Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-339/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari 1.-tužitelja: GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], G 17, Solkane, 5000 [adresa], Republika Slovenija i 2. -tužiteljice: ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d u Puli, protiv 1. - tuženice: FC, [adresa], 52470 Umag, i protiv 2. -tuženice: ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 23. lipnja 2025. godine, u prisutnosti 1.-tužitelja GC, 2.-tužiteljice [adresa].-odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tužitelja RC, 1.-tuženice FC i 2.- tuženice ŽC, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 25. srpnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosjelošću stekli pravo vlasništva na dijelu nakretnina označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi lokva, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u širini od 4 metra i površini od 132 m[2] , kako je to prikazano u preglednoj skici, a koju će po izradi zamijeniti Nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke.

II Tužitelji se ovlašćuju da po pravomoćnosti ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva nad dijelom nekretnina označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi lokva, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u širini od 4 metra i površini od 132 m[2] , kako je to prikazano u preglednoj skici, a koju će po izradi zamijeniti Nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke, svatko u ½ dijela, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie u svoje ime i u svoju korist, a što su tuženice dužne trpjeti. III Nalaže se tuženicama FC, [adresa] i ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], naknaditi tužiteljima NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni trošak parničnog postupka i to svaka tuženica u iznosu od 484,73 (četristoosamdesetčetiri eura i sedamdesettri centa) eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke, 25. srpnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana nakon dostave prijepisa presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji podnesenom tužbom traže da ih se utvrdi suvlasnicima svakog u ½ dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da se naloži tuženicama da su dužne trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva tužitelja u zemljišne knjige. Tužitelji u tužbi od bitnog tvrde da su 1991. godine od 1.-tuženice kupili dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a koji dio predstavlja put koji vodi od javne ceste na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] do njihove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dužini od 100 metara. Navode kako je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena, međutim ugovor nije proveden u zemljišnoknjižnom odjelu, te su tužitelji postali izvanknjižni vlasnici spornih nekretnina, jer 1.-tuženica izbjegava svaki kontakt s tužiteljima i traži da joj ponovno plate predmetne nekretnine preko kojih tužitelji prolaze. Tužitelji dalje navode da su u kvalificiranom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina te im taj posjed nije nitko osporavao sve dok 1.-tuženica nije preko puta razvukla žicu te time onemogućila tužiteljima pristup njihovoj nekretnini, međutim tužitelji su potom temeljem instituta samopomoći uklonili žicu, te su vratili posjed puta. Tužitelji dalje navode da su udovoljili svim uvjetima za stjecanje vlasništva dosjelošću budući da je njihov posjed svo ovo vrijeme bio pošten (savjestan) i predlažu usvajanje tužbenog zahtjeva radi usklađivanja zemljišnoknjižnog stanja sa izvanknjižnim stanjem.

2. 1.-tuženica u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnijela, navodi kako tužbu ne prihvaća i kako je dokument od 13.06.1991. godine pisan na slovenskom jeziku koji nije razumjela, a spor između nje i tužitelja je nastao iz razloga jer joj oni nisu platiti zemlju kao građevinsko zemljište, već kao poljoprivredno zemljište, a ona kad je prodavala nije to znala, dok su tužitelji to znali, ali joj nisu rekli, te navodi da još uvijek čeka da joj plate razliku.

3. 2.-tuženica u ovoj pravnoj stvari nije podnijela odgovor na tužbu.

4. U postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige od 04.05.2022. (stranica 5-15), ovjereni prijevod Dogovora od 12.02.2002. (stranica 16-19), fotografije (stranica 20-22, 29, 31-32 i 42), ovjereni prijevod Potvrde od 13.06.1991. (stranica 23-25), ovjereni prijevod Potvrde od 23.06.1991. (stranica 26- 28), Presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.br.: P-2617/2015-27, od 06.03.2017. (stranica 33-40), skica s Geoportala od 23.03.2022. (stranica 41), Potvrda od 13.06.1991. (stranica 51), proveden je uviđaj uz vještaka mjerničke struke, saslušani su svjedoci DC i IC, te su saslušane parnične stranke.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi stjecanja prava vlasništva odnosno suvlasništva dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u širini od 4 metra i površini od 132 m[2] , te upis uknjižbe prava suvlasništva tužitelja u zemljišne knjige.

7. U postupku je sporno da li su u odnosu na tužitelje ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornoj površini nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] putem instituta dosjelosti.

8. Vezano uz ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud smatra kako su u ovoj pravnoj stvari iste pretpostavke ispunjene.

9. Dosjelost je institut stjecanja stvarnih prava neprekinutim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme.

10. Prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

11. Za stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine primjenjuju se ista pravila kao i za stjecanje vlasništva nad cijelom nekretninom sukladno čl.37.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) kojom je propisano da se u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar, tako da sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano.

12. Sud je provedenim sudskim uviđajem obišao spornu površinu nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] koja je predmetom spora sa vještakom mjerničke struke i svjedocima.

13. Vještak mjerničke struke je na licu mjesta izvršio identifikaciju spornih katastarskih čestica, te je vještak usmenim nalazom i mišljenjem pokazano sporno područje identificirao kao dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je omeđeno sa zapadne strane niskim betonskim zidom na kojem je izvedena žičana ograda povezana željeznim stupićima, sa sjeverne strane nalazi se asfaltirani put koji se prema podacima iz katastarskog operata vodi po k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na južnoj strani nalazi se izbetonirana vodilica za ulazna dvorišna vrata, a zapadno od tih vrata nalazi se također niski betonski zid koji je izveden ja jugozapadnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te isti ne predstavlja međno razgraničenje.

14. Mjernički vještak je svoj nalaz i mišljenje dokumentirao ispravama koje je priložio u spis i to izvod iz katastarskog plana od 21. lipnja 2025. i preklopljeni digitalni katastarski plan s digitalnim ortofoto snimkom.

15. Nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke prisutne stranke nisu prigovarale, te je sud isti nalaz i mišljenje ocijenio jasnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim.

16. Iz provedenog mjerničkog vještačenja sud je utvrdio kako sporna nekretnina može biti predmetnom vlasništva tj. ispunjena je pretpostavka sposobnosti stvari da bude u vlasništvu, odnosno ne radi se o stvarima koja su opća dobra.

17. Čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige od 04.05.2022. (stranica 5-15) utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao javno dobro i da se radi o cesti, da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo 1.-tuženice, da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao suvlasništvo 1.-tuženice i 2.-tuženice, te da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja.

18. Čitanjem i uvidom u ovjereni prijevod Dogovora od 12.02.2002. (stranica 16-19) utvrđeno je kako se ista isprava odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nije predmetnom ovog spora, pa istu ispravu sud ocjenjuje kao nevažno dokazno sredstvo kojim se ne utvrđuje niti jedan odlučna činjenica.

19. Čitanjem i uvidom u ovjereni prijevod Potvrde od 13.06.1991. (stranica 23-25) utvrđeno je da je 1.-tuženica od tužitelja primila novčani iznos od 1.584.000 lira za dio zemljišta na k. č. br. [katastarska čestica] površine 56 m[2] , i na k. č. br. [katastarska čestica] površine 76 m po širini 4 metra koje vodi do k. č. br. [katastarska čestica], u vlasništvu tužitelja, ukupno 132 m[2] .

20. Čitanjem i uvidom u ovjereni prijevod Potvrde od 23.06.1991. (stranica 26-28) utvrđeno je da je 1.-tuženica od tužitelja za otkup puna primila 500.000 lira za konačnu cijenu u dužini parcele k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] i širini od 4 metra.

21. Na pregledanim fotografijama (stranica 20-22, 29, 31-32 i 42) vidljiv je prikaz i položaj predmetnog dijela zemljišta.

22. Saslušani svjedok DC u svojem iskazu navodi kako je predmetni put 1. - tuženica dala tužiteljima koji su joj za isti put platili, svjedok navodi da je bio prisutan i potpisao sam je potvrdu, predmetni put sada koriste tužitelji, na način da po istom putu prolaze pješice i vozilima, a na opisni način tužitelji koriste put od kada su platili 1.-tuženicu tj. od dana kada je i svjedok potpisao navedenu potvrdu, sjeća se da je prije par godina vidio na ulaznim vratima s javne površine postavljenu žicu, koja je zatim bila maknuta, ali nije vidio tko je žicu postavio, niti maknuo.

23. Saslušana svjedokinja IC u svojem iskazu navodi da sporni put zadnjih 30 godina koriste tužitelji koji su njezini roditelji, predmetnim putem se pristupa do kuće njezinih roditelja s javne ceste, po predmetnom putu se prolazi vozilima i pješke, njezini roditelji su predmetni put stekli da su isti kupili od 1. -tuženice i za isti joj dali novac, te su joj roditelji pričali da su jedanput našli rastegnutu žicu preko puta bliže javnoj asfaltiranoj cesti, ali svjedokinja osobno to nije vidjela.

24. Saslušani 1.-tužitelj GC u svojem iskazu navodi da je predmetni put stečen početkom 90-ih godina 20-og st kupnjom od 1.-tuženice u širini od 4 metra, da se prije kupnje raspitivao o cijeni i kada je rekao cijenu 1. -tuženici ista se s tim složila pa su sklopili i potpisali dogovore, predmetni put osim njega i supruge, koriste i članovi naše obitelji kao i gosti, po istom putu prolaze pješke kao i vozilima, te da im nitko nije branio korištenje predmetnog puta, te mu tužiteljica nikada nije htjela dati pristanak da predmetni put prepiše na sebe.

25. Saslušana 2.-tužiteljica ŠC u svojem iskazu navodi da sporni put koristi ona i njezin suprug, kao i njihova familija, po predmetnom putu prolaze vozilima i pješke, ranije su i biciklima, predmetni put su stekli na način da su platili 1. -tuženici novac da dobiju put kojim će dolaziti do kuće, da su uvijek mogli preći preko tog puta, te da su kupili cijeli put, a ne samo 2 metra puta.

26. Saslušana 1.-tuženica FC u svojem iskazu navodi da predmetni put nije prodala tužiteljima, te da je novac koji je primila od tužitelja bio za to da bi isti mogli koristiti za prolazak kamiona koji su vozili materijal prilikom gradnje svoje kuće, potvrdila je da je od tužitelja u dva navrata primila novac i iste potvrde potpisala, te da je vezano uz cijenu tužitelje pitala 12 lira za jedan metar i oni su joj toliko platili, da je u to vrijeme bila bolesna, a tužitelji su njezinu bolest iskoristili da ju prevare.

27. Saslušana 2.-tuženica ŽC u svojem iskazu navodi da su tužitelji sporni put stekli kupnjom od njezine mame, ovdje 1. -tuženice, u vrijeme kada je ta prodaja izvršena 2.-tuženica nije bila prisutna, a njezina majka je u to vrijeme bila poslovno sposobna, predmetni put koriste tužitelji skoro 30 godina, nitko im nije branio korištenje, a koriste ga na način da prolaze pješke ili vozilima.

28. Iskaze saslušanih svjedoka JC i IC sud prihvaća kao sadržajno vjerodostojne i poklanja im povjerenje obzirom da su svjedoci na uvjerljiv i detaljan način iskazivali o okolnostima koje su im neposredno poznate, te u njihovim iskazima nema proturječnosti, niti nelogičnosti u pogledu odlučnih činjenica kao što je vrijeme posjedovanja i osobe posjednika, a njihovi iskazi su potvrđeni i sadržajem pročitanih isprava na stranicama 23-25 i 26-28 spisa.

29. Sud prihvaća kao sadržajno vjerodostojan i iskaze oba tužitelja, te sud nije pronašao nelogičnosti, niti proturječnosti u odnosu na druge izvedene dokaze, te su i tužitelji okolnosno i uvjerljivo iskazivali o činjenicama koje su im neposredno poznate.

30. Sud ne prihvaća kao istinit i uvjerljiv iskaz 1.-tuženice FC u dijelu gdje navodi kako predmetni put nije prodala tužiteljima, već je za primljeni novac tužiteljima samo dopustila korištenje puta za prolazak kamiona dok im se gradila kuća iz razloga jer je njezin iskaz u tom dijelu suprotan materijalnim dokazima u spisu odnosno ispravama na stranicama 23-25 i 26-28 spisa, kao i iskazu 2.- tuženice ŽC koja je potvrdila da je predmetni put upravo 1.-tuženica prodala tužiteljima.

31. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu sud nedvojbeno zaključuje kako posjed tužitelja na spornom dijelu nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], traje najkraće od 13.06.1991. godine, tako da sud uzima kako je to početak roka kad je dosjedanje počelo teći.

32. Nadalje, sud smatra utvrđenim da su tužitelji kroz cijelo vrijeme i to najkraće od 13.06.1991. godine, pa do danas pošteni i samostalni posjednici spornog dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], budući je u postupku utvrđeno kako tužiteljima nitko nikada nije branio da koriste sporni dio nekretnina.

33. Osim toga poštenje i samostalnost posjeda se sukladno čl.11. i čl.18.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) pretpostavljaju, a u postupku nije dokazano suprotno u smislu osporavanja poštenja i samostalnosti posjeda spornog dijela navedenih nekretnina.

34. Nadalje, sud smatra utvrđenim da je posjed tužitelja zakonit jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako su tužitelji sporni dio kupili od 1.-tuženice tako da isti imaju valjani pravni temelj svojeg posjedovanja (pravo na posjed) sukladno čl.18.st.1. ZV-a, a u postupku nije dokazano suprotno.

35. Obzirom da je prethodno utvrđeno kako je posjed spornog dijela predmetnih nekretnina pribavljen kupnjom, sud smatra kako je isti posjed istinit budući da nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

36. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim:

- da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana kao vlasništvo 1.-tuženice, dok k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana kao suvlasništvo 1. -tuženice i 2.- tuženice;

- da sporna površina nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u širini od 4 metra i površini od 132 m[2] , u naravi predstavlja put koji vodi od javne ceste na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do nekretnine u suvlasništvu tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno ne radi se o stvari koja je opće dobro, tako da je ista sposobna biti objektom prava vlasništva;

- da spornu površinu nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koriste tužitelji kao pošteni i samostalni posjednici, te zakoniti i istiniti posjednici najkraće od 13.06.1991. godine, do danas;

- da je rok za dosjelost stjecanja prava vlasništva započeo teći najkraće od 13.06.1991. godine.

37. Člankom 388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

38. Kako je u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno utvrđeno da je dosjedanje počelo teći najkraće od 13.06.1991. godine, kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima Službeni list SFRJ 6/1980 i 36/1990, te Narodne novine 53/1991 i 91/1996 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine, te koji u čl.28.st.2. propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina.

39. Rok za dosjedanje od 10 godina istekao je 13.06.2001. godine tj. za vrijeme dok je na snagu stupio važeći Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), dana 01. siječnja 1997. godine, a koji u čl.159.st.2. propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, jer je desetogodišnji rok sukladno čl.388.st.2. i st.3. ZV-a nastavio teći prema odredbama prethodnog ZOVO-a.

40. Pravo vlasništva sporne površine nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u širini od 4 metra i površini od 132 m[2] , stečeno je dosjelošću temeljem čl.159.st.2. ZV-a, pa je sud prihvatio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje da su tužitelji suvlasnici iste površine svaki u ½ dijela, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

41. Sukladno čl.129.st.1. ZV-a propisano je da u slučaju kada zakon određuje da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, a u konkretnom slučaju pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na sporna površina nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispunjene su još 2001. godine.

42. Nadalje, čl.130.st.1. ZV-a daje se pravo onome koji je stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (dosjelošću), da to svoje pravo upiše u zemljišnoj knjizi, te je stoga sud prihvatio kao osnovan i dio tužbeno zahtjeva da tužitelji, nakon pravomoćnosti ove presude, izvrše uknjižbu prava vlasništva odnosno suvlasništva na spornoj površini nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na svoje ime i korist, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

44. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici iznosi 10.005,00 kuna / 1.327,89 eura (po fiksnom tečaju konverzije).

45. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr.54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

46. Obzirom da u tuženice izgubile parnicu, iste su dužne tužiteljima nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.7.toč.1. i Tbr.40. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 17.02.2023., 26.09.2024. i 23.06.2025. u iznosu od 100 bodova što iznosi 600,00 eura po Tbr.9. toč.1. i toč.7. Tarife;

- za sastav podneska od 04.10.2024. godine u iznosu od 50 eura (25 % nagrade iz Tbr.7. ali ne više od 25 bodova po Tbr.8.toč.4. Tarife)

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 66,36 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021),

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 eura po Tar.br.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

47. Sud nije priznao tužiteljima troškove za sastav požurnice od 03.03.2025. godine obzirom da ocjenjuje kako se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

48. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužiteljima iznosi 969,45 eura, a budući da suvlasnici nekretnine u parnicama radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva dosjelošću nisu jedinstveni i nužni suparničari u smislu čl.201. ZPP-a, sud je naložio da troškove tužiteljima nadoknade obje tuženice, kao obični suparničari, na jednake dijelove svaki u iznosu od po 484,73 eura, slijedom čega je temeljem čl.154 st.1., čl.155.st.1. i čl.161.st.3. ZPP-a presuđeno kao pod točkom III izreke ove presude.

49. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno članka 151.st.3. ZPP-a, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude.

50. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

51. Sud je temeljem članka 328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem su tuženice dužni dobrovoljno izvršiti činidbu.

52. Sukladno Zakonu o porezu na promet nekretnina (Narodne novine 115/2016 i 106/2018) člankom 16. stavkom 3. propisano je da ako se odlukom suda utvrđuje pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke, dok je u čl.18.st.2. istog zakona propisano da su sudovi obvezni ispostavi Porezne uprave na području na kojem se nalazi nekretnina dostavljati svoje odluke kojima se stječe ili mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna, radi čega se ova odluka po pravomoćnosti ima dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

U Bujama – Buie 25. srpnja 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima, putem punomoćnika,

2. Tuženicama, svakoj na adresu.