Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-689/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marijanke Salopek predsjednice vijeća, Ivana Stipčića suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-2163/2019-32 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-2163/2019-32 od 22. travnja 2024. pod točkama II., III., IV. (pogrešno označena kao točka VI.) i V. izreke.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51400607- 5102953183 sklopljen između ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., 51000 Rijeka, Jadranski trg 3 a, žiro račun broj 2402006- 1031262160, matični broj [matični broj] (u daljnjem tekstu: Banka) i 1005962383349, [obrt], 22000 [adresa] (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) i 2112963383312, CŽ, [adresa] (u daljnjem tekstu: Jamci-platci), u [adresa] dana 14.04.2006. (četrnaesti travanj dvijetisuće šeste) godine.“
II. Nalaže s tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 217,66 EUR / 1.639,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama od uplate pojedinog iznosa od:
- 2,20 EUR / 16,56 kn tekućim od 06.03.2009. do isplate,
- 3,27 EUR / 24,63 kn tekućim od 09.04.2009. do isplate,
- 6,46 EUR / 48,70 kn tekućim od 07.05.2009. do isplate,
- 6,41 EUR / 48,33 kn tekućim od 09.06.2009. do isplate,
- 6,37 EUR / 47,96 kn tekućim od 13.07.2009. do isplate,
- 6,32 EUR / 47,59 kn tekućim od 12.08.2009. do isplate,
- 6,27 EUR / 47,21 kn tekućim od 11.09.2009. do isplate,
- 6,22 EUR / 46,84 kn tekućim od 12.10.2009. do isplate,
- 6,17 EUR / 46,47 kn tekućim od 11.11.2009. do isplate,
- 6,11 EUR / 46,06 kn tekućim od 15.12.2009. do isplate,
- 6,06 EUR / 45,68 kn tekućim od 07.01.2010. do isplate,
- 6,01 EUR / 45,27 kn tekućim od 08.02.2010. do isplate,
- 5,95 EUR / 44,85 kn tekućim od 09.03.2010. do isplate,
- 5,90 EUR / 44,48 kn tekućim od 07.04.2010. do isplate,
- 5,85 EUR / 44,06 kn tekućim od 10.05.2010. do isplate,
- 5,80 EUR / 43,69 kn tekućim od 02.06.2010. do isplate,
- 5,74 EUR / 43,27 kn tekućim od 06.07.2010. do isplate,
- 5,68 EUR / 42,81 kn tekućim od 10.08.2010. do isplate,
- 5,63 EUR / 42,39 kn tekućim od 08.09.2010. do isplate,
- 5,57 EUR / 41,97 kn tekućim od 07.10.2010. do isplate,
- 5,51 EUR / 41,51 kn tekućim od 04.11.2010. do isplate,
- 5,45 EUR / 41,09 kn tekućim od 03.12.2010. do isplate,
- 5,39 EUR / 40,63 kn tekućim od 04.01.2011. do isplate,
- 5,33 EUR / 40,17 kn tekućim od 09.02.2011. do isplate,
- 5,28 EUR / 39,75 kn tekućim od 05.03.2011. do isplate,
- 5,21 EUR / 39,28 kn tekućim od 08.04.2011. do isplate,
- 5,09 EUR / 38,77 kn tekućim od 07.06.2011. do isplate,
- 5,02 EUR / 37,85 kn tekućim od 06.07.2011. do isplate,
- 4,96 EUR / 37,38 kn tekućim od 08.08.2011. do isplate,
- 4,90 EUR / 36,92 kn tekućim od 07.09.2011. do isplate,
- 4,84 EUR / 36,45 kn tekućim od 06.10.2011. do isplate,
- 2,53 EUR / 19,06 kn tekućim od 08.11.2011. do isplate,
- 2,50 EUR / 18,83 kn tekućim od 08.12.2011. do isplate,
- 2,46 EUR / 18,55 kn tekućim od 08.01.2012. do isplate,
- 2,42 EUR / 18,23 kn tekućim od 08.02.2012. do isplate,
- 2,38 EUR / 17,95 kn tekućim od 09.03.2012. do isplate,
- 2,35 EUR / 17,72 kn tekućim od 05.04.2012. do isplate,
- 2,31 EUR / 17,39 kn tekućim od 08.05.2012. do isplate,
- 2,28 EUR / 17,16 kn tekućim od 07.06.2012. do isplate,
- 2,24 EUR / 16,84 kn tekućim od 06.07.2012. do isplate,
- 2,20 EUR / 16,56 kn tekućim od 06.08.2012. do isplate,
- 2,16 EUR / 16,28 kn tekućim od 06.09.2012. do isplate,
- 2,12 EUR / 16,00 kn tekućim od 10.10.2012. do isplate,
- 2,08 EUR / 15,68 kn tekućim od 08.11.2012. do isplate,
- 2,04 EUR / 15,40 kn tekućim od 07.12.2012. do isplate,
- 2,00 EUR / 15,07 kn tekućim od 08.01.2013. do isplate,
- 1,96 EUR / 14,75 kn tekućim od 08.02.2013. do isplate,
- 1,92 EUR / 14,47 kn tekućim od 05.03.2013. do isplate,
- 1,88 EUR / 14,15 kn tekućim od 02.04.2013. do isplate,
- 1,71 EUR / 12,89 kn tekućim od 29.04.2013. do isplate,
koje se obračunavaju do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže s tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.604,06 EUR / 27.155,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama od uplate pojedinog iznosa od:
- 3,39 EUR / 25,54 kn tekućim od 06.11.2008. do isplate,
- 0,93 EUR / 6,99 kn tekućim od 08.12.2008. do isplate,
- 8,50 EUR / 64,02 kn tekućim od 09.01.2009. do isplate,
- 11,50 EUR / 86,61 kn tekućim od 06.02.2009. do isplate,
- 12,74 EUR / 95,97 kn tekućim od 06.03.2009. do isplate,
- 7,74 EUR / 58,29 kn tekućim od 09.04.2009. do isplate,
- 8,32 EUR / 62,68 kn tekućim od 07.05.2009. do isplate,
- 6,34 EUR / 47,80 kn tekućim od 09.06.2009. do isplate,
- 0,64 EUR / 4,85 kn tekućim od 08.07.2009. do isplate,
- 6,11 EUR / 46,05 kn tekućim od 13.07.2009. do isplate,
- 4,71 EUR / 35,49 kn tekućim od 12.08.2009. do isplate,
- 6,69 EUR / 50,44 kn tekućim od 11.09.2009. do isplate,
- 4,70 EUR / 35,44 kn tekućim od 12.10.2009. do isplate,
- 6,07 EUR / 45,77 kn tekućim od 11.11.2009. do isplate,
- 5,82 EUR / 43,86 kn tekućim od 15.12.2009. do isplate,
- 9,07 EUR / 68,37 kn tekućim od 07.01.2010. do isplate,
- 11,46 EUR / 86,37 kn tekućim od 08.02.2010. do isplate,
- 11,27 EUR / 84,88 kn tekućim od 09.03.2010. do isplate,
- 15,18 EUR / 114,34 kn tekućim od 07.04.2010. do isplate,
- 17,42 EUR / 131,25 kn tekućim od 10.05.2010. do isplate,
- 16,65 EUR / 125,46 kn tekućim od 02.06.2010. do isplate,
- 26,08 EUR / 196,49 kn tekućim od 06.07.2010. do isplate,
- 20,89 EUR / 157,42 kn tekućim od 10.08.2010. do isplate,
- 35,00 EUR / 263,71 kn tekućim od 08.09.2010. do isplate,
- 28,88 EUR / 217,60 kn tekućim od 07.10.2010. do isplate,
- 24,15 EUR / 181,98 kn tekućim od 04.11.2010. do isplate,
- 34,56 EUR / 260,37 kn tekućim od 03.12.2010. do isplate,
- 44,25 EUR / 333,43 kn tekućim od 04.01.2011. do isplate,
- 36,51 EUR / 275,06 kn tekućim od 09.02.2011. do isplate,
- 37,29 EUR / 280,95 kn tekućim od 05.03.2011. do isplate,
- 34,21 EUR / 257,78 kn tekućim od 08.04.2011. do isplate,
- 40,01 EUR / 301,49 kn tekućim od 07.05.2011. do isplate,
- 50,56 EUR / 380,97 kn tekućim od 07.06.2011. do isplate,
- 48,79 EUR / 367,62 kn tekućim od 06.07.2011. do isplate,
- 0,02 EUR / 0,15 kn tekućim od 11.07.2011. do isplate,
- 0,47 EUR / 3,56 kn tekućim od 01.08.2011. do isplate,
- 73,21 EUR / 551,57 kn tekućim od 08.08.2011. do isplate,
- 55,00 EUR / 414,40 kn tekućim od 07.09.2011. do isplate,
- 51,13 EUR / 385,25 kn tekućim od 06.10.2011. do isplate,
- 49,15 EUR / 370,33 kn tekućim od 08.11.2011. do isplate,
- 48,56 RUR / 365,85 kn tekućim od 08.12.2011. do isplate,
- 53,01 EUR / 399,44 kn tekućim od 08.01.2012. do isplate,
- 56,19 EUR / 423,39 kn tekućim od 08.02.2012. do isplate,
- 56,12 EUR / 422,87 kn tekućim od 09.03.2012. do isplate,
- 54,48 EUR / 410,49 kn tekućim od 05.04.2012. do isplate,
- 55,66 EUR / 419,40 kn tekućim od 08.05.2012. do isplate,
- 57,06 EUR / 429,91 kn tekućim od 07.06.2012. do isplate,
- 54,93 EUR / 413,86 kn tekućim od 06.07.2012. do isplate,
- 55,75 EUR / 420,07 kn tekućim od 06.08.2012. do isplate,
- 54,09 EUR / 407,54 kn tekućim od 06.09.2012. do isplate,
- 52,84 EUR / 398,12 kn tekućim od 10.10.2012. do isplate,
- 55,34 EUR / 416,97 kn tekućim od 08.11.2012. do isplate,
- 54,49 EUR / 410,54 kn tekućim od 07.12.2012. do isplate,
- 55,69 EUR / 419,63 kn tekućim od 08.01.2013. do isplate,
- 52,56 EUR / 396,04 kn tekućim od 08.02.2013. do isplate,
- 53,52 EUR / 403,24 kn tekućim od 05.03.2013. do isplate,
- 54,86 EUR / 413,36 kn tekućim od 02.04.2013. do isplate,
- 1.813,50 EUR /13.663,78 kn tekućim od 29.04.2013. do isplate,
koje se obračunavaju do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VI. Odbija se kao neosnovan procesni prigovor radi prijeboja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 121,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 0,07 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,
- 0,36 EUR od 10.06.2006. pa do isplate,
- 0,00 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,
- 0,64 EUR od 04.07.2006. pa do isplate,
- 0,86 EUR od 09.08.2006. pa do isplate,
- 0,01 EUR od 07.09.2006. pa do isplate,
- 0,53 EUR od 07.10.2006. pa do isplate,
- 1,16 EUR od 09.11.2006. pa do isplate,
- 0,81 EUR od 09.12.2006. pa do isplate,
- 2,62 EUR od 06.01.2007. pa do isplate,
- 2,15 EUR od 08.02.2007. pa do isplate,
- 2,46 EUR od 08.03.2007. pa do isplate,
- 3,76 EUR od 07.04.2007. pa do isplate,
- 6,49 EUR od 09.05.2007. pa do isplate,
- 6,65 EUR od 07.06.2007. pa do isplate,
- 8,45 EUR od 10.07.2007. pa do isplate,
- 6,82 EUR od 09.08.2007. pa do isplate,
- 6,38 EUR od 08.09.2007. pa do isplate,
- 8,45 EUR od 10.10.2007. pa do isplate,
- 7,45 EUR od 09.11.2007. pa do isplate,
- 7,70 EUR od 11.12.2007. pa do isplate,
- 5,16 EUR od 09.01.2008. pa do isplate,
- 5,11 EUR od 07.02.2008. pa do isplate,
- 1,33 EUR od 07.03.2008. pa do isplate,
- 2,61 EUR od 09.04.2008. pa do isplate,
- 6,42 EUR od 09.05.2008. pa do isplate,
- 5,43 EUR od 10.06.2008. pa do isplate,
- 5,57 EUR od 09.07.2008. pa do isplate,
- 7,50 EUR od 09.08.2008. pa do isplate,
- 6,57 EUR od 10.09.2008. pa do isplate,
- 1,78 EUR od 08.10.2008. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
te da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.
V. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 2.165,42 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«
2. Protiv navedene presude pod točkama II., III., IV. (koju je točku izreke prvostupanjski sud očitom pogreškom u pisanju označio kao točku VI., što u svako doba može ispraviti) i V. izreke pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet zahtjeva o kojem je odlučeno presudom u pobijanom dijelu je isplata preplaćenih kamata na temelju u cijelosti otplaćenog ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102953183 od 14. travnja 2006. sklopljenog između stranaka kojim je tuženica kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 23.490,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan isplate kredita (dalje: ugovor o kreditu), budući da je odredbom članka 8. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u visini od 5,49% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukama kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.
7. Tuženica je istaknula prigovor radi prebijanja.
8. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu te je utvrdio da ne postoji potraživanje tuženice iz istaknutog prigovora radi prebijanja.
9. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu zato jer ona nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda u pobijanom dijelu ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.
10. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.
11. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom.
12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03, dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članka 96. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07).
13. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
14. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u presudi broj C 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.
15. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
16. Tuženica kao trgovac u ovom postupku nije dokazala da se o predmetnim pojedinim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, a takvo što ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja niti iz iskaza svjedoka GŽ, čije je iskaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio.
17. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužitelju i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije u odluci broj C-452/18, koju ujedno i interpretira u žalbi.
18. Vezano za žalbene navode tuženice valja i odgovoriti da su posljedice svrhe zaštite prema Direktivi 93/13/EEZ te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako je u predmetu broj C-421/14 Banco Primus Sud EU protumačio odredbu članka 6. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.
19. Predmetni ugovor o kreditu je nesporno u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
20. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF kao u ugovoru o kreditu na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
21. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članaka 1111. i 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
22. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
23. Visina zahtjeva tužitelja za isplatom je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem.
24. Prema odredbi članka 323. stavka 2. ZOO ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
25. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji potraživanje tuženice iz istaknutog prigovora radi prebijanja i ocijenio ga neosnovanim. Naime, tuženica nema pravo na isplatu potraživanja radi kojeg je istaknula prigovor radi prijeboja jer plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio što bi bio obvezan vraćati, a niti za to potraživanje sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi postoji pravni osnov te tuženica na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje predmetnog ugovora s predmetnim ništetnim ugovornim odredbama ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja niti može ostvarivati koristi iz svog nezakonitog postupanja. Konačno, ne štiti je niti kolektivna tužba za zaštitu potrošača.
26. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništavosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 13. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku podnesena 13. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.
27. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio da tuženica tužitelju koji je u cijelosti uspio u parnici nadoknadi troškove parničnog postupka, slijedom čega pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženici koja u parnici nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP). Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužitelju donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23, dalje: Tarifa) navedenog u pobijanoj odluci, a koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (Tbr.
52. stavak 3. Tarife koji propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka) pa tako i u odnosu na vrijednost boda, a sve u granicama postavljenog zahtjeva, dok suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.
28. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.
29. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe. Odgovor na žalbu nije radnja potrebna za vođenje ove parnice pa tužitelju ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude ovog suda (članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP).
30. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom I. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.
U Sisku 24. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek