REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-912/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jakša Lucarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Zagreb-Zapad (OIB: 66896155710), Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, kojeg zastupa punomoćnica Tina Čemerika, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-711/2022-18 od 4. travnja 2024., u sjednici održanoj 25. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća, a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženikova žalba pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 711/2022-18 od 4. travnja 2024.:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke i sudi tako da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Herceg, iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-8354/2021 od 23. studenog 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.128,94 eura sa zateznim kamatama i u tom se dijelu odbija tužiteljev zahtjev;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je platni nalog održan na snazi za iznos od 11.379,32 eura sa zateznim kamatama od 29. srpnja 2021. do isplate;

- preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke tako što se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.214,46 eura sa zateznim kamatama od 4. travnja 2024. po stopi kako je odlučeno prvostupanjskom presudom, a u preostalom se dijelu – za iznos od 608,66 eura – odbija tužiteljev zahtjev.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Herceg, iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-8354/2021 od 23. studenog 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 14.508,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2021. do isplate sve u roku od 8 (osam) dana (točka I. izreke), dok je navedeni platni nalog djelomično ukinut u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 546,34 eura s pripadajućim zateznim kmatama, u roku od 8 dana (točka II. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu, u točkama I. i III. izreke, u cijelosti pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga posebno ističući postojanje bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo.

2.1.Tuženik i dalje smatra da se radi o neprocjenjivom predmetu te da naplata odvjetničke usluge nije dospjela jer postupak u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu još nije bio dovršen, a ne može se primijeniti odredba članka 5. stavka 2. Ugovora o zastupanju jer se ne odnosi na zastupanje u upravnom postupku.

2.2.Pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili pak, podredno, ukine tu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troška žalbe u iznosu od 875,00 eura.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja HR kao odvjetnika koji je zastupao tuženika u upravnom postupku izvlaštenja – utvrđivanja naknade za deposedirano zemljište u kojem je tuženik kao obveznik plaćanja naknade bio protustranka, za isplatu odvjetničke usluge zastupanja u iznosu od 14.508,26 eura (109.312,50 kuna) sa zateznim kamatama od 29. srpnja 2021. do isplate, odnosno odlučivanje o osnovanosti tuženikova prigovora protiv platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivane Herceg iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-8354/2021 od 23. studenog 2021. kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tu tražbinu.

6. Prvostupanjskom je presudom u navedenom dijelu održan na snazi platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi na temelju računa broj 37-01-01/2021 od 20. srpnja 2021. kao vjerodostojne isprave, smatrajući tuženikov prigovor neosnovanim iz razloga što je nesporno da je tužitelj zastupao tuženika u tom upravnom postupku na temelju punomoći iz Ugovora o zastupanju od 2. svibnja 2006. (dalje: Ugovor o zastupanju) i utvrđeno je da je obavio radnje za koje traži naplatu: zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2019., sastavljanje podnesaka od 5. studenog 2019. i 30. ožujka 2020. te zastupanje na ročištima 14. studenog 2019 i 13. studenog 2020. za koje mu pripada puna nagrada – po 1894 boda, sastavljanje podneska od 2. prosinca 2019. za koje mu pripada 50 bodova i sastavljanje žalbe od 14. travnja 2021. i za koje mu pripada ukupna nagrada od 11.887,50 bodova ili 118.875,00 kuna a s porezom na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 148.593,75 kuna ili 19.721,77 eura od čega mu je tuženik isplatio 3.919,47 eura (29.531,25 kuna) ali je tužitelj tražio manje – 109.312,50 kuna (14.508,26 eura) - pa mu je toliko i dosuđeno.

6.1.Visinu je nagrade za navedene radnje tužitelja kao odvjetnika prvostupanjski sud obračunao prema vrijednosti od 1.893.911,00 kuna (251.365,19 eura) koliko iznosi naknada za oduzeto zemljište utvrđena u upravnom postupku, smatrajući da se radi o procjenjivom predmetu i da troškove treba obračunati prema Tbr. 20. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Odvjetnička tarifa/12), a analizirajući sadržaj Ugovora o zastupanju ocijenio kako se radi o ugovoru o nalogu pa je tuženik kao nalogodavac dužan platiti tužitelju, koji je izvršio nalog, naknadu za njegov rad, odnosno naknadu za odvjetničke usluge, primjenjujući odredbe članka 763. stavka 1. i članka 765. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05).

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavka 2. ZPP u svezi s člankom 445.a ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda u većem dijelu zakonita i pravilna, a djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i zanemarivanja nekih odlučnih činjenica koje proizlaze iz stoga pa je žalba djelomično osnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP može se sanirati primjenom članka 373.a ZPP koji je primijenjen u ovom žalbenom postupku.

9. Djelomično je, međutim, kao što je već navedeno, ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ostvarene su i pretpostavke za primjenu članka 373.a ZPP jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve odlučne činjenice koje proizlaze iz stanja spisa.

10. U ovoj parnici nije sporno da je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u upravnom postupku utvrđivanja naknade za deposedirano zemljište i da je u tom postupku doneseno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka (Susedgrad), Klasa: UP/I-943-05/18-009/18, Ur. broj: 251- 19-11-7/002-21-28 od 22. ožujka 2021. (dalje: rješenje od 22. ožujka 2021.) kojim je određena naknada predlagateljima H i ČR, u ukupnom iznosu od 251.365,19 eura (1.893.911,00 kuna) i da je tuženik kao protustranka obveznik plaćanja te naknade.

10.1.Nije sporno ni da je tužitelj zastupao tuženika na ročištima održanim 16. siječnja i 14. studenog 2019. te 13. studenog 2020. (tri ročišta) i podnio tri podneska (5. studenog i 2. prosinca 2019. te 30. ožujka 2020.) i konačno 14. travnja 2021. i žalbu protiv rješenja od 22. ožujka 2021.

11. Tuženik je od početka osporavao visinu zahtjeva prigovarajući da nije pravilno primijenjena Odvjetnička tarifa/12 s posebnim naglaskom na Tbr. 20. smatrajući da se radi o neprocjenjivom predmetu, a osporava i dospjelost smatrajući da naplata nije dospjela jer nije završen upravni postupak.

12. Iz prvostupanjske se presude ne može dobro razabrati zbog čega sud smatra da je naplata odvjetničke usluge dospjela i odnosi li se članak 5. stavak 2. Ugovora o zastupanju i na druge postupke, osim na ovršne i parnične, dakle i na upravni postupak, ali se izričito poziva na Odvjetničku tarifu/12 i odredbe Z00/05 koje uređuju ugovor o nalogu.

13. Ugovor o zastupanju svakako jest ugovor o nalogu iz članka 763. Z00/05, a u članku je 776. stavku 1. Z00/05 (na koji se poziva tuženik u žalbi) propisano da je, ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, dok je u Tbr. 48. t. 5. i 7. Odvjetničke tarife/12 određeno kako naplata odvjetničke usluge dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju (točka 5.) te da odvjetnik tijekom obavljanja odvjetničke usluge ima pravo na naplatu predujma za obavljanje pojedine radnje iz te Tarife.

14. Kad se uzme u obzir i okolnost da je tužitelj poduzeo sve radnje za koje je potom izdao račun, pa tako i žalbu protiv odluke donesene u upravnom postupku, u razdoblju od 16. siječnja 2019. do 14. travnja 2021. (podnošenje žalbe) te da mu je tuženik 12. listopada 2021. (nakon primitka računa koji je izdan 20. srpnja 2021.) isplatio iznos od 29.531,25 kuna (3.919,47 eura), a u prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 1. prosinca 2021. (stranice 34. i 35. spisa) naveo kako je "sve svoje obveze prema ovrhovoditelju zakonito i pravodobno podmirio, dok iznos koji potražuje ovrhovoditelj nema veze s dogovorom stranaka te nije u skladu s propisima koji uređuju odvjetničku nagradu i naknadu troškova, a ni u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, postaje zapravo očitim kako dospjelost naplate odvjetničke usluge nije upitna ni problematična, već da je spor nastao oko visine naknade za tu uslugu koja doista jest znatna, ali tuženik nije dokazao postojanje drugačijeg dogovora stranaka niti je naveo kakav je to dogovor postignut pa u tom smislu prvostupanjski sud nije pogriješio ni kada je odbio saslušanje predloženih svjedoka, tim više što se tuženik nije ni pozivao na postojanje ugovora u pismenoj formi a ugovor o ugovaranju visine nagrade za odvjetnički rad može biti valjan samo ako je sklopljen u pismenoj formi (Tbr. 39. Odvjetničke tarife/12).

15. Tuženik stoga nije dokazao da je ugovorena nagrada za rad koja bi bila manja od one prema Tbr. 20. t. 2. (za podneske) i Tbr. 21. t. 1. (za zastupanje na raspravi) s obzirom na to da se nesumnjivo radi o procjenjivom predmetu u kojemu osnovicu za obračun čini vrijednost imovine koja je deposedirana.

16. Žalba je ipak djelomično osnovana jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sadržaj isprava – zapisnika o održanim ročištima u upravnom postupku i sadržaj podnesaka koje je tužitelj sastavio i podnio, već je za sve radnje utvrdio punu nagradu (osim za podnesak od 2. prosinca 2019.) u visini od 1894 boda.

16.1. Na ročištu se 14. studenog 2019. (stranice 62 do 64 spisa) naime raspravljalo samo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi pa za zastupanje na tom ročištu odvjetniku ne može pripadati puna nagrada iz Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife/12, kao ni za sastavljanje podneska od 30. ožujka 2020. jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 20. t. 2. Odvjetničke tarife/12 (stranica 69 spisa), tako da za te dvije radnje tužitelju pripada po 50% nagrade ili ukupno 18.940,00 kuna (2 puta po 9.470,00 kuna) a s porezom na dodanu vrijednost 23.675,00 kuna, dok je tužitelju dosuđen iznos od 37.800,00 kuna (2 puta po 18.900,00 eura) i s porezom na dodanu vrijednost 47.250,00 kuna, što znači da mu je neosnovano dosuđen iznos od 23.575,00 kuna (3.128,94 eura).

16.2. Prvostupanjsku je presudu stoga valjalo djelomično preinačiti pa ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznos od 3.128,94 eura sa zateznim kamatama i u tom dijelu odbiti tužiteljev zahtjev, a u preostalom dijelu – za iznos od 11.379,32 eura sa zateznim kamatama – potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Preinačena je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude jer se sada radi o djelomičnom uspjehu u sporu pa o troškovima treba odlučiti prema članku 154. stavku 2. ZPP.

17.1.Uspjeh stranaka sada iznosi 89,22% naprama 10,78% u tužiteljevu korist (78,44% u odnosu na visinu i 100% u odnosu na osnovu) pa je tuženik dužan naknaditi tužitelju 78,44% njegovih troškova koji ukupno iznose 2.823,12 eura odnosno u iznosu od 2.214,46 eura.

18. Iako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, on i daje nije stranka koja ima pravo na naknadu troškova postupka (već je to tužitelj) pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbe.

19. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 373.a i 166. stavka 1. sve u vezi s člankom 445.a ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 25. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić