Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Poslovni broj Pn-21/2021-39

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, na temelju prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Emine Pekas, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, Rovinjska 9, protiv tuženice ZČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Milenko Škrlec i Sinela Štakić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Rijeci, Scarpina 5, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 10. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženice, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi štetu isplatom 53.276,88 kuna (pedeset tri tisuće dvjesto sedamdeset šest kuna i osamdeset osam lipa), sada 7.071,06 eura (sedam tisuća sedamdeset jedan euro i šest centi)[1] zajedno sa zateznom kamatom kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu u kojem predlaže da se tuženici naloži isplata imovinske štete od 6.937,50 kuna (šest tisuća devetsto trideset sedma kuna i sedamdeset šest lipa), sada 920,76 eura (devetsto dvadeset eura i sedamdeset šest centi)[1] .

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi trošak ovoga postupka isplatom 1.750,00 eura (tisuću sedamsto pedeset eura) eura u roku od 15 dana.

III. U preostalom iznosu od 1.631,00 eura (tisuću šesto trideset jedan eura)

zahtjev tuženice za naknadu troškova ovoga postupka se odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu troškova ovoga postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženice radi naknade imovinske štete. Tvrdi se tuženica 7. prosinca 2012. popela na krov svoje kuće, skočila na krov njezine kuće i srušila tek sazidan dimnjak. Navodi da je zbog ovakvog postupanja tuženice pretrpjela znatnu materijalnu štetu jer je morala angažirati stručnu osobu za odvoz materijala srušenog dimnjaka i zidanje novog Schiedel dimnjaka. Kako se u kući nalazi njezin kozmetički salon Donna te joj je radi obavljanja djelatnosti salona bila potrebna topla voda i grijanje, morala je kupiti klima uređaje dok se ne sagradi novi dimnjak. Dalje navodi da su presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-12/2021 prihvaćene žalbe okrivljenika ĐČ i SČ, ovdje tuženice i da je protiv njih odbijena optužba da su počinili kazneno djelo protiv imovine, uništenjem i oštećenjem tuđe stvari opisano i kažnjivo po članku 222. stavku 1. KZ/97. S obzirom na to da je istom presudom upućena da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici i da joj je tuženica opisanim postupanjem prouzročila troškove odvoza materijala srušenog dimnjaka i zidanja novog Schiedel dimnjaka od 15.775,00 kuna, te troškove kupnje i postavljanja klima uređaje od 4.239,38 kuna i od 40.137,50 kuna, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev kojom će se tuženici naložiti da joj naknadi nastalu imovinsku štetu, uvećanu za zatezne kamate.

2.1. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev po osnovi i visini.

2.2. Prije svega ističe prigovor zastare, navodeći da je navodna šteta počinjena 7. prosinca 2012. te da je tužba podnesena nakon proteka objektivnog i subjektivnog zastarnog roka iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO). Osim toga, navodi da je člankom 231. ZOO-a propisano da zahtjev za naknadu takve štete zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a koje je vrijeme je u ovom slučaju isteklo jer iz presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-12/2021 od 13. siječnja 2021. proizlazi da je nastupila zastara kaznenog progona.

2.3. Dalje ističe prigovor presuđene stvari. Tvrdi da je tužiteljica protiv njezina brata ĐČ podnijela tužbu radi naknade iste navodne štete koju sada ponovno potražuje, da je u tom postupku pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Pn-21/2019 od 3. svibnja 2019. naloženo ĐČ da tužiteljici naknadi 8.150,00 kuna na ime troška kupnje klima uređaja i da joj naknadi 6.937,50 kuna na ime troška izgradnje dimnjaka, što je on i učinio. Navodi da je tužiteljica u tom parničnom postupku priložila račune na koje se poziva i u ovoj tužbi, i to račun broj R- 1 Gradnja Umag broj 032/2012 od 11. prosinca 2012. koji glasi na isplatu 6.937,50 kuna te račune Deltron d. o. o. broj 12 - 303 - 003051 od 11. prosinca 2012. i broj 12 - 303 - 003076 od 13. prosinca 2012.

2.4. Pored toga tvrdi da tužiteljica nije legitimirana za podnošenje tužbe jer je suvlasnički dio na kući stekla 24. prosinca 2012. ugovorom o darovanju tako da u vrijeme navodnog štetnog događaja 7. prosinca 2012. nije bila (su)vlasnica predmetne nekretnine.

2.5. Osporava da bi tužiteljici počinila ikakvu štetu kao i da bi ikakvo njezino postupanje bilo u uzročno - posljedičnoj vezi s tužiteljičinim načinom grijanja dimnjakom i klima uređajima. Tvrdi da iz tužbe proizlazi da je riječ o svega dvije vanjske i četiri unutarnje jedinice, a koje su s montažom navodne vrijednosti 44.376,88 kuna, s tim da nije priložen dokaz o plaćanju tog iznosa. Pojašnjava da su navedeni računi mogli biti i stornirani ili slično pa osporava da je tužiteljica po njima izvršila plaćanje. Navodi da su u tužbi napisane određene nelogičnosti, konkretno da je tužiteljica predmetne klima uređaje bila primorana kupiti radi nemogućnosti korištenja dimnjaka, dakle i nemogućnosti grijanja prostora i tople vode, da iz računa R-1 broj 032/2012 Gradnja Umag proizlazi da su radovi na izradi dimnjaka završeni 11. prosinca 2012., da je taj isti datum naznačen i na računima koji se odnose na klima uređaje, što znači da je tužiteljica navodno kupila klima uređaje istoga dana kada je dimnjak već bio završen. Vezano za navodne troškove zidanja dimnjaka, tuženica tvrdi kako nije jasno na temelju čega tužiteljica potražuje isplatu 15.837,50 kuna kada jedini račun koji je priložen uz tužbu glasi na iznos od 6.937,50 kuna, s tim da iz tog računa niti dokaznice mjera nije vidljivo da bi bilo izvršeno plaćanje, da uz to nije priložena nikakva nesporna dokumentacija iz koje bi bio vidljiv štetnik ili šteta, a niti njezina eventualna visina radi čega smatra da je očigledno da je nastupila zastara potraživanja i da je tužiteljica istu navodnu štetu već pravomoćno utužila.

2.6. Zbog svega navedenog predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Očitujući navode iz odgovora na tužbu, tužiteljica tvrdi da prigovor zastare nije osnovan budući da se u ovom slučaju ne primjenjuje opći zastarni rok, već zastrani rok od tri mjeseca kada je oštećenica, ovdje tužiteljica presudom iz kaznenog postupka koji se vodio protiv tuženice i ĐČ upućena da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici. Kako joj je kaznena presuda uručena 8. veljače 2021., smatra da je pravovremeno 13. travnja 2021. podnijela tužbu.

3.2. U odnosu na prigovor presuđene stvari, navodi da se parnični postupak koji je vodila protiv AČ na naknadu štete nastale u drugom štetnom događaju od 29. studenog 2012.

4. Na ročištu održanom 20. lipnja 2024. tužiteljica je djelomično povukla tužbu, i to u dijelu u kojem je zahtijevala da se tuženici naloži isplata 6.937,50 kuna, sada 920,76 eura[2] .

5. S obzirom na to da se tuženica nije u roku od 15 dana izjasnila o povlačenju, sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 155/2023., dalje: ZPP) smatra se da je pristala na povlačenje.

6. Zbog navedenoga, a na temelju članka 193. stavku 2. ZPP-a odlučeno je na način kako je određeno u točki I. izreke rješenja.

7. Radi donošenja odluke o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje isplatu imovinske štete od 53.276,88 kuna, sada 7.071,06 eura[3] u dokaznom postupku je izvršen uvid u ovosudne spise poslovni broj K-298/2020 i poslovni broj Pn- 21/2019, zatim su pročitani dokaznica mjera za zidanje i odvoz srušenih dimnjaka od 11. prosinca 2012., račun Gradnja „Umag“ R-1 broj 032/2012 od 11. prosinca 2012. i R-1 broj 033/2012 od 11. prosinca 2012. s dokaznicom mjere za izradu Schiedel dimnjaka, račun Deltron broj 12 – 303 - 003076 od 13. prosinca 2012., račun Deltron broj 12 – 303 - 003051 od 11. prosinca 2012., zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka BČ, ĐČA, ĐČ, OČ, PČ, UČ i LČ, tužiteljice i tuženice.

8. Među parničnim strankama nije sporno da je u svezi spornog štetnog događaja vođen kazneni postupak protiv ovdje tuženice i njezina brata ĐČ i da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-12/2021-2 od 13. siječnja 2021. odbijena optužba da su počinili kazneno djelo protiv imovine, uništenjem i oštećenjem tuđe stvari opisano i kažnjivo po članku 222. stavku 1. KZ/97.

9. U ovoj pravnoj stvari sporno je prije svega da li je nastupila zastara potraživanja naknade štete.

10. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj K-298/2020 utvrđeno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podnijelo optužnicu protiv ovdje tuženice kojom ju je teretilo da je 7. prosinca 2012. počinila kazneno djelo protiv imovine, uništenjem i oštećenjem tuđe stvari opisano i kažnjivo po članku 222. stavku 1. KZ/97. na način da je 7. prosinca 2012. srušila tek sazidani dimnjak koji se nalazio na krovu obiteljske kuće u vlasništvu ovdje tužiteljice, da je optužba odbijena te da je ovdje tužiteljica presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-12/2021-2 od 13. siječnja 2021. upućena da imovinsko pravni zahtjev ostvari u parnici.

11. Člankom 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., dalje: ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Prema članku 231. ZOO-a zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. S obzirom na to da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-12/2021-2 od 13. siječnja 2021. odbijena optužba da je ovdje tuženica počinila kazneno djelo protiv imovine, uništenjem i oštećenjem tuđe stvari na način da je 7. prosinca 2012. srušila tek sazidani dimnjak koji se nalazio na krovu obiteljske kuće u vlasništvu ovdje tužiteljice, šteta koju tužiteljica opisuje u tužbi nije prouzročena kaznenim djelom. Stoga se na pitanje zastare naknade štete iz štetnog događaja od 7. prosinca 2012. primjenjuje opći zastarni rok iz članka 230. ZOO-a koji teče od dana donošenja kaznene presude poslovni broj Kž-12/2021-2 od 13. siječnja 2021. kojom je ovdje tužiteljica upućena da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

12. Tužiteljica je tužbu za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari podnijela 19. travnja 2021., dakle unutar zastarnog roka iz članka 230. ZOO-a. Zbog navedenoga prigovor zastare nije osnovan.

13. Nesporno je da se pred ovim sudom vodio parnični postupak pod poslovnim brojem Pn-21/2019 radi naknade štete nastale rušenjem dimnjaka. S tim u svezi, sporno je da li je u tom postupku tužiteljica potraživala naknadu štete koju potražuje i ovom postupku, kako to tvrdi tuženica ili se taj postupak odnosio na drugi štetni događaj rušenja dimnjaka, kako to tvrdi tužiteljica, obrazlažući da je dimnjak rušen u više navrata. Pored toga je sporno da li je tužiteljica legitimirana za podnošenje ove tužbe budući da tuženica tvrdi da u vrijeme štetnog događaja tužiteljica nije bila vlasnica kuće na kojoj se nalazi predmeti dimnjak.

14. Iz spisa poslovni broj Pn-21/2019 proizlazi da su ovdje tužiteljica i IČ podnijele tužbu protiv ĐČ radi naknade štete koja im je prouzročena rušenjem dimnjaka 29. studenog 2012. i da je pravomoćnom presudom poslovni broj Pn-21/2019-64 od 3. svibnja 2019. točkom I. izreke naloženo ĐČ da ovdje tužiteljici isplati na ime materijalne štete 15.087,50 kuna sa zateznim kamatama. Čitanjem obrazloženja presude utvrđeno je da se dosuđeni iznos naknade štete odnosi na trošak izgradnje dimnjaka prema računu Gradnja „Umag“ broj 032/2012 od 11. prosinca 2012. u iznosu od 6.937,50 kuna i trošak kupnje klima uređaja u iznosu od 8.150,00 kuna prema računu Deltron broj 12-303-002970 od 29. studenog 2012. Točkom II. izreke iste presude odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica potraživala od ĐČ isplatu naknadu štete od 53.276,88 kuna, uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da je ĐČ srušio dimnjak drugi put u prosincu 2012. i treći put u siječnju 2013.

15. Iz računa Gradnja „Umag“ broj 032/2012 od 11. prosinca 2012. proizlazi da se odnosi na trošak naručenih radova na izradi Schiedel dimnjaka sa svim potrebnim elementima i završnom stiroporom fasadom prema dokaznici mjera, a glasi na isplatu 6.937,50 kuna.

16. Tužiteljica je tijekom ovoga postupka povukla tužbu u dijelu kojem je potraživala naknadu štete isplatom 6.937,50 kuna prema računu od Gradnja „Umag“ broj 032/2012 od 11. prosinca 2012. na temelju kojeg je pravomoćnom presudom poslovni broj Pn-21/2019-64 od 3. svibnja 2019. naloženo ĐČ da ovdje tužiteljici i IČ isplati (između ostalog) i 6.937,50 kuna. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev za naknadu štete se temelji na troškovima iz računa Gradnja „Umag“ R-1 broj 033/2012 od 11. prosinca 2012. te računa Deltron broj 12 – 303 - 003076 od 13. prosinca 2012. i broj 12 – 303 - 003051 od 11. prosinca 2012., koji kako proizlazi iz spisa poslovni broj Pn-21/2019, nisu bili predmet tog postupka. Slijedom iznijetog, prigovor pravomoćno presuđene stvari nije osnovan. Pravomoćna presuda poslovni broj Pn-21/2019-64 od 3. svibnja 2019. odnosi se na naknadu štete iz štetnog događaja od 29. studenog 2012. i na potraživanje od 8.150,00 kuna po osnovi troška kupnje klima uređaja iz računa Deltron broj 12-303-002970 od 29. studenog 2012. Okolnost plaćanja iznosa naloženog navedenom pravomoćnom presudom od strane ĐČ nije odlučna u ovoj pravnoj stvari budući da je ovdje sporno da li je tuženica dužna platiti i troškove iz računa Deltron broj 12 – 303 - 003076 od 13. prosinca 2012., računa Deltron broj 12 – 303 - 003051 od 11. prosinca 2012. i računa Gradnja Umag broj 033/2012 od 11. prosinca 2012.

17. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (priloženog u spisu poslovni broj Pn-21/2019, list 23 i 58 do 60) utvrđeno je da je tužiteljica prvo bila uknjižena kao suvlasnica k. č. [katastarska čestica] kuće i dvorišta u 1/6 dijela. Kasnije je, nakon spornog štetnog događaja ugovorom o darovanju od 24. prosinca 2012. stekla još 1/6 dijela suvlasništva na navedenoj nekretnini (Z-374/13). Zbog navedenoga tužiteljica je legitimirana za podnošenje tužbe za naknadu štete nastale na dimnjaku kuće u njezinu suvlasništvu.

18. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

19. Radi utvrđivanja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva i postojanja općih zakonskih pretpostavki odgovornosti za štetu u dokaznom postupku su saslušani svjedoci BČ, SČA, ĐČ, OČ, PČ, UČ i ĆČ te tužiteljica i tuženica te su pročitani računi Gradnja „Umag“ R-1 broj 033/2012 od 11. prosinca 2012. i računi Deltron broj 12 – 303

- 003076 od 13. prosinca 2012. i broj 12 – 303 - 003051 od 11. prosinca 2012.

20. Tužiteljica je iskazala da je predmetni dimnjak rušen tri puta te da u ovom postupku potražuje naknadu štete za štetni događaj iz prosinca 2012., i to troškove popravka dimnjaka i nabavljanja klima uređaja. Pojašnjava da je vlasnica kozmetičkog salona, da joj je zbog toga potrebna topla voda i grijanje cijeli dan pa da je sanirala dimnjak i prenamijenila ga kako bi ga prilagodila drugom sustavu grijanja, da nakon spornog štetnog događaja za koji smatra odgovornim tuženicu, radnici nisu odmah popravili dimnjak i da je bila primorana naručiti klime jer joj je zbog salona bila neophodna topla voda i grijanje. U iskazu navodi da je nakon prvog štetnog događaja u kojem je sudjelovao ĐČ nabavila jedan klima uređaj, a nakon drugog ovdje spornog događaja da je nabavila sedam klima uređaja i da se sada više ne sjeća koliko je ukupno klima uređaja postavila radi grijanja salona zbog nefunkcionalnosti i rušenja dimnjaka. Pojašnjava da je na ročištu održanom 19. ožujka 2019. u predmetu poslovni broj Pn-21/2019 iskazala da je nakon prvog rušenja dimnjaka naručila sedam klima uređaja, a u ovom postupku tvrdi da je nakon prvog rušenja dimnjaka naručila jedan klima uređaj i tek kasnije sedam klima uređaja jer da možda nije dobro razumjela pitanje te da je točno je da je kasnije, nakon drugog rušenja dimnjaka naručila sedam klima uređaja.

21. Tuženica je prilikom saslušanja iskazala da nije srušila dimnjak tužiteljice, da uopće nije išla na krov jer se boji visine i da nikada nije sudjelovala u pregovorima s tužiteljicom u vezi tog dimnjaka, već njezin brat ĐČ koji je tužiteljici isplatio 25.000,00 kuna po osnovi naknade štete na temelju pravomoćne presude. Dalje je iskazala da na dan spornog štetnog događaja nije niti mogla biti na krovu budući da se od 8:30 sati do 16:30 sati nalazila na radnom mjestu u Zagrebačkoj banci, a što potvrđuje i pregled transakcija Zagrebačke banke d. d. iz koje je vidljivo da je 7. prosinca 2012. bila na poslu. Osim toga, tvrdi da je radno mjesto od tužiteljičine kuće udaljeno četiri do pet kilometara, da je dnevna pauza na radnom mjestu između 10:30 i 11:00 sati i traje pola sata. Dalje je iskazala da je približno pet klima uređaja na kući tužiteljice bilo postavljeno i prije ovih događaja u vezi dimnjaka.

22. Svjedokinja BČ je iskazala da je u vrijeme štetnog događaja radila u salonu tužiteljice i da se događaj dogodio u među smjeni u vremenu oko ručka. Sjeća se radnici žbukali dimnjak na krovu i da se u jednom trenutku čulo komešanje, da su radnici vikali pa da je otišla do prozora i vidjela na krovu tuženicu, njezinu majku i supruga tuženice kako fotografiraju dimnjak. Odmah je nazvala tužiteljicu i dok je s njom razgovarala, tvrdi da je čula prasak, odnosno jaku buku, da je pogledala kroz prozor i vidjela tuženicu pored dimnjaka, dok su se njezina majka i suprug kretali prema ljestvama. Sjeća se da je dimnjak bio srušen i razliven. Tvrdi da nije vidjela rušenje dimnjaka, ali da su radnici govorili da je ga tuženica srušila nogom. Iz iskaza dalje proizlazi da zbog rušenja dimnjaka nisu imali tople vode i grijanje jer se sve to grije preko peći koja je povezana s tim dimnjakom pa da je tužiteljica kupila klime za svaku sobu kozmetičkog salona, s tim da joj ne zna koliko točno klima uređaja je postavljeno jer da u salonu ima dosta soba i da je tužiteljica sigurno postavila šest do sedam komada. Ne sjeća se kada je dimnjak ponovno osposobljen, ali zna da su cijelu zimu u salonu bili disfunkcionalni, da su vodu grijali na kuhalo i da su grijali salon klima uređajima. Dalje je iskazala da je dimnjak rušen tri puta i da prvo rušenje dimnjaka nije vidjela. Na upit punomoćnice tuženika da pojasni zašto je u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-21/2019 na ročištu 12. veljače 2018. iskazala kako je vidjela rušenje dimnjaka i ĐČ, a u ovom postupku drugačije iskazuje, svjedokinja je iskazala da sada govori ono čega se sjeća.

23. Svjedokinja SČA je iskazala da je spornog dana bila u tužiteljičinom salonu na manikuri, da je sjedila pored velikog prozora s kojeg se vidi krov i susjedna nekretnina. Sjeća da je u jednom trenutku vidjela tri nepoznate osobe

- stariju ženu, mlađu ženu i muškarca kako se ljestvama penju na krov, da su joj radnice tada ispričale cijelu priču oko dimnjaka i da su u šali rekle: "Pa neće valjda opet". Tvrdi da su te tri osobe gledale svježe sagrađen dimnjak, da su mu se približili, a potom krenuli natrag prema ljestvama, međutim da se mlađa žena vratila i da je nakon toga čula prasak. Tvrdi da nije vidjela što se dogodilo niti je vidjela mlađu ženu da ruši dimnjak. Sjeća se da je sve počela snimati i fotografirati, da su te snimke dostavljene policiji i da je jedan od radnika vikao „Srušila je opet dimnjak.“ Iz iskaza dalje proizlazi da je tužiteljica nakon rušenja dimnjaka imala problem s grijanjem, da je kupila klima uređaje, s tim da ne zna količinu, ali da svaka soba ima jedan uređaj.

24. Svjedok OČ u iskazu navodi da ga je tužiteljica angažirala za nabavku i postavljanje klima uređaja na cijeloj kući, da je riječ o nekoliko uređaja sa sustavom hlađenja i grijana. Ne sjeća broja klima uređaja, ali se sjeća da ih je tužiteljica postepeno naručivala i da je on te klima uređaje postavljao postepeno, kako ih je tužiteljica naručivala. Dalje je iskazao da je Deltron d. o. o. dobavljač klima uređaja, da je njegov obrt s tom firmom u poslovnom odnosu. Ne sjeća se da li mu je postavljanje klima uređaja platila tužiteljica ili Deltron d. o. o. Nakon što su svjedoku predočeni Deltron broj 12 – 303 - 003076 od 13. prosinca 2012., račun Deltron broj 12 – 303 - 003051 od 11. prosinca 2012. (list 12-13 spisa) je iskazao da se stavka „postavljanje“ odnosi na njegov trošak i da ga je Deltron d. o. o. isplatio.

25. Svjedok ĐČ, brat tuženice je iskazao da je tužiteljici isplatio 25.000,00 kuna po pravomoćnoj presudi u svezi rušenja dimnjaka, međutim da ne zna što točno uključuje taj iznos. Tvrdi da nije rušio dimnjak, iako je platio štetu i da njegova sestra nije rušila dimnjak jer se u to vrijeme nalazila na radnom mjestu u banci koja je udaljena pola sata do 40 minuta pješke, a autom 10 do 15 minuta. Svjedoku nije poznato koliko puta je srušen dimnjak na krovu tužiteljice niti zna zbog čega je dobio zabranu prilaska na krov i zabranu poduzimanja radnji kojima se oštećuje dimnjak uz prijetnju novčane kazne od 10.000,00 kuna.

26. Svjedok PČ, suprug tuženice je prilikom saslušanja iskazao da je više puta bio na krovu svoje kuće koja graniči sa kućom tužiteljice na kojoj je postavljala dimnjak, da je na krovu uvijek bio sa suprugom i da bi još netko bio s njima, da su oba krova spojena i ravna, ali da se ne njihov krov jako teško popeti samostalno, a da se tužiteljica na svoj dio krova sa svoje strane može lako popeti. Dalje je iskazao da ništa nije znao o rušenju dimnjaka u prosincu 2012. i da je o tom događaju saznao u školi od kolegica koje su odlazile na tretman u salon tužiteljice koje su ga pitale o tome. Osim toga da je o rušenju dimnjaka saznao iz razgovora sa sada pokojnim susjedom NČ koji mu je rekao da susjeda priča da je srušen dimnjak, u smislu da su joj oni kao obitelj srušili dimnjak. Sjeća se da su na kući tužiteljice klima uređaji bili postavljeni prije spornog događaja iz 2012., ali ne zna točan broj uređaja, odnosno da ih je bilo možda bilo četiri do pet. Tvrdi da nije moguće da bi supruga sama išla na krov kuće tužiteljice upravo zbog toga što se ne može samostalno popeti. Dalje je iskazao da se svjedokinja AČA odjednom pojavila kao svjedok u ovom postupku, ali da je on nikad nije vidio na krovu te da zna točno tko je bio na krovu te da ga je ta svjedokinja zvala da kao očevidac prometne nesreće bude glavni svjedok u postupku koji se vodio u svezi te prometne nesreće i da je odbio svjedočiti na način koji je ona tražila. Iz iskaza dalje proizlazi da je u prosincu 2012. vjerojatno bio na krovu i ne zna tko je još s njim tada nalazio na krovu, zatim da su on, supruga, punica i ĐČ, odlazili na krov u kombinacijama da bi utvrdili elemente za nadogradnju njihove kuće u visinu, a koju su i nadogradili nakon spornog događaja.

27. Svjedokinja UČ, majka tuženice je iskazala da je za rušenje dimnjaka na kući tužiteljice saznala par dana kasnije od susjeda sada pokojnog NČ koji ju je pitao šta se to događa. Tvrdi da se na krov njezine kuće može popeti ljestvama samo ako ih netko pridržava, da je samo jednom bila na krovu sa zetom PČ, i to kada je došao arhitekt jer su planirali podići kat, da se ni njezina kćerka, ovdje tuženica nije penjala na krov tužiteljice zbog toga šte se preko ljestvi ne može samostalno, bez pridržavanja popeti i da nikada nije vidjela sina AČ na krovu.

28. Svjedok ĆČ je iskazao da je na kući tužiteljice izvodio radove zidanja dimnjaka u vrijeme kada je radio za RČ. Sjeća se da su dva puta zidali dimnjak, i to prvi put da su skinuli smo staru dimovodnu cijev i zidali novi dimnjak, a drugi put da su zidali jer da su ih zvali da je dimnjak srušen. Sjeća se da su tada uklonili ono što je srušeno i sazidali novi dimnjak, otišli na marendu, odnosno sišli s krovne ploče, a nakon toga da je čuo buku, prasak i vidio na krovu žensku osobu i srušen dimnjak. Smatra da dimnjak nije mogao srušiti nitko drugi Tvrdi da tu žensku osobu više nikad nije vidio i ne može reći da li je to bila tuženica, zatim da je potrebno 15 do 20 sekundi za popeti se na krov, da je riječ o visini od dva i pol metra. Iz iskaza proizlazi da osim radova vezanih za dimnjak nije obavljao druge radove na kući tužiteljice.

29. Čitanjem računa Deltron broj 12 – 303 - 003076 od 13. prosinca 2012. utvrđeno je da je kozmetički salon Donna u vlasništvu tužiteljice pozvan da isplati cijenu četiri klima uređaja Mitsubishi te trošak postavljanja instalacije i montaže klima uređaja, u ukupnom iznosu od 40.137,50 kuna.

30. Čitanjem računa Deltron broj 12 – 303 - 003051 od 11. prosinca 2012. utvrđeno je da je kozmetički salon Donna u vlasništvu tužiteljice pozvan da isplati cijenu dva klima uređaja Mitsubishi u ukupnom iznosu od 4.239,38 kuna.

31. Iz računa Gradnja Umag, vlasništvo KČ broj 033/2012 od 11. prosinca 2012. ispostavljenog na ime tužiteljice proizlazi da je tužiteljica pozvana da u roku od 15 dana isplati troškove izrade Schiedel dimnjaka na vanjskom dijelu objekta i odvoz srušenog dimnjaka u ukupnom iznosu od 8.900,00 kuna.

32. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

33. Člankom 1045. ZOO-a propisano je da onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sukladno citiranoj odredbi za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu je potrebno da postoje subjekti obvezno pravnog odnosa - štetnik i oštećeni, zatim štetna protupravna radnja štetnika, šteta te uzročno posljedična veza između štete i protupravnost štetne radnje.

34. Analizirajući i uspoređujući iskaze saslušanih svjedoka s iskazima parničnih stranka i pisanim dokazima te primjenom pravila o teretu dokazivanja ocjenjeno je da u ovom postupku nije dokazano da je tuženica 7. prosinca 2012. srušila sazidani dimnjak.

35. Tužiteljica je prilikom saslušanja uvjerljivo i objektivno iskazala da je dimnjak na krovu njezine kuće rušen tri puta. Njezin iskaz u tom dijelu je potvrdila svjedokinja BČ i svjedokinja SČA koja je čula radnike kako viču da je dimnjak opet srušen.

36. Činjenicu rušenja dimnjaka potkrepljuje i iskaz svjedoka LČ iz kojeg proizlazi da je dimnjak na kući tužiteljice zidao dva puta - prvi put kada je skinuo staru dimovodnu cijev i zidao novi dimnjak te drugi put kada je nakon rušenja tog novosagrađenog dimnjaka ponovno ga gradio dimnjak.

37. Na temelju iskaza ovih svjedoka zaključeno je da je nakon štetnog događaja od 29. prosinca 2012. u kojem je srušen dimnjak od strane ĐČ, a koji je bio predmet parničnog postupka poslovni broj Pn 21/2019, očito ponovno 7. prosinca 2012. došlo do rušenja istog dimnjaka na krovu tužiteljičine kuće. Uspoređujući iskaze tužiteljice, svjedokinja BČ i BČA sa sadržajem računa Deltron broj 12 – 303 - 003051 od 11. prosinca 2012. i broj 12 – 303 - 003076 od 13. prosinca 2012. te računa Gradnja Umag broj 033/2012 od 11. prosinca 2012. dalje je utvrđeno da je tužiteljici uslijed rušenja dimnjaka 7. prosinca 2012. prouzročena imovinska šteta u vidu troškova odvoza srušenog dimnjaka i izgradnje dimnjaka te postavljanja klima uređaja radi grijanja i funkcioniranja njezinog kozmetičkog salona.

38. S obzirom na to da tužiteljica tvrdi da je do rušenja dimnjaka 7. prosinca 2012. došlo protupravnom radnjom tuženice, dužna je na temelju članka 221. a ZPP- a, pored nastale štete dokazati da su ispunjenje i ostale kumulativne zakonske pretpostavke odgovornosti za nastalu štetu, konkretno protupravnu radnju štetnika, ovdje tuženice.

39. Svjedokinje BČ i OČA nisu vidjele tko je srušio dimnjak niti je to vidio svjedok ĆČ, koji je prije štetnog događaja sagradio dimnjak i koji se u trenutku šetnog događaja nalazio u neposrednoj blizini dimnjaka. Ocjenjujući iskaze ovih svjedoka utvrđeno je da su se 7. prosinca 2012. na krovu tužiteljičine kuće u blizini srušenog dimnjaka nalazile tri osobe - tuženica, njezin suprug PČ i njezina majka UČ. S obzirom na to nitko od ovih svjedoka nije vidio rušenje dimnjaka, ocjenjeno je da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je upravo tuženica srušila sagrađeni dimnjak. Pri tome valja napomenuti da iskaz svjedokinje BČ u kojem navodi da je čula radnike kako viču da je tuženica srušila dimnjak nije prihvaćen kao vjerodostojan budući da ova tvrdnja nije potkrepljena iskazom svjedoka LČ, jednog od radnika koji tog dana zidali kasnije srušeni dimnjak. Pored toga, ova svjedokinja je radnica u kozmetičkom salonu Donna u vlasništvu tužiteljice pa je i iz tog razloga njezin iskaz u tom dijelu ocjenjen subjektivnim.

40. Što se tiče iskaza svjedoka ĐČ, UČ i PČ koji gotovo na identičan način potvrdili tvrdnju i iskaz tuženice o tome kako se 7. prosinca 2012. uopće nije nalazila na krovu tužiteljičine kuće, sud nije posebno ocjenjivao, smatrajući da su ovi svjedoci zbog obiteljske povezanosti zainteresirani za ishod postupka te da su na temelju osobnog dojma događaja i međusobnih odnosa parničnih stranka pristrano iskazivali o toj spornoj činjenici.

41. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, zaključeno je da izvođenje dokaza čitanjem pregleda transakcija Zagrebačke banke d. d. na okolnost da je tuženica 7. prosinca 2012. bila prisutna na radnom mjestu u poslovnici banke udaljenom par kilometara od mjesta događaja nije potrebno.

42. Prema članku 221. a ZPP-a teret dokazivanja postojana općih kumulativnih pretpostavki odgovornosti za štetu iz članka 1045. i članka 1046. ZOO-a je na strani tužiteljice. U ovoj pravoj stvari provedenim dokazima se ne može sa sigurnošću utvrditi da je isključivo tuženica poduzela protupravnu radnju rušenja dimnjaka i tako prouzročila tužiteljici imovinsku štetu koja se sastoji od troškova uklanjanja srušenog dimnjaka, izgradnje dimnjaka i postavljanja klima uređaja nastala isključivo radnjom tuženice. Zbog navedenoga, a na temelju članka 221. a ZPP-a te članka 1045. i članka 1046. ZOO-a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

43. Obje parnične stranke su zahtijevale naknadu troškova postupka.

44. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu. Stoga je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a njezin zahtjev za nakanu parničnog troška odbijen kao neosnovan. Na temelju iste odredbe tužiteljica je dužna tuženici nadoknaditi troškove koji su bili potrebi za vođenje ove parnice.

45. Sukladno članku 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022., 126/2022., 138/2023., dalje: Tarifa) tuženici je kao nužan priznat trošak postupka od ukupno 1.750,00 eura. Priznati trošak sastoji se od nagrade punomoćnice tuženica za sastav odgovora na tužbu od 200,00 eura odmjerene prema Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife, nagrade punomoćnice za zastupanje tuženice na ukupno šest ročišta održanih 10. ožujka 2023., 20. lipnja 2024., 26. rujna 2024., 17. prosinca 2024., 3. travnja 2025. i 10. lipnja 2025. od ukupno 1.200,00 eura odmjerene prema Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 54. Tarife te PDV-a od 350,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife.

46. U preostalom iznosu zahtjev nije osnovan jer se odnosi na naknadu za sastav podneska od 10. ožujka 2023. čiji je sadržaj punomoćnica imala mogućnost iznijeti na ročištu održanom 10. ožujka 2023., kao ni zahtjev za naknadu troškova punomoćnice radi sudjelovanja na konferencijama i sastancima u trajanju od ukupno 20 sati zatražen na temelju Tbr. 35 Tarife budući da nije dokazan. Zahtjev za naknadu putnog troška punomoćnice iz sjedišta pisarnice do zgrade suda radi pristupa na održana ročišta ne čini nužan trošak ovoga postupka jer je tuženica imala mogućnost da izabere punomoćnika s područja sjedišta suda. Putni troškovi punomoćnika koji se nalazi izvan sjedišta suda čine troškove koje snosi stranka koja je izabrala punomoćnika čije je sjedište ureda udaljeno od sjedišta suda.

U Bujama 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana od dostave presude.

DNA

1. tužiteljica p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. tuženica p. p.

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica – specijalistica

Emina Pekas