Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-592/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] – [adresa], koju zastupa punomoćnik DV, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika: ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković iz Buzeta, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 07. srpnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice ĆV, punomoćnika tužiteljice DV, tuženika GV i punomoćnice tuženika UV, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 25. srpnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

«Utvrđuje se da je tužiteljica ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] – [adresa], dosjelošću stekla pravo vlasništva na 4,80 m[2] 5. suvlasničkog djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Slijedom utvrđenja iz točke I ove presude, provest će se u zemljišnim knjigama upis vlasništva na gore navedenoj nekretnini za korist tužiteljice.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana.»

II Nalaže se tužiteljici ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] – [adresa], nadoknaditi tuženiku GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 (dvijetisućedvjestopedeset) eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke, 25. srpnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica podnesenom tužbom traži da je utvrdi vlasnicom 5. suvlasničkog djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 4,80 m[2] .

Tužiteljica u tužbi tvrdi da je pravne osobe Umag Gradnja d.o.o. [adresa] 2000. god. bila kupila dva stana u potkrovlju zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa dvije drvarnice u podrumu, te su oba stana pri etažiranju iskazana u zemljišnoj knjizi kao "STAN 6“, ukupne površine 102,38 m[2] ; međutim je pogreškom pri etažiranju s tim stanom povezano vlasništvo samo jedne drvarnice upisane kao „Prostorija br 10. drvarnica“ površine 4,68 m[2] , dok je drvarnica označena kao „DRVARNICA 9“ površine 4,80 m[2] , ostala upisana kao vlasništvo Umag Gradnja d.o.o. [adresa], a koja danas dolazi upisanom kao vlasništvo tuženika. Tužiteljica je ušla u posjed obje drvarnice koje je bila kupila 2000. god., pa tako i sporne drvarnice iz tužbenog zahtjeva.

Nakon toga je tužiteljica Ugovorom o kupoprodaji od 23. veljače 2016. godine prodala kupcima ŽV i ĆVB dio svoje nekretnine

- koji je tom prilikom označen kao "stan 6B" sa drvarnicom, koji dolazi danas upisanim kao suvlasnički dio 23.

Potom je Ugovorom o darovanju nekretnine od 6. studenog 2023. godine darovala PV "stan 6A" bez drvarnice.

Tužiteljica tvrdi da je od 2001. godine do danas u zakonitom, poštenom i savjesnom posjedu preostale svoje drvarnice, koja je u zemljišnim knjigama ostala upisana kao 5. suvlasnički dio „DRVARNICA 9“ i danas je uknjižena kao vlasništvo tuženika.

Dalje tvrdi da vlasništvo tužiteljice greškom nije upisano na 5. suvlasnički dio „DRVARNICA 9“ k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je drvarnica zapravo bila i 2001. god., a i danas, u vlasništvu i posjedu tužiteljice – koja bi čak i primjenom odredaba o stjecanju vlasništva dosjelošću do danas postala vlasnicom citiranog djela nekretnine koju drži u posjedu bez prekida 23 godine.

Tuženik je spornu nekretninu kupio na dražbi, ali nije stjecatelj u dobroj vjeri u smislu odredaba čl.122. i čl.115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je isti od 2015. godine, kako je vidljivo u povijesnom z.k. izvatku, vlasnik stana u zgradi; stoga mu je poznato da je tužiteljica u posjedu spornog podruma i polaže na njega vlasnička prava.

U oglasu o dražbi objavljenom putem FINA-e 14. studenog 2023. bila je izrijekom navedena okolnost da prodavatelj, stečajna masa iza pravne osobe "Umag gradnja" d.o.o. koji je putem FINA-e oglasio prodaju nekretnine, nije u posjedu nekretnine, te je uz to u zemljišnim knjigama pod Z-1337/2024. bila zabilježena činjenica vođenja spora radi upisa vlasništva tužiteljice, u postupku pred Općinskim sudom u Pazinu - Stalna služba u Bujama poslovni broj: P-50/2024, povodom tužbe ovdje tužiteljice izjavljene protiv stečajne mase pravne osobe "Umag gradnja" d.o.o., od koje je tuženik na dražbi i kupio sporni podrum. Slijedom gore navedenoga, proizlazi da je tužiteljica na temelju zakona – dosjelošću, (čl. 159. i 160. u svezi čl. 18. st. 3. i 5. i čl. 388. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekla vlasništvo sporne nekretnine, te se stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te navodi kako u trenutku podnošenja zahtjeva za upis prava vlasništva u korist tuženika, na navedenoj nekretnini nije bilo nikakve zabilježbe spora, nikakvog upisa koji bi kod tuženika mogli izazvati sumnju u pogledu njegovog punog prava vlasništva nad kupljenom nekretninom, te tuženik može opravdano pozivati na povjerenje u zemljišne knjige.

Tuženik tvrdi da je svoje pravo vlasništva stekao od upisanog pravnog prednika Umag gradnja d.o.o. u stečaju, i to putem ovršnog postupka – javne dražbe koja se provodila pod posl.br. St-3/2015, Trgovački sud u Pazinu donio je 14. veljače 2024.godine rješenje o dosudi nekretnine upravo tuženiku, a koje je po pravomoćnosti proknjiženo na tuženika, dok je nalog o uknjižbi prava vlasništva sadržan u samom rješenju o dosudi.

Činjenica da netko drugi bez osnove drži u posjedu nekretninu nije prepreka za stjecanje prava vlasništva, niti to predstavlja osnovu za ukidanje načela povjerenja u zemljišne knjige.

Tužiteljica je trenutno u posjedu sporne nekretnine, ali bez ikakve valjanje osnove

– dakle samovoljno, bez savjesnosti i poštenja. U tom pogledu, Trgovački sud u Pazinu donio je rješenje posl.br. St-3/2015-580, od dana 12. ožujka 2024.godine, kojim se naređuje tužiteljici da bez odgode preda nekretninu, te se protiv iste određuje ovrha ispražnjenjem i predajom u posjed nekretnine.

Ukoliko je tužiteljica eventualno mislila da ima valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva, istu je trebala iskoristiti prije provođenja postupka javne dražbe i donošenja rješenja o dosudi u korist tuženika na način da je morala prije održavanja javne dražbe pokrenuti postupak protiv pravnog prednika tuženika, te zabilježbu postojanja tog postupka evidentirati u zemljišnim knjigama, ali to nije učinila, niti je za čitavo vrijeme trajanja stečajnog postupka prijavljivala nikakva razlučna ili izlučna prava na spornoj nekretnini, a sada tuženika štiti povjerenje u zemljišne knjige.

Tuženik dodatno navodi da se u Predugovoru sa Umag gradnjom d.o.o. spominju dvije ostave, ali kad se realizirao ugovor, tužiteljica je očito odustala od kupnje još jedne ostave i kupila je samo jednu ostavu – drvarnica br. 10 (podrum) površine 4.68 m[2] , dakle ista je kupila i platila samo jednu ostavu, te je samo na jednu ostavu je imala pravo, a ne na dvije, te je tu jednu (i jedinu) ostavu koju je a kupila 2021. godine, tužiteljica je kasnije i prodala, tako da tužiteljica nema pravo na još jednu ostavu/drvarnicu.

Budući da je tuženik temeljem valjanog pravog osnova stekao pravo vlasništva upisom u zemljišnim knjigama, predlaže se odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica se na navode iz odgovora na tužbu očitovala u svojem podnesku od 30. rujna 2024. godine (stranica 88-89) u kojem navodi da se prema odredbi čl.247. Stečajnog zakona, prodaja nekretnine u ovršnom postupku provodi uz odgovarajuću primjenu Ovršnog zakona. Primjenom tih odredaba, stečajni Trgovački sud u Pazinu je rješenjem Posl. br. 2 St-3/2015-568 od 14. veljače 2024. odlučio o dosudi nekretnine iz tužbe ovdje tuženiku, kao kupcu na javnoj dražbi. Prema ustaljenoj sudskoj praksi kupac, koji je nekretninu ranije stekao temeljem kupoprodajnog ugovora može protiv kupca koji je nekretninu stekao dosudom nakon javne dražbe s uspjehom usprotiviti svoje pravo predmnjevanog vlasnika (čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) i to ukoliko su, bilo kupac, bilo ovrhovoditelj u tom postupku bili nesavjesni, ili nepošteni, ili su zloupotrijebili svoje pravo.

Tuženik nije bio kod kupnje na dražbi 2024. godine stjecatelj u dobroj vjeri tj. bio je nesavjestan, odnosno nepošten (čl. 122. i čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), te je i stečajni upravitelj još u siječnju 2023. godine znao za pravo ovdje tužiteljice kao predmnjevanog vlasnika (jer raspolaže pravnim temeljom, a u posjed je došla na istinit način, čl. 166. u svezi čl. 18. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a što proizlazi iz e-mail korespondencije između tužiteljice i stečajnog upravitelja TV.

4. Tuženik se na navode tužiteljice očitovao u svojem podnesku od 06. prosinca 2024. godine (stranica 96-97) u kojem navodi kako iz e-mail prepiske tužiteljice sa stečajnim upraviteljem, jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica zatražila od stečajnog upravitelja da je isti obavještava o daljnjoj prodaji drvarnice jer je ista zainteresirana za otkup iste.

Ako je tužiteljica tražila da se istu informira o prodaji jer želi kupiti tu drvarnicu, očito je tada nedvojbeno znala da drvarnica nije njezina i da je treba kupiti ako želi da je njezina, pa prema tome savjesnost i poštenje tužiteljice ne postoji kao element za dosjelost.

Nadalje, iz samog početka prepiske tužiteljice sa stečajnim upraviteljem, jasno stoji da je ona početno trebala kupiti 2 stana, ali da je kasnije kupila samo jedan, a obzirom da svaki stan ima svoju drvarnicu, a tužiteljica je kupila po svom dopisivanju samo jedan stan (i jednu drvarnicu), onda drugu nije kupila pa nema osnove za sjecanje iste.

Tuženik je svoje očitovanje dopunio u podnesku od 09. prosinca 2024. godine (stranica 98-100) u kojem navodi da tužiteljica, iako je znala za prodaju predmetne nekretnine u stečajnom postupku koji se vodi nad Stečajnom masom iza Umag gradnja d.o.o, u stečaju, nije podnijela prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha proglasi nedopuštenom, niti je pokrenula parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetnoj nekretnini nije dopuštena, a u ovoj pravnoj stvari tužiteljica tužbom ne traži proglašenje ovrhe, u kojem je postupku tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, nedopuštenom, već traži samo priznanje prava vlasništva predmetne nekretnine, a pošto se sudska odluka, rješenje o dosudi koje je donio Trgovački sud u Pazinu pod posl. br. 2 St-3/2015-568 dana 14. veljače 2024., a temeljem kojeg je rješenja tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, može ukinuti odnosno izmijeniti samo u parnici radi proglašenja da ovrha na navedenom predmetu ovrhe nije dopuštena, a ne u parnici radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, tuženik traži da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem isprava kako slijedi: Potvrda od 7.11.2000. (stranica 5), Predugovor od 8.11.2000. (stranica 6), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 7-25), Ugovor o darovanju od 6.11.2023. (stranica 26-29), Ugovor o kupoprodaji od 23.02.2016. (stranica 30- 34), Rješenje o dosudi Trgovačkog suda u Pazinu St-3/2015-568 od 14.2.2024. (stranica 35-38), Poziv FINA-e na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi od 14.11.2023. (stranica 39-42), Rješenje o prodaji St-3/2015-561, od 19.09.2023. (stranica 64), Rješenje o dosudi St-3/2015-568, od 14. veljače 2024.godine (stranica 66-69), Rješenje o predaji nekretnine St-3/2015-580, od 12.03.2024. godine (stranica 70-73), Zaključak o utvrđivanju vrijednosti nekretnine St-3/2015- 563, od 23.10.2023. godine (stranica 74-76), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2001.godine i Aneks ugovoru od 30.05.2003 (stranica 77-84), poruke elektroničke pošte (stranica 94-95), isprava na stranicama 126-130 spisa.

6. U postupku su izvedeni dokazi saslušanjem parničnih stranaka, te su saslušani svjedoci MV, CV, PV i TV.

7. Tijekom postupka tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ĐV i ĆVB, tako da isti dokazi nisu izvedeni.

8. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva 5. suvlasničkog djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 4,80 m[2] , te upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišne knjige.

10. U postupku je sporno da li su u odnosu na tužiteljicu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na nekretninu 5. suvlasnički dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Vezano uz ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud smatra kako su u ovoj pravnoj stvari iste pretpostavke ispunjene.

12. Dosjelost je institut stjecanja stvarnih prava neprekinutim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme.

13. Prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka MV, CV, RV i PV utvrđeno je kako je tužiteljica u posjedu ostave/drvarnice u predmetnoj zgradi u [adresa], a koji posjed je stekla kupnjom od pravne osobe Umag gradnja d.o.o. ukupno dva stana u predmetnoj zgradi s dvije ostave/drvarnice u podrumskom dijelu, što je dodatno potvrđeno uvidom i čitanjem Predugovora od 08.11.2000. (stranica 6) gdje je u čl. I navedeno kako je tužiteljica kupila stan broj 6 i broj 7, s ostavom broj 6 i broj 7., dok je iz Potvrde od 07.11.2000. (stranica 5) utvrđeno da je tužiteljica isplatila iznos od 90.000 DEM prodavatelju odnosno pravnoj osobi Umag gradnji d.o.o. s osnova kupoprodaje stana u [adresa].

15. Iz pročitanog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2001.godine i Aneksa ugovoru od 30.05.2003 (stranica 77-84) utvrđeno je kako je tužiteljica od Umag gradnje d.o.o. kupila stan 6 u potkrovlju i drvarnicu u podrumu ukupne površine 102,38 m[2] .

16. Iz pročitanog teksta Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2001.godine i Aneksa ugovoru od 30.05.2003 (stranica 77-84) proizlazi kako je tužiteljica u naravi kupila samo jedan stan i samo jednu drvarnicu, međutim usporedbom drugih izvedenih dokaza i to Ugovora o darovanju od 6.11.2023. (stranica 26-29), te Ugovora o kupoprodaji od 23.02.2016. (stranica 30-34) sud ocjenjuje kako su točni navodi iz tužbe da su u naravi kupljena dva stana, jedan već i jedan manji.

17. Na takav zaključak upućuje sadržaj Ugovora o kupoprodaji od 23.02.2016. (stranica 30-34) iz kojeg proizlazi kako je tužiteljica prodala stan 6B zeleno obojan, ukupne površine od 79,36 m[2] kupcima ĐV i ĆVB, uključivo i prostoriju drvarnice u podrumu, dok je iz sadržaja Ugovora o darovanju od 6.11.2023. (stranica 26-29) utvrđeno da je svojem bratu FV darovala stan 6 A ljubičasto obojan ukupne površine od 23,02 m[2] .

18. Zbrojem površina prodanog (stan 6 B – op. suda) i darovanog stana (stan 6 A – op. suda) dolazi se do ukupne površine od 102,38 m[2] , koja je jednaka ukupno kupljenoj površini stana iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2001.godine i Aneksa ugovoru od 30.05.2003 (stranica 77-84).

19. Stoga sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka CV i PV da je tužiteljica u predmetnoj zgradi kupila ukupno 2 stana od kojih je svaki imao svoju ostavu/drvarnicu u podrumu, jer su njihovi iskazi potvrđeni i izvedenim čitanjem isprava u spisu.

20. Da je tužiteljica od Umag gradnje d.o.o. uistinu kupila 2 stana od kojih je svaki imao svoju ostavu/drvarnicu u podrumu proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka MV koji je bio prisutan i čuo je razgovor između tužiteljice i pok. JV, koji je bio ovlaštena osoba za zastupanje Umag gradnje d.o.o., u kojemu se tužiteljica obratila pok. JV i rekla da je kupila i stan i ostavu, da je sve to platila, ali da joj ostava ostala neuknjižena, na što joj je sada pokojni g. JV odgovorio da će joj on to riješiti, a kad ju je upitao tko je u posjedu te ostave, tužiteljica je odgovorila kako je u posjedu ostave ona.

21. Premda navedeni svjedok MV navodi kako se prethodno opisani razgovor između tužiteljice i pok. JV odvijao 1997. ili 1998. godine, sud smatra kako vremensko određenje razgovora svjedok nije točno odredio obzirom da je Predugovor o kupnji sklopljen kasnije odnosno 08.11.2000. godine, a Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 08.11.2001.godine, a kupoprodajna cijena za kupljene stanove i ostave/drvarnice isplaćena od strane tužiteljice dana 14.03.2003. godine, slijedom čega sud zaključuje kako je tužiteljica najranije od toga datuma tj. od 14.03.2003. godine mogla biti u posjedu ukupno 2 stana od kojih je svaki imao svoju drvarnicu obzirom da je u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2001.godine (stranica 77-84) u čl.3. istog ugovora prodavatelj obvezuje uvesti kupca tj. tužiteljicu u posjed nakon potpisa istog ugovora i isplate kupoprodajne cijene, koju je tužiteljica isplatila dana 14.03.2003. godine kako je to navedeno u potvrdi na stranici 82 spisa.

22. Nadalje iz iskaza saslušanog svjedoka PV i CV, kao i tužiteljice utvrđeno je da vezano uz posjed ostava/drvarnicu u podrumu nije nikada bilo nikakvih problema, iste je koristila tužiteljica što joj nitko nije branio, a od 2006. godine iste je uz tužiteljicu u suposjedu imao i njezin brat PV, te niti njemu, a niti tužiteljici nitko nije branio korištenje, a kada je tužiteljica 2016. godine prodala tzv.. veći stan kupcima ĆVB ŽV i ĆVB, uključivo i prostoriju drvarnice u podrumu, tada su nastavili koristiti tu spornu ostavu/drvarnicu u kojoj je tužiteljica držala svoje stvari razne knjige, bicikl, manje komade namještaja i sl. kako je iskazivala svjedokinja CV.

23. Premda tuženik ZV u svojem iskazu tvrdi da je u posjedu sporne ostave/drvarnice bila druga osoba IV, a ne tužiteljica, isti u prilog takvoj svojoj tvrdnji ne prilaže nikakve dokaze.

Sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju to je tuženik, na kojemu je teret dokaza da je posjednik sporne ostave/drvarnice bio SV, a n tužiteljica, a koju tvrdnju tuženik tijekom postupka nije dokazao.

24. Među parničnim strankama nije sporno da se tužiteljica u zemljišnim knjigama nije upisala kao vlasnica drvarnice koja je predmetom ovog postupka, a isto nedvojbeno proizlazi iz pregledanog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 7-25) iz kojeg je utvrđeno je da je kroz cijelo vrijeme tj. od izgradnje stanova i ostava pa sve do provođenja javne dražbe u zemljišnim knjigama, kao vlasnik sporne ostave/drvarnice bila upisana pravna osoba Umag gradnja d.o.o., a nikada tužiteljica, dok je do upisa vlasništva tuženika na spornoj ostavi/drvarnici došlo 05.03.2024. godine nakon provedene javne dražbe.

25. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako se nije uspjela uknjižiti na predmetnu ostavu iz razloga jer su svi stanari imali problema s uknjižbom koja nije uslijedila odmah nakon kupnje, a to zato jer predmetna zgrada nije izgrađena u skladu s izdanom građevinskom dozvolom, te nije imala uporabnu dozvolu, a da je bilo problema s uknjižbom potvrdila je i saslušana svjedokinja CV.

26. Točno je da je tužiteljici od samog početka bilo poznato da ne dolazi upisana kao vlasnica sporne ostave/drvarnice, već da je ista upisana kao vlasništvo Umag gradnje d.o.o. što je i notorno budući da je ta pravna osoba gradila stanove i zatim iste prodavala, međutim navedena okolnost ne znači da je tužiteljica bila nesavjesna u svojem posjedu sporne drvarnice budući da je bila svjesna da je istu kupila, ali se nije uspjela uknjižiti kao vlasnik, radi čega se i obraćala pok. JV koji je bio ovlaštena osoba za zastupanje Umag gradnje d.o.o.

27. Iz iskaza saslušanog svjedoka RV utvrđeno je da je isti bio stečajni upravitelj pravne osobe Umag gradnja d.o.o., čiji je vlasnik i zastupnik bio sada pokojni JV, te da je za postojanje sporne ostave/drvarnice saznao u ljeto 2022. kada ga je telefonom obavijestila KV u ime upravitelja zgrade, i rekla da u zgradi jedna drvarnica vlasništvo Umag gradnje koja je posjedu Ć ili ĆV, te je isti predložio prodaju predmetne nekretnine u stečajnom postupku jer mu tužiteljica nije dostavila nikakav dokaz o vlasništvu.

28. Iz sadržaja Poziva FINA-e na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi od 14.11.2023. (stranica 39-42) utvrđeno je da je u tekstu poziva izričito navedeno da predmetna nekretnina nije slobodna od osoba i stvari, te da prodavatelj - Stečajna masa iz Umag gradnje d.o.o. koju zastupa stečajni upravitelj TV – nije u posjedu nekretnine.

29. Uvidom i čitanjem Rješenja o prodaji St-3/2015-561, od 19.09.2023. (stranica 64),

Rješenje o dosudi St-3/2015-568, od 14. veljače 2024.godine (stranica 66-69), te Rješenje o predaji nekretnine St-3/2015-580, od 12.03.2024. godine (stranica 70- 73) utvrđeno je da će se predmetna nekretnina prodati u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog postupka o ovrsi na nekretnini, da sr tuženiku, kao kupcu, dosuđuje predmetna nekretnina, te da će se njegovo pravo vlasništva upisati u zemljišne knjige naklon pravomoćnosti rješenja i uplati kupoprodajne cijene od 5.812,50 eura, te da se nalaže tužiteljici, kao i eventualno svakoj drugo osobi koja ne raspolaže pravnim temeljem za korištenje nekretnine da istu bez odgode preda kupcu, ovdje tuženiku.

30. Iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka PV, kao i iz pročitanih isprava na stranicama 126-130 spisa utvrđeno je da je sporna nekretnina predana u posjed tuženiku dana 14.04.2025. godine.

31. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako je tužiteljica bila u posjedu sporne ostave/drvarnice, te kako je njezin posjed trajao najranije od isplate kupoprodajne cijene, dana 14.03.2003. godine, pa sve do 14.04.2025. godine kada je sporna nekretnina predana u posjed tuženiku.

32. Nadalje, sud nalazi kako je posjed tužiteljice bio zakonit, istinit i pošten. To iz razloga jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica spornu ostavu/drvarnicu stekla kupnjom od Umag gradnje d.o.o., slijedom čega ista ima valjani pravni temelj toga posjedovanja odnosno pravo na posjed.

Nadalje, obzirom na valjani pravni temelj posjedovanja sud nalaz ikako je njezin posjed istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, već kupnjom.

Isto tako posjed tužiteljice je bio pošten jer je znala da je kupila spornu ostavu/drvarnicu, te je znala da joj, kao kupcu, pripada pravo na posjed, ali da unatoč tome u zemljišnim knjigama dolazi upisana pravna osoba Umag gradnja d.o.o. te se njezinoj krivnji ne može pripisati okolnost što je investitor Umag gradnja d.o.o. pri izgradnji odstupio od parametara izdane građevinske dozvole i što zgrada nije imala uporabnu dozvolu radi čega nije mogla upisati svoje pravo vlasništva.

33. Člankom 388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

34. Kako je u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno utvrđeno da je dosjedanje počelo teći najranije od isplate kupoprodajne cijene, dana 14.03.2003. godine, kada je na snazi bio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), koji je na snagu stupio 01. siječnja 1997. godine i koji u čl.159.st.2. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

35. Stoga sud utvrđuje da je rok za dosjedanje od 10 godina, koji je započeo teći 14.03.2003. godine, istekao 14.03.2013. godine.

36. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika.

37. Vlasnička prava tužiteljice nisu bila upisana u trenutku pravomoćnosti rješenja o dosudi, te tužiteljica nije poduzela niti jednu radnju u smislu upisa svog vlasništva u zemljišne knjige od trenutka kupnje nekretnine pa sve do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 24.05.2024. godine odnosno preko 20 godina..

38. Sukladno čl.130.st.2. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

39. Tužiteljica svoje vlasništvo sporne ostave/drvarnice temelji na dosjelosti, ali isto nije upisala u zemljišnoj knjizi i premda su u odnosu na tužiteljicu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz naprijed citirane zakonske odredbe sud zaključuje da onaj tko svoje vlasništvo nekretnine temelji na dosjelosti, ali nije upisano u zemljišnoj knjizi, ne može s uspjehom u sudskom postupku suprotstaviti to svoje pravo osobi koja je tu nekretninu kupila u sudskom ovršnom postupku pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige i čije je pravo vlasništva upisano u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja o dosudi nekretnine.

40. Stoga se stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, za koje je u ovom postupku utvrđeno da je stečeno, ne može suprotstaviti pravu tuženika koji je vlasništvo stekao pravomoćnošću Rješenje o dosudi St-3/2015-568, od 14. veljače 2024.godine (stranica 66-69), a koje je postalo pravomoćno dana 27. veljače 2024. godine, jer u to vrijeme, a ni sada, pravo vlasništva tužiteljice za koje tvrdi da ga je stekla dosjelošću nije bilo, niti je upisano u zemljišne knjige.

41. Sud je stoga temeljem čl.130.st.2. ZV-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom I izreke ove presude.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

43. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici iznosi 1.460,00 eura.

44. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

45. Obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu ista je dužna tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na 5 ročišta dana 19.02.2025., 08.05.2025., 19.05.2025., 26.05.2025. i 07.07.2025. svako u visini od 100 bodova što ukupno iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav 3 obrazložena podneska od 06.12.2024., 19.12.2024. i 07.05.2025. svaki u visini od 100 bodova u ukupnom iznosu od 600,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 450,00 eura po Tbr.46 Tarife.

46. Sud tuženiku nije priznao troškove za sastav podneska od 09.12.2024. godine obzirom da ocjenjuje kako se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice budući da je tuženik navode iz tog podneska istaknuti i u podnesku kojeg je sudu uz prethodno odobrenje dostavio 3 dana ranije tj. od 06.12.2024. godine.

47. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku iznosi 2.250,00 eura, a obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, ista je dužna tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, slijedom čega je temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

48. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

49. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018).

50. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužiteljica dužna dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 25. srpnja 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.