Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-60/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Alenke Lešić predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Jurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dječjeg vrtića Grigor Vitez, Zagreb, Ratarska 5, OIB: 78167252842, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Šelebaj-Miličević, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 18. travnja 2025., poslovni broj: Pr-288/2012-151, u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ČF te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 18. travnja 2025. poslovni broj: Pr- 288/2012-151. u toč. I., II. IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ČF za nadoknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 18. travnja 2025., poslovni broj: Pr-288/2012-151 suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Grigora Viteza iz Zagreba, Ratarska 5, OIB: 78167252842 isplatiti tužiteljici ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske štete iznos od 12.343,22 EUR/ 93.000,00 KN zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2012. godine (od dana podnošenja tužbe), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 30. siječnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Grigora Viteza iz Zagreba, Ratarska 5, OIB: 78167252842 isplatiti tužiteljici ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 371,62 EUR /2.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2007. god. (od dana prestanka potrebe za takvom pomoći), pa do isplate, po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007.god., a od 1. siječnja 2008.god po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Grigora Viteza iz Zagreba, Ratarska 5, OIB: 78167252842, naknaditi tužiteljici ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom od dana donošenja presude do isplate, a po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Dječji vrtić Grigor Vitez, Zagreb, Ratarska 5, OIB: 78167252842 naknadi troškove parničnog trošak u iznosu od 6.059,78 EUR, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika Dječjeg vrtića Grigor Vitez, Zagreb, Ratarska 5, OIB: 78167252842 za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 638,78 EUR.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 33.200,00EUR."

2. Na takvu presudu u dijelu kojim je odbijena svojim zahtjevom, tužiteljica je pravovremeno uložila žalbu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba uvažiti i pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi kako u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud nije počinio ni jednu materijalnopravnu niti procesnopravnu povredu, kako to neosnovano ističe tužiteljica u žalbi. S obzirom na to, predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i da potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je utvrdio, u okviru žalbenih razloga u smislu članka 365. stavak 1. ZPP, da bi prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni a ocjena dokaza provedena je u skladu s člankom 8. ZPP, te su relevantne činjenice potpuno i točno utvrđene i na je u konačnici i materijalno pravo ispravno primijenjeno.

6. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće:

- da je predmet spora zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 31. kolovoza 2007. na radu kod tuženika,

- da je nesporno da je tužiteljica bila radnica tuženika te da je 31. kolovoza 2007. doživjela ozljedu na radu obavljajući poslove i radne zadatke spremačice, te da je bila osposobljena za rad na siguran način za poslove spremačice,

- da je osnovom saslušanih svjedoka BF, IF, VF, ŠF, (očevidaca) te svjedokinje PF, a dijelom i iskaza tužiteljice, utvrđeno da se tužiteljica, spornog dana, ozlijedila obavljajući radne zadatke (perući staklenu stijenu koja počinje na visini od oko 1,2 m pa seže do stropa), u sobi dnevnog boravka vrtića kada je pala s ormarića za odlaganje stvari za djecu visine oko 1,2 m, oko 9,45 h, da je PF (neposredno naređena) upozoravala spremačice da takav način rada nije u skladu s pravilima zaštite na radu te da koriste ljestve, da su spremačicama od strane tuženika stavljene na raspolaganje troje ljestve (koju okolnost potvrđuju i svjedoci AF i ĐF), od kojih dvoje aluminijske, koje koriste spremačice i jedne velike drvene koje koristi domar, da je u istoj sobi na istom radnom zadatku, radila i spremačica VF, a koja je posao pranja stakle stijene obavljala koristeći aluminijske ljestve, koje ljestve su ona i tužiteljica imale zajedno na raspolaganju,

- da je osnovom iskaza svjedoka TF (obavljao je poslove osposobljavanja iz zaštite na radu i zaštite od požara za sve vrtiće u Gradu Zagrebu) utvrđeno da na radnom mjestu spremačice, prema procjeni rizika tuženika, je tužiteljica bila izložena opasnosti pada na nivou prilikom kretanja skliskog terena, od pada s visine pri pranju prozora, skidanju ili montaži zavjesa i slično ali da je prilikom osposobljavanja dobila jasnu uputu da kod obavljanja poslova, npr. pranja prozora, obavezno mora koristiti ljestve koje im poslodavac mora staviti na raspolaganje,

- da je u svom iskazu tužiteljica navela da je spornog dana prala staklenu stijenu, da u vrtiću nije bilo ljestava, a što su joj rekle radne kolegice, zbog čega je uzela jedan dječji stolac, da nije mogla dosegnuti vrh staklene stijene, zbog čega se rukom naslonila na jedan stolić koji je bio pored tog stolca i da ju je nadređena PF vidjela da tu površinu pere na takav način i nije ju upozorila (a koju potonju okolnost ista svjedokinja nije potvrdila niti drugi provedeni dokazi),

- da je osnovom iskaza svjedokinje PF (neposredno naređene) utvrđeno da su tog dana svih 6 spremačica dobile nalog da operu sve staklene stijene, uz uputu da se rad obavlja na siguran način, tj. da koriste ljestve,

- da iz iskaza svjedokinje ĆF, tajnica vrtića, je utvrđeno da je prijavu o ozljedi na radu popunjavala 3. rujna 2007. na temelju usmenih informacija dobivenih od tužiteljice.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, temeljem članka 8. ZPP; prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo članka 102. Zakona o radu u svezi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu, odbivši u cijelosti zahtjev tužiteljice.

8. Naime, u smislu članka 102. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 123/03., 30/04.,68/05., dalje: ZR a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju), poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

9. Među strankama nije sporno da se predmetna šteta desila na radu i u svezi s radom, a za koju štetu tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) prema općim propisima obveznog prava kako je propisano članka 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96., 94/96., 114/03., dalje: ZZR).

10. Obzirom na navedeno, tuženik se u konkretnom slučaju mogao osloboditi odgovornosti, ukoliko, a kako je to propisano člankom 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., 155/23., dalje: ZOO) u svezi članka 67. ZOO, dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (pa tako Vrhovni sud Republike Hrvatske broj odluke: Rev 1298/08-2 od 15.04.2009.)

11. U konkretnoj situaciji, u kojoj se šteta desila na radu i u svezi s radom (što nije sporno) i to na radnom mjestu za vrijeme obavljanja radnih zadataka, a koje radno mjesto je po svojoj prirodi odvojeno od bilo kakve javnosti odnosno drugih osoba koje nisu zaposlenici (vrtić), jasno je da su po prijedlogu tuženika provedeni personalni dokazi saslušanjem svjedoka zaposlenika tuženika, a koji, ili su bili očevici ili su im bile poznate druge relevantne činjenice vezane za organizaciju rada, osposobljavanje za rad na siguran način, upute za rad, ali i osiguranje i uporaba sredstva rada i sredstava zaštite na radu. Stoga nisu osnovani niti jasni navodi žalbe da sud nije posebno cijenio da su svjedoci, osnovom čijih iskaza je sud temeljio svoju odluku, u radnom odnosu s tuženikom. Kako je prvostupanjski sud dao ocjenu svakog dokaza posebno, tako i u njihovoj sveukupnosti, temeljem članka 8. ZPP, ali i ocjenu vjerodostojnosti iskaza svakog od svjedoka, žalbeni navodi tužiteljice u tom dijelu ocijeni su neosnovani i paušalni, te usmjereni na postizanje uspjeha tužiteljice u ovom postupku.

13. Obzirom da je osnovom iskaza svih saslušanih svjedoka utvrđeno da se radni zadatak, kojeg je u konkretnom slučaju obavljala tužiteljica, po naputku poslodavca, ali i pravilima zašite na radu, mogao i morao obavljati jedino uz pomoć ljestava, a koje ljestve je tuženik nabavio (tri komada) i koje su i bile dostupne tužiteljici na licu mjesta (koristila ih je druga spremačica VF koja je istovremeno s tužiteljicom obavljala poslove pranja staklene stijene), a tužiteljica nesporno iste nije koristila niti je od poslodavca tražila druge ljestve, već je radni zadatak radila protivno pravilima zaštite na radu (popela se na dječji stolić visine 1,2 m sa kojeg je pala i ozlijedila se), osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dokazao razloge ekskulpacije, jer je do štete došlo isključivo radnjom tužiteljice na koju tuženik nije mogao utjecati niti ju spriječiti. Iako tužiteljica navodi da ju je neposredno nadređena PF vidjela da obavlja radni zadatak na sporni način, takve navode tužiteljice nisu potvrdili iskazi saslušanih svjedoka, a koji protivno tome navode da je PF uvijek upozoravala spremačice da koriste ljestve prilikom pranja površina na visini, a niti jedan svjedok nije potvrdio da bi PF bila prisutna u trenutku nastanka štetnog događaja. Stoga se iskaz tužiteljice u tom dijelu ukazuje proturječnim drugim provedenim dokazima, a time i nevjerodostojan.

14. Upravna rješenja (HZZO), kojima je tužiteljici predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu, ne osporavaju razloge isključivanja odgovornosti za štetu nastalu na radu (odnosno razloge ekskulpacije), a koji razlozi i njihovo utvrđivanje mogu biti jedino predmet sudskog postupka. Naime, članka 6. Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj: 85/06., a koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i koji uređuje sustav obveznoga zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu, članak 1. istog zakona, a i ostvarivanje prava u svezi takvog osiguranja, članak 4. točka 2. istog zakona) je bilo propisano što se smatra ozljedom na radu (ukratko, ozljede vezana za rad i u svezi rada, što je nesporno predmetna), a vezano za ostvarivanje prava koji propisuje taj zakon (dakle, zdravstvena zaštita), a ne i način utvrđivanja odgovornosti za štetu proizašlu iz takve ozljede. Odgovornost za štetu propisana je članom 15. ZZR, a istim člankom je određen i način oslobođenja od takve odgovornosti (po propisima obveznog prava), dakle u sudskom postupku, a kako je to osnovano i točno prvostupanjski sud i utvrdio. Vezano za navedeno i dokaznu snagu takvih isprave, treba promatrati i Prijavu o ozljedi na radu, a koja je sastavljena prema pravilima i potrebama zdravstvene zašite i upravo radi potreba Zavoda za zdravstveno osiguranje (kako se i u samoj prijavi navodi). Slijedom toga su žalbeni navodi tužiteljice i u tom dijelu cijenjeni neosnovanima.

15. Stoga osnovano i točno prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica obavljala radne zadatke čišćenja staklene stijene, pri čemu je svjesno, samovoljno i protivno pravilima zaštite na radu i struke koristila dječji ormarić visine 1,2 m kao improviziranu zamjenu za ljestve, a koje ponašanje tužiteljice predstavlja svjesno izlaganje riziku i postupanje protivno uputama poslodavca (PF), koje su jasno bile dane tijekom svakodnevnog obavljanja poslova spremačice, ali i prilikom osposobljavanja za rad na siguran način, te se samovoljno odlučila se za opasan način rada, koji nije bio uzrokovan nikakvom objektivnom preprekom ili nuždom, već isključivo njezinim nepažljivim i nesavjesnim postupanjem, a čime je isključena dogovornost tuženika u smislu članka 1067. ZOO u svezi članka 15. ZZR pa je žalbu tužiteljice kao neosnovanu, u odnosu na glavu stvar, valjalo odbiti i potvrdi prvostupanjsku presudu.

16. Ispitujući odluku o troškovima postupka, a u okviru žalbenih razloga, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud, donoseći istu, pravilno i točno primijenio materijalno pravo članka 154. stavak 1. i članka 155. stavka 2. ZPP u svezi Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.). Suprotno navodima žalbe tužitelja, tuženiku je priznat trošak sastava samo 4 podneska temeljem Tb.r 8/1, dok su troškovi ostalih podnesaka priznati temeljem Tbr. 8/3 Tarife. Pritom ovaj sud naglašava da trošak niti jednog podneska tuženika nije dosuđen u punom iznosu (puni iznos, a obzirom na VPS u konkretnom slučaju bi iznosio ukupno 2.500,00 eur a temeljem Tbr 8/1., 46. i 54. Tarife), već u znatno manjem iznosu, a obzirom da je prvostupanjski sud ispravno tuženiku trošak priznato u skladu s njegovim zahtjevom a kojim vezan temeljem članka 2. ZPP u svezi članka 154. ZPP. Stoga su i žalbeni razlozi tužiteljice u odnosu na trošak ocijenjeni neosnovanim te je potvrđena i odluka o troškovima postupka.

17. Slijedom svega iznesenog ovaj sud je odbio žalbu tužiteljice u cijelosti kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu temeljem članka 368. ZPP

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužiteljice temelji se na članku 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP, a obzirom da tužiteljica svojom žalbom nije uspjela.

19. U nepobijanom dijelu (stavak III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Sisku 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić