REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-109/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ćutuku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 1. Zagrebačkog Holdinga d.d., Zagreb, Šubićeva 40/III., OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu i 2. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1465/2024-60 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvajanjem žalbe tužitelja ĐŠ preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1465/2024-60 od 29. travnja 2025. na način da se sudi:

1. Nalaže se I-tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Podružnica ZAGREBPARKING i II.-tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. solidarno isplatiti tužitelju ĐŠ na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženicima tužitelju solidarno nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.228,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana."

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti kao neosnovani kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa od 3.228,40 eura.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno na ime troškova ovog žalbenog dijela postupka isplate iznos od 312,50 eura u roku od 15 dana dok se iznad tog iznosa taj zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te mu je naloženo naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka.

2. Protiv te odluke prvostupanjskog suda pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj i to iz svih žalbenih razloga. Žalitelj se poziva na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Ukazuje da utvrđenje suda u pogledu razloga i nastanka ozljeda nisu utemeljena na provedenim dokazima da su tuženici u nastavku postupka odustali od prijedloga da se provedu dokazi radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja a da je na poslodavcu koji odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti teret tog dokaza. Smatra da je zanemareno mišljenje vještaka dr. Vesne Petrovečki koje je iznijeto na ročištu 15. svibnja 2024., u kojem je ona navela da treba imati na umu činjenicu da sam silazak sa jednom pomoćnom stepenicom uvjetuje određeno iskakanje, kod kojeg mogu nastati i opisane ozljede. Također da je zanemareno da je u Prijavi o ozljedi na radu, koja prileži spisu i koju je sastavio i potpisao prvotuženik, naznačeno da je razlog nastanka ozljede na radu tužitelja silazak iz kabine specijalnog vozila pauk. Sud prvog stupnja da nije imao u vidu ni iskaze svjedoka ŽŠ, RŠ i DŠ. Pobija odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu zatraženog parničnog troška, a podredno da se ona ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura uvećanog za PDV koji iznosi 65,50 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. Tuženici na žalbu nisu odgovorili.

5. Žalba tužitelja MŠ je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika za naknadu imovinske (tuđe pomoći i njege) i neimovinske štete zbog zadobivene ozljede na radu kod prvotuženika Zagrebačkog holdinga d.d., kao njegova poslodavca i od drugotuženika kod kojeg se prvotuženik osigurao od odgovornosti iz djelatnosti.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja kao i pasivna legitimacija prvotuženika i drugotuženika.

8. Sporna je u ovoj fazi postupka dinamika nastanka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika za naknadu štete, obzirom su tuženici tvrdili da je šteta nastala isključivom krivnjom tužitelja odnosno njegovom krajnjom nepažnjom, dok je tužitelj tvrdio da je postupao na uobičajen način odnosno da nije prilikom silaska s kabine specijalnog vozila Pauk (u daljnjem tekstu: pauk) skakao.

9. Sud prvog stupnja je po drugi puta odbio tužbeni zahtjev tužitelja, prvi puta (presudom poslovnog broja: Pr-548872018-54 od 21. lipnja 2024.) s obrazloženjem da je na temelju provedenih dokaza utvrdio kako je tužitelj u cijelosti odgovoran za nastanak štete jer je predmetne ozljede zadobio prilikom skakanja iz pauka iako je znao da to ne predstavlja ispravan način silaska, već da se trebao spuštati polako uz korištenje stepenice. Takvim načinom izlaska iz pauka tužitelj da je postupao s krajnjom nepažnjom, a koji razlog prema odredbi čl. 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu oslobađa od odgovornosti poslodavca. Osim toga da na postojanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja ne utječe činjenica da tužitelj nije osposobljen za pomoćnog radnika na pauku jer pomoćni radnik i vozač na identičan način izlaze iz kamiona, ali svaki na svoju stranu. Slično obrazloženje dano je i u ovoj pobijanoj presudi, odnosno da je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj izlazio iz kamiona na način da je iz istog iskočio na tlo, da je to nepravilan način izlaska što je tužitelju bilo poznato te da je tužitelj na navedeni način izlaska iz kamiona, a što je u uzročnoj vezi s nastankom štete, on postupao s krajnjom nepažnjom.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st.2. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo te da je njegovom pravilnom primjenom i drugačijom ocjenom provedenih dokaza tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan po osnovi i po visini.

11. Nesporno da je tužitelj kritičnog dana kao zaposlenik prvotuženika obavljao svoj radni zadatak, da se tada nalazio u specijalnom vozilu pauk iz kojeg je trebao sići s mjesta suvozača te da se prilikom silaska iz tog vozila ozlijedio.

12. Obzirom da je među strankama bila sporna odgovornost tuženika odnosno da li je do štete došlo zbog krajnje nepažnje tužitelja prilikom izlaska iz pauka, sud prvog stupnja saslušao je tužitelja, svjedoke, izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju, prijavu o ozljedi na radu te je proveo medicinsko vještačenje kao i sudsko medicinsko vještačenje.

13. Na temelju tih dokaza je utvrdio da je tužitelj prilikom silaska iz pauka skočio, zbog čega je zadobio uganuće lijevog koljena te natučenje (uganuće) prsno-slabinske kralješnice, i da te povrede ne bi zadobio da je sišao na pravilan način, polako i bez skakanja, koristeći se pomoćnom stepenicom.

14. Ovaj sud je rješenjem poslovnog broja GžR-143/2024-2 od 16. rujna 2024. usvajanjem žalbe tužitelja ĐŠ ukinuo presudu suda prvog stupnja poslovni broj: Pr-5488/2018-54 od 21. lipnja 2024. s uputom da se u nastavku postupka provedu dokazi očevidom predmetnog vozila pauk i rekonstrukcijom štetnog događaja koje su tuženici predložili a sud odbio provesti, a dodatno po potrebi da se provede vještačenje po vještaku zaštite na radu.

15. Obzirom su u nastavku postupka tuženici odustali od svog prijedloga da se provede dokaz očevidom na licu mjesta, da se službenim putem zatraži od MUP-a cjelokupan spis formiran povodom štetnog događaja kao i da se provede vještačenje po vještaku zaštite na radu, to sud prvog stupnja te dokaze nije proveo.

16. Imajući u vidu da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, da je odgovornost poslodavca u tom slučaju objektivna (čl. 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu – "Narodne novine" broj: 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR) i da je u st.2. te odredbe propisano da se poslodavac može osloboditi svoje odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, to je na tuženicima teret dokazivanja postojanja pretpostavki za oslobođenje od te odgovornosti.

17. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. i 127/17., dalje: ZR). Tako je u stavku 1. tog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

18. Kako je navedeno tuženici kao jedini eskulpacijski razlog ističu da je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom i da je zbog toga došlo do štete.

19. Međutim ovaj sud prema provedenim dokazima i njihovom ocjenom ocjenjuje da se takvo utvrđenje suda prvog stupnja ne može prihvatiti.

20. U djelu priložene medicinske dokumentacije je upisano da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom skakanja iz kamiona, a u drugoj da je do ozljeđivanja došlo prilikom silaska iz pauka. U prijavi o ozljedi na radu je u rubrici "način ozljeđivanja" upisano "silazak iz kabine specijalnog vozila pauk." Niti jedan svjedok nije iskazao da ima posrednih ili neposrednih saznanja o načinu silaska tužitelja iz pauka.

20.1. Znači na temelju tih dokaza nije se moglo sa sigurnošću utvrditi da se tužitelj povrijedio zbog nepravilnog silaženja iz pauka, skakanjem.

21. Tužitelj je iskazao da nije skočio prilikom silaska već da je uobičajeno izašao.

22. U svom nalazu i mišljenju vještak dr. Vesne Petrovečki, koja je cijenila da je tužitelj prije ovog predmetnog događaja imao operativni zahvat na desnom koljenu i na kralješnici navela je da su obje ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi mogle nastati ukoliko se zglobovi kralješnice i lijevog koljena istovremeno opterećuju, da je do ozljede lijevog koljena na kojem nije bilo degenerativnih promjena prije tog slučaja, moglo doći isključivo prilikom skoka ili iskakanja iz pauka, pa čak i sa prve stepenice te da sam silazak sa jedne pomoćne stepenice uvjetuje određeno iskakanje.

23. U svom nalazu i mišljenju vještaka (pismenog i usmenog) prof.dr.sc. Božidar Šebečić također je mišljenja da je do predmetnog ozljeđivanja tužitelja moglo doći uslijed doskoka s određene visine.

24. Upravo iz razloga što su vještaci ukazali na mogućnost da je tužitelj prilikom silaska iz pauka morao iskočiti ili doskočiti ovisno od položaja izlazne stepenice i njene visine od poda, to je bilo potrebno izvesti one dokaze od kojih su tuženici na zadnjoj glavnoj raspravi odustali.

25. Osim toga vještaci su u svom nalazu i mišljenju naveli da iz dokaza u spisu nisu imali mogućnosti ocijeniti način i mogućnost silaska tužitelja iz pauka, a te činjenice su od relevantnog značaja za odlučivanje o odgovornosti za naknadu štete odnosno za odlučivanje o doprinosu tužitelja u nastanku štete jer se iz drugih provedenih dokaza to nije moglo utvrditi.

26. Obzirom je na tuženicima bio teret dokazivanja relevantnih činjenica koje se odnose na njihovo oslobađanje od odgovornosti to je ocjena ovog suda da je tužitelj učinio vjerojatnim da do štete nije došlo zbog njegove krajnje nepažnje. Treba ukazati da ako je do štete došlo zbog obične nepažnje tužitelja to nije razlog za oslobođenja tuženika od odgovornosti.

27. Ocjena je ovog suda da je tužitelj dokazao i visinu svog tužbenog zahtjeva i to provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću. Njegov nalaz i mišljenje u dijelu ocjene neimovinske štete i tuđe pomoći i njege stranke nisu posebno osporile.

28. Prema mišljenju tog vještaka u toj nezgodi tužitelj je zadobio uganuće lijevog koljena, uganuće slabinske kralježnice zbog čega se javila klinička slika bolnog sindroma leđa (aktualna lumboishijalgija – išijas). Imajući u vidu mehanizam ozljeđivanja i tegobe koje je naveo tužitelj postavljena je dijagnoza natučenja slabinske kralježnice, odnosno uganuće i kratkotrajno ukočenje ranije oštećene slabinske kralježnice (jer je tužitelj do predmetnog štetnog događanja u više navrata operirao slabinjsku kralježnicu i desno koljeno).

28.1. Zbog zadobivenih ozljeda u ovom štetnom događaju tužitelju je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja jer je on trpio fizičke bolove i to one jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 5 tjedana; trpio je i strah i to onaj primarni jačeg intenziteta bio je kratkotrajan – u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah koji se ogledao u zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja bio je jačeg intenziteta i trajao je jedan dan, onaj srednjeg intenziteta trajao 7 dana dok je onaj manjeg intenziteta trajao 3 tjedna. Zadobivene ozljede kod tužitelja nisu dovele do trajnih posljedica koje bi uzrokovale smanjenje životnih aktivnosti. Prema nalazu i mišljenju tog vještaka tužitelju je tuđa njega i pomoć bila potrebna 2 sata dnevno kroz 3 tjedna jer je trebao mirovati, pa mu je pomoć bila potrebna za obavljanje težih kućnih poslova, nabavke i pripreme hrane i dr.

29. Imajući u vidu navedeno a u smislu odredbe čl. 1100 ZOO, ocjena je ovog suda da tužitelju pripada pravična novčana naknada po osnovi neimovinske štete zbog utvrđene povrede prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje (tj. imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti, s obzirom na pretrpljene bolove i strah). Osim toga ovaj je sud imao u vidu dob tužitelja, okolnosti nastanka štetnog događaja a i posljedice koje su iz njega proizašle, a koje su utvrđene iz prije navedenog nalaza i mišljenja vještaka, o pretrpljenim fizičkim bolovima i strahu, njihovom intenzitetu i trajanju, kao i nove Orijentacije kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

30. Na tako dosuđenu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 eura, koja nije protivna cilju kojemu ta naknada služi, valjalo je tužitelju dosuditi zakonsku zateznu kamatu u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekućoj od podnošenja tužbe pa do isplate, a kako je to tužitelj svojim zahtjevom i zatražio, obzirom da je tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb otklonio njegov zahtjev za naknadu štete prije pokretanja ovog spora.

31. Zahtjev tužitelja za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege osnovana je u cijelosti obzirom na utvrđenje da je tužitelju ta naknada bila potrebna ukupno 42 sata te da je po slobodnoj ocjeni visina te naknade po satu utvrđena u iznosu od 2,65 eura, koliko je tužitelj tražio (111,50 eura), a što je u skladu sa dosadašnjom sudskom praksom.

32. Posljedično s preinakom glavnog tužbenog zahtjeva valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom i visinom svog zahtjeva, to mu sukladno odredbi čl. 154. st.1. i 155. st.1. ZPP-a pripada u cijelosti naknada parničnog troška i to za sljedeće zatražene radnje: sastav tužbe, zastupanje na ročištima prema Tbr.9. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa) održanim 6. ožujka, 4. lipnja, 6. rujna 2019., 1. prosinca 2020., 5. ožujka 2021., 15. svibnja 2024. i 27. ožujka 2025. te za sastav podneska prema Tbr. 8.t.1. Tarife od 2. prosinca 2019., 28. rujna 2021. – za svaku tu radnju po 100 bodova. Osim toga tužitelju je priznat trošak za zastupanje na ročištu prema Tbr.8.t.2. Tarife (jer se na njemu raspravljalo samo o procesnim pitanjima) u visini od 50 bodova, za sastav žalbe od 8. srpnja 2024. s kojom je uspio u visini od 125 bodova te za ročište za objavu 50 bodova prema Tbr.9.t.3. Tarife. Imajući u vidu vrijednost boda od 2 eura kao i da tužitelj ima pravo na PDV od 25% u iznosu od 612,50 eura to je njegov ukupni trošak utvrđen u iznosu od 3.228,40 eura, a u koji je uključen i trošak vještačenja od 169,90 eura.

32.1. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 26. veljače 2019., 7. lipnja 2019., 11. lipnja 2019. i 11. rujna 2019. jer su to troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a). Tim podnescima je tužitelj naveo da u njihovom prilogu dostavlja određenu dokumentaciju, podatke i sl., a što je sve mogao dostaviti na ročištu.

33. Tuženicima koji nisu uspjeli u sporu ne pripada parnični trošak, pa je stoga njihov zahtjev odbijen u cijelosti.

34. Tužitelju je priznat trošak ovog žalbenog postupka prema Tbr.10. t.1. Tarife u iznosu od 312,50 eura, dok je do zatraženog iznosa od 375,00 taj njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

35. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 373. i 373.a ZPP-a te čl. 166. st.2. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a.

U Puli 25. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić