Poslovni broj: P-441/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Općine Poličnik, OIB: 87120007882, zastupane po općinskom načelniku EŠ, a ovaj po punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, Ivana Rudića, odvjetnika u Zadru, te zamjenice punomoćnika tuženika Magdalene Tomić, odvjetnice u Zadru, te objave 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],vlasnik realnog dijela nekretnine označna na skici žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-J-K-A površine 3712 m2 dijela stare č. zem. [katastarska čestica], a po novoj izmjeri dio nove čestice 3028/1 k. o. [katastarska općina], te zelenom bojom te zasebnim likom i točkama G-L-M-E-F-G površine 217 m2 dijela stare č. zem. [katastarska čestica] (dio nove čestice 3028/1) k. o. [katastarska općina], identificirana na sudskom očevidu na skici lica mjesta vještaka geometra od dana od dana 20.siječnja 2023.godine, zaprimljene u Sud dana 25.siječnja 2023.godine, izrađena od strane GEO LESI j.d.o.o. za geodetske poslove i vještačenje, stalni sudski vještak: Dražen Torbarina, slijedom čega je ovlašten tužitelj da temeljem ove presude suda a nakon njezine pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zemljišne knjige Općinskog suda uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika a sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 2. veljače 2023.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.111,54 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj JŠ u tužbi podnesenoj 17. ožujka 2022. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 3600 m2 koja je u naravi građevinska parcela s započetom gradnjom zv.“ograde Opačića“. Utužena nekretnina upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tuženika Općine Poličnik, mada ista ne polaže nikakva prava na istoj nekretnini U naravi radi se o cijelom kompleksu nekretnina koje su od pamtivijeka u posjedu i vlasništvu privatnih fizičkih osoba. Utuženu nekretninu je tužitelj stekao nasljeđivanjem iza pok. oca PŠ, te je još i tužiteljev djed LŠ držao u posjedu nekretninu koja je oduvijek bila ograđena živim plotom i na kojoj je obitelj tužitelja vršila ispašu ovaca, dakle ista nekretnina je stečena kontinuiranim mirnim posjedom kroz dugi niz godina, dosjelošću. Ističe da je sestra tužitelja ZŠ pred Općinskim sudom u Zadru ishodila pravomoćnu presudu pod posl.br. P-4800/2009 od dana 23. svibnja 2012. kojom se istoj priznanje pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1440 m2. Tužitelj je putem svojih pravnih prednika u posjedu predmeta prijepora još od 1883. godine pa se dalje očituje na način kako slijedi.

2. Tuženik Općina Poličnik se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu ističući da je u potpunosti neosnovan. Ističe da tužitelj nije dokazao da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem, a niti da je bio u posjedu predmetne nekretnine još od 1883. godine, već proizlazi da je predmetne nekretnine stekla upravo njegova sestra ZŠ, pa stoga osporava da bi ostavinu pok. PŠ činio bilo koji drugi dio različit od onoga koji je pripao ZŠ, sestri tužitelja.

3. Općinski sud u Zadru je presudom poslovni broj P-492/2022-24 od 27. rujna 2023. usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem poslovni broj Gž-52/2024-2 od 18. veljače 2025. ukinuo presudu ovog suda i vratio sudu predmet na ponovni postupak.

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 5), pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4800/2009 od 23. svibnja 2012. (l.s. 6-10), presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1736/12 (l.s. 11-13), geodetsku situaciju terena od 8. studenog 2005. (l.s. 14), preslik katastarskog plana (l.s. 15), prijepise posjedovnih listova (l.s. 16-25), proveden je očevid na licu mjesta 20. siječnja 2023. uz sudjelovanje vještaka geometra (l.s. 49-51), izvršen je uvid u skicu vještaka Dražena Torbarine zaprimljene 25. siječnja 2023. i fotografije sudskog očevida (l.s. 54-55), saslušana je svjedokinja ZŠ (l.s. 81), provedeno je stranačko saslušanje tužitelja JŠ (l.s. 66), saslušan je svjedok IŠ (l.s. 119-120), nadoslušana je svjedokinja ZŠ (l.s. 120-121) i tužitelj JŠ (l.s. 121).

5. Tužitelj tužbom traži utvrđenje da je stekao vlasništvo dijela stare čest. zem. [katastarska čestica] površine 3.929 m2, a koji u potpunosti odgovara obliku i površini nove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera još nije stupila na snagu).

6. Tužitelj je podneskom od 2. veljače 2023. (l.s. 59), nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

6.1. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe, sud je takvu preinaku dopustio. S obzirom na to da je geodetsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka te kako su nove činjenice točne pozicije i površine prijepora utvrđene tek po provođenju geodetskog vještačenja, to je sud zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe kao u točki I. izreke rješenja.

7. Tužitelj se poziva na stjecanje vlasništva dosjelošću.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Ovaj sud je radi identifikacije prijepora izašao na očevid dana 20. siječnja 2023., te je temeljem skice vještaka Dražena Torbarine utvrđeno da prijepor nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina], a koji odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Opažanjem suda na licu mjesta su vidljivi ostaci starog kamenog suhozida koji su na skici vještaka označeni plavom bojom.

9.1. Prema zk. izvatku (l.s. 5) slijedi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 132.781 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist Općine Poličnik za cijelo.

9.2. Svjedokinja ZŠ, sestra tužitelja, je navela da je predmetna nekretnina kao i susjedna nekretnina koja je u njezinom posjedu i vlasništvu nekada pripadala njihovom djedu LŠ, te se radi o djedovoj starini. On je tu nekretninu dao njihovom ocu PŠ, a njihov otac bratu JŠ i njoj. Brat i ona su se podijelili na način da je ona dobila 1444 m2, a njezin brat ostatak. Njezin djed je u posjedu i vlasništvu držao možda i 5000-6000 m2 na ovoj lokaciji. Ističe da sam ja ishodila sudsku presudu za svoj dio protiv Općine Poličnik i uknjižila se vlasnicom. Predmetna nekretnina je zajedno sa njezinim dijelom sa svih strana bila ograđena kamenim suhozidom i ostaci tih suhozida su vidljivi. Nekretnina tužitelja se prema istoku proteže do betonskog zida susjeda KŠ nove oznake 3040 k. o. [katastarska općina].

9.3. Nadoslušana u ponovljenom postupku je svjedokinja ZŠ dopunila svoj iskaz ističući da je ranije nesigurno iskazivala oko površine koju u vlasništvu drži njezin brat ovdje tužitelj jer se najbolje ne snalazi u tim matematičnim izrazima, a i parcela je bila zarasla tako da je znala samo točnu površinu svoje parcele i da brat, a znala je samo da brat ima više. Ostaje kod ranije iskaza da je njihov djed LŠ držao površinu od 5 – 6.000 m2 na ovoj lokaciji, a radi se upravo o utuženoj nekretnini i njezinoj nekretnini kao jedinstvenom kompleksu ograđenom suhozidom. Ova nekretnina je bila pašnjak i ograda, bilo je tu i šume, niske makinje, koja se nije baš koristila za ogrijev.

9.4. Svjedok IŠ je naveo da predmetnu nekretninu zovu Ograda ili Zagrađa i tu tužitelj ima u vlasništvu oko 4.000 m2 i ovu je nekretninu stekao od svoga oca PŠ, a PŠ od oca LŠ, dok je LŠ tu nekretninu stekao od svoga oca J. Nakon smrti tužiteljevog oca PŠ je tužitelju pripala predmetna nekretnina, a njegovoj sestri ZŠ susjedna nekretnina u površini od nešto manje od 2.000 m2. Otac tužitelja je držao u vlasništvu ukupnu površinu od 5.500 do 6.000 m2 koja je sa svih strana bila ograđena suhozidom i taj suhozid se sada vidi na licu mjesta i to njegovi ostaci. Nitko nikada nije smetao tužitelja i njegove prednike u posjedu i vlasništvu ove nekretnine. Na ovoj nekretnini je bilo šume kao i sada, i to: smreke, drače, borova i to drvo je tužiteljeva obitelj sjekla za loženje. Ovo mu je dobro poznato jer on ima svoja dva terena na oko 300 m2 udaljenosti prema istoku, površine oko 2400 m2. Sjeća se kao dijete da je sa svojim djedom E koji je rođ. 1871. išao na svoje nekretnine pa bi usput prolazili preko predmetne nekretnine koju je tada držao LŠ i koja je bila ograda za ovce i janjce, pa bi blago od LŠ i PŠ koji su djed i otac tužitelja bila na predmetnoj nekretnini, a ova nekretnina je u cijelosti tada bila ograđena kamenim suhozidom na koji se stavljala drača i žica i to sve je bilo tako ograđeno u ukupnoj površini koju u ovom postupku potražuje tužitelj zajedno s površinom koja je u vlasništvu tužiteljeve sestre. Kada je tako s djedom prolazio pored predmetne nekretnine imao je 10 do 12 godina i odlazio je s djedom na njihove nekretnine istočno koje su bile dvije, na jednoj je bio vinograd, a na drugoj pašnjak.

9.5. Uvidom u povijest posjedovanja (spis P-4800/2009 u privitku- l.s. 12), a radi se o dokaznom prijedlogu tužitelja koji je pravodobno predložen, proizlazi da je pregledom najstarijih podataka koji datiraju iz 1883. godine pa sve do I. revizije ove katastarske općine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u posjedovnom listu tadašnje Porezne općine Murvica, a da je I. revizijom (ne navodi se godina) utvrđen veći broj suposjednika među kojima nisu prednici tužitelja, ali je II. revizijom 1981. godine kao posjednik, pored ostalih evidentiran tužitelj JŠ sin PŠ.

9.6. Svjedok CŠ, rođen 1936. godine, saslušan u predmetu P-4800/09 je naveo da se predmetna nekretnina u narodu zove "nekretnine od CŠ - [adresa]", gdje je pored ostalih imao zemlju u vlasništvu i djed tužiteljice LŠ pok. J koji je bio rođen otprilike 1890. godine. Svjedok tvrdi da je ova Dušanova zemlja bila u naravi šuma i kamenjar, ograđena niskim suhozidom i jasnim međama, te da su tamo svi P svoje zemljište imali ograđeno. Nadalje, da je parcela danas ima površinu od oko 4.000 m2, a on je tu nekretninu ostavio svojem sinu PŠ, ocu tužiteljice, a ovaj je od toga 1.500 m2 ostavio ZŠ. Predmetna zemlja (cijeli kompleks) je bila u vlasništvu ovih ljudi još od prije nego što se on rodio, što zna po priči svojih starih još dok je bio dijete, jer se još od malih nogu za ovu zemlju govorilo i zvalo da je to "Gaj od ovoga, gaj od onoga", a točno tako se i pokazalo u naravi jer su tako kako se govorilo na tim nekretninama baš ti ljudi podigli svoje kuće.

9.7. Tužitelj JŠ saslušan u svojstvu stranke je naveo da je predmetna nekretnina kao i dio koji sada drži njegova sestra ZŠ pripadao njegovom djedu LŠ koji je bio rođen 1893. godine. Djed je raspodijelio svoje nekretnine među svoje sinove L, Z i oca tužitelja koji se zvao PŠ. Predmetnu nekretninu je od oca PŠ dobio tužitelj i otac mu je rekao da sestri da 1.500 m2 ako se uda, što je i učinio. Njegova sestra se uknjižila vlasnicom i ishodila je građevinsku dozvolu. Ovaj predio se zvao Ograde i tu su njegov djed LŠ i otac PŠ čuvali ovce, te je nekretnina bila zagrađena mocirama i dračom. Pretpostavlja da je ova nekretnina pripadala još i njegovom pradjedu J. Djed LŠ je uživao oko 5.000 m2 na ovoj lokaciji, a što odgovara površini koju drže on i sestra ZŠ. Nikada nije postojao spor oko međe, a jedino je susjed I pokušao ući u njegovo prema jugu, ali se povukao nakon sudskog očevida u ovoj pravnoj stvari. Nekretnina je bila ograđena suhozidom i do Domovinskog rata je taj suhozid bio cjelovit, a nakon toga su suhozid malo po malo po malo krali s terena, a što nije mogao nadzirati jer živi u [adresa] i dan danas, iako je formalno prijavljen u Zadru. Na terenu se sada vide ostaci tog suhozida.

10. Sud vjeruje iskazima svjedoka ZŠ i IŠ, te stranačkom iskazu tužitelja JŠ, koji su iskazivali uvjerljivo, životno i sukladno materijalnim dokazima u spisu, a posebno pravomoćnim utvrđenjima suda u predmetu P-4800/2009, te zapažanjima suda na licu mjesta. Navedeni svjedoci starije životne dobi i žive u blizini ove lokacije, te im je činjenica posjeda i vlasništva prijepora dobro poznata i nije dovedena u pitanje drugim dokazima. Svjedoci su suglasno iskazivali da je predmetna nekretnina zv. Ograde pripadala još djedu tužitelja koji je bio rođen 1893. godine, a koju je naslijedio od svog oca J. Djed je raspodijelio svoje nekretnine među svoje sinove L, Z i oca tužitelja koji se zvao PŠ u površini od oko 6.000 m2. Predmetnu nekretninu je od oca PŠ dobio tužitelj, dok je sestra tužitelja ZŠ dobila susjednu nekretninu površine 1.500 m2 i uknjižila se vlasnicom temeljem pravomoćne presude P-4800/2009 (spis u privitku). Na predmetnoj nekretnini tužitelja JŠ i susjednoj njegove sestre GŠ su djed tužitelja LŠ i otac PŠ čuvali ovce i sjekli šumu za ogrijev, te je nekretnina bila zagrađena niskim suhozidom i jasnim međama, a na toj lokaciji svi P imali ograđeno svoje zemljište.

10.1. Stoga je temeljem provedenih dokaza utvrđeno da je predmetna nekretnina više naraštaja u vlasništvu obitelji tužitelja, te da se činjenica upisa u katastru nekretnina tek 1981. godine može protumačiti općepoznatom činjenicom da evidencije na ovom području često ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, što je očito i ovdje slučaj, s obzirom na utvrđen posjed tužitelja i njegovih prednika o čemu su iskazivali saslušani svjedoci. Nadalje je utvrđeno da je otac tužitelja PŠ stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem svojeg oca LŠ, a ovaj od svoga oca J, te je sa svih strana prijepor zajedno s nekretninom tužiteljeve sestre ZŠ bio ograđen kamenim suhozidom i dračom do Domovinskog rata, a nakon toga su suhozid malo po malo treće osobe uzimale s terena, a što tužitelj nije mogao zastaviti. Također je utvrđeno i da je prijepor u vlasničkom posjedu obitelji tužitelja svakako više od 100 godina, a temeljem uvida u skicu vještaka na licu mjesta je utvrđeno da su i okolna zemljišta bilo u posjedu i vlasništvu fizičkih osoba s izgrađenim kućama i dvorištima, te da nikada nitko od strane trećih osoba nije smetao tužitelja ni njezine pravne prednike u posjedu ove nekretnine.

11. Prema pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZV), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njom izjednačene pravne osobe, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina, a što znači da tužitelji nisu bili dužni dokazati zakonit naslov stjecanja nekretnine njegova oca, već je tuženik bio dužan dokazati da je posjed tužitelja i njihovog oca bio nepošten.

11.1. Tuženik nije dokazao da bi samostalan i miran posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten, kao i svoje tvrdnje da bi se evidencija katastra odnosila na neku drugu nekretninu na kojoj tužitelj ima izgrađenu kuću.

11.2. Sud je stava da činjenica da tužitelj i njegovi prednici ne bi raspolagali rješenjima o nasljeđivanju u kojem se navodi predmetna nekretnina, što je razumljivo budući je tužitelj u katastru nekretnina upisan tek 1981. godine, ukazuje da evidencija katastra nije odgovarala stvarnom stanju na terenu. Naime, posjedovanje i korištenje nekretnina, kao pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću, ne podrazumijeva (samo) utvrđenje o tabularnom posjedu, odnosno upisu posjeda u katastarske evidencije. Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete, stječe vlasništvo te stvari. Time se otklanja dugotrajni nesklad faktičnog i pravnog stanja, te se pravno stanje usklađuje s dugotrajnim faktičnim stanjem. Iskazi saslušanih svjedoka, koje je sud ocijenio vjerodostojnima i sukladnima svim ostalim dokazima izvedenim tijekom ovog parničnog postupka, daju dovoljnu osnovu za zaključak da je tužitelj doista bio u posjedu predmetne nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme od 40 godina.

12. Sukladno svemu naprijed iznesenom, sud je temeljem provedenih dokaza, a posebno iskaza svjedoka, te očevida na licu mjesta kojim je utvrđena ograđenost starim kamenim suhozidima, nedvojbeno utvrdio da je predmetna nekretnina u vlasništvu obitelji tužitelja više naraštaja, te da je otac tužitelja stekao ovu nekretninu od svoga oca LŠ, a ovaj od svoga oca J. Stoga je zaključak suda da je tužitelj računajući posjed svojih prednika u posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, a u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od najmanje 1981. godine (godina upisa u katastru nekretnina), te da mu u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan po predniku tuženika, a ni tuženiku, a koje razdoblje je započeto za vrijeme važenja naprijed citiranih odredbi ZOVO, te se dovršilo temeljem odredbi ZV, te je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u izreci ove presude.

12.1. Budući da je utvrđeno da je tužitelj posjedovao predmetne nekretnine i prije 8. listopada 1991. i to znatno duže od 40 godina računajući posjed svojih prednika, a tuženik nije tvrdio, a ni dokazivao da posjed tužitelja i njegovih prednika ne bi bio pošten (čl. 18. st. 5. ZV) te kako u postupku nije utvrđeno postojanje drugog suprotstavljenog pravnog interesa trećih osoba, sud je primijenio odredbu čl. 388. st. 4. ZV i prihvatio tužbeni zahtjev držeći da je tužitelj, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, a koje pretpostavke za stjecanje vlasništva su se na strani tužitelja ostvarile do najkasnije 2021. godine.

13. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

13.1. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eur, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), obzirom da je tužitelj uspio u sporu u kojem je bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika. Stoga je tužitelju priznat trošak: sastava tužbe zatraženih 149,31 eur, zastupanja na ročištima od 13. prosinca 2021., 20. siječnja 2023., 5. lipnja 2023., 5. rujna 2023., 10. travnja 2025. i 2. srpnja 2025. po 149,31 eur, ukupno 1.045,17 eur, što uvećano za sudsku pristojbu na tužbu od 26,55 eura, presudu od 26,55 eura i odgovor na žalbu od 13,27 eura iznosi 1.111,54 eura, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

14.1. Tužitelj je neosnovano potraživao trošak pristupa tužitelja na ročište od 20. ožujka 2023. koje nije održano. Stoga je preko dosuđenog odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, kao u točki II. izreke ove presude.

U Zadru, 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku