REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-288/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. (OIB:76674680107) iz Zagreba, Horvatova 82, zastupani po punomoćnici IT, protiv ovršenika ŠT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: Ovr-2642/2025-2 od 11. lipnja 2025., 25. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba ovršenika i ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: Ovr-2642/2025-2 od 11. lipnja 2025., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odredio je ovrhu na nekretnini ovršenika na temelju ovršne isprave (t. I.) i odmjerio troškove ovrhovoditelja u iznosu od 40,76 eura (t. II.).
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovršenik, ne navodeći zakonske žalbene navode. U žalbi, navodi da predmetna ovrha protiv njega nije dopuštena jer je ovrhovoditeljev pravni prednik u ovršnu ispravu, osnovom koje je pokrenuo naplatu (Ugovor o kreditu), unio i ništetne odredbe o plaćanju naknade za troškove kredita (čl. 6. Ugovora), jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. Ugovora) i valutnoj klauzuli u CHF (čl. 2. i 3. Ugovora), sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koje su nepoštene i kao takve ništetne jer su dovele do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Poziva se i na pravno shvaćanje od 11. ožujka 2022. vezano da je na Vrhovnom sudu uz predstavnike građanskog odjela županijskih sudova i donesen zaključak da se u ovršnim postupcima u kojem se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadržaj, sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Nadalje navodi vezano za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., da ovrhovoditelj unatoč postojanju njegove zakonite obveze nije ponudio ovršeniku konverziju kredita. Time, obzirom je tražbina ovrhovoditelja u pogledu dospjelosti i visine netočno utvrđena i potraživanje obračunato primjenom nepoštenih ugovornih odredbi koje su stoga i ništave obzirom da je ovršenik na do tada plaćane iznose s osnova predmetnog kredita bio čak i u preplati. Klauzula ovršnosti ovršne isprave pokazuje se nezakonitom.
2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe u cijelosti i preinačenje rješenja o ovrsi odbijanjem ovršnog zahtjeva, a podredno upućivanje ovršenika da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga istaknutim u žalbi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovršenika je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog postupka sukladno čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ) i prema čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) ocijenjeno je da donesena pobijana odluka nije pravilna.
6. Ovrhovoditelj je zatražio radi naplate na ime glavnice iznosa od 3.505,6 eur-a i zatezne kamate iznos od 16.987,96 eur-a, ovrhu na nekretnini ovršenika osnovom Ugovora o kreditu, uz prijedlog za ovrhu dostavio je i ovršnu ispravu – Ugovor o kreditu zaključen od strane pravnog prednika Addiko Bank d.d., Slavonske banke d.d. Osijek sa korisnikom kredita i založnim dužnikom ŠT, ovršenik, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenika od 03. veljače 2006., koji je i ovjeren od strane javnog bilježnika 08. veljače 2006., koji je sa ovrhovoditeljem Eos Matrix zaključio Ugovor o cesiji i ustupu predmetne tražbine od 25. siječnja 2018., ovjeren od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba 30. siječnja 2018. Ugovorom o cesiji i ustupu predmetne tražbine ovrhovoditelj je preuzeo tražbinu dospjelih i nenaplaćenih novčanih potraživanja prema ovršeniku, sukladno i navedenom Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine.
7. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je temeljem solemnizirane privatne isprave, odnosno javnobilježničkog akta kao ovršne isprave a iz sadržaja predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o otplati kredita sklopljenog između pravnog prednika ovrhovoditelja, kao davatelja kredita i ovršenika, kao korisnika kredita, kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u CHF.
8. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu, zaključeno je, da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
9. Sukladno navedenom zaključku sudovi koji postupaju, po među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, ima ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.
10. Time i treba ukazati na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Puhar protiv Slovenije presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. U obavijesti Europske komisije – smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi sa praksom Suda Europske unije istaknute su slijedeće smjernice (pravna shvaćanja da je nacionalni sud obvezan ispitati po službenoj dužnosti nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to, ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi (C-243/08). Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koje ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smije potrošača lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere ili koja se u suprotnom primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača (C-618/10, C-415/11, C-77/14). Time da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupka, koja se osigurava nacionalnim pravima u fazi prije izdavanja platnog naloga ili izvršenja ili opozicije ili u vezi sa pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke, koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi (C-176/17, C-632/17, C-448/17). I odlukom Ustavnog suda RH (U-I-4455/2016) izraženo je shvaćanje da je primjenom Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, odnosno tumačenjem odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima sukladno Direktivi, sud u ovršnom postupku i po službenoj dužnosti dužan paziti na ništetnost ugovora o kreditu kao ovršne isprave, odnosno na ništetnost ugovornih odredbi.
11. Obzirom na navedeno, imajući u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2022. o postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti da li je ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta) i zatim po službenoj dužnosti sam ispitati da li se u konkretnom slučaju radi o takvoj ovršnoj ispravi – ugovoru o otplati kredita koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe. Kod ocjene da se radi o nepoštenim, odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten u slučaju sumnje u nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno o visini tražbine ovrhovoditelja. S tim u vezi postoji mogućnost prvostupanjskog suda da po potrebi, u tu svrhu i može zakazati ročište, time da mora i stranke u postupku izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba, te o posljedicama ništetnosti. Obzirom je ovrha u ovom ovršnom predmetu određena radi namirenja iznosa zaključenog Ugovora u odnosu na CHF na dan plaćanja, te ugovorenih kamata, time treba i cijeniti da se radi o utvrđenjima iz presude spora kolektivne pravne zaštite za koja sukladno odredbama čl. 502.c ZPP-a i čl. 81. st. 4. ZZP-a postoji oboriva predmnjeva o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, pa je time i sporan opseg tražbine radi namirenja koje je određena ovrha.
12. Kako je u tijeku postupka prvostupanjski sud propustio postupiti na opisani način i posljedično tome prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi, sukladno navedenom, pravilno utvrditi činjenično stanje, žalbu ovršenika valjalo je prihvatiti i na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Puli - Pola 25. srpnja 2025.
Sudac
Biljana Bojanić
