Poslovni broj: P-109/2023-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BD iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matiji Smiljanić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika TD iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], i ŠD iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici iz Zaprešića, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave koja je održana 12. lipnja 2025. i zaključena u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  je

1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza kolima preko dijela zk. čestice broj 970/10 k. o. [katastarska općina] u naravi PUT u Vukovom selu, ukupne površine 362 čhv, upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u korist zk. čestice broj 971/7 k. o. [katastarska općina] u naravi njiva B u [adresa], upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je prolaz preko dijela zk. čestice broj 970/10 k. o. [katastarska općina] označen u Skici izmjere – očevida sa preklopom katastarskog plana od dana 12. studenog 2024.g izrađenom po vještaku g. Darko Dugić, geodet, točkama A A1 A2 A3 A4 A5 A6 A7 A8 A9 A 10 A 11 A 12 A u ukupnoj površini od 490 m2, a sve sukladno Geodetskom elaboratu od dana 12. studeni 2024.g. a koji čini sastavni dio ove presude, a što su tuženici TD OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠD OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], dužni priznati i trpjeti postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza kolima preko naprijed navedenog dijela zk. čestice 970/10 k. o. [katastarska općina], sve u korist zk. čestice broj 971/7 k. o. [katastarska općina], kao i trpjeti upis tako navedenoga prava stvarne služnosti u zemljišne knjige Naslova, sve u roku od 15 dana a što će u protivnome zamijeniti ova Presuda.

Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi trošak parničnog postupka tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2.Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00eur, u roku 15 dana.

Obra zloženje

1.Tužiteljica u tužbi tvrdi da preko nekretnine tuženika katastarske oznake čestice broj 970/10 k. o. [katastarska općina], a u korist njezine nekretnine katastarske oznake čestice broj 971/7 k. o. [katastarska općina], već više od 60 godina postoji put kojim se prolazilo i provozilo za potrebe njezine nekretnine koja drugog pristupnog puta nema, pa kako joj tuženici osporavaju postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza, predlaže sudu, prema tužbenom zahtjevu postavljenom kao u podnesku od 19. svibnja 2025. i na glavnoj raspravi, donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2.U odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući istinitost tužbenih navoda o postojanju prava služnosti prolaza i kolnog provoza preko njihovih nekretnina za korist nekretnina tužiteljice.

3.Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], put u [adresa] od 362čhv, upisanu u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], njiva B u [adresa] od 636čhv, upisanu u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. studenog 2017., prijepis posjedovnog lista 5019 k. o. [katastarska općina], održao je očevid na licu mjesta dana 27. rujna 2024. uz sudjelovanje geodetskog vještaka Darka Dugić, te je saslušao stranke i svjedoke DD, SD, JD, ZD i ED.

4.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka, pri čemu nije u smislu odredaba čl. 299. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) uzeo u obzir presudu na temelju priznanja ovoga suda broj: P-361/2010 od 21. studenog 2012. predloženu u svrhu dokazivanja tijekom glavne rasprave, jer tuženici nisu ničime dokazali da tu ispravu kao materijalni dokaz nisu mogli dostaviti još prije zaključenja prethodnog postupka.

5.Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

6.U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti prolaza i kolnog provoza preko nekretnina tuženika za korist njezinih nekretnina stečenog dosjelošću.

7.U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica vlasnik nekretnine katastarske oznake čestice broj 971/7, njiva [adresa] u [adresa] od 636čhv, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. rujna 2017. i anexa od 4. prosinca 2017., koju tužiteljica označuje kao povlasnu, a da su tuženici vlasnici i katastarski posjednici nekretnine katastarske oznake čestice broj 970/10, put u [adresa] od 362čhv, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. studenog 2017. i ugovora o darovanju nekretnina od 14. kolovoza 2020., koju tužiteljica označuje kao poslužnu.

8.U konkretnom slučaju nije, također, sporna niti identifikacija predmetnih nekretnina stranaka, kako je ona utvrđena nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka Darka Dugić od 12. studenog 2024., a iz kojeg proizlazi da sporni pojas služnosti koji je na slici očevida označen točkama A A1 A2 A3 A4 A5 A6 A7 A8 A9 A 10 A 11 A 12 A ima oblik nepravilnog mnogokuta i u najvećem dijelu se poklapa s oblikom cjelokupne katastarske čestice tuženika broj 970/10 k. o. [katastarska općina] i iznosi 490m2, a što je bliže površini te čestice u katastarskom operatu (428m2), nego njezinoj površini u zemljišnim knjigama (1302m2).

9.Sud je u cijelosti prihvatio takve zaključke geodetske ekspertize na koje niti same stranke nisu imale primjedaba, smatrajući da su oni dani vrlo savjesno i objektivno i da su u skladu s pravilima struke i utvrđenjima s održanog očevida.

10.U konkretnom slučaju je sporno da li preko netom spomenute nekretnine tuženika postoji pravo stvarne služnosti prolaza i kolnog provoza za korist netom spomenute nekretnine tužiteljice.

11.Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se predmetna nekretnina tuženika oduvijek koristila kao pristupni put do njezine nekretnine i do susjednih nekretnina, te da nitko od ranijih vlasnika predmetne nekretnine tuženika nije branio da se na taj način ona koristi. Nadalje, da je do svoje nekretnine u periodu 3 do 4 mjeseca nakon kupnje dolazila preko predmetne nekretnine tuženika, no da su se tuženici usprotivili prolazu i provozu preko njihove nekretnine odmah nakon što su je kupili, izrijekom joj zabranivši da se njome koristi, zbog čega da ju ona od tada ("sigurno 3-4 godine") uopće ne koristi, a tu nekretninu da održavaju samo tuženici.

12.Iz iskaza tuženika proizlazi da su odmah nakon kupnje predmetne nekretnine zabranili tužiteljici i članovima njezine obitelji, uključujući i tužiteljičinog oca-svjedoka JD, da se koriste njihovom nekretninom kao pristupnim putom do predmetne nekretnine tužiteljice, te da tu nekretninu samo oni održavaju.

13.Da se preko predmetne nekretnine tuženika ranije doista prolazilo i provozilo do predmetnih nekretnina tužiteljice proizlazi iz iskaza svjedoka DD i SD koje su bile ranije vlasnice predmetne nekretnine tužiteljice i koje su iskazale da su do te nekretnine prolazile i provozile upravo preko predmetne nekretnine tuženika, kao i iz danog iskaza svjedoka ED koji je naveo da se predmetna nekretnina tuženika, sve do časa kada su je kupili tuženici, koristila kao pristupni put do predmetne nekretnine tužiteljice, kao i do susjednih zemljišta, pa tako i do njegovog, međutim, da zbog protivljenja tuženika njihovu nekretninu na taj način on sam više ne koristi.

14.Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite takve iskaze potonjih svjedoka, jer su u bitnom međusobno suglasni, logični i životno uvjerljivi s obzirom na lokaciju i putnu povezanost nekretnina na koje su se u svojim iskazima referirali, te utemeljeni na njihovim neposrednim opažanjima, kao i faktičnim radnjama koje su poduzimali kao raniji vlasnici i posjednici predmetne nekretnine tužiteljice (svjedoci DD i SD), odnosno susjednih zemljišta (svjedok PD).

15.Iskaz svjedoka JD sud je djelomično prihvatio, i to samo u onom dijelu u kojem iskazuje o načinu korištenja predmetne nekretnine tuženika do časa kada su tu nekretninu kupili tuženici, jer je takav iskaz u suglasnosti i s iskazima svjedoka DD, SD i ED i nije doveden u sumnju niti iskazima samih tuženika. Međutim, iskaz toga svjedoka sud nije prihvatio u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica i nakon zabrane nastavila prolaziti preko nekretnine tuženika jer je suprotan iskazu same tužiteljice, kao i u dijelu u kojem navodi da je unatoč zabrani tuženika nastavio provoziti njihovom nekretninom i da su ga tuženici vidjeli da provozi, međutim, da nisu reagirali, jer nije u suglasju s drugim dokazima provedenim na glavnoj raspravi, a vjerodostojnost takve izjave ne potvrđuje niti jedna okolnost iz činjenične osnove spora. Osim toga, takva izjava je nelogična ako se ima u vidu da su tuženici izrijekom zabranili da se njihova nekretnina koristi na način kao ranije, pa je realno očekivati da bi reagirali kada bi vidjeli potonjeg da takvu zabranu krši.

16.Sud je prihvatio i iskaz svjedoka ZD koja iskazuje da je do 2018. na predmetnoj nekretnini tuženika viđala radnike svjedoka ED, kao i traktor svjedoka JD jer je u suglasju s iskazima ostalih svjedoka, kao i da od 2018. na predmetnoj nekretnini tuženika ne viđa nikoga osim tuženike jer je u skladu i s iskazima samih stranaka.

17.Dakle, na temelju tako provedenih personalnih dokaza sud je zaključio da se preko predmetne nekretnine tuženika najkasnije do 2018. oduvijek prolazilo i provozilo za potrebe gospodarskoga iskorištavanja predmetne nekretnine tužiteljice i susjednih nekretnina u vlasništvu svjedoka ED, a nakon tog da su tuženici, kada su postali vlasnici te nekretnine, zabranili tužiteljici i svjedoku ED da se njihova nekretnina na taj način više koristi, a oni su se toj zabrani pokorili, te se od tada ona nalazi pod isključivom faktičnom vlašću tuženika koji ju sami održavaju.

17a.Prema mišljenju ovog suda, tuženici su morali znati da se nekretnina koju su kupili koristila kao pristupni put za susjedne nekretnine i bila u općoj upotrebi, zbog čega su tu nekretninu i kupili, pa se ne mogu s uspjehom pozivati da nisu znali za postojanje prava služnosti stečenog dugotrajnim vršenjem bez obzira što ona nije bila upisana u zemljišne knjige.

18.Međutim, imajući prije svega u vidu iskaz tužiteljice koja priznaje da nakon 3-4 mjeseca od kupnje svoje nekretnine (8. rujna 2017. i 4. prosinca 2017.) i zabrane tuženika dane joj nakon što su kupili svoju nekretninu (3. studenog 2017.) nije pokušavala prolaziti i provoziti preko nekretnine tuženika, što proizlazi i iz drugih dokaza provedenih na glavnoj raspravi koje je ovaj sud prihvatio, valja zaključiti da je tužiteljici pravo stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnina tuženika koje je stekla, računajući i posjed tog prava njezinih pravnih prednika, dugotrajnim vršenjem kroz zakonom određeno trajanje od 20 godina prestalo nevršenjem u smislu čl. 241. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), jer je do časa podnošenja tužbe (13. veljače 2023.) proteklo razdoblje od više od tri godine koliko tužiteljica, kako i sama priznaje, neprekidno nije izvršavala sadržaj prava stvarne služnosti prolaza odnosno provoza kolima, odnosno da su do podnošenja tužbe bile već nastupile tri prigode kada se takav sadržaj prava stvarne služnosti preko nekretnina tuženika trebao izvršiti (sezonski radi obrađivanja nasada aronije), a tužiteljica, kako priznaje i sama, to nije učinila.

19.Zbog toga, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen na utvrđenje da pravo stvarne služnosti postoji odbiti u cijelosti kao neosnovan i stoga presuditi kao u točki 1. izreke.

20.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

21.Obzirom da tuženici nisu izgubili ovu parnicu, nema uvjeta da im se naloži da tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka, pa je tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.

22.Sud je u skladu s odredbom iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti slučaja, tuženicima dosudio samo one troškove koji su im bili potrebni radi vođenja ove parnice.

23.Visina parničnih troškova odmjerena je tuženicima prema odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: OT), i to u iznosu od 625,00eur, sukladno Tbr. 7.2. i 46. OT, što obuhvaća četiri radnje u postupku (odgovor na tužbu, te zastupanje na pripremnom ročištu, očevidu i jednom ročištu glavne rasprave), te daljnji iznos od 125,00eur koji se odnosi na zastupanje na ročištu glavne rasprave održanom 12. lipnja 2025. (Tbr. 9.1. i 46. OT), što ukupno iznosi 750,00eur, kao u točki 2. izreke presude.

24.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 24. srpnja 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Tužiteljici po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09eur,

2. Tuženicima, po pun.