Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-512/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Grubešić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2646/2019 od 7. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane žalbe tuženice presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2646/2019 od 7. lipnja 2023. se potvrđuje pod točkama I, II, IV i V izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2646/2019 od 7. lipnja 2023. se ukida pod točkom III izreke i to u dijelu kojim je tuženici naloženo tužiteljici platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 2.869,27 eura (21.618,51 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. lipnja 2023. do isplate te se predmet u tom ukinutom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Ostavlja se o zahtjevu tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-2646/2019 od 7. lipnja 2023. odlučeno je:

»I Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br.2402006-1031262160 /51400607-5103007221 od 30. svibnja 2006 godine, sklopljenog između tužiteljice BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i Erste&Steiermarkische bank. d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320 kao kreditora i to odredba čl.8. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, kao i odredba čl. 7. kojom su glavnica i povrat obveze vezani uz valutu švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.051,52 eur (tri tisuće pedeset jedan euro i pedeset dva centa)/22.991,64 kn1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku na:

-iznos od 51,54 kn - 6,84 EUR od 02.08.2008. pa do isplate

-iznos od 52,15 kn - 6,92 EUR od 02.03.2008. pa do isplate

-iznos od 52,75 kn - 7,00 EUR od 02.04.2008. pa do isplate

-iznos od 51,19 kn - 6,79 EUR od 02.05.2008. pa do isplate

-iznos od 50,73 kn - 6,73 EUR od 02.06.2008. pa do isplate

-iznos od 50,24 kn - 6,67 EUR od 02.07.2008. pa do isplate

-iznos od 50,19 kn - 6,66 EUR od 02.08.2008. pa do isplate

-iznos od 50,35 kn - 6,68 EUR od 02.09.2008. pa do isplate

-iznos od 51,20 kn - 6,80 EUR od 02.10.2008. pa do isplate

-iznos od 54,37 kn - 7,22 EUR od 02.11.2008. pa do isplate

-iznos od 52,12 kn - 6,92 EUR od 02.12.2008. pa do isplate

-iznos od 55,84 kn - 7,41 EUR od 02.01.2009. pa do isplate

-iznos od 55,99 kn - 7,43 EUR od 02.02.2009. pa do isplate

-iznos od 56,23 kn - 7,46 EUR od 02.03.2009. pa do isplate

-iznos od 55,45 kn - 7,36 EUR od 02.04.2009. pa do isplate

-iznos od 93,47 kn - 12,41 EUR od 02.05.2009. pa do isplate

-iznos od 92,03 kn - 12,21 EUR od 02.06.2009. pa do isplate

-iznos od 90,42 kn - 12,00 EUR od 02.07.2009. pa do isplate

-iznos od 90,97 kn - 12,07 EUR od 02.08.2009. pa do isplate

-iznos od 91,96 kn - 12,21 EUR od 02.09.2009. pa do isplate

-iznos od 90,76 kn - 12,05 EUR od 02.10.2009. pa do isplate

-iznos od 90,60 kn - 12,02 EUR od 02.11.2009. pa do isplate

-iznos od 91,81 kn - 12,19 EUR od 02.12.2009. pa do isplate

-iznos od 92,71 kn - 12,30 EUR od 02.01.2010. pa do isplate

-iznos od 93,98 kn - 12,47 EUR od 02.02.2010. pa do isplate

-iznos od 93,55 kn - 12,42 EUR od 02.03.2010. pa do isplate

-iznos od 95,80 kn - 12,71 EUR od 02.04.2010. pa do isplate

-iznos od 95,19 kn - 12,63 EUR od 02.05.2010. pa do isplate

-iznos od 95,64 kn - 12,69 EUR od 02.06.2010. pa do isplate

-iznos od 101,76 kn - 13,51 EUR od 06.07.2010. pa do isplate

-iznos od 100,22 kn - 13,30 EUR od 05.08.2010. pa do isplate

-iznos od 105,17 kn - 13,96 EUR od 04.09.2010. pa do isplate

-iznos od 102,50 kn - 13,60 EUR od 06.10.2010. pa do isplate

-iznos od 71,37 kn - 9,47 EUR od 05.11.2010. pa do isplate

-iznos od 75,84 kn - 10,07 EUR od 08.12.2010. pa do isplate

-iznos od 78,06 kn - 10,36 EUR od 06.01.2011. pa do isplate

-iznos od 76,20 kn - 10,11 EUR od 05.02.2011. pa do isplate

-iznos od 76,68 kn - 10,18 EUR od 05.03.2011. pa do isplate

-iznos od 75,11 kn - 9,97 EUR od 06.04.2011. pa do isplate

-iznos od 75,15 kn - 9,97 EUR od 06.05.2011. pa do isplate

-iznos od 41,24 kn - 5,47 EUR od 04.06.2011. pa do isplate

-iznos od 41,51 kn - 5,51 EUR od 07.07.2011. pa do isplate

-iznos od 44,22 kn - 5,87 EUR od 04.08.2011. pa do isplate

-iznos od 43,77 kn - 5,81 EUR od 06.09.2011. pa do isplate

-iznos od 41,34 kn - 5,49 EUR od 06.10.2011. pa do isplate

-iznos od 27,83 kn - 3,69 EUR od 02.11.2008. pa do isplate

-iznos od 35,11 kn - 4,66 EUR od 02.01.2009. pa do isplate

-iznos od 38,52 kn - 5,11 EUR od 02.02.2009. pa do isplate

-iznos od 41,89 kn - 5,56 EUR od 02.03.2009. pa do isplate

-iznos od 31,92 kn - 4,24 EUR od 02.04.2009. pa do isplate

-iznos od 23,52 kn - 3,12 EUR od 02.05.2009. pa do isplate

-iznos od 12,79 kn - 1,70 EUR od 02.06.2009. pa do isplate

-iznos od 0,12 kn - 0,02 EUR od 02.07.2009. pa do isplate

-iznos od 5,44 kn - 0,72 EUR od 02.08.2009. pa do isplate

-iznos od 14,79 kn - 1,96 EUR od 02.09.2009. pa do isplate

-iznos od 5,93 kn - 0,79 EUR od 02.10.2009. pa do isplate

-iznos od 5,10 kn - 0,68 EUR od 02.11.2009. pa do isplate

-iznos od 15,87 kn - 2,11 EUR od 02.12.2009. pa do isplate

-iznos od 24,56 kn - 3,26 EUR od 02.01.2010. pa do isplate

-iznos od 35,85 kn - 4,76 EUR od 02.02.2010. pa do isplate

-iznos od 52,58 kn - 6,98 EUR od 02.04.2010. pa do isplate

-iznos od 48,52 kn - 6,44 EUR od 02.05.2010. pa do isplate

-iznos od 53,19 kn - 7,06 EUR od 02.06.2010. pa do isplate

-iznos od 86,85 kn - 11,53 EUR od 06.07.2010. pa do isplate

-iznos od 97,31 kn - 12,92 EUR od 05.08.2010. pa do isplate

-iznos od 133,58 kn - 17,73 EUR od 04.09.2010. pa do isplate

-iznos od 109,23 kn - 14,50 EUR od 06.10.2010. pa do isplate

-iznos od 96,30 kn - 12,78 EUR od 05.11.2010. pa do isplate

-iznos od 143,59 kn - 19,06 EUR od 08.12.2010. pa do isplate

-iznos od 180,83 kn - 24,00 EUR od 06.01.2011. pa do isplate

-iznos od 157,73 kn - 20,93 EUR od 05.02.2011. pa do isplate

-iznos od 160,87 kn - 21,35 EUR od 03.03.2011. pa do isplate

-iznos od 140,47 kn - 18,64 EUR od 06.04.2011. pa do isplate

-iznos od 163,75 kn - 21,73 EUR od 06.05.2011. pa do isplate

-iznos od 229,68 kn - 30,48 EUR od 04.06.2011. pa do isplate

-iznos od 216,10 kn - 28,68 EUR od 07.07.2011. pa do isplate

-iznos od 324,60 kn - 43,08 EUR od 04.08.2011. pa do isplate

-iznos od 329,18 kn - 43,69 EUR od 06.09.2011. pa do isplate

-iznos od 233,67 kn - 31,01 EUR od 06.10.2011. pa do isplate

-iznos od 242,25 kn - 32,15 EUR od 05.11.2011. pa do isplate

-iznos od 215,49 kn - 28,60 EUR od 07.12.2011. pa do isplate

-iznos od 246,35 kn - 32,70 EUR od 05.01.2012. pa do isplate

-iznos od 260,46 kn - 34,57 EUR od 04.02.2012. pa do isplate

-iznos od 259,47 kn - 34,44 EUR od 06.03.2012. pa do isplate

-iznos od 250,94 kn - 33,31 EUR od 05.04.2012. pa do isplate

-iznos od 254,72 kn - 33,81 EUR od 05.05.2012. pa do isplate

-iznos od 260,80 kn - 34,61 EUR od 06.06.2012. pa do isplate

-iznos od 252,66 kn - 33,53 EUR od 05.07.2012. pa do isplate

-iznos od 257,18 kn - 34,13 EUR od 04.08.2012. pa do isplate

-iznos od 249,80 kn - 33,15 EUR od 02.09.2012. pa do isplate

-iznos od 239,93 kn - 31,84 EUR od 04.10.2012. pa do isplate

-iznos od 253,17 kn - 33,60 EUR od 07.11.2012. pa do isplate

-iznos od 247,38 kn - 32,83 EUR od 07.12.2012. pa do isplate

-iznos od 255,70 kn - 33,94 EUR od 05.01.2013. pa do isplate

-iznos od 239,18 kn - 31,74 EUR od 06.02.2013. pa do isplate

-iznos od 246,25 kn - 32,68 EUR od 06.03.2013. pa do isplate

-iznos od 253,83 kn - 33,69 EUR od 05.04.2013. pa do isplate

-iznos od 243,91 kn - 32,37 EUR od 07.05.2013. pa do isplate

-iznos od 225,24 kn - 29,89 EUR od 06.06.2013. pa do isplate

-iznos od 218,92 kn - 29,06 EUR od 04.07.2013. pa do isplate

-iznos od 225,18 kn - 29,89 EUR od 07.08.2013. pa do isplate

-iznos od 237,25 kn - 31,49 EUR od 05.09.2013. pa do isplate

-iznos od 248,37 kn - 32,96 EUR od 05.10.2013. pa do isplate

-iznos od 244,21 kn - 32,41 EUR od 08.11.2013. pa do isplate

-iznos od 249,03 kn - 33,05 EUR od 06.12.2013. pa do isplate

-iznos od 241,60 kn - 32,07 EUR od 09.01.2014. pa do isplate

-iznos od 116,08 kn - 15,41 EUR od 06.02.2014. pa do isplate

-iznos od 119,57 kn - 15,87 EUR od 06.03.2014. pa do isplate

-iznos od 116,58 kn - 15,47 EUR od 05.04.2014. pa do isplate

-iznos od 113,52 kn - 15,07 EUR od 08.05.2014. pa do isplate

-iznos od 108,47 kn - 14,40 EUR od 07.06.2014. pa do isplate

-iznos od 113,38 kn - 15,05 EUR od 04.07.2014. pa do isplate

-iznos od 117,88 kn - 15,65 EUR od 07.08.2014. pa do isplate

-iznos od 122,42 kn - 16,25 EUR od 04.09.2014. pa do isplate

-iznos od 125,20 kn - 16,62 EUR od 04.10.2014. pa do isplate

-iznos od 129,12 kn - 17,14 EUR od 06.11.2014. pa do isplate

-iznos od 132,16 kn - 17,54 EUR od 05.12.2014. pa do isplate

-iznos od 133,58 kn - 17,73 EUR od 09.01.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 06.02.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 06.03.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 04.04.2015. pa do isplate

-iznos od 133,86 kn - 17,77 EUR od 07.05.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 04.06.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 08.07.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 08.08.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 04.09.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 06.10.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 05.11.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 05.12.2015. pa do isplate

-iznos od 133,84 kn - 17,76 EUR od 09.01.2016. pa do isplate

-iznos od 133,83 kn - 17,76 EUR od 04.02.2016. pa do isplate

-iznos od 220,45 kn - 29,26 EUR od 04.03.2016. pa do isplate

-iznos od 200,66 kn - 26,63 EUR od 06.04.2016. pa do isplate

-iznos od 194,72 kn - 25,84 EUR od 06.05.2016. pa do isplate

-iznos od 188,16 kn - 24,97 EUR od 04.06.2016. pa do isplate

-iznos od 208,00 kn - 27,61 EUR od 06.07.2016. pa do isplate

-iznos od 204,29 kn - 27,11 EUR od 04.08.2016. pa do isplate

-iznos od 192,43 kn - 25,54 EUR od 06.09.2016. pa do isplate

-iznos od 198,71 kn - 26,37 EUR od 06.10.2016. pa do isplate

-iznos od 211,26 kn - 28,04 EUR od 05.11.2016. pa do isplate

-iznos od 213,78 kn - 28,37 EUR od 07.12.2016. pa do isplate

-iznos od 224,57 kn - 29,81 EUR od 06.01.2017. pa do isplate

-iznos od 216,17 kn - 28,69 EUR od 02.02.2017. pa do isplate

-iznos od 213,75 kn - 28,37 EUR od 04.03.2017. pa do isplate

-iznos od 211,02 kn - 28,01 EUR od 06.04.2017. pa do isplate

-iznos od 204,25 kn - 27,11 EUR od 05.05.2017. pa do isplate

-iznos od 189,63 kn - 25,17 EUR od 06.06.2017. pa do isplate

-iznos od 242,78 kn - 32,22 EUR od 06.07.2017. pa do isplate

-iznos od 98,29 kn - 13,05 EUR od 04.08.2017. pa do isplate

-iznos od 225,58 kn - 29,94 EUR od 06.09.2017. pa do isplate

-iznos od 63,85 kn - 8,47 EUR od 05.10.2017. pa do isplate

-iznos od 143,98 kn - 19,11 EUR od 07.11.2017. pa do isplate

-iznos od 143,14 kn - 19,00 EUR od 07.12.2017. pa do isplate

-iznos od 139,52 kn - 18,52 EUR od 02.01.2018. pa do isplate

-iznos od 134,66 kn - 17,87 EUR od 02.02.2018. pa do isplate

-iznos od 144,84 kn - 19,22 EUR od 06.03.2018. pa do isplate

-iznos od 123,59 kn - 16,40 EUR od 06.04.2018. pa do isplate

-iznos od 107,09 kn - 14,21 EUR od 05.05.2018. pa do isplate

-iznos od 138,91 kn - 18,44 EUR od 02.06.2018. pa do isplate

-iznos od 132,10 kn - 17,53 EUR od 05.07.2018. pa do isplate

-iznos od 135,54 kn - 17,99 EUR od 04.08.2018. pa do isplate

-iznos od 161,46 kn - 21,43 EUR od 06.09.2018. pa do isplate

-iznos od 156,44 kn - 20,76 EUR od 04.10.2018. pa do isplate

-iznos od 148,65 kn - 19,73 EUR od 07.11.2018. pa do isplate

-iznos od 154,36 kn - 20,49 EUR od 08.12.2018. pa do isplate

-iznos od 162,56 kn - 21,58 EUR od 05.01.2019. pa do isplate

-iznos od 147,78 kn - 19,61 EUR od 06.02.2019. pa do isplate

-iznos od 154,77 kn - 20,54 EUR od 06.03.2019. pa do isplate

-iznos od 166,93 kn - 22,16 EUR od 05.04.2019. pa do isplate

-iznos od 149,17 kn - 19,80 EUR od 07.05.2019. pa do isplate

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 29.12.2022. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.869,27 eur/21.618,51 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana 7. lipnja 2023.g. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

V Odbija se istaknuti prigovor radi prijeboja za iznos od 1.498,69 eur/11.291,90 kn (1.731,16 chf) sa pripadajućim zateznim kamatama.«

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma riješeno da se tužba smatra povučenom za iznos od 6.531,94 kn i pripadajuće zatezne kamate.

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica, iz sadržaja koje je razvidno da je pobija u dijelu pod točkama I, II, III u dosuđujućem dijelu, IV i V izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud u donošenju pobijane odluke pod točkama I, II, IV i V izreke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer ona u tome dijelu nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda u tome dijelu ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. Prvostupanjski sud u donošenju presude u naprijed navedenom dijelu nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet zahtjeva je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu kako su to označene u izreci pobijane presude pod točkom I., a nesporno sklopljenog između stranaka 30. svibnja 2006., i to tuženice, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnice kredita, za iznos kredita od 28.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženice na dan puštanja kredita u tečaj (dalje: ugovor o kreditu) te isplata preplaćenih kamata na temelju otplaćenog kredita budući da je odredbom članka 8. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u visini od 4,750% godišnje, promjenjiva u skladu s važećim odlukama kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se prema stavu tužiteljice radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

7. Tuženica je istaknula prigovor radi prebijanja.

8. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatu te je ocijenio neosnovanim tuženičin prigovor radi prebijanja.

9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.

10. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

11. Nije sporno da je ugovor o kreditu sklopila tužiteljica kao fizička osoba za kupnju nekretnine, a što proizlazi i iz sadržaja predmetnog ugovora pročitanog kao dokaz tijekom prvostupanjskog postupka. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužiteljica ugovor o kreditu sklopila u svrhu dobivanja novčanih sredstava radi djelovanja na tržištu u svrhe namijenjene njenoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a ne u svrhu svojih privatnih potrošačkih potreba tako da tužiteljica ima status potrošača u smislu ZZP/03. Tuženica nije dokazala da tužiteljica ne bi bila potrošač, a teret dokaza toga je na tuženici. Na žalbena elaboriranja tuženici valja i ukazati da je tužiteljica saslušana i na pravno odlučne činjenice iz kojih nedvojbeno proizlazi njen status potrošača, a ročištu za saslušanje tužiteljice nazočio je i punomoćnik tuženice pa su nejasni i protivni stanju spisa žalbeni navodi kako se "bez saslušanja tužitelja, ne može utvrditi stvarna svrha sklapanja predmetnog ugovora o kreditu".

12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03, dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članka 96. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07).

13. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u presudi broj C 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

15. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

16. Tuženica kao trgovac u ovom postupku nije dokazala da se o predmetnim pojedinim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, a takvo što ne proizlazi niti iz iskaza tužiteljice niti iz iskaza svjedoka RC, čije je iskaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

17. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije u odlukama broj C-81/19 od 9. srpnja 2020., C-243/20 od 21. prosinca 2021. i C-452/18 od 9. srpnja 2020., koje ujedno i interpretira u žalbi.

18. Vezano za žalbene navode tuženice valja i odgovoriti da su posljedice svrhe zaštite prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13/EEZ) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako je u predmetu broj C-421/14 Banco Primus Sud EU protumačio odredbu članka 6. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

19. Na žalbene navode tuženice kojima predlaže ovome drugostupanjskom sudu podnijeti zahtjev za tumačenje prava Sudu Europske unije i predlaže postaviti pitanja koja je konkretizirala tijekom postupka valja odgovoriti da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva za tumačenje europskog prava navedenom Sudu niti za postavljanje prethodnih pitanja. Prema praksi Suda Europske unije kada protiv odluke nacionalnog suda nema pravnog lijeka, taj je sud načelno dužan uputiti prethodno pitanje tom sudu ako se u predmetu koji je pred njim u tijeku pojavi pitanje koje se odnosi na tumačenje prava Unije. Nacionalni sud posljednje instance može se osloboditi te obveze ako su ispunjene ove pretpostavke: 1) ako utvrdi da odgovor na postavljeno pitanje nije relevantan, 2) da je predmetna odredba prava Unije već bila predmet tumačenja Suda ili 3) da je pravilno tumačenje prava Unije tako očito da ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji. Kada je riječ o relevantnosti zahtjeva za prethodnu odluku, sudovi posljednje instance imaju istu diskrecijsku ovlast kao i svi drugi nacionalni sudovi što se tiče odlučivanja je li im za donošenje vlastite odluke nužna odluka o određenom pitanju prava Unije. Stoga ti sudovi nisu dužni postaviti prethodno pitanje o tumačenju prava Unije koje se pred njima pojavilo ako pitanje nije bitno, to jest u slučaju kada odgovor na to pitanje, koji god on bio, ne bi mogao imati nikakav utjecaj na rješavanje spora. Ne samo da u takvom slučaju nacionalni sudovi nisu dužni uputiti zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije, nego je relevantnost zahtjeva nužan preduvjet za njegovu dopuštenost. Drugim riječima, ako odgovor Suda Europske unije neće imati bitan utjecaj na končan ishod postupka, taj će se sud oglasiti nenadležnim i neće donijeti odluku o zahtjevu nacionalnog suda. Pozivajući se na svoju raniju praksu, i to na presudu Cilfit i kasnije presude, Sud Europske unije obrazlažući funkcioniranje mehanizma prethodnog postupka, navodi da su funkcija nacionalnih sudova i Suda Europske unije jasno razgraničene i samo je nacionalni sud ovlašten utvrditi i ocijeniti činjenice iz glavnog postupka te tumačiti i primijeniti nacionalno pravo. Isto tako, isključivo je na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uvažavajući posebnosti predmeta, ocijeni nužnost i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Obzirom na sve navedeno, a imajući u vidu i da iz prijedloga proizlazi kako odredba o valutnoj klauzuli nije niti mogla biti predmetom ispitivanja nedopuštenosti na način kako je to bila prema naprijed navedenim presudama nacionalnih sudova u kolektivnom postupku, čime zapravo pokušava u ovom parničnom postupku preispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćnih odluka, a što nije dopušteno, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da relevantnost pitanja za koje tuženica ukazuje da bi ovaj sud trebao uputiti prethodno pitanje Sudu Europske unije nije takva da bi, uz sve naprijed navedeno u odnosu na primjenu materijalnog prava, uključujući i primjenu relevantnog prava Unije, odgovor na njih imao pravno odlučnog značaja na odluku u ovom konkretnom predmetu. Radi toga ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prijedlog tuženice za upućivanjem prethodnog pitanja Sudu Europske unije nije osnovan. Radi navedenog pravilno i prvostupanjski sud nije podnio zahtjev za tumačenje prava Sudu Europske unije prema prijedlogu tuženice.

20. Predmetni ugovor o kreditu je nesporno u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

21. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF kao u ugovoru o kreditu na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

22. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članaka 1111. i 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Visina zahtjeva tužiteljice za isplatom je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem.

25. Prema odredbi članka 323. stavka 2. ZOO ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

26. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je prvostupanjski sud po tuženici istaknuti prigovor radi prebijanja ocijenio neosnovanim. Naime, tuženica nema pravo na isplatu potraživanja radi kojeg je istaknula prigovor radi prijeboja jer plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila što bi bila u obvezi vraćati, a niti za to potraživanje sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi postoji pravni osnov te tuženica na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje predmetnog ugovora s predmetnim ništetnim ugovornim odredbama ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice niti može ostvarivati koristi iz svog nezakonitog postupanja. Konačno, ne štiti je niti kolektivna tužba za zaštitu potrošača.

27. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“. Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

28. Prvostupanjski sud pravilno nije priznao nadoknadu troškova postupka tuženici koja u parnici nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP), kao što joj pravilno nije priznao niti nadoknadu troškova parničnog postupka u svezi povučenog dijela zahtjeva. Naime, tužiteljica je tijekom parnice zahtjev za isplatom smanjila za iznos od 866,94 eura/6.531,94 kn, dakle za taj iznos je povučena tužba, međutim u svezi tog dijela tužbe tuženici nije nastao nikakav poseban trošak, a propisana visina nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je po visini ista i za prvotno postavljeni zahtjev za isplatu i za zahtjev nakon smanjenja tužbenog zahtjeva (djelomičnog povlačenja tužbe).

29. Međutim, u donošenju odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom III izreke i to u dijelu kojim je tuženici naloženo tužiteljici platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 2.869,27 eura (21.618,51 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. lipnja 2023. do isplate prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer ta odluka ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -proč. tekst, 25/13. i 89/14.) u svezi članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19.).

30. Naime, odluka o troškovima postupka dosuđenih tužiteljici nema razloge o tome koji iznos je za vrijednost jednog boda primijenio prvostupanjski sud pri izračunu nagrade za zastupanje po punomoćnici odvjetnici, niti ima razloge o tome temeljem čega je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljici nastao trošak pristojbi na tužbu i presudu u visini koju joj je dosudio.

31. Radi svega navedenog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda, a na temelju članka 369. stavka 1. ZPP kao u rješenju ovog suda pod točkom I. izreke.

32. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u odnosu na kojeg je pobijana presuda ukinuta i pri tome otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano pa i tako što će iznijeti razloge o vrijednosti jednog boda koju je primijenio pri dosudi troškova nagrade za zastupanje tužiteljice po punomoćnici odvjetnici i da li je tužiteljici nastao trošak za sudske pristojbe na tužbu i presudu i u kojem iznosu (plaćeni iznos).

33. Odluka pod točkom II. izreke rješenja ovog suda temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. i 4. ZPP.

34. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom III izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

U Sisku 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek