REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Pr 34/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj DE, Poznanovec, Bedekovčina, Marija Habulin 56, OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženik Reginex d. o. o. Pazin, Grubiši, Grubiši 20a, OIB 98404602277, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d. o. o., odvjetnici u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-Vi, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 9. lipnja 2023. do 14. lipnja 2023. bruto iznos 825,79 eura (osamsto dvadeset pet eura i sedamdeset devet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 175,47 eura (sto sedamdeset pet eura i četrdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 984,37 eura (devetsto osamdeset četiri eura i trideset sedam centi) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 825,79 eura po osnovi neisplaćene bruto plaće u razdoblju od 9. do 14. lipnja 2023. sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2023. do isplate te radi isplate razlike uvećane i isplaćene bruto plaće po osnovi uvećanja na plaću koja mu pripadaju po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2023. do isplate, a čiju visinu će odrediti u skladu s čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) nakon što tuženik dostavi podatke iz evidencije radnog vremena o broju ostvarenih sati rada i sati noćnog rada, te rada subotom, nedjeljom i blagdanom.

1. 1. U tužbi je naveo da je bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 9. do 23. lipnja 2023. Njegov posao bio je punjenje automata za kruh s radnim vremenom od 00:30 do 7:30. Prije početka obavljanja rada, tuženik kao poslodavac, s njim nije zaključio ugovor o radu. S radom je započeo 9. lipnja 2023., a tuženik mu je ponudio na potpis ugovor o radu tek 12. lipnja 2023. Prilikom potpisivanja ugovora o radu rečeno mu je ga da treba potpisati i zakonski zastupnik tuženika te da će mu potom biti dan njegov primjerak. Međutim, nikada nije dobio primjerak ugovora. U skladu s odredbama Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022.) propust sklapanja ugovora o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje poslodavac ga je prijavio tek 14. lipnja 2023., a za što je saznao tek nakon raskid ugovora o radu. Zbog toga je ostao zakinut za isplatu plaće za rad koji je obavio u razdoblju od 9. do 14. lipnja 2023. Prema isplatnoj listi tuženik mu je jedan sat rada obračunavao u bruto iznosu 19,66 eura. Stoga mu je za razdoblje od 9. do 14. lipnja 2023., ukupno šest dana po sedam sati, manje obračunata bruto plaća u iznosu 825,79 eura. Navedeni radni odnos sporazumno je raskinut 23. lipnja 2023. Prilikom raskida ugovora o radu došlo je do prepirke te je tuženiku uskratio predati utržak od toga dana, međutim po smirenju tenzija predao je utržak te su stranke sporazumno raskinule radni odnos. Naknadno je zaprimio obračun plaće iz kojeg je vidljivo da je u razdoblju od 14. lipnja 2023. do 23. lipnja 2023. radio ukupno 32 sata, od toga 28 sati redovnog rada i četiri sata rada na državni praznik. Kada se podijeli po radnim satima proizlazi da bi kod tuženika radio tri i pol sata dnevno, što nije istina. Radio je svaki dan od 00:30 do 7:30, samo ponekad do 7:10 i to bez tjednog odmora. Vozilo kojim je u noćnim satima razvozio pekarske proizvode bilo je neispravno i neprimjereno za adekvatno obavljanje poslova, ali neovisno o tome on je uredno izvršavao svoje radne obaveze. Svi radnici tuženika imali su identifikacijske kartice koje su registrirali kod tuženika pri dolasku i odlasku s radnog mjesta, ali on takvu karticu nikada nije dobio.

1.2. Tužitelj je u t. II. tužbenog zahtjeva zatražio isplatu neodređenog iznosa novca, uz obvezu da visinu odredi nakon što tuženik dostavi podatke o broju ostvarenih sati rada i sati noćnog rada te rada subotom, nedjeljom i blagdanom, smjenskim radom iz evidencije radnog vremena. Takav zahtjev predstavlja stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a. Kako je tuženik u tijeku postupka dostavio evidenciju radnog vremena za tužitelja iz koje je vidljiv broj ostvarenih sati rada, više nisu postojale zapreke da tužitelj postavi određeni tužbeni zahtjev. Stoga je, u skladu s čl. 186.b st. 4. ZPP-a, raspravnim rješenjem posl. br. Pr 34/2023-14 od 8. svibnja 2025. pozvan da postavi određeni tužbeni zahtjev u t. II. Za to mu je ostavljen primjeren rok, a propust da to učini imao je sankciju iz čl. 109. ZPP-a, na što je upozoren u navedenom rješenju.

1.2.1. U podnesku zaprimljenom kod suda 14. svibnja 2025. tužitelj je obavijestio sud da ne raspolaže evidencijom radnog vremena, molio je da mu se ona dostavi, te je ujedno zatražio pravodobno, u skladu s čl. 111. st. 2. i 3. ZPP-a, da mu se produlji rok za uređenje tužbenog zahtjeva. Dopisom ovog suda posl. br. Pr34/2023-6 od 22. svibnja 2025. tužitelju su dostavljeni traženi podaci, međutim propušteno je odlučiti o njegovom prijedlogu za produljenje roka. Slijedom toga, kako do dostave podneska tužitelja zaprimljenog kod suda 20. lipnja 2025. nije odlučeno o prijedlogu za produljenje roka, prihvaćena je kao pravodobna dopuna tužbe – postavljanje tužbenog zahtjeva iz podneska od 11. lipnja 2025. (zaprimljenog kod suda 20. lipnja 2025.). Tužitelj je u tom podnesku uredio t. II. tužbenog zahtjeva na način da od tuženika zahtjeva isplatu 175,47 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2023. do isplate. Obrazložio je da navedeni iznos potražuje na temelju podataka iz evidencije za sve dane rada kod tuženika; od četiri radna sata dnevno, odnosno 32 sata ukupno, noću je radio po dva sata, što je ukupno 16 sati. Za tih 16 sati pripada mu uvećanje od 30 %, odnosno s obzirom na isplaćenu bruto plaću od 412,89 eura za pola radnog vremena, te mu je sate trebalo uvećati za 30 % prema Kolektivnom ugovoru za trgovinu, odnosno ukupno 123,86 eura. Stoga mu je taj iznos dužan naknaditi tuženik po osnovi uvećanja za noćni rad. Također, prema Kolektivnom ugovoru za trgovinu, kako je radio na praznik 22. lipnja 2023. za taj dan tuženik mu je trebao povećati naknadu po satu za 50 %, odnosno trebalo mu je biti isplaćeno 51,61 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Nije točno da je tužitelj kod njega bio u radnom odnosu od 9. lipnja 2023. niti da je započeo s radom navedenog datuma. Tužitelj je bio u radnom odnosu od 14. lipnja 2023., kada je uredno prijavljen nadležnim tijelima, a faktično je započeo s radom 16. lipnja 2023. Prvi kontakt s tužiteljem bio je 7. lipnja 2023., a nakon toga i 9. lipnja 2023. kada ga je njegov zakonski zastupnik upoznao okvirno s poslovima i zaduženjima za slučaj ako bude postignut dogovor i zaključen radni odnos. Tužitelj je tog dana samoinicijativno tražio da se prije potpisivanja ugovora o radu i prijave nadležnim tijelima upozna s poslovima koje će obavljati na način da s jednim od njegovih zaposlenih vozača obiđe rutu kojom će morati prolaziti. Trebalo mu je i određeno vrijeme za pribavljanje dokumentacije koja je bila uvjet za zapošljavanje. Tužitelj je dokumentaciju dostavio tek 13. lipnja 2023., pa nije ni mogao početi raditi ranije. Ujedno ga je tužitelj obavijestio da prije početka rada mora ići po svoj auto u Zagreb kako bi uopće mogao dolaziti na radno mjesto. Nakon toga, slijedeći dan, tužitelj je trebao započeti s radom (14. lipnja 2023.), iako niti taj dan zapravo nije radio zbog problema s vlastitim vozilom i nemogućnosti dolaska na posao. Stvarno je s radom započeo tek 16. lipnja 2024. Neistina je da tužitelj nikada nije dobio svoj primjerak ugovora o radu, a posebno je neistinito da je bio zakinut za isplatu plaće u bilo kojem smislu. Tužitelj nije radio duže od navedenog i plaćenog. Radio je pola radnog vremena, kako je i bilo ugovoreno, te je za odrađeni rad u razdoblju od 14. do 23. lipnja 2023. bio uredno plaćen. Radni odnos je u konačnici raskinut jer je utvrdio da je tužitelj 22. lipnja 2023. neovlašteno uzeo novce iz automata koje je punio kruhom i drugim proizvodima i zadržao ih. Sljedećeg dana, nakon upoznavanja tužitelja da ima saznanja o njegovim postupcima te na inzistiranje da vrati novce koje je neovlašteno uzeo, tužitelj ih je vratio čime je priznao čin. Odmah nakon toga je obavijestio tužitelja da više nema povjerenja u njega i sporazumno su raskinuli radni odnos i ugovor o radu je prestao.

2. 1. Na ročištu glavne rasprave 2. srpnja 2025. tuženik je naveo da podnesak tužitelja zaprimljen kod ovog suda 20. lipnja 2020. ne bi trebalo uzeti u obzir s obzirom na to da je dostavljen izvan roka, podredno da bi takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su odjava za osiguranika (str. 6, 8, 29-30), prijava o prestanku osiguranja (str. 7, 31), obračun isplaćene plaće (str. 9), dopis od 5. rujna 2023. (str. 10), dopis od 26. rujna 2023. (str. 11-12), ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 22-28), evidencija o radnom vremenu (str. 45), zapisnik ovog suda od 19. lipnja 2024. s iskazima svjedoka UE, OE i HE te tužitelja (str. 46-50).

3. 1. Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni, uključujući i računovodstveno- financijsko vještačenje, jer su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice odlučne za donošenje odluke. Izvođenje dokaza računovodstveno-financijskim vještačenjem, kako je to predložio tužitelj na okolnost obračuna stvarno odrađenih radnih sati u razdoblju od 9. lipnja 2023. do 23. lipnja 2023., bilo bi protivno načelu svrhovitosti i ekonomičnosti postupka s obzirom na činjenice utvrđene u postupku na temelju preostalih izvedenih dokaza i njihove ocjene.

3. 2. Po prijedlogu tužitelja od tuženika je zatraženo da dostavi podatke o korištenju dostavnog vozila, odnosno prijeđenih kilometrima za sporno razdoblje, na što je tuženik u dopisu od 29. svibnja 2024. naveo da ne vodi evidenciju prijeđenih kilometara za dostavna vozila, da ne postoji takva zakonska obveza, a da se podaci s GPS uređaja brišu automatski nakon nekoliko dana.

4. Tužben zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati po osnovi obavljenog rada dio neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 9. lipnja 2023. do 14. lipnja 2023. (za ukupno šest dana po sedam sati) u iznosu 825,79 eura sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2023. do isplate, kao i da mu isplati 175,47 eura sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2023. do isplate po osnovi razlike isplaćene plaće i plaće koja mu je trebala biti isplaćena uzimajući u obzir uvećanje po osnovi rada noću i na državni praznik za razdoblje od 14. do 23. lipnja 2023.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač dostavnog vozila radi obavljanja poslova dostave i punjenja samoposlužnih aparata kruhom i drugim pekarskim proizvodima i to u razdoblju od 14. lipnja 2023. do 23. lipnja 2023. Tuženik je tužitelju po osnovi rada u navedenom razdoblju, u nepunom radnom vremenu od četiri sata dnevno obračunao i isplatio plaću u bruto iznosu 307,23 eura, odnosno neto iznosu 215,11 eura.

6. 1. Stranke nisu osporile ni činjenicu da se prije pokretanja ovog postupka tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 5. rujna 2023., koji je tuženik otklonio u cijelosti kao neosnovan u odgovoru od 26. rujna 2023.

7. Sporno je kada su stranke sklopile ugovor o radu, da li je tužitelj u razdoblju od 9. do 13. lipnja 2023. obavljao posao kod tuženika i to u radnom vremenu od 00:30 do 7:30, pa je time sporno i da li postoji obaveza tuženika da tužitelju za tako obavljeni rad isplati plaću, i ako da u kojem iznosu. Sporno je i da li je tuženik u razdoblju od 14. do 23. rujna 2023. pravilno obračunao radne sata tužitelja i isplatio mu ugovorenu plaću po osnovi noćnog rada i rada na državni praznik.

8. Iz dostavljenog ugovora o radu (str. 22-28) utvrđeno je da su tuženik, kao poslodavac i tužitelj, kao radnik 13. lipnja 2023. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. lipnja 2023. do 30. rujna 2023. Tužitelj je zaposlen na radnom mjestu vozača dostavnog vozila, uz pridržano pravo tuženika da rasporedi tužitelja i na obavljanje drugih poslova za koje ima dostatni stupanj stručne spreme i radnog iskustva (članak drugi ugovora). Radnik se obvezao s radom otpočeti 14. lipnja 2023., te su ugovorne stranke suglasno odredile da početak rada na tako određen dan predstavlja odgodni uvjet za stupanje na snagu ugovora (članak četvrti ugovora). Tužitelj se obvezao rad obavljati na pola radnog vremena, u radnom vremenu od 4:00 do 8:00. Radnik se obvezao obavljati rad u radnom tjednu od ponedjeljka do petka (alt: subote, nedjelje) (članak šesti ugovora). Određeno je da radnik obavlja rad u trajanju dvadeset radnih sati tjedno te da ima pravo na tjedni odmor nedjeljom ili drugi dan prema odluci poslodavca i odredbama Pravilnika o radu (članak osmi ugovora). Ugovorena je osnovna plaća u bruto iznosu 931,19 eura mjesečno, koja se radniku isplaćuje nakon izvršenog rada jednom mjesečno najkasnije do 15. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, na tekući račun radnika (članak deseti ugovora). Na zadnjoj stranici ugovora, uz naznaku stranaka, nalaze se vlastoručni potpisi.

9. Tužitelj je u iskazu osporio da bi potpisao navedeni ugovor. Bio mu je predan na potpis ugovor o radu drukčijeg izgleda na dva lista A4 papira. Takvi prigovori ocijenjeni su kao paušalni. Tužitelj takve tvrdnje nije potkrijepio nikakvim dokazima, pa ih sud nije prihvatio kao vjerodostojne. Tim više što je svjedok ČE potvrdio da je tužitelj pročitao i potpisao upravo ugovor o radu priložen u spisu, a koje navode je sud cijenio pozitivno.

10. U skladu sa sadržajem članka četiri ugovora o radu, tužitelj je kao osiguranik, na temelju zasnovanog radnog odnosa kod tuženika, kao obveznika doprinosa, bio prijavljen u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u razdoblju od 14. do 23. lipnja 2023.

11. Također i obračun plaće (str. 9 spisa) sačinjen je u skladu s utanačenjima iz ugovora o radu sklopljenog između stranaka i evidencijom o radnom vremenu (str. 45). Prema obračunu plaće za rad obavljen u razdoblju od 14. do 23. lipnja 2023. tužitelju je isplaćena neto plaća u iznosu 215,11 eura, dok je ukupan trošak bruto plaće iznosio 307,23 eura. Tako mu je za redoviti rad priznata naknada za 28 sati rada, dok mu je za rad na državni praznik priznata naknada za 4 sata rada, dakle plaća mu je obračunata za ukupno 32 sata rada.

12. U skladu s evidencijom o radnom vremenu, koju je vodio tuženik, tužitelj je radio od 4:00 do 8:00 sati: 14. lipnja 2023. (srijeda), 15. lipnja 2023. (četvrtak), 16. lipnja 2023. (petak), 17. lipnja 2023. (subota), 19. lipnja 2023. (ponedjeljak), 20. lipnja 2023. (utorak), 21. lipnja 2023. (srijeda) i 22. lipnja 2023. (četvrtak), s time da je za 22. lipnja 2023. evidentiran rad na državni praznik (neradni dan).

13. Na sporne okolnosti saslušani su i svjedoci JE, OE i HE, zaposlenici tuženika, te tužitelj.

13. 1. Svjedok JE je iskazao da je tužitelja upoznao 2023., ne sjeća se točno kada, osim da je bio četvrtak. Šef ga je nazvao da pokupi tužitelja u Višnjanu oko 4:00 te da ga dovede u firmu. Nije radio s tužiteljem. Ne zna kada je tužitelj sklopio ugovor o radu s tuženikom. Nakon par dana tužitelj je trebao doći na posao, ali nije se pojavio. Par dana nakon toga tužitelj ga je zvao da dođe po njega u Višnjan kako bi išao s njime gledati na koji način se posao radi. Ne zna koja bila svrha vožnje tužitelja s njime jer mu šef ništa nije rekao. Tužitelj je gledao kako vozi kruh u Studenac i nije mu pomagao. O odnosu stranaka mu ništa nije poznato. Ne zna kada je tužitelj prestao raditi. Ne zna koliko je dana radio, samo zna da je trebao počet radit, pa nije jer je morao ići za Zagreb, pa je opet radio par dana.

13. 2. Svjedok OE je u iskazu naveo da je tužitelja upoznao kad je počeo raditi kod tuženika 14. lipnja 2023. Tužitelj je bio dostavljač za jedan dio rute te je trebao puniti automate za kruh i dostavljati robu u trgovine. Radio je u radnom vremenu od 4:00 do 7:30, nekad 8:00. Radio je sve dok jedan dan nisu otkrili da je ukrao novac te je tada s njime prekinut radni odnos. Kada su saznali za to suočili su se s njime te su mu dali opciju da vrati novac i da sporazumno prekinu ugovor o radu, u kojem slučaju neće podići tužbu protiv njega ili, u suprotnom, da će zvati policiju. Tužitelj je vratio novac. Tada su bili prisutni osim njega i tužitelja, direktor firme i kolega HE. Tužitelj nikada nije počeo raditi prije 4:00. Tužitelj nije radio prije 14. lipnja 2023. On je inzistirao da se upozna s poslom te se par dana vozio sa UE. Svi u firmi imaju kartice koje se kucaju i preko kojih se evidentira radno vrijeme, a iste se koriste i za vozila, odnosno nakon što se vozilo upali ono pišti dok se ne ugasi s tom karticom. Tužitelj ne bi mogao koristiti vozilo bez kartice. U plaći je bio uračunat noćni rad za vozače.

13. 3. Svjedok HE je iskazao da je upoznao tužitelja 7. lipnja 2023. On i direktor tuženika su se našli s njime na Etradexu u Pazinu te su dogovorili da će se čuti s njim drugi dan kako bi formalno odredili uvjete rada. Drugi dan mu se javio tužitelj SMS porukom te pitao da li su zaboravili na njega, no taj dan je bio praznik i dogovorili su se da dođe idući dan u petak u njihov ured. Idući dan on i supruga direktora obavili su razgovor s tužiteljem, upoznali su ga s obvezama na poslu i rekli mu da je preduvjet da ima vlastito vozilo za dolazak na posao, te da mora skupiti potrebnu dokumentaciju za zasnivanje radnog odnosa. Od njega su tražili presliku osobne iskaznice, potvrdu mirovinskog da nije zaposlen, a on je rekao da mu je dokumentacija u Zagrebu, no da ima kolegicu u [adresa] koja radi u mirovinskom, pa će mu pomoći da brže nabavi dokumentaciju koju će im dostaviti slijedeći tjedan. Na Etradex je došao u teretnom vozilu za kojeg je rekao da ga je posudio, te je rekao da će u najkraćem roku popraviti svoje vozilo kako bi mogao dolaziti na posao. Idući kontakt bio je 12. lipnja 2023. kada je objasnio gospođi u mirovinskom koju dokumentaciju treba pripremiti za tužitelja. Idući dan tužitelj je došao u sjedište tuženika i donio dokumentaciju te su zaključili ugovor o radu. Na dan zaključenja ugovora o radu tužitelj i dalje nije imao osiguran vlastiti prijevoz. Tužitelj je ugovor pročitao te potpisao 13. lipnja 2023. Kolegica D iz kadrovske ga je prijavila i uručila mu ugovor i ostalu dokumentaciju idući dan (14. lipnja 2023.). Nije mu poznato je li tužitelju uručena kartica za evidenciju dolaska, ali pretpostavlja da mu je kolega OE ju uručio jer je to uobičajena praksa. Ta kartica se koristi za prijavu za početak i završetak rada kao i za korištenje službenih vozila. Ugovor o radu bio je sklopljen do rujna 2023. na četiri radna sata. Tužitelj nije radio dane prije sklapanja ugovora o radu, jasno su mu dali do znanja da je preduvjet zasnivanja radnog odnosa dostava potrebne dokumentacije. On je na svoju ruku stupio u kontakt s vozačem koji bi išao po njega na mjesta na koja mu je tužitelj rekao. Tužitelj je pitao da se želi upoznati s rutom i poslom, a oni su mu rekli da to ionako ne bi bila njegova ruta. Potvrdio je da je ugovor o radu priložen u spisu onaj o kojem je iskazivao da ga je potpisao tužitelj 13. lipnja 2023. Praksa je napraviti samo jedan ugovor o radu. Tužitelj je bio upoznat s plaćom na način da će plaću dobiti za redovan rad i noćni rad koji je u nju uračunat. Jedan dan je radio na praznik te mu je ta naknadna bila dodatno isplaćena. Razlog raskida ugovora o radu bio je taj što je tužitelj iz samoposlužnih aparata za kruh ukrao u više navrata novac iako je na prvom razgovoru bio upozoren što smije i što ne i koje su sankcije. Krađu je prijavio kolega OE koji prati sustav koji evidentira stanje novca u tim aparatima. Tamo negdje nakon 20. lipnja 2023. su se kolega OE, supruga direktora i direktor s njim suočili, on je u par navrata negirao krađu, no poslije je priznao te je otišao negdje i vratio se s novcem kojeg je predao.

13. 4. Tužitelj je iskazao da se je 7. lipnja 2023. našao na Etradexu s direktorom tuženika EE i HE kako bi razgovarali o poslu. Radio je devet godina u Mlinaru na istim poslovima u [adresa], gdje i stanovao. Nije istina da je on pitao da se upozna s rutom s obzirom na poslove koje je ranije obavljao. Rekli su mu da imaju potrebu za vozačem koji će puniti automate s kruhom i drugim pekarskim proizvodima. Pristao je na njihov prijedlog. Čuli su se drugi dan popodne i dali su mu broj od vozača UE jer nije imao svoje vozilo. Sa UE se dogovorio da dođe po njega u Višnjan nakon što je odradio dio rute. Po njega je dolazio oko 4:30, tj. jedan dan oko 4:30, a druge dane oko 4:00. Sa HE je bilo dogovoreno da će se voziti sa UE kako bi se upoznao s rutama i vrstama kruha te kako će to trajati dok se ne riješi vozilo s kojim će puniti automate. Tuženiku je rekao da je njegovo vozilo na popravku i on je to znao. Dana 12. lipnja 2023. potpisao je ugovor o radu, kojeg nikad nije dobio. Ugovor koji je potpisao nije dobio. Trebao ga je dobiti 13. lipnja 2023. U ugovoru nije pisalo ništa o početku radnog odnosa. Išao je na Ministarstvo financija u [adresa] kako bi se utvrdilo je li bolje da mu se doprinosi odbijaju od mirovine ili od plaće, da utvrdi što mi je povoljnije. Radno vrijeme nije bilo definirano, već je morao raditi po potrebi, a to je bilo od 00:30, 1:00 pa dok se ne vrati nazad u sjedište firme. Od 4:00 je radio tih par dana, dok se vozio sa UE, nekad bi ga i Mlinarovi vozači dovezli do Etradexa gdje bi ga JE pokupio. Vozilo firme dobio je 19. lipnja 2023. Dobio je i identifikacijsku karticu koju je koristio kako bi mogao isključiti alarm na vozilu, ali uređaj za prijavu radnog vremena tu karticu nije podržavao, pa nije mogao evidentirati dolazak na posao. Dana 7. lipnja 2023. dogovorili su da će njegova plaća biti 900,00 eura, ali ne za rad od četiri sata dnevno, već po potrebi, što je više od četiri sata. Nisu ništa konkretno pričali o plaći za noćni rad, no zna se da se dostavu vrši tijekom noći. Radni odnos je završio jer je iz automata za kruh uzeo kovanice, a razlog toga je dugovanje tuženika prema njemu za gorivo i za cestarinu.

13. 5. Iskazi svjedoka OE i HE cijenjeni su pozitivno s obzirom na to da su oboje iskazivali međusobno podudarno u skladu sa sadržajem ugovora o radu od 13. lipnja 2023., kao i podacima iz isprava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te evidencijom o radnom vremenu. Također i iskaz svjedoka JE, cijenjen je kao vjerodostojan, u bitnome podudaran iskazu HE da je tužitelj na vlastitu inicijativu, bez naloga nadređenog, vozio se s njim dok je obavljao poslove dostave na svojoj ruti. On nije imao saznanja o samom odnosu između stranaka, kao i poslovima koje je i u kojem razdoblju tužitelj obavljao kod tuženika, pa u tom dijelu njegov iskaz nije ni posebno cijenjen.

13. 6. Tužiteljev iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem je iskazivao proturječno iskazima saslušanih svjedoka te sadržaju isprava u spisu. Iskazivao je neživotno i neuvjerljivo. Tako je primjerice navodio da je njegovo radno vrijeme bilo od 00:30, 1:00, a da bi potom naveo da bi kada se vozio UE počinjao s radom oko 4:00, 4:30 kada bi ga JE pokupio i to sve do 19. lipnja 2023., dok nije dobio vozilo na raspolaganje. Naime, tužitelj samo za razdoblje od 9. do 14. lipnja 2023. potražuje naknadu za rad u trajanju sedam sati dnevno (od 00:30 do 7:30), da bi onda u iskazu naveo da u tom razdoblju nije ni započinjao raditi od 00:30, 1:00., već u 4:00, 4:30, kad bi ga pokupio JE. Činjenica, koju navodi da je započeo s radom kod tuženika odmah 9. lipnja 2023. ne proizlazi iz niti jedne isprave u spisu, niti je to potvrđeno od strane saslušanih svjedoka, već, naprotiv svjedok HE je jasno obrazložio zašto je došlo do početka rada tek 14. lipnja 2023., što je potvrdio i svjedok OE. Također niti JE nije potvrdio u iskazu navode tužitelja da bi se kroz cijelo to sporno razdoblje tužitelj vozio s njim prilikom obavljanja dostave i da bi to bilo po uputi od strane tuženika.

13. 7. Navodi svjedoka i tužitelja o okolnostima prestanka radnog odnosa nisu posebno cijenjeni iz razloga što između stranaka nije sporno da je radni odnos prestao 23. lipnja 2023., a navedene činjenice nisu ni relevantne za odluku u konkretnoj pravnoj stvari.

14. Iz izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj, kao radnik sklopio ugovor o radu s tuženikom, kao poslodavcem 13. lipnja 2023. za obavljanje poslova na radnom mjestu vozač dostavnog vozila na nepuno radno vrijeme od 4:00 do 8:00 sati za plaću u bruto iznosu 931,19 eura mjesečno. Stranke su ugovorile početak rada tužitelja s danom 14. lipnja 2023. te je od tog dana (početka rada) bio prijavljen u evidenciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i to do 23. lipnja 2023., kad je došlo do prekid radnog odnosa. Tužitelj u razdoblju od 9. do 13. lipnja 2023. nije obavljao rad kod tuženika. Tužitelj je na vlastitu inicijativu kontaktirao radnika tuženika UE prije početka rada kod tuženika kako bi vidio rutu i posao koji se obavlja. Pritom nije imao takvu uputu od strane tuženika niti je tada obavljao bilo kakav posao za tuženika.

15. Prema čl. 135. st. 1. Zakona o radu u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Prema tome na tužitelju je bio teret dokaza da je došlo do zasnivanja radnog odnosa kod tuženika prije 14. lipnja 2023., odnosno da je obavljao rad kod tuženika u razdoblju od 9. lipnja 2023. do 13. lipnja 2023., a što on u ovoj pravnoj stvari nije dokazao.

16. U čl. 7. st. 1. Zakona o radu određeno je kako je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

17. Dakle, poslodavac je dužan radniku isplatiti plaću za obavljeni rad. Kako je u postupku utvrđeno da utuženom razdoblju od 9. do 13. lipnja 2023. tužitelj nije obavljao rad kod tuženika niti je u tom razdoblju kod tuženika bio u radnom odnosu, to nema pravne osnove zahtijevati isplatu plaće za to razdoblje. Za dan 14. lipnja 2023. isplaćena mu je plaća što je vidljivo iz obračuna isplaćene plaće i to za rad u nepunom radnom vremenu, kako je to bilo ugovoreno i odrađeno u naravi.

18. Tuženik je uredno vodio evidenciju o radnom vremenu za tuženika u skladu s utanačenjima iz ugovora o radu, pa je na tužitelju u skladu s čl. 5. st. 2. Zakona o radu bio teret dokaza da je obavljao poslove u radnom vremenu od 00:30 do 7:30, odnosno izvan radnog vremena evidentiranog od strane tuženika, a što on u ovom postupku nije dokazao.

19. Preostalo je za odlučiti da li tužitelju za razdoblje od 14. do 23. lipnja 2023. pripada pravo na isplatu razlike plaće po osnovi uvećanja za dva sata noćnog rada i rada na državni praznik 22. lipnja 2023. (kako to obrazlaže i postavlja određeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod suda 20. lipnja 2025.).

20. U čl. 94. Zakona o radu određeno je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom, za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

21. Iz evidencije o radnom vremenu vidljivo je da tužitelj započinjao s radom kod tuženika u 4:00 te završavao s radom u 8:00, pa tužitelj ispravno navodi da se u skladu s čl. 69. st. 1. Zakona o radu noćnim radom smatra rad koji je obavljao u radnom vremenu od 4:00 do 6:00. Međutim, nisu osnovani njegovi navodi da mu po toj osnovi pripada pravo na uvećanje plaće, pa time nije osnovan ni njegov zahtjev za isplatu u tom dijelu. U ugovoru o radu bilo je ugovoreno da će se dio rada obavljati u razdoblju koje se smatra noćnim radom te je u skladu s time bila ugovorena plaća tužitelja, pa u takvoj situaciji tužitelju ne pripada uvećanje po toj osnovi. U evidenciji o radnom vremenu je evidentirano da je tužitelj radio na državni praznik 22. lipnja 2023., te je u obračunu isplaćene plaće (str. 9) zasebno obračunata naknada za redoviti rad, a zasebno naknada za rad na državni praznik, pa u tom dijelu nisu osnovani navodi da mu tuženik nije priznao i obračunao rad na državni praznik.

22. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

23. Stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka.

24. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, to je u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan tuženiku naknaditi opravdane troškove postupka.

25. Tuženik je zatražio naknadu troškova za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu 200,00 eura, podnesaka od 22. ožujka 2024. i 29. svibnja 2024. po 200,00 eura, kod pristupa ročištima 8. svibnja 2024., 19. lipnja 2024., 8. svibnja 2025. i 2. srpnja 2025. po 200,00 eura, sve uvećano za PDV 25 %, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu 19,91 eura.

26. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT), te vrijednosti predmeta spora (u tužbi označena kao 825,79 eura, te potom od 20. lipnja 2025. 1.001,26 eura) tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 19. veljače 2024. 150,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54 OT-e), kod pristupa ročištima 8. svibnja 2024., 19. lipnja 2024., 8. svibnja 2025. i 2. srpnja 2025. po 150,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54 OT-e) te kod sastava podneska od 29. svibnja 2024. (dostava isprava u spis po nalogu suda) 37,50 eura (tbr. 8. t. 4. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54 OT-e), na tako odmjerene troškove u iznosu 787,50 eura pripada mu PDV 25 % što iznosi 196,88 eura. Time ukupno priznati troškovi postupka iznose 984,37 eura. Preko priznatih troškova odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

26. 1. Tuženiku ne pripada pravo naknadu troška sastava podneska od 22. ožujka 2024. jer je u njemu u bitnome ponovio navode iz odgovora na tužbu, te je ujedno navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu glavne rasprave 8. svibnja 2024., za pristup na koje mu je priznata nagrada u cijelosti. Ne pripada mu ni trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer mu takav trošak nije ni nastao.

27. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 984,37 eura, dok su zahtjev tuženika u preostalom dijelu te zahtjev tužitelja odbijeni kao neosnovani.

U Pazinu 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj,

2. tuženik p. p.