Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž -176/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu-Umago, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-909/2024-48 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-909/2024-48 od 3. siječnja 2025. pod točkom I izreke, pod točkom II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.108,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom III izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-909/2024-48 od 3. siječnja 2025. odlučeno je:
'' I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.073,20 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od: 2,22 EUR od 11.9.2007. do isplate, 2,59 EUR od 23.10.2007. do isplate, 0,34 EUR od 3.12.2007. do isplate, 0,17 EUR od 2.1.2008. do isplate, 6,16 EUR od 1.2.2008. do isplate, 39,09 EUR od 1.2.2008. do isplate, 39,34 EUR od 29.2.2008. do isplate, 8,42 EUR od 29.2.2008. do isplate, 89,28 EUR od 31.3.2008. do isplate, 13,21 EUR od 31.3.2008. do isplate, 87,03 EUR od 30.4.2008. do isplate, 5,43 EUR od 30.4.2008. do isplate, 86,10 EUR od 2.6.2008. do isplate, 2,36 EUR od 2.6.2008. do isplate, 87,11 EUR od 30.6.2008. do isplate, 6,15 EUR od 30.6.2008. do isplate, 85,48 EUR od 31.7.2008. do isplate, 0,58 EUR od 31.7.2008. do isplate, 85,50 EUR od 1.9.2008. do isplate, 0,86 EUR od 1.9.2008. do isplate, 86,61 EUR od 1.10.2008. do isplate, 5,03 EUR od 1.10.2008. do isplate, 93,32 EUR od 31.10.2008. do isplate, 29,18 EUR od 31.10.2008. do isplate, 89,71 EUR od 2.12.2008. do isplate, 16,57 EUR od 2.12.2008. do isplate, 105,41 EUR od 31.12.2008. do isplate, 33,41 EUR od 31.12.2008. do isplate, 106,36 EUR od 2.2.2009. do isplate, 36,67 EUR od 2.2.2009. do isplate, 106,74 EUR od 2.3.2009. do isplate, 38,14 EUR od 2.3.2009. do isplate, 105,38 EUR od 31.3.2009. do isplate, 34,11 EUR od 31.3.2009. do isplate, 105,54 EUR od 30.4.2009. do isplate, 34,89 EUR od 30.4.2009. do isplate, 103,51 EUR od 1.6.2009. do isplate, 28,71 EUR od 1.6.2009. do isplate, 102,00 EUR od 30.6.2009. do isplate, 24,16 EUR od 30.6.2009. do isplate, 102,30 EUR od 31.7.2009. do isplate, 25,38 EUR od 31.7.2009. do isplate, 102,97 EUR od 31.8.2009. do isplate, 27,79 EUR od 31.8.2009. do isplate, 102,81 EUR od 30.9.2009. do isplate, 27,59 EUR od 30.9.2009. do isplate, 101,96 EUR od 2.11.2009. do isplate, 25,17 EUR od 2.11.2009. do isplate, 103,30 EUR od 30.11.2009. do isplate, 29,73 EUR od 30.11.2009. do isplate, 104,35 EUR od 31.12.2009. do isplate, 33,40 EUR od 31.12.2009. do isplate, 105,87 EUR od 1.2.2010. do isplate, 38,62 EUR od 1.2.2010. do isplate, 105,41 EUR od 1.3.2010. do isplate, 37,43 EUR od 1.3.2010. do isplate, 107,50 EUR od 31.3.2010. do isplate, 44,51 EUR od 31.3.2010. do isplate, 106,98 EUR od 30.4.2010. do isplate, 43,18 EUR od 30.4.2010. do isplate, 107,69 EUR od 31.5.2010. do isplate, 45,81 EUR od 31.5.2010. do isplate, 114,60 EUR od 30.6.2010. do isplate, 68,47 EUR od 30.6.2010. do isplate, 113,04 EUR od 2.8.2010. do isplate, 63,83 EUR od 2.8.2010. do isplate, 117,32 EUR od 31.8.2010. do isplate, 78,10 EUR od 31.8.2010. do isplate, 115,69 EUR od 30.9.2010. do isplate, 73,20 EUR od 30.9.2010. do isplate, 113,13 EUR od 2.11.2010. do isplate, 65,29 EUR od 2.11.2010. do isplate, 118,15 EUR od 1.12.2010. do isplate, 82,04 EUR od 1.12.2010. do isplate, 109,55 EUR od 31.12.2010. do isplate, 104,53 EUR od 31.12.2010. do isplate, 104,86 EUR od 14.2.2011. do isplate, 87,43 EUR od 14.2.2011. do isplate, 106,80 EUR od 1.3.2011. do isplate, 95,21 EUR od 1.3.2011. do isplate, 104,86 EUR od 31.3.2011. do isplate, 88,43 EUR od 31.3.2011. do isplate, 105,06 EUR od 30.4.2011. do isplate, 89,70 EUR od 30.4.2011. do isplate, 112,59 EUR od 31.5.2011. do isplate, 118,57 EUR od 31.5.2011. do isplate, 113,19 EUR od 30.6.2011. do isplate, 121,42 EUR od 30.6.2011. do isplate, 119,42 EUR od 1.8.2011. do isplate, 145,59 EUR od 1.8.2011. do isplate, 116,01 EUR od 31.8.2011. do isplate, 133,24 EUR od 31.8.2011. do isplate, 112,28 EUR od 30.9.2011. do isplate, 119,71 EUR od 30.9.2011. do isplate, 81,47 EUR od 31.10.2011. do isplate, 121,05 EUR od 31.10.2011. do isplate, 81,15 EUR od 30.11.2011. do isplate, 120,01 EUR od 30.11.2011. do isplate, 82,26 EUR od 31.12.2011. do isplate, 126,68 EUR od 31.12.2011. do isplate, 83,21 EUR od 31.1.2012. do isplate, 132,49 EUR od 31.1.2012. do isplate, 83,24 EUR od 29.2.2012. do isplate, 133,30 EUR od 29.2.2012. do isplate, 82,37 EUR od 31.3.2012. do isplate, 129,34 EUR od 31.3.2012. do isplate, 82,74 EUR od 30.4.2012. do isplate, 132,08 EUR od 30.4.2012. do isplate, 82,96 EUR od 31.5.2012. do isplate, 133,97 EUR od 31.5.2012. do isplate, 82,25 EUR od 30.6.2012. do isplate, 130,90 EUR od 30.6.2012. do isplate, 82,27 EUR od 31.7.2012. do isplate, 131,75 EUR od 31.7.2012. do isplate, 81,71 EUR od 31.8.2012. do isplate, 129,45 EUR od 31.8.2012. do isplate, 80,66 EUR od 1.10.2012. do isplate, 124,52 EUR od 1.10.2012. do isplate, 81,51 EUR od 31.10.2012. do isplate, 129,94 EUR od 31.10.2012. do isplate, 81,04 EUR od 17.12.2012. do isplate, 128,09 EUR od 17.12.2012. do isplate, 80,14 EUR od 15.2.2013. do isplate, 80,00 EUR od 15.2.2013. do isplate, 124,00 EUR od 15.2.2013. do isplate, 124,04 EUR od 15.2.2013. do isplate, 80,81 EUR od 28.2.2013. do isplate, 129,27 EUR od 28.2.2013. do isplate, 18,62 EUR od 7.3.2013. do isplate, 2.690,00 EUR od 7.3.2013. do isplate, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.108,58 eur, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.''
2. Protiv navedene presude pod točkom I izreke, pod točkom II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.108,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom III izreke pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.
7. Predmet zahtjeva je isplata preplaćenih kamata na temelju u cijelosti otplaćenog ugovora o kreditu broj 316-63/2007 od 4. lipnja 2007. sklopljenog između stranaka, kojim je tuženik (njegov pravni prednik Hypo Alpe-Adria-bank d.d., što nije sporno), kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita odobrio iznos od 99.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita (dalje: ugovor o kreditu), budući da je odredbom članka 3. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u visini od 4,20 % godišnje, a prema članku 6. ugovora o kreditu promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog pravnog akta kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.
8. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.
9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.
10. Odredbom članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu) propisano je kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavkom 4. navedenog članka Zakona određuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.
11. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. - dalje: ZZP/07, na snazi tijekom trajanja predmetnog ugovornog odnosa) u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
12. Sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.
13. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Europski sud pravde u presudi poslovni broj C. 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., -dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.
14. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
15. Tuženik kao trgovac u ovom postupku nije dokazao da se o predmetnim pojedinim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.
16. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužitelju i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučio kao o prethodnom pitanju.
17. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.
18. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
19. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
20. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
21. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
22. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.
23. Vezano za žalbene navode tuženika kojima zapravo prigovara metodi kojom je izvršen izračun preplaćenog iznosa valja i navesti kako su izneseni žalbeni navodi neosnovani jer su protivni Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako je u predmetu C-421/14 Banco Primus Sud protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.
24. Radi naprijed navedenog prvostupanjski sud pravilno nije prema prijedlogu tuženika izveo dokaz dopunskim vještačenjem na način da se pri izračunu visine zahtjeva primijeni kamatna stopa koliko je iznosila za ugovore o kreditu u kunama.
25. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika iz kojih proizlazi kako je trebalo umanjiti potraživanje tužitelja jer je tužitelj tijekom otplate kredita plaćao i anuitete po nižem tečaju od onoga po kojem je kredit bio isplaćen. Tuženik u tom pravcu niti je postavio određeni protutužbeni zahtjev niti je istaknuo prigovor radi prebijanja pa prvostupanjski sud u tom pravcu nije niti imao što utvrđivati činjenice na koje se u žalbi ukazuje. Nadalje, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, odnosno po eventualno manjoj kamatnoj stopi od početne potrošač nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove, pa ne postoji niti njezina obveza vraćanja. Također, odredbom članka 323. stavka 2. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
26. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO.
27. Pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženiku jer nije uspio u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).
28. Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a koju odluku tuženik osporava (samo) kao posljedicu svog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.
29. Radi svega navedenog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.
30. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).
31. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom II izreke u dijelu kojim je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.
U Sisku, 24. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek
