Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-499/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Vretenar, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika Zagrebačke banke d. d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P- 2211/2019-24 od 4. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-2211/2019-24 od 4. travnja 2022. u pobijanom dijelu u odnosu na točke I., II. i IV. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
»I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 31.966,86 kuna (trideset jednu tisuću devetsto šezdeset šest kuna i osamdeset šest lipa) sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 39,47 kuna od 1. srpnja 2008. do isplate,
– na iznos 233,11 kuna od 1. kolovoza 2008. do isplate,
– na iznos 233,13 kuna od 1. rujna 2008. do isplate,
– na iznos 236,41 kuna od 1. listopada 2008. do isplate,
– na iznos 219,70 kuna od 1. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 241,50 kuna od 1. prosinca 2008. do isplate,
– na iznos 83,43 kuna od 1. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 238,61 kuna od 1. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 279,52 kuna od 1. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 158,30 kuna od 1. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 197,37 kuna od 1. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 260,06 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 238,12 kuna od 1. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 212,03 kuna od 1. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 708,79 kuna od 1. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 814,16 kuna od 1. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 767,37 kuna od 1. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 701,71 kuna od 1. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 726,47 kuna od 1. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 742,13 kuna od 1. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 797,02 kuna od 1. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 743,83 kuna od 1. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 751,83 kuna od 1. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 790,69 kuna od 1. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 875,83 kuna od 1. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 562,93 kuna od 1. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 768,86 kuna od 1. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 766,33 kuna od 1. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 766,23 kuna od 1. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 1.391,69 kuna od 1. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 1.577,65 kuna od 1. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 775,67 kuna od 1. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 841,80 kuna od 1. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 777,07 kuna od 1. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 1.118,81 kuna od 1. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 467,07 kuna od 1. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 1.656,29 kuna od 1. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 1.588,35 kuna od 1. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 7.617,53 kuna od 1. studenog 2011. do isplate,
i to od 1. srpnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 9.195,00 (devettisućastodevedesetpet) kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. travnja 2022. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.«
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke žalbu izjavljuje tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te protiv odluke o trošku, predlažući da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz nadoknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama i jer su razlozi o tome da je predmetna ugovorna odredba nepoštena i da je u ugovornom odnosu stranaka postojala znatna neravnoteža, neobrazloženi i nejasni, zbog čega se presuda ne može ispitati, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik. Nije utvrđeno da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa kao posljedice ništetnih odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz promjenjivu kamatnu stopu.
7. Između stranaka nije sporno:
- da su tuženik, kao kreditor, i tužitelj, kao korisnik kredita, sklopili ugovor o hipotekarnom kreditu (dalje: ugovor) 24. svibnja 2007. kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 110.000,00 eura obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,
- da je ugovor potvrđen kod javnog bilježnika Anke Poropat pod poslovnim brojem: OV 2322/2007 od 29. svibnja 2007.
- da je u članku 2. ugovora bila određena obveza korisnika kredita da kreditoru podmiruje redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze bila promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, da je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila je 9,50 % godišnje,
- da je u članku 6. ugovora bilo ugovoreno, da za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a da će o izmijenjenom anuitetu kreditor obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora. Ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.122,90 eura obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za valutu euro na dan plaćanja te oni dospijevaju na naplatu uzastopno, prvog dana u mjesecu, a rok otplate kredita iznosio je petnaest godina,
- da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti prije roka otplate 2011.
8. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja te ima li tužitelj u konkretnom slučaju status potrošača.
9. Ocjenjujući pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja se pozvao, s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora, na Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju kojeg je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovoru odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru, pozivajući se pritom na odredbu članka 81. ZZP/03 u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dužan utuženi iznos vratiti primjenom odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosim (“Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO).
11. U postupanju prvostupanjskog suda je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, u vezi s odredbom članka 502. c ZPP, jer predmet kolektivnog spora nisu bili krediti u drugim valutama već isključivo krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima. S obzirom da se konkretan spor vodi u vezi s kreditom koji je sklopljen u valuti euro, to je stoga nepravilan stav prvostupanjskog suda da se utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjuju u konkretnoj parnici, na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi.
12. Iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak ne odnose na tužitelja, koji je bio korisnik kredita u valuti euro, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama ZZP/03.
13. Tako je u odluci Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014. navedeno kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Dodatna okolnost, koja je po ocjeni tog suda presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, je činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke, na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru, niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope, ni metodu izračuna tih parametara.
14. Nadalje, u istoj odluci Visokog trgovačkog suda je navedeno kako činjenica da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara jer u razdoblju od 2004-2008. godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, na koju se tuženici pozivaju tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojega u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci.
14.1. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo niti potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.
15. Iz naprijed navedenog proizlazi kako je potrebno, da bi se u ovoj pravnoj stvari moglo na valjani način ocijeniti je li tužbeni zahtjev osnovan, utvrditi sljedeće:
- da se radi o ugovoru sklopljenom od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.,
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke,
- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,
- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i
- da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
16. Odredba članka 81. ZZP/03 propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
17. Znači, smatrala bi se nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
18. O tome uzrokuje li navedena odredba ugovora značajnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi nisu dani dostatni razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti, a nema razloga ni vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavka 5. i članka 84. ZZP/03 te s tim u vezi nije proveden test transparentnosti i ocjena u smislu odredbe članaka 83. i 85. ZZP/03.
19. Prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je voditi računa o stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.
20. Stoga je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
21. Žalbeni prigovor tuženika, da je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jer nije jasno temeljem čega je sud utvrdio da je tužitelj temeljem ugovora nastupio u svojstvu potrošača, je neosnovan.
22. Prema odredbi članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ("Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07.), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
22.1. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o gotovinskom namjenskom kreditu za uređenje doma i kupovinu vozila, pri čemu nema nikakve naznake da je tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
22.2. Teret dokaza da je ugovor sklopljen u svrhu namijenjenu tužiteljevog zanimanja, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, odnosno da tužitelj nema svojstvo potrošača, bio je na tuženiku, a on, osim paušalnog prigovora da se ne radi o potrošačkom ugovoru, nije u tom smislu isticao odlučne činjenice, a niti predlagao dokaze.
23. Nije osnovan ni žalbeni razlog da je nastupila zastara. U ovom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu na temelju ništetne odredbe ugovora, odnosno o zahtjevu iz članka 323. stavka 1. ZOO pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost (tako u pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
24. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. na temelju članka 369. stavka 1. ZPP i članka 370. ZPP.
25. Odluka pod točkom II. izreke ovog rješenja je donese na temelju članka 166. stavka 3. ZPP.
26. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvenstveno je li se u konkretnom slučaju radilo o takvom povećanju kamatne stope koje je doista dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na strani tužitelja kao korisnika kredita, imajući pri tome u vidu iznos kredita kojeg je tužitelj podigao kod tuženika na određeno razdoblje i u međuvremenu otplatio te činjenicu da je promjenjiva kamatna stopa od početnih 9,50% bila maksimalno povećana na 10,75% te će sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o trošku postupka, koji je ukinut jer trošak postupka ovisi o uspjehu stranaka u ponovnom suđenju.
U Sisku 24. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
