen ili nije, te se od nakladnika ima očekivati prenošenje istinitih informacija, koje su u ovoj situaciji evidentno izostale

30. U odnosu pak na visinu pretrpljene štete zbog objave neistine i nepotpune informacije, za koju sud ocjenjuje da postoji odgovornost tuženika, na tužitelju je teret dokaza postojanja štete, kao i visine iste.

31. Odredbom čl. 19. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2 da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 32. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

33. Odredbom čl. 1100. st. 1 ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

34. Naknada štete zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih duševnih boli uslijed povrede ugleda i časti objavljenom informacijom, pretpostavlja da oštećeni mora dokazati kako mu je povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili koje drugo Ustavom ili zakonom zaštićeno pravo. Naknada nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti – povrede časti i ugleda, samo se iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Ovo jer je dostojanstvo čovjeka vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao i vlastiti osjećaj vrijednosti te ugled kao uvažavanje od drugih u društvu.

35. Ocjenom iskaza tužitelja kao stranke, jer drugih dokaza o postojanju štete tužitelj ne dostavlja sudu, proizlazi da je u vrijeme objave vijesti bio na službenom sastanku u Zagrebu, te je pred 15 ak profesora morao opovrgavati prenesenu vijest o uhićenju, a također obavijestiti i članove svoje obitelji, mlt dijete i bake visoke životne dobi ( cca 90 godina), da vijest o uhićenju nije istinita, odgovarati na upite uže i šire rodbine uslijed čega se osjećao izrazito loše, nije mogao spavati niti jesti , te je osjećao da je njegova reputacija i karijera uništena, a svoju je funkciju usporedio sa sudačkom profesijom u smislu važnosti svojeg ugleda.

36. Tužitelj osim svog stranačkog iskaza nije sudu predložio drugih dokaza, a niti dostavio medicinsku dokumentaciju radi utvrđenja je li u svezi sa objavom sporne informacije, zatražio liječničku pomoć i provodio aktivno liječenje, te ne navodi je li i u kojem vremenskom razdoblju koristio kakvu medicinsku terapiju kako bi ublažio štetne posljedice. Stoga je visinu pretrpljene štete sud cijenio isključivo temeljem iskaza samog tužitelja, a kojem u cijelosti poklanja vjeru u donosu na iznesene činjenice.

37. Ovaj sud prihvaća logičnim i smislenim da su doista s obzirom na vijest koja je prenesena, postojale reakcije okoline, upiti i objašnjenja, pri čemu tužitelj ne spominje da bi trpio uvrede, prijetnje i izrugivanja koje bi utjecale na njegov osjećaj manje vrijednosti, a niti da bi intenzitet posljedica koje je trpio u svezi s istima, bio u tolikom opsegu da bi tužitelju pripalo pravo na naknadu od 8.000,00 eura.

38. Posljedice o kojim tužitelj iskazuje, a ovaj sud prihvaća, ukazivale bi da pravična novčana naknada tužitelju pripada u visini od 1.000,00 eura, zbog pretrpljenog šoka i straha, kojeg je mogao otrpjeti uslijed objave sporne informacije da je uhićen, iako to stvarno nije bio.

39. Po ocjeni ovog suda, u preostalom dijelu zatraženi iznos od 7.000,00 eura nije osnovan, jer okolnosti slučaja ne upućuju da bi tužitelju zbog posljedica koje je pretrpio bilo opravdano isplatiti štetu u tako visokom iznosu.

40. Prilikom ocjene visine odmjerene novčane naknade, sud je uzeo u obzir i to da je tužitelj bio na funkciji dekana Ekonomskog fakulteta dva mandata i ukupno šest godina, a u vrijeme objave članka zaposlen kao profesor na istom fakultetu, dakle, da je obnašao javnu funkciju, i da se objavljene informacije odnose upravo na rad tužitelja dok je tu javnu funkciju obavljao , te na određen način mora prihvatiti i to da opisani položaj izaziva veći interes javnosti, pa samim time i veću mogućnost interesa medija za svoj rad u odnosu na položaj običnog građanina koji javnu funkciju ne obavljaju. Međutim, istovremeno treba ukazati da iznesen i objavljen članak predstavlja samo djelomično točnu informaciju, odnosno neistinitu u odnosu na činjenicu navodnog uhićenja tužitelja, koji sadržaj je tužitelju povrijedio pravo osobnosti

41. Po stavu ovog suda, opisano postupanje tuženika opravdava dosudu tužitelju pravične novčane naknade u iznosu od 1.000,00 eura, imajući u vidu da je djelomično neistiniti tekst iznesen u elektroničkoj publikaciji: mediju koji je dostupan velikom broju posjetitelja, kao i logičnu i razumljivu nelagodu i određene neugodnosti koje je tužitelj s tim u vezi trpio ( subjektivni osjećaj nelagode i primanje poziva i upita vezano uz spornu objavu neistinite činjenice uhićenja), pa je stoga stav suda da novčani iznos od 1.000,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog nanesene mu neimovinske štete povredom prava osobnosti, sve temeljem odredbe čl. 19. ZOO u vezi s čl, 22. st, 2. ZM-a.

42. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 7.000,00 eura ( preko 1.000,00 eura do 8.000,00 eura), valjalo je odbiti kao neosnovan i presuditi kao u točki II. izreke presude.

43. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

44. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

45. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, s time da svaka stranka mora dokazati one činjenice na koje se poziva, a sud dokaze neće izvoditi osim u slučaju čl. 3. st. 3 ZPP-a.

46. Kako je odredbom čl. 29. ZOO-a propisano da dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, to je tužitelju priznata i zakonska zatezna kamata i to na iznos od 1.000,00 eura počevši od dana podnošenja tužbe 12. travnja 2024. pa do isplate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a.

47. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je utvrđeno da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 12. travnja 2024., to je tužitelju na iznos dosuđene neimovinske štete u visini od 1.000,00 eura priznata zakonska zatezna kamata počevši od tog dana kako je zatraženo, sve temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a, pobliže opisano kao u točki I. izreke presude.

48. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku srazmjerno uspjehu u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na šest ročišta u iznosu 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), uvećano za pdv 25% (350,00 eura), kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 126,45 eura , i presudu u iznosu od 126,45 eura, odnosno ukupno iznos od 2.002,90 eura.

49. Troškovi postupka odmjereni su u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovu, a pogledu visine 12,5%, dok je tuženik nije uspio u pogledu osnove, a u pogledu visine 87,5%. Kada se prebiju omjeri u kojima su stranke uspjele u sporu, tužitelju je dosuđena naknada troškova postupka u omjeru od 12,5%, odnosno 250,36 eura , slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

50. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja kao previsoko postavljen nije osnovan, slijedom čega je valjalo zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude,.

U Rijeci 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika