REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-288/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužiteljice ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zlatka Kreber, odvjetnica u Zagrebu, Janeza Polde br. 5, protiv tuženika VC iz [adresa], Bakšaiškog odreda 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Erceg, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 30, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon dana 5. lipnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ŽC , koji glasi: „Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 7. veljače 2020. između tužiteljice ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i tuženika VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Javorki Martinić iz Zaboka, Matije Gupca 47, pod poslovnim brojem OU-17/2020-1 dana 7. veljače 2020. Briše se zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju, solemniziranog po javnom bilježniku Javorki Martinić iz Zaboka, Matije Gupca 47, pod poslovnim brojem OU - 17/2020-1 dana 7. veljače 2020., zaključenog između tužiteljice ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i tuženika VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja , upisana pod poslovnim brojem Z-8856/2023, zaprimljena dana 28. lipnja 2023. u odnosu na nekretnine – k. č. br. [katastarska čestica], kuća, dvorište i oranica od 206 čhv (odnosno 741 m2), sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Zemljišno -knjižnog odjela Zabok, Općinskog suda u Zlataru, a koje nekretnine je vlasnica tužiteljica Ž iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/1 dijela. Provedba brisanja zabilježbe nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Zabok Općinskog suda u Zlataru.“

II. Nalaže se tužiteljici ŽC naknaditi tuženiku VC troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. srpnja 2025. do isplate, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužiteljica je u tužbi navela da je tuženikova majka i da je kao primateljica uzdržavanja s njim kao davateljem uzdržavanja 7. veljače 2020. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Javorke Martinić iz Zaboka pod brojem OU-17/2020 dana 7. veljače 2020. Tim ugovorom se obvezala dopustiti zabilježbu ugovora u zemljišnoj knjizi, a po njezinoj smrti bi tuženik trebao steći i puno vlasništvo na njezinim nekretninama i pokretninama i to na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te pokretnina u kući na toj nekretnini, potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova zaostataka mirovine u neutvrđenom iznosu te potraživanje inozemne mirovine iz Austrije, Njemačke te Bosne i Hercegovine u neutvrđenom iznosu. Pod brojem Z- 8856/2023. u zemljišnoj knjizi je upisana zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju

7. veljače 2020. u korist tuženika.

1. 2. Tužiteljica je navela da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju tuženik obvezao pružiti joj svu potrebnu pomoć, osigurati joj svakodnevnu odgovarajuću prehranu, po potrebi dijetalnu i bolesničku, čišćenje i grijanje prostorija u kojima živi, održavanje kuće i dvorišta, kupnju sve potrebne odjeće i obuće, ogrjeva, kao i cjelokupne njege, kako staračke, tako i bolesničke sa snošenjem svih troškova lijekova i liječenja te eventualnih bolesničkih troškova u slučaju potrebe te ju pokopati o svom trošku prema mjesnim običajima. Tuženik se obvezao, ukoliko tužiteljica više ne bi mogla živjeti sama u svojoj kući, osigurati joj treću osobu koja će joj biti stalno na raspolaganju ili je smjestiti u dom za starije i nemoćne, u kojem slučaju bi primateljica uzdržavanja bila dužna snositi troškove doma cjelokupnom svojom mirovinom, a preko tog iznosa razliku do punih troškova smještaja trebao bi snositi tuženik kao davatelj uzdržavanja, ili omogućiti tužiteljici da živi u njegovoj kući uz odgovarajuću skrb, odnosno davatelj uzdržavanja se obvezao do smrti uzdržavati tužiteljicu.

1. 3. Tužiteljica je u tužbi navela da tuženik niti jednu od preuzetih obveza iz ugovora nije ispunio. U trenutku sklapanja ugovora 7. veljače 2020. tužiteljica je bila zdrava osoba i nije joj trebala pomoć u smislu brige o prehrani, čišćenju ili održavanju kuće i dvorišta, ali je 10. listopada 2023. pala s ljestava i zadobila je prijelom vrata bedrene kosti te je bila na bolničkom liječenju do 16. listopada 2023. Po izlasku iz bolnice bila joj je potrebna cjelokupna pomoć i njega (oko higijene, nabavke namirnica, kuhanja, odijevanja, radova oko kuće, prijevoza na liječničke pretrage) te se obratila tuženiku za pomoć, ali joj on nije pomogao, čak je nije niti došao posjetiti. Tada se obratila svojoj kćeri KC koja živi na [adresa] te joj je ona organizirala pomoć na način da su joj pomagale susjede CC i ŠC, dok ju je OC vozio na redovne kontrole kod liječnika. Tijekom liječenja prijeloma bedrene kosti, tužiteljica je osjetila bolove u gornjem dijelu tijela, vratu, području klavikula i rukama te je tijekom liječničke obrade utvrđeno da boluje od karcinoma i propisana joj je kemoterapija. Kako nakon kemoterapije po preporuci doktora ne može sama boraviti u kući, kćerka joj je organizirala pomoć na način da joj je prvotno njegu pružila šogorica SC iz [adresa], koja je s tužiteljicom bila osam dana, a nakon toga ju je njegovala sestrina kćer AC, koja je bila s tužiteljicom deset dana, odnosno do 28. svibnja 2024. Tuženik je svojim automobilom dovezao SC i AC da pomažu tužiteljici, a 28. svibnja 2024., kada je došao po AC, nije niti vidio tužiteljicu koja je bila na putu prema bolnici radi kemoterapije, ali je iz tužiteljičine kuće otuđio stroj za lišće i uzeo joj plaćene račune od režijskih troškova. Tužiteljica je napomenula da je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju navedeno da se tuženik nalazi u suposjedu kuće, a što nije točno jer nikada nije bio u posjedu kuće, niti je imao ključeve kuće, a niti će mu ih tužiteljica za vrijeme svog života dati zbog načina na koji se ophodi prema njoj te bez njezinog odobrenja odnosi stvari koje su njezino vlasništvo.

1. 4. Obzirom na tužiteljičino stanje nakon kemoterapija, tužiteljičina kćerka je u dogovoru sa susjedom CC pronašla ustanovu „Dom Pernjek“ u [adresa], kako bi se u toj ustanovi tužiteljica mogla oporavljati nekoliko dana nakon kemoterapije. Kako se tužiteljičina kćerka nalazi na [adresa], zamolila je susjedu CC da u korist tužiteljice sklopi ugovor o smještaju u dom, što je ona i učinila 20. svibnja 2024. Mjesečni trošak smještaja u domu iznosi 1.200,00 EUR te je prvu ratu za razdoblje od 20. svibnja 2024. do 1. lipnja 2024. tužiteljica u jednoj polovici platila svojim sredstvima, a drugu polovicu je uplatila tužiteljičina nećakinja V, koja živi u [adresa]. Kad je tuženik saznao za postojanje ugovora o smještaju tužiteljice u dom i shvatio da bi njegovo nesudjelovanje u troškovima smještaja imalo za posljedicu kršenje jedne od odredbi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, odmah je otišao u navedenu ustanovu i zahtijevao je da se umjesto CC, kao obveznika plaćanja navede on te je navodno platio svojim sredstvima mjesečni iznos troškova za mjesec lipanj.

1. 5. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila da sud raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između nje i tuženika i da odredi brisanje zabilježbe ugovora u zemljišnoj knjizi na nekretnini koja je predmet ugovora, a sve uz obrazloženje da tuženik ne izvršava svoje ugovorne obveze.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio naznačenoj vrijednosti spora u tužbi, smatrajući da je ista suviše nisko naznačena jer da nekretnina koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju ima znatno veću vrijednost. Također je istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za suđenje u ovom predmetu, jer se njegovo prebivalište nalazi na području [adresa], pa smatra da bi za suđenje u ovom predmetu trebao biti nadležan sud u [adresa].

2. 2. Tuženik je priznao činjenice da je s tužiteljicom sklopio predmetni ugovor o uzdržavanju i da je tužiteljica teško oboljela od karcinoma. Ostale činjenične navode tužbe tuženik je osporio, navodeći da su isti neistiniti i konstrukcija tužiteljičine kćerke KC, koja ima pravni interes za uspjeh tužiteljice u ovom postupku, a koja punih deset godina nije komunicirala s majkom, živi u [adresa], a tuženik smatra da i njezin suprug, odnosno zet tužiteljice ima utjecaja na tužiteljičinu odluku za podnošenje tužbe.

2. 3. Tuženik je naveo da je nakon pada tužiteljice s ljestava i zadobivanja ozljede bedrene kosti, zbog čega je bila u bolnici od 11. do 16. listopada 2023., on sa svojom suprugom ZC tužiteljici odmah ponudio da dođe kod njih u [adresa] te da tamo boravi dok se ne oporavi, što je tužiteljica odbila. To su joj ponudili više puta, ali je tužiteljica ostala kod svoje odluke da će ostati u svojoj kući. Nakon takvog njezinog stava, a zabrinut za tužiteljicu, tuženik je stupio u kontakt sa susjedom CC, koja je dugogodišnja prijateljica tužiteljice, te je bez znanja tužiteljice, jer bi se ona tome protivila, zamolio susjedu da u svakom mogućoj prilici pomogne tužite ljici te joj je ponudio za to odgovarajuću novčanu naknadu, koju je susjeda odbila, ali je cijelo vrijeme pomagala tužiteljici. Tuženik je naveo da tužiteljici ništa nije nedostajalo, da je redovito s njom telefonski kontaktirao, a tužiteljica nije htjela da dolazi jer joj je svojim trudom osigurao sve što joj je bilo potrebno. Tuženik je osporio da bi njegova sestra, odnosno tužiteljičina kćer KC inicirala i organizirala dolazak SC i AC, već da su se njih dvije same ponudile da dođu k tužiteljici nakon što ih je on upoznao s njezinom situacijom te ih je osobno dovezao i odvezao na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], a osim toga je kod poslodavca AC posredovao kako bi ona dobila slobodne dane za odlazak u Hrvatsku. Tuženik je naveo da je od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ispunjavao sve svoje ugovorne obveze, a to što je tužiteljica nagovorena od strane svoje kćeri da ne želi kontakt s njime nije razlog za raskid ugovora. Naime, tužiteljica je u jednom trenutku prestala komunicirati s njim bez razloga i povoda, ničim izazvana s njegove strane i to nakon duljeg razgovora sa kćerkom KC, koja je cijelo vrijeme pretendirala na stjecan je vlasništva nekretnine koja je predmet ugovora, zbog čega je nakon saznanja za postojanje tog ugovora, utjecala na tužiteljicu da promijeni ponašanje prema njemu, za što je tuženik doznao od AC.

2. 4. Tuženik je osporio činjenicu da bi tužiteljičina kćerka organizirala smještaj tužiteljice u „Dom Pernjek“ i da bi CC sklopila ugovor o smještaju u dom. Naveo je da je CC potpisala ugovor o smještaju tužiteljice u dom, ali je isti nekoliko dana kasnije zamijenjen stvarnim ugovorom kojeg je potpisao tuženik kao davatelj uzdržavanja, a CC je po njegovom odobrenju i zamolbi potpisala prvi ugovor zbog administrativnih razloga. Tuženik stoga tvrdi da tužiteljičina kćerka nije bila inicijator smještaja tužiteljice u dom, već je tužiteljičin smještaj u toj ustanovi za nju bio najbolje rješenje kad tužiteljica nije htjela, niti mogla zbog svog zdravstvenog stanja, doći živjeti kod tuženika u [adresa]. Nakon smještaja tužiteljice u ustanovu, tuženik je nastavio s ispunjavanjem svojih ugovornih obveza te redovito plaća troškove smještaja tužiteljice.

2. 5. Nakon što tužiteljica zbog utjecaja i pritiska kćeri nije htjela komunikaciju s tuženikom, tuženik je naveo da nije i nikada neće odustati od svoje majke te ju je pokušavao posjećivati u ustanovi, ali jedno vrijeme je to ona odbijala, pa je gotovo svakodnevno komunicirao s direktoricom ustanove raspitujući se za tužiteljičino zdravstveno stanje. Nakon nekog vremena tužiteljica mu je dopustila da ju posjećuje u domu te ga je čak pitala treba li mu novaca i odakle mu novci za redovito plaćanje doma. Iako su stranke ugovorile da će tužiteljica plaćati troškove smještaja u ustanovi u jednoj polovici sa svojom mirovinom, a da će tuženik plaćati ostatak tih troškova, tuženik je naveo da se s tužiteljicom dogovorio da će on u cijelosti podmirivati troškove njezinog smještaja u domu, dok će tužiteljica plaćati režijske troškove za kuću.

2. 6. Tuženik je stoga predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. 1. Sud je prije svega ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda, kao suda Republike Hrvatske, za suđenje u ovom predmetu.

3. 2. Kako tuženik ima prebivalište u [adresa], radi se o sporu s međunarodnim elementom u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, br. 101/17 – u daljnjem tekstu: ZMPP). Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZMPP-a, u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena), („Službeni list br. 351 od 20. prosinca 2012 – u daljnjem tekstu: Uredba). Odredbom čl. 46. st. 2. Uredbe propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja Uredbe, kada tuženik ima u smislu te odredbe prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Također prema odredbi čl. 6. Uredbe, ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se u skladu s odredbom čl. 18. st. 1., čl. 21. st. 2. i čl. 24. i 25. utvrđuje pravom te države članice. Prema odredbi čl. 7. st. 1. (b) Uredbe, osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, a za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

3. 3. Kako je predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju ugovoreno da će se usluga uzdržavanja tužiteljice izvršavati u Republici Hrvatskoj, a iznimno u kući tuženika kao davatelja uzdržavanja, na što tužiteljica nije pristala, već je inzistirala da ostane živjeti u [adresa] gdje ima prebivalište i trenutno je smještena u ustanovi također u [adresa], pa joj je uslugu uzdržavanja potrebno pružati na području mjesne nadležnosti ovog suda, odlučeno je da je za suđenje apsolutno, stvarno i mjesno nadležan ovaj sud.

4. 1. Odluka povodom tuženikovog prigovora na naznačenu vrijednost predmeta spora u tužbi donijeta je temeljem odredbe čl. 40. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP). Prema navedenim zakonskim odredbama, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

4. 2. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu ne odnosi se na novčanu svotu, već na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i na određivanje brisanja zabilježbe postojanja tog ugovora u zemljišnoj knjizi, a tužiteljica je vrijednost predmeta spora naznačila s iznosom od 2.000,00 EUR. Tuženik smatra da je tako naznačena vrijednost predmeta spora preniska jer je vrijednost nekretnine koja je predmet ugovora znatno veća od tog iznosa.

4. 3. Kako se radi pretežno o obvezno-pravnom zahtjevu na raskid ugovora, a ne o stvarno-pravnom zahtjevu u pogledu nekretnine, osim dijela zahtjeva na brisanje zabilježbe postojanja ugovora u zemljišnoj knjizi, a koji zahtjev ne utječe na visinu troškova postupka, sud je ocijenio da vrijednost predmeta spora u tužbi nije prenisko naznačena te je na pripremnom ročištu istu utvrdio u iznosu od 2.000,00 EUR, kako je to tužiteljica naznačila u tužbi.

5. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na str. 6-27, 34- 58, 71-75 i 88-89 spisa, saslušao je stranke u svrhu dokazivanja te je saslušao svjedoke: CC, ŠC, OC, HC, ZC, LC i CC.

5. 2. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužiteljice da se od ustanove „Dom Pernjek“ zatraži evidencija tuženikovih posjeta tužiteljice jer je nesporno među strankama da je tuženik tužiteljicu povremeno posjećivao od kada je smještena u toj ustanovi, a manje je važno je li to činio svakog mjeseca ili nešto rjeđe.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. 1. Među strankama su bile nesporne činjenice da su valjano i na zakonom propisan način 7. veljače 2020. sklopile predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je postojanje tog ugovora zabilježeno u zemljišnoj knjizi na nekretnini koja je predmet tog ugovora.

7. 2. Sporno je bilo je li tuženik prema tužiteljici izvršavao obveze uzdržavanja, na koje se obvezao predmetnim ugovorom.

8. 1. Uvidom u predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je istim tužiteljica kao primateljica uzdržavanja ostavila tuženiku kao davatelju uzdržavanja u cijelosti sve svoje nekretnine te pokretnine, a osobito čkbr. [katastarska čestica], kuću, dvorište i oranicu od 206 čhv, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova zaostataka mirovine i potraživanje inozemne mirovine iz Austrije, Njemačke te Bosne i Hercegovine.

8. 2. Tuženik se zauzvrat obvezao do smrti uzdržavati tužiteljicu, a njegove obveze ugovorene su na način da je dužan:

- primateljici uzdržavanja pružiti svu potrebnu pomoć,

- osigurati joj svakodnevnu odgovarajuću prehranu (po potrebi dijetnu i bolesničku),

- osigurati joj čišćenje i grijanje prostorija u kojima živi i održavati stan, odnosno kuću i dvorište,

- kupiti joj svu potrebnu odjeću, obuću, ogrjev,

- pružiti joj sveukupnu njegu, staračku i bolesničku sa snošenjem svih troškova lijekova i liječenja te eventualnih bolničkih troškova,

- u slučaju smrti osigurati pogreb o svom trošku prema mjesnim običajima,

- ukoliko primateljica uzdržavanja ne bi mogla više živjeti sama u svojoj kući, tuženik se obvezao osigurati joj treću osobu koja će joj stalno biti na raspolaganju ili smjestiti ju u dom za starije i nemoćne osobe, u kojem slučaju je primateljica uzdržavanja dužna snositi troškove doma sa cjelokupnom svojom mirovinom, a preko tog iznosa razliku do punih troškova smještaja bio je dužan snositi tuženik, ili omogućiti tužiteljici da živi u njegovoj kuću uz odgovarajuću skrb.

8. 3. U ugovoru je također navedeno da se tuženik kao davatelj uzdržavanja nalazi u suposjedu imovine koja je predmet ugovora.

9. Uvidom u ugovor o pružanju socijalne usluge na stranicama br. 23 -27 spisa utvrđeno je da je isti sklopljen 20. svibnja 2024. između Doma Pernjek d.o.o. za usluge, Doma za starije i nemoćne osobe iz [adresa], kao davatelja usluga, ŽC kao korisnice usluga i CC iz [adresa], kao obveznika plaćanja. Pružanje usluge ugovoreno je na adresi u [adresa]. Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, počevši od dana sklapanja ugovora, a ugovorene socijalne usluge obuhvaćaju: usluge stanovanja, odnosno smještaja, prehrane koja se sastoji od tri obroka i jednog međuobroka dnevno, koji će biti pripremljeni prema propisanim normativima, usluge pranja i glačanja osobne odjeće i posteljnog rublja, ovisno o intenzitetu korisnika usluge, organiziranje kulturno-zabavnih, obrazovnih, radnik i drugih aktivnosti te odmora i rekreacije u skladu s aktima, planom i programom rada davatelja usluge. Ovisno o intenzitetu korisnika usluge, davatelj usluge obvezao se korisniku usluge osigurati: promatranje njegovog stanja, pomoć pri nabavi lijekova, pri ostvarivanju prava na usluge primarne zdravstvene zaštite i specijalističke preglede, kontrola vitalnih funkcija po potrebi, vođenje dokumentacije o zdravlju (prvi stupanj), zatim podjela i briga o uzimanju terapije, kontrola vitalnih funkcija najmanje jednom tjedno, pratnja pri ostvarivanju usluga primarne i specijalističke zdravstvene zaštite, ako se to ne može osigurati uz pomoć članova obitelji ili na drugi način (drugi stupanj) te ostale usluge vezane uz kontinuirano praćenje fizičkog i psihičkog stanja korisnika usluge, detaljno opisane u stavku 3. čl. 2. ugovora. Troškovi usluge ugovoreni su u iznosu od 1.200,00 EUR mjesečno i to unaprijed, a najkasnije do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec.

10. Uvidom u ugovor o pružanju socijalne usluge na str. 42 -46 spisa utvrđeno je da je isti sklopljen 20. svibnja 2024. između Doma Pernjek d.o.o. za usluge, Doma za starije i nemoćne osobe iz [adresa], kao davatelja usluga, ŽC kao korisnice usluga i VC kao obveznika plaćanja. Navedeni ugovor istog je sadržaja kao i ugovor na str. 23-27 spisa, osim što je u istome kao obveznik plaćanja usluge naveden tuženik ČC.

11. Uvidom u dokumentaciju na str. 88-99 spisa utvrđeno je da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 20. ožujka 2025. dana suglasnost KC, državljanki Bosne i Hercegovine (Federacije Bosne i Hercegovine) za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuće, dvorišta i oranice od 206 čhv ili 741 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. ŽC je kao darodavateljica sa KC kao daroprimateljicom 21. lipnja 2024. sklopila darovni ugovor, kojom joj je darovala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u ugovoru je navedeno da je darodavateljica sa sinom VC sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je protiv njega podnijela tužbu radi raskida tog ugovora iz razloga što njezin sin ne ispunjava ugovorne obveze. Ugovor o darovanju proveden je u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, poslovni broj Z-5500/2025 od 23. travnja 2025., nakon čega je kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi upisana kćerka tužiteljice KC, a temeljem navedenog darovnog ugovora na nekretnini je upisano pravo osobne služnosti – prava plodouživanja za korist darodavateljice, ovdje tužiteljice ŽC.

12. 1. Tužiteljica ŽC iskazala je da je podnijela tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je bila nezadovoljna odnosom tuženika kao davatelja uzdržavanja prema njoj i to naročito u posljednjih pet godina, ali čak i ranije, ali zbog mira u kući nije to htjela dovoditi u pitanje. Navela je da je ranije tuženiku darovala svoju polovicu kuće u [adresa]. Zbog svojih godina života i svega što je proživjela odlučila je s tuženikom sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi o noj brinuo jer živi ipak bliže njoj nego kćer koja živi u [adresa]. U početku nije trebala tuženikovu pomoć jer je bila zdrava i mogla je brinuti o sebi tako da je više ona pomagala tuženiku nego on njoj. Nakon što je slomila bedrenu kost, trebala joj je tuđa pomoć, a od tuženika je nije imala. Tuženik joj je predložio da se preseli u [adresa] i da tamo nastavi živjeti, ali na to nije pristala jer u Hrvatskoj imam zdravstveno osiguranje i smatra da tu može dobiti bolju zdravstvenu skrb nego u [adresa] te od Hrvatske jednostavno ne može odustati. Kad je trebala ići na operaciju kuka, utvrđeno je da boluje od karcinoma, a koja dijagnoza ju je teško pogodila. Nakon što je ozlijedila nogu, o njoj su se brinuli susjedi, a tuženik nijednom nije došao k njoj. Nakon što joj je utvrđena dijagnoza karcinoma, nije joj trebala samo povremena pomoć tuđe osobe već cjelodnevna pomoć i skrb jer je trebala odlaziti na kemoterapije i na zračenja. Tuženik joj je rekao da zamoli susjedu CC da brine o njoj, ali nije mogla očekivati da će susjeda brinuti o njoj 24 sata dnevno. Za prvih deset dana molila je tuženika da joj doveze šogoricu iz [adresa] SC, ali je tuženik je rekao da ju ne može dovesti. Nakon toga je nazvala kćer u [adresa] i ona je rekla da će bratu, odnosno tuženiku poslati novce kako bi šogoricu dovezao u Hrvatsku da brine o njoj, nakon čega je ona tuženiku doista poslala novce, a tuženik je potom u Hrvatsku dovezao njezine šogoricu i nećakinju. Nećakinja AC mogla je ostati kod nje pet dana, koliko joj je poslodavac dopustio, a tužiteljica je potom molila tuženika da od poslodavca zatraži još dodatnih pet dana da K može ostati u Hrvatskoj, što je tuženik i učinio. Dakle, šogorica i nećakinja bile su s njom deset dana.

12. 2. Kad je otišla na kemoterapiju, koju je primala u okviru dnevne bolnice, šogorica i nećakinja trebale su se vratiti u [adresa] te je tuženik došao po njih. Kada je tuženik došao po njih da ih odveze u [adresa], nju nije ni pogledao i bez njezinog znanja i dopuštenja je uzeo neke stvari, a između ostalog i plaćene račune. Kasnije je doznala da ju je oklevetao pred njezinim bivšim susjedima u [adresa] koji ju jako dobro poznaju te da je o njoj iznosio jako uvredljive stvari, koje ne može niti ponoviti. Također je i susjedi CC i vlasnici doma u kojem je smještena rekao jako ružne stvari o njoj i o kćerki.

12. 3. Navela je da je u svibnju ove godine navršena godina dana od kada je u domu i da ju je u tom razdoblju tuženik posjetio tri puta, a mjesečno ju zove dva do tri puta, kad ju je četvrti puta došao posjetiti nije ga htjela primiti u posjetu jer je u međuvremenu čula kako je u Domu govorio jako ružno o njoj i o kćerki. Što se tiče ispunjavanja obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica je navela da je tuženik počeo plaćati troškove njezinog smještaja u Domu od 1. lipnja 2024., iste plaća još uvijek, a troškove smještaja za mjesec svibanj 2024. platila je sama. Smatra da je tuženik počeo plaćati troškove doma tek kad je shvatio da bi mogao ostati bez imovine koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

12. 4. Odgovarajući na pitanja, tužiteljica je izjavila da su joj od trenutka kad je slomila bedrenu kost pomagali susjedi i to u razdoblju od sedam mjeseci, jedni su joj spremali hranu, drugi su čistili kuću, treći su ju vozili na liječničke kontrole i pretrage. Na liječničke kontrole i pretrage u pravilu su ju vozili OC i ŠC sa svojim autom.

12. 5. Njezin smještaj u domu organizirala je CC u dogovoru s tuženikom i njezinom kćerkom te je CC potpisala prvi ugovor za smještaj u Dom, a kada je tuženik došao u Hrvatsku u mjesecu lipnju prošle godine, onda je on raskinuo taj ugovor i potpisao je novi ugovor s tom ustanovom. Navela je da tuženik nije mogao potpisati prvi ugovor o mom smještaju u Dom jer je počeo raditi kod novog poslodavca i tada nije mogao doći Hrvatsku. Tužiteljica je navela da tuženikova supruga, odnosno njezina snaha nikad nije brinula o njoj, već da je naprotiv tužiteljica brinula o tuženikovoj obitelji dok je bila zdrava. Nadalje, tužiteljica je izjavila da je njezina kćerka iz [adresa] šest puta od trenutka kad je slomila bedrenu kost i svaki put bi se tijekom boravka u Hrvatskoj brinula o njoj te joj kupovala što joj je trebalo, a iz [adresa] također pošalje novce u Dom da ima za platiti ono što joj treba. Navela je da je prije održavanja glavne rasprave na kojoj je saslušavana, tuženika vidjela prvi puta nakon prošlog Božića.

12. 6. Nadalje, tužiteljica je odgovorila da su prije sklapanja ovog ugovora odnosi između nje i tuženika bili dobri. Na pitanje je li napustila tuženika kada je on bio u dobi od 13 godina, izjavila je da je otišla od tuženika i njegovog oca, odnosno bivšeg supruga iz razloga što je bivši suprug od nje tražio da se u inozemstvu bavi švercom cigareta i donosi novce, a nakon što je posljednji put bila u Austriji, zbog ratnih zbivanja nije se više mogla vratiti u [adresa] te je ostala u Hrvatskoj. Tuženika nije vidjela u razdoblju od oko šest godina, otprilike od 1992. do 1998. Predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je na njezin prijedlog. Tuženik joj je predložio da se preseli i ode živjeti u [adresa] kod njega nakon što je slomila nogu, a da je to učinila, tada bi većinu vremena bila sama jer tuženik i njegova supruga rade, a zdravstvena skrb u [adresa] je puno lošija nego u Hrvatskoj. Izjavila je da je od sklapanja ugovora pa do ozljeđivanja prošlo je oko tri godine, a u tom razdoblju tuženik nije izvršavao svoje obveze iz ugovora, došao bi povremeno k njoj na dva sata. Na pitanje je li tome prigovarala izjavila je da mu je znala reći da "krpa njegove rupe, a svojih rupa ima puno više", misleći pri tome da je više pomagala njemu nego samoj sebi. Dok je još živjela u svojoj kući, tuženik nije ponudio da bi joj nešto pomogao, a da bi ona to odbila.

12. 7. Troškovi njezinog smještaja u Domu iznose 1.200,00 eura, a pored toga ima i brojne druge troškove za lijekove, liječenje, režijske troškove za kuću, koje i dalje mora snositi, troškovi dodatne i posebne prehrane i ostalo. Također treba održavati dvorište oko kuće, kositi travu, što je CC spomenula tuženiku i njegovoj ženi, a oni su uzvratili da trava samo neka raste. Tuženik plaća troškove smještaja u Domu u iznosu od 1.200,00 eura mjesečno. Tužiteljica je iskazala da je kuća koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju i dalje u njezinom vlasništvu. Na pitanje zbog čega prihvaća da tuženik plaća troškove smještaja u Domu, tužiteljica je izjavila da se s njim oko toga ne želi svađati, napomenula je da je on sam došao u Dom i bez njezinog znanja je raskinuo ugovor kojeg je potpisala CC i nakon toga je on potpisao ugovor. S obzirom da je njegova želja da plaća troškove smještaja u Domu, ona se tome nije protivila iako je nezadovoljna s njegovim neispunjavanjem ugovornih obveza, jer se s njime o tome ne želi svađati, s time da to ona od njega nije tražila već je to on samoinicijativno učinio. Za plaćanje troškova smještaja u Domu od strane tuženika doznala je odmah u mjesecu lipnju prošle godine od voditeljice Doma. Na pitanje je li nakon toga tuženiku rekla da ne mora plaćati Dom, izjavila je da je tuženiku rekla da će mu sve što je platio za nju biti vraćeno. Na pitanje smatra li otegotnim za tuženika da s obzirom na svoja primanja plaća troškove njezinog smještaja u Domu, izjavila je da smatra da je mu je to teško, ali je napomenula da mu nije rekla da to mora činiti. Navela je da njezina mjesečna mirovina iznosi nešto manje od 400,00 eura.

13. 1. Tuženik ČC najprije se osvrnuo na iskaz tužiteljice te je osporio da bi tužiteljica govorila istinu i napomenuo je da ga niti jednom tijekom davanja iskaza nije pogledala u oči. Naveo je da je do sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo na inicijativu njegove majke i sestre, koje su predložile da mu majka tim ugovorom ostavi kuću u [adresa] kako bi imao nekakvo osiguranje za budućnost jer im je poznato da ima relativno malo radnog staža. Naveo je da je majka imala priliku vidjeti kako je brinuo o ocu koji je više godina bio teško bolestan i nepokretan, ali ga ipak nije odlučio smjestiti ga u dom jer je smatrao da bi to za njega bilo loše rješenje i da će mu bolje biti da bude kod kuće u okruženju obitelji. Zbog toga smatra da bi i za majku odnosno tužiteljicu bilo bolje da živi u njegovom kućanstvu i u okruženju članova obitelji, a u blizini joj živi rodbina. Smatrao je da bi joj bilo tako ugodnije nego da bude smještena u Domu. Nakon sklapanja ugovora, a prije nego što je majka slomila nogu, njih dvoje su imali dobar odnos, redovito su se čuli telefonom, uzajamno se posjećivali, s time da je majka češće dolazila u posjetu k njima u [adresa] nego što su oni dolazili u Hrvatsku.

13. 2. Tuženik je napomenuo da je tužiteljica od rane mladosti bila samostalna i sama je za sebe i ostale obavljala sve što je bilo potrebno. I nakon sklapanja ugovora ona je bila i dalje samostalna te je više pomagala drugima nego što bi drugi pomagali njoj. Rad ju je održavao u dobroj kondiciji. Naveo je da ga je majka obavijestila o svojoj ozljedi drugi ili treći dan nakon što je završila u bolnici, on ju je pitao treba li joj što pomoći, ona je rekla da ne treba te da o tome ništa je javlja sestri i drugoj rodbini te da će mu ona javiti kad će doći kući. Nakon što je došla iz bolnice pitao ju je treba li joj kakva pomoć, ali ona je rekla da joj u svemu što treba pomažu susjedi. Nakon toga svakodnevno su se čuli telefonom, on je znao da se majka intenzivno druži sa susjedom CC, da njih dvije znaju dugo razgovarati i puno vremena provoditi zajedno te je i CC znao reći da pripazi na majku te da mu javi ako nešto treba. Cijelo to vrijeme majku je ispitivao treba li joj kakva pomoć i ne postoji ono što nije napravio, a da ga je ona to zatražila, zapravo od njega nikad ništa posebno nije niti tražila. Rekla bi mu da samo neka radi svoj posao, a da će mu javiti ako će od njega nešto trebati.

13. 3. Majka je jedno vrijeme za kretanje koristila štaku kako bi što manje opterećivala ozlijeđenu nogu, a u jednom trenutku počeo joj se kočiti vrat te je potom utvrđeno da boluje od karcinoma koji joj se proširio na više organa te je procijenjeno da neće više dugo živjeti jer se radi o izrazito agresivnom tipu karcinoma. CC bila je osoba preko koje je on dobivao sve tražene informacije o majci. CC je uspjela organizirati majci smještaj u Domu istog dana kad je majka došla iz bolnice, a on tog dana nije mogao doći u Hrvatsku, odnosno čak bi mogao i doći s obzirom na poslovne obveze, ali je imao jaku virozu i nije želio majku izlagati riziku da se zarazi od njega.

13. 4. Prije nego je majka smještena u Dom on je najprije dovezao njezinu šogoricu da brine o njoj deset dana, potom je nju vratio kući te je dovezao nećakinju koja je prvotno mogla ostati s majkom pet dana, a potom je molio njezinog poslodavca da joj odobri dopust za dodatnih pet dana te ju je nakon toga također vratio kući. Majka je smještena u Dom u mjesecu svibnju 2024., s time da je u Domu bila samo dio tog mjeseca odnosno otprilike polovicu mjeseca, rođaci su joj poslali nešto novaca i ona je platila smještaj za taj mjesec jer on za to nije imao sredstava i trebao je podići kredit kako bi mogao snositi troškove njezinog smještaja. Nakon toga dobio je kredit te je počeo plaćati smještaj u domu.

13. 5. Od mjeseca lipnja 2024. k majci je dolazio barem jednom mjesečno, ponekad i dva puta mjesečno, a evidencija o njegovim posjetama svakako postoji u domu u kojem je majka smještena.

13. 6. Nadalje, tuženik je izjavio da mu plaćanje troškova smještaja majke u domu predstavlja teret jer njegova plaća iznosi 600,00 eura mjesečno, što je duplo manje od troškova smještaja majke u Domu. Također je izjavio da mu majka nikad nije rekla da mora plaćati te troškove.

13. 7. Tuženik je osporio tvrdnju tužiteljice da je odbio dovesti šogoricu i nećakinju u Hrvatsku uz obrazloženje da nema novaca. Na pitanje je li majka prije nego što je zadobila ozljedu financijski njemu pomagala, tuženik je izjavio da su si njih dvoje uzajamno financijski pomagali u smislu da bi ona ponekad nešto kupila njemu i unucima, a također je i on njoj znao nešto kupiti. CC više je puta pitao treba li joj dati neku novčanu naknadu za njezinu brigu o majci, ali je to ona odbila. Tuženik je potvrdio tvrdnju tužiteljice da mu je darovala polovicu kuće u [adresa].

13. 8. Izjavio je da nema saznanja o trenutnom zdravstvenom stanju svoje majke odnosno liječničkim nalazima jer mu majka na nagovor njegove sestre brani da se o tome informira, jednom je čak pokušao dogovoriti termin s liječnikom da zna kakvo je majčino zdravstveno stanje i kakve su prognoze njezinog liječenja, ali je njegova sestra majci rekla da ju želi proglasiti ludom i majka se tada usprotivila da se raspituje o tome. Jedine informacije može dobiti od voditeljice doma u kojoj je majka smještena.

14. Tužiteljica je potom izjavila da se medicinska dokumentacija nikome ne daje, pa da se stoga protivi da bi tuženik mogao dobiti uvid u istu.

15. 1. Svjedokinja ŠC iskazala je da poznaje tužiteljicu, a tuženika poznaje samo iz viđenja. Tužiteljicu poznaje iz razloga što su susjede, nakon što su se suprug i ona iz Zagreba doselili u [adresa]. Poznato joj je da je tužiteljica ranije živjela sama i sama brinula o sebi, a nakon što se ozlijedila i oboljela smještena je u Dom. Ne zna koliko često je tuženik dolazio tužiteljici dok je ona bila zdrava, zna da je ponekad dolazio jer ga je viđala u [adresa], a poznato joj je da je i tužiteljica odlazila k njemu u Bosnu i Hercegovinu. Svjedokinja je izjavila da nema saznanja o predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između stranaka.

15. 2. Nakon što se tužiteljica ozlijedila i oboljela jedno vrijeme je bila u bolnici, a potom je otpuštena kući te je svjedokinju i njezinog supruga nekoliko puta molila da ju odvezu na liječničku kontrolu u Opću bolnicu Zabok, što smo oni i učinili. Sjeća se da je na kontrolu trebala odlaziti jednom mjesečno.

15. 3. Na pitanje tko je u razdoblju nakon što se tužiteljica ozlijedila brinuo o njoj da bi joj spremao hranu, čistio kuću i sl., svjedokinja je izjavila da dok je tužiteljica bila sama, od nje nije tražila nikakvu dodatnu pomoć, a na pitanje je li im tužiteljica plaćala kakvu naknadu za uslugu prijevoza na liječničke kontrole, izjavila je su oni odbili primiti bilo kakvu naknadu, ali bi im usprkos tome tužiteljica znala ostaviti nešto novaca za troškove goriva. Na pitanje koliko puta su ju suprug i ona vozili liječniku, svjedokinja je izjavila da je to bilo u razdoblju od oko šest mjeseci i to u otprilike šest navrata. Tada se tužiteljica povremeno žalila na bolove u nogama te je koristila štake prilikom hodanja, ali nikad nisu pričali o tome je li joj trebala kakva druga pomoć u kući.

16. Svjedok OC iskazao je da poznajem tužiteljicu jer su susjedi u [adresa], a tuženika ne poznaje. U međuvremenu je čuo nešto o tome da su stranke sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali ništa drugo o tom ugovoru ne zna. Naveo je da je tužiteljica živjela sama i brinula sama o sebi sve dok nije imala ozljedu prilikom pada s ljestava. Nakon te ozljede i nakon što je otpuštena s bolničkog liječenja, znala je suprugu moliti da ju odvezu na liječničku kontrolu u Opću bolnicu Zabok, što su i činili i to u razdoblju od oko šest ili sedam mjeseci, u kojem razdoblju su ju u pravilu jednom mjesečno vodili na liječničke kontrole. Za vrijeme dok je tužiteljica bila u bolnici u Zagrebu, znala ih je zamoliti da joj usput kad idu u Zagreb u posjetu djeci i unucima, dovezu potrebnu odjeću te bi čistu odjeću zamijenila s upotrjebljenom i tu upotrijebljenu odjeću bi oni dovezli natrag u [adresa]. Ne sjeća se kome su upotrijebljenu odjeću dali u [adresa], odnosno je li supruga to oprala ili je istu možda dala CC. Čuo je da je u jednom razdoblju tužiteljičin sin dovezao nekoga od obitelji da brine o tužiteljici nakon što je otpuštena iz bolnice u Zagrebu, pa bi nakon toga došao neki drugi član obitelji na neko razdoblje, ali to nije osobno vidio već je samo čuo priče o tome.

17. 1. Svjedok HC iskazao je da ne poznaje tužiteljicu, već da poznaje tuženika jer mu je neposredno nadređena osoba na poslu. Nema saznanja o ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojeg bi tuženik sklopio sa svojom majkom. Izjavio je da je zaposlen u migrantskom kampu "LIPA" u [adresa] u Sektoru za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine. Taj kamp funkcionira od 2021. i tuženik je bio zaposlen u tom kampu kao domar temeljem ugovora o djelu do kraja 2023. kada je dobio posao s boljim uvjetima rada. Svjedok je izjavio da tuženik nije osoba koja bi mu se osobno žalila zbog nekih svojih privatnih problema, ali je iz razgovora s nekim radnicima doznao da je ranije 15 godina brinuo o nepokretnom ocu. U jednom trenutku čuo je da ima problema s bolesnom majkom te mu se osobno obratio i molio ga da omogući AC, koja je zaposlena u kampu kao čistačica, da dobije slobodne dane kako bi mogla otići u Hrvatsku i brinuti o njegovoj majci. Iako radnici koji rade temeljem ugovora o djelu nemaju pravo na godišnji odmor, on je, imajući povjerenje u tuženika kao kvalitetnog radnika, omogućio AC da na nekoliko dana ode u Hrvatsku, kasnije ga je tuženik molio da joj za koji dan produži odsutnost s posla jer se nešto u međuvremenu zakompliciralo. Svjedok se nije mogao sjetiti koliko točno dana je AC bila odsutna s posla, bilo je u pitanju nekoliko njezinih smjena te je on prihvatio tuženikovu molbu da ju pustim s posla koliko god ga je on to tražio.

17. 2. Odgovarajući na pitanja, svjedok je izjavio da ga AC prije tuženika nije pitala da joj odobri odsustvo s posla zbog brige o tuženikovoj majci, s time da je ona do tada bila relativno kratko na tom radnom mjestu. Kako je AC tada bila još relativno novija radnica, da ga tuženik kao pouzdana osoba i osoba od povjerenja, koja se do tada dokazala na poslu, nije molio da joj omogući odsutnost s posla, on to vjerojatno ne bi dopustio. Što se tiče radnog vremena tuženika i AC, kao tehničkog osoblja u kampu LIPA, svjedok je izjavio da je radno vrijeme tehničkog osoblja u pravilu takvo da rade dva dana uzastopce po 12 sati, nakon čega imaju dva slobodna dana.

18. 1. Svjedokinja ZC iskazala je da je tuženika upoznala 1998., a vjenčali su se 2006. On joj je pričao o svom životu do 1998. te joj je iz njegovog pričanja poznato da je tužiteljica, odnosno njegova majka otišla od kuće kada je počeo rat 1992. i njih dvoje se nisu vidjeli do 2006. , u kojem razdoblju između njih dvoje nije bilo nikakvog kontakta. Tuženikov otac živio je s njima, 2005. je imao moždani udar te mu je trebala svakodnevna skrb i oni su o njemu brinuli sve do njegove smrti i to punih 17 godina. Napomenula je da je tuženik u tom ratu najviše izgubio jer je bio bez majke, a njegova sestra je još prije početka rata otišla u Njemačku gdje je bila u prvom braku, a nakon toga sklopila je drugi brak i 2007. je otišla u [adresa]. Tuženik je nakon rata pokušao pokrenuti privatni ugostiteljski posao, ali to nije uspješno krenulo te je jedno dulje vrijeme bio bez posla te bez zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Tužiteljica i tuženik su ponovno došli u kontakt 2006. i od tada je tužiteljica posjećivala svoju obitelj u Bosni i Hercegovini, odnosno dolazila je k njima, pomirila se s bivšim suprugom i odnosi su bili relativno dobri, a tuženik je s njom bio u telefonskom kontaktu svakog ili svakog drugog dana. Godine 2021. tuženik je počeo raditi u migrantskom kampu [adresa] u [adresa], a iste godine je umro njegov otac, kao i roditelji svjedokinje. U tom kampu tuženik je radio temeljem ugovora o djelu te nije imao mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Tuženikova sestra KC u razdoblju od oko 10 godina nije bila u kontaktu s tuženikom, niti s njegovim roditeljima i to u razdoblju nakon razvoda prvog braka, a nakon što je sklopila drugi brak ponovno su se uspostavili njihovi odnosi te su redovito kontaktirali. Ona je nakon toga sa svojim drugim suprugom dolazila k njima u posjetu u Bosnu i Hercegovinu te je znala ostajati kod njih oko 15 dana. Kako je tuženikova sestra bila dobro situirana, a tuženik nije imao pravo zaposlenje i imao je relativno male prihode, na inicijativu tužiteljice, odnosno njegove majke te njegove sestre KC sklopljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi tuženiku ipak nešto pripalo od imovine njegove majke. Navela je da je tužiteljica češće dolazila u posjetu k njima u [adresa] nego što smo oni dolazili u posjetu k njoj u [adresa], a tijekom tih posjeta upoznali su njezine susjede i vidjeli koliko je ona s njima u dobrim odnosima i koliko si uzajamno pomažu te su i oni ostali u kontaktu s nekima od njih, a posebno sa CC.

18. 2. Svjedokinja je tužiteljicu opisala kao ponosnu osobu, koja je brinula sama o sebi i nije htjela tražiti ničiju pomoć, pa tako ni njihovu. Nakon što je slomila kuk, izričito je rekla da joj ne treba nikakva posebna pomoć i da će se ona snaći, a tuženik je tada imao problema da izostane s posla, odnosno nije mogao samo tako otići u Hrvatsku, ali je tužiteljica tvrdila da to nije ni potrebno. U tom razdoblju tuženik je svakodnevno bio u telefonskom kontaktu s tužiteljicom i sa susjedom CC. Za tužiteljičinu dijagnozu karcinoma tuženik je doznao od CC, tužiteljica mu to nije sama rekla te je CC poslala medicinsku dokumentaciju iz koje je proizlazilo da se radi o izrazito ozbiljnoj i teškoj bolesti te je rekla da treba nešto učiniti u vezi toga. Tužiteljici su predložili da dođe živjeti k njima jer u njihovoj kući postoji mogućnost smještaja za nju, a bili su spremni brinuti se o njoj, kao što su ranije brinuli o tuženikovom ocu. Tužiteljica nije htjela doći k njima navodeći da u Hrvatskoj ima bolje zdravstveno osiguranje i da ima susjede koji joj u svemu pomažu. Nakon što tužiteljica nije više mogla biti sama, tuženik je organizirao da s njom bude SC, odnosno njezina šogorica, a nakon toga s tužiteljicom je jedno vrijeme bila AC. Tuženik je cijelo vrijeme svakodnevno kontaktirao s tužiteljicom i njihovi razgovori bili su topli i emotivni, a ujedno je kontaktirao i sa CC, čija prijateljica je vlasnica doma te je s njom uspjela dogovoriti smještaj tužiteljice u domu sredinom mjeseca svibnja. Kad je tužiteljica trebala ići u dom, tuženik i svjedokinja došli su u Hrvatsku, ali tuženik je tada imao gripu i CC mu je savjetovala da se ne približava majci kako joj ne bi prenio zarazu jer je tada bila u vrlo lošem stanju te bi takva zaraza za nju mogla biti fatalna. CC je između ostalog rekla da bi trebalo provjeriti što će biti s plaćanjem računa te su ušli u kuću, u kući su bile CC i AC koju smo potom vratili u [adresa]. U kući su pronašli i uzeli neke račune te smo potom otišli za [adresa].

18. 3. Svjedokinja je izjavila da su ona i tuženik jako dobro poznavali tužiteljičinog nevjenčanog supruga IC, koji je volio tuženika i stalno bi mu donosio neki alat. Tom prilikom kad je tužiteljica smještena u dom, tuženik je uzeo neki stroj za lišće, ali ne s namjerom da ga otuđi, da bi kasnije krenule priče da su njih dvoje nešto ukrali, a što nije bilo točno. Tu noć kad su se vratili u [adresa] i ostavili Đulsumu kod njezine kuće oko 02,00 sata ujutro, tuženik je počeo primati ljutite i uvredljive poruke od tužiteljice i svoje sestre KC, a nisu znali zbog čega i što se zapravo dogodilo. Nakon što je tužiteljica smještena u Dom, ona je podmirila troškove smještaja za dio mjeseca svibnja, a od mjeseca lipnja pa nadalje te troškove plaća tuženik iako je to za njega velik financijski teret. Tuženikova sestra preuzela je obvezu održavanja kuće i okućnice i to po pričanju CC, iako su tuženik i ona željeli brinuti o tome, ali im to nije dozvoljeno. Nakon što je tužiteljica smještena u dom tuženik je više puta dolazio k njoj u posjetu, ali prvi puta mu je rečeno da ga tužiteljica ne želi vidjeti, što ga je jako pogodilo. Kad je drugi puta došao rekao je ravnateljici Doma da nije siguran hoće li ga majka htjeti vidjeti, međutim ravnateljica je vjerojatno razgovarala s njom, odnosno otišla je u dom i vratila se te je rekla tuženiku da može posjetiti majku što je on i učinio.

18. 4. Odgovarajući na pitanja, svjedokinja je izjavila da su u razdoblju od kad je tužiteljica slomila kuk pa do njezinog smještaja u dom o njoj brinuli njezini susjedi, a to joj je poznato iz priče CC i tužiteljice osobno s kojom se tuženik redovito čuo telefonom. Od loma noge pa do smještaja u dom tuženik nije fizički dolazio u Hrvatsku jer nije bio u mogućnosti zbog posla, ali je bio stalno u komunikaciji sa CC, koja je najviše brinula o tužiteljici te ju je molio da mu kaže sve što treba kako bi to napravio. Osim toga stalno je bio u kontaktu s tužiteljicom i niti u jednom trenutku mu nije rekla da bi zbog nečega trebao doći k njoj. Poznato joj je da je tužiteljica tuženiku darovala svoj udio u kući u [adresa]. Navela je također da im je tuženikova sestra pomogla 2021. kada su ostali bez krova uslijed nevremena te mu je dala neki novac, a koji je on njoj vratio kada je došla k njima. Tužiteljica je njihovoj djeci znala donijeti darove, a svjedokinja se ne sjeća da bi ona njoj i tuženiku davala kakav novac. Također je navela da tužiteljica od nje i tuženika nikad nije tražila nikakve novce, niti pomoć, ona je izrazito jaka i ponosna osoba te od nikoga nije htjela nikakvu pomoć već je uvijek smatrala da sve može sama.

18. 5. Na dodatna pitanja svjedokinja je izjavila da je tužiteljica tuženiku darovala svoj udio kuće u [adresa] prije više od 10 godina, svakako prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i svi su tada bili u jako dobrim odnosima. CC su tuženik i ona nudili naknadu za njezinu brigu o tužiteljici, ali ona to od njih nikad nije htjela uzeti.

19. 1. Svjedokinja KC iskazala je da nema saznanja o razlozima zbog kojih su stranke sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nakon što je slomila nogu, tužiteljica joj se žalila da se tuženik nije pridržavao obveza iz tog ugovora jer da mu je par puta rekla da bi trebalo pokositi travu na dvorištu i odvesti ju u trgovinu, liječniku i sl., a da to nije učinio. Kako ona živi u [adresa], nije odmah mogla doći k tužiteljici te joj je savjetovala da za pomoć moli susjede CC, ŠC i OC, jer zna da je bila u jako dobrim odnosima sa susjedima. Tužiteljica joj je kasnije rekla da su joj susjedi priskočili u pomoć i u smislu košnje trave na dvorištu, da su je vodili liječniku, u trgovinu, podizali joj lijekove u ljekarni i sl. Zna da je tužiteljica redovito hodala na liječničke kontrole i da joj je utvrđena dijagnoza karcinoma, što ih je sve jako rastužilo. Svjedokinja je izjavila da je tuženiku rekla da bi majka trebala pomoć treće osobe jer da ne može biti sama, organizirala je dolazak AC i JC te je molila tuženika da ih doveze iz [adresa] u Hrvatsku, a on je rekao da nema novaca, nakon čega mu je poslala novce kako bi došao po JC i odvezao u [adresa], a dovezao Đulsumu. U međuvremenu se tražio smještaj u domu za tužiteljicu, ali ona nije mogla za to vrijeme biti sama te je svjedokinja u dogovoru s tužiteljicom molila tuženika da dogovori s poslodavcem RC da joj dopusti izostanak s posla još dva njezina radna dana, kako bi mogla ostati s tužiteljicom dok ne bude riješen njezin smještaj u domu, a tuženik je to dogovorio s njezinim poslodavcem.

19. 2. Odgovarajući na pitanja, svjedokinja je izjavila da u razdoblju od kad je tužiteljica slomila nogu, pa do dolaska k njoj AC i SC tužiteljici su pomoć u kući u pogledu kuhanja hrane, čišćenja i sl. pružale CC, ŠC i OC. Svjedokinja je izjavila da je u Hrvatsku prošle godine došla u mjesecu lipnju i tada je u Hrvatskoj ostala tri i pol tjedna. U to vrijeme tužiteljica je već bila smještena u domu. Tužiteljica je nekoliko puta pitala tuženika za pomoć, ali on zbog nekih osobnih razloga nije mogao doći, svjedokinja smatra da je tada bio u situaciji kada je mijenjao zaposlenje.

19. 3. Svjedokinja je nadalje izjavila da u razdoblju od kad je tužiteljica slomila nogu pa do njezinog smještaja u dom ona nije dolazila u Hrvatsku. Nakon tužiteljičinog smještaja u dom, odmah je slijedećeg mjeseca došla u Hrvatsku, nakon čega je bila još četiri puta u Hrvatskoj uključujući i vrijeme održavanja glavne rasprave na kojoj je saslušana. Ove godine u Hrvatskoj je bila dva puta. S tuženikom je posljednji put bila u kontaktu u mjesecu svibnju prošle godine i tada su razgovarali o skrbi za majku te je tada ujedno doznala za postojanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tuženiku je tada rekla da bi trebao nešto osigurati za majku, s time da nije znala za sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno nikad ga nije pročitala. Za postojanje ugovora saznala je upravo od tuženika u mjesecu svibnju prošle godine. Majka joj se žalila da tuženik ne brine o njoj nakon loma noge, ali i prije toga. Navela je da je tuženik znao za dogovor oko smještaja tužiteljice u Dom i s time je bio suglasan. Prvu ratu za smještaj u domu platila je tužiteljica i to polovicu iznosa iz svojih sredstava, a drugu polovicu joj je pozajmila kćer od njezine nećakinje. Dalje je troškove smještaja u domu plaćao tuženik i to još uvijek čini. Izjavila je da majci povremeno daje novac da ima za njezine potrebe u visini od 50,00 do 100,00 eura i to kad dođe u Hrvatsku i kad su zajedno. Zna da troškovi smještaja u domu iznose oko 1.200,00 eura. Nema saznanja o točnom iznosu mirovine svoje majke, a prema njezinom pričanju ista iznosi oko 380,00 do 400,00 eura.

19. 4. Na pitanje tko je vlasnik tužiteljičine kuće, svjedokinja je izjavila da je tužiteljica vlasnica iste. Također je izjavila da nema saznanja o tome da bi se tužiteljica protivila tome da tuženik plaća smještaj u domu, niti da bi tražila da to plaća netko treći. Ne zna je li tuženik ikada CC ponudio kakvu novčanu naknadu za njezinu skrb za tužiteljicu, a ona joj također nije davala nikakvu novčanu naknadu. AC i SC dala je neki manji novac kao znak pažnje što su brinule jedno vrijeme o tužiteljici, iako su one odbijale primiti od nje taj novac.

20. 1. Svjedokinja CC iskazala je da je prije nezgode i bolesti tužiteljica funkcionirala potpuno samostalno, osim što se sjeća da joj je prije nezgode znala spomenuti da joj je teško nešto napraviti i da je molila sina da dođe, a kako on nije došao, ona bi to napravila sama iako joj je to bilo malo teško. Nakon zadobivene ozljede i kada je oboljela tužiteljici je trebala tuđa pomoć i tijekom bolesti joj je priznala da je sa sinom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kad je tužiteljica ozlijedila nogu i kuk hitna pomoć ju je odvezla u bolnicu i svjedokinja joj je iste večeri u bolnicu donijela potrebnu odjeću jer je znala da će ostati u bolnici. U bolnici je bila tjedan dana, nakon čega je otpuštena kući i trebalo ju je voziti na liječničke kontrole. Prvi puta ju je odvezla svjedokinja, koja nakon toga jedno vrijeme nije smjela voziti zbog operacije koljena te su ju vozili susjedi OC i ŠC na kontrole, u trgovinu i sl. Svjedokinja je napomenula da je u trenutku kad je tužiteljica ozlijedila nogu ona o tome obavijestila njezinu kćer i sina, a kada je došla iz bolnice kući bila je sama jer nikoga od njih dvoje nije bilo uz nju. Svjedokinja je izjavila da je tužiteljica molila sina da dođe jer joj treba pomoć, ali on nije dolazio te je pitala nju što da radi, da bi se na kraju organizirali tako da su je vozili susjedi C kamo je već trebala ići. Nakon dolaska iz bolnice tužiteljica je sama sebi kuhala i čistila koliko je mogla, ali nakon otprilike mjesec dana susjeda ŠC i svjedokinja vidjele su da nešto nije u redu s njom, da je oslabila i da redovito ne jede te su se njih dvije izmjenjivale i donosile joj obroke koje bi pripremile kod kuće. Tužiteljica ju je molila da joj plaća režijske troškove te joj je mjesečno davala po 300,00 eura i rekla da joj ostatak novaca nakon plaćanja režija ostane za hranu jer joj je spremala obroke. Svjedokinja je izjavila da su tijekom zime režijski troškovi znali biti veći te su samo troškovi plina iznosili oko 300 ,00 eura mjesečno. Ona je stoga za tužiteljicu plaćala račune kako tužiteljica ne bi trebala angažirati još nekog trećeg da ju vozi negdje gdje će te račune moći platiti. S vremenom su ona i ŠC uočile da tužiteljica ne pojede ono što bi joj donijele te je rekla da nema apetita, vidno je smršavila i posumnjale su da nešto nije u redu s njezinim zdravstvenim stanjem. Uspjele su ju nagovoriti da ode na liječnički pregled jer u Općoj bolnici Zabok nisu obraćali pažnju na njezino cjelokupno zdravstveno stanje već samo na ozljedu noge. Hitna pomoć ju je odvezla u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu gdje je odlučeno da će ostati hospitalizirana i slijedećeg dana ju je tužiteljica molila da joj spremi i donese u bolnicu potrebnu odjeću, što je svjedokinja i učinila. Ona je tom prilikom ostala u bolnici oko tri tjedna i za to vrijeme su joj svjedokinja i susjedi Š vozili čistu odjeću i potrepštine, a njezine djece nije bilo. Nakon što je tužiteljica otpuštena iz bolnice doznali su za njezinu dijagnozu, ona je kod dolaska kući izgledala izrazito loše i bilo je jasno da joj treba stalna pomoć druge osobe danju i noću. Svjedokinja je o tome obavijestila tužiteljičinog sina i kćer te je dogovoreno da će na tjedan dana k njoj doći šogorica SC, koja je međutim također teško bolesna te je i njoj potrebna pomoć, tako da su susjeda ŠC i svjedokinja brinule za njih obje, ali im je bilo lakše utoliko što tužiteljica ipak nije bila sama. Nadalje, svjedokinja je izjavila da je tužiteljičin sin dovezao AC i vratio je kući SC. AC je bila mlađa i jača osoba te su očekivale da će ona moći u većoj mjeri brinuti o tužiteljici. Rekla je tada tužiteljičinom sinu da bi trebalo vidjeti što joj treba od namirnica kako bi se to nabavilo i napunio hladnjak, ali on nije imao novaca da to kupi, već mu je novac za to dala tužiteljica.

20. 2. Svjedokinja je napomenula da joj je KC rekla da će joj dati potreban novac ukoliko joj novac kojeg joj daje tužiteljica nije dovoljan za režijske troškove i za njezinu prehranu te joj je prilikom dolaska u Hrvatsku dala 1.500.00 eura.

20. 3. U međuvremenu je postalo jasno da tužiteljici treba smještaj u Domu kojeg nije moguće odmah osigurati te je ona molila vlasnicu doma u kojem je smještena i njezina majka da joj javi kada će imati slobodno mjesto, ali se nije znalo koliko će vremena do toga proći. Sredinom mjeseca svibnja oslobodilo se mjesto u domu, a tužiteljica je trebala otići na prvu kemoterapiju te su dogovorili da odmah nakon kemoterapije ode u dom kako bi se o njoj brinuli na adekvatan način s obzirom na mogući rizik posljedica od primljene terapije. Tuženik je tada došao u Hrvatsku kako bi odvezao kući AC te mu je svjedokinja predložila da ode vidjeti sobu u kojoj će tužiteljica biti smještena kako bi procijenio je li taj smještaj odgovarajući ili ne, ali je rekao da u nju ima povjerenja i da nije potrebno da odlazi u dom. Tada je imao neku virozu ili prehladu, tog dana nije vidio tužiteljicu jer je sa AC otišao za [adresa] prije nego što se tužiteljica vratila s kemoterapije. Međutim, tijekom njihovog razgovora on je dosta ružno govorio o tužiteljici i o svojoj sestri i to je svjedokinju iznenadilo i pogodilo jer ga nije takvoga zamišljala. Dodala je da je obavijestila tužiteljičinog sina da se oslobodilo mjesto u domu i da bi trebao potpisati ugovor s domom, ali on je odgovorio da ne može doći u Hrvatsku te je nju zamolio da ugovor potpiše. Tužiteljica joj je dala 600,00 eura kako bi platila smještaj u domu za polovicu mjeseca svibnja, što je svjedokinja i učinila.

20. 4. Onog dana kad je tuženik došao po AC i kojeg dana je tužiteljica bila na kemoterapiji, nakon čega je trebala biti smještena u dom, tuženikova supruga je pitala svjedokinju za neke otvorene kutije s nakitom u ormaru, o kojima svjedokinja ništa nije znala. Svjedokinja je navela da je dulje vrijeme imala ključeve od tužiteljičine kuće kako bi pazila na kuću dok bi ona bila kod tuženika u posjeti u [adresa], a potom u bolnici i bilo joj je neugodno što ju se tako nešto pita. Nakon toga je AC izjavila da su tuženik i njegova supruga odvezli pun auto različitih stvari i svjedokinja se bojala da ne bi bila optužena da je nešto otuđila iz te kuće. Ujedno joj je tuženik rekao da ključeve od kuće niti slučajno ne smije davati njegovoj sestri. Nakon toga je ona ključeve odlučila vratiti tužiteljici i objasnila joj razloge zbog kojih to čini. Tuženika je nakon toga srela još nekoliko puta, jednom prilikom u domu, a vlasnica doma joj je rekla da je bio tamo i da je bio dosta neugodan te da je puno loših stvari govorio o majci i sestri.

20. 5. Ona sada povremeno posjećuje tužiteljicu u domu i donese joj stvari koje joj trebaju. Tužiteljica je molila tuženika da dođe kako bi ju odvezao u banku, frizeru kada treba i slično, ali kako on nije dolazio, svjedokinja tužiteljicu povremeno odveze u banku u Zaboku i frizeru. Ugovor o doživotnom uzdržavanju tužiteljica joj je spomenula u jednom trenutku kad je došla iz bolnice te je rekla da je žalosno da joj svi susjedi pomažu, usprkos tome što sa sinom ima sklopljen ugovor, a svjedokinja je bila iznenađena s tom činjenicom, ali joj to u tom trenutku nije bilo važno.

20. 6. Na pitanje tko ju je zamolio da pomaže tužiteljici, svjedokinja je izjavila da ju je upravo tužiteljica to zamolila kada je oboljela. Navela je da joj tuženik nikada nije ponudio nikakvu novčanu naknadu za skrb o majci i da njih dvoje o tome nikada nisu razgovarali. Na pitanje koliko često se čula s tuženikom, izjavila je da ga je nazvala onu večer kad je tužiteljica ozlijeđena, a nakon toga nisu se čuli punih sedam mjeseci, odnosno do saznanja za tužiteljičinu bolest o čemu ga je obavijestila. Na pitanje tko sada brine o kući i okućnici, izjavila je da joj tužiteljica sada daje 200,00 eura za plaćanje režijskih troškova za kuću, za košnju trave i održavanja živice.

20. 7. Odgovarajući na daljnja pitanja, svjedokinja je izjavila da u razdoblju od tužiteljičinog pada pa do njezine bolesti tuženik i ona nisu komunicirali niti putem telefonskih poziva, niti porukama. Poznato joj je da je tužiteljica odbila primiti tuženika u posjetu i zna da je to zbog toga što je tuženik pred vlasnicom doma loše govorio o tužiteljici i svojoj sestri nazivajući ih kurvom, a kada je vlasnica doma to prenijela tužiteljici, tužiteljici je bilo jako neugodno i bilo ju je sram primiti ga u posjetu. Također je izjavila da niti sa KC nikad nije razgovarala o naknadi za skrb koju pruža tužiteljici. KC joj nije niti spominjala da će joj za to nešto platiti, a ona ne bi uzela novce za to niti da joj je to ponudila. Nakon toga, svjedokinja je izjavila da joj je KC za režijske troškove za kuću i za hranu dala 1.500,00 eura, a od tužiteljice je u razdoblju od sedam mjeseci mjesečno primala po 300,00 eura.

20. 8. Tužiteljica joj sada daje 200,00 eura od kojih novaca podmirujem režijske troškove za kuću (struja, plin telefon, odvoz otpada, naknada za vodne usluge), a ujedno je potrebno platiti radnika koji pokosi travu za što računa 50 ,00 eura, a ako uz to uredi živicu traži 70,00 eura. Troškove smještaja tužiteljice u domu plaća tuženik u iznosu od 1.200 eura i toliko je njegova obveza da plati dom. Nakon što je tužiteljica jednom odbila primiti tuženika u posjetu, on ju je tada ipak nekoliko puta posjetio i znali su provesti i po dva sata razgovarajući na balkonu, a njezine primjedbe na tuženika sada se uglavnom odnose na to da bi ona htjela da ju posjećuje češće, s napomenom da je tuženik posljednji put posjetio tužiteljicu za Božić prošle godine. Svjedokinja je izjavila da ne zna u kakvim su odnosima njih dvoje sada jer nije bila prisutna tijekom njihovih druženja. Računi za režijske troškove još uvijek dolaze na ime tužiteljice i smatra da je tužiteljica i dalje vlasnica kuće. Tužiteljica joj nije govorila da bi vlasništvo kuće prenijela na kćerku, o kući njih dvije uopće nisu razgovarale. Svjedokinja je također izjavila da je prije 15 godina bila zainteresirana za kupnju te kuće ali sada više nema namjeru kupiti je.

21. 1. Prema odredbi čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO), ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Prema odredbi čl. 583. ZOO-a, ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor. Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

21. 2. Tužiteljica ovom predmetu traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju temeljem odredbe čl. 583. st. 3. ZOO-a, navodeći da tuženik ne ispunjava svoje obveze iz ugovora.

22. 1. Tužiteljica je priznala da nije trebala tuženikovu pomoć u smislu obveza koje je preuzeo ugovorom o doživotnom uzdržavanju i koji je sklopljen 7. veljače 2020., sve dok nije slomila bedrenu kost, a to se dogodilo 10. listopada 2023., zbog čega je bila hospitalizirana u Općoj bolnici Zabok i bolnici hrvatskih veterana u razdoblju od 11. do 16. listopada 2023. Iako je tužiteljica iskazala da je bila nezadovoljna odnosom tuženika prema njoj u posljednjih pet godina, sama je priznala da dok je bila zdrava i dok je mogla brinuti o sebi, tuženikovu pomoć nije trebala te da je ona više njemu pomagala, nego on njoj. Nejasno je stoga koje je obveze temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik u to vrijeme propustio uzdržavati, a da je ona to od njega tražila. Kako stranke nisu živjele blizu (tuženik živi u [adresa], a tužiteljica u Hrvatskoj), notorno je da ju tuženik nije mogao često posjećivati, a tužiteljica nije objasnila u kojem je smislu u to vrijeme bila nezadovoljna tuženikovim odnosom prema njoj.

22. 2. Nakon što se tužiteljica ozlijedila u listopadu 2023., trebala joj je tuđa pomoć, naročito nakon što je otpuštena iz bolnice jer se teže kretala, trebalo ju je voziti na liječničke kontrole, nabavljati joj namirnice i sl. Iz medicinske dokumentacija priložene uz tužbu utvrđeno je da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede odlazila na kontrole u Opću bolnicu Zabok jednom mjesečno sve do kraja mjeseca ožujka 2024., a nesporno je da su ju na liječničke kontrole vozili susjedi CC i ŠC te OC, dok ju tuženik te njezina kćerka u tom razdoblju nisu posjetili.

22. 3. Iz iskaza tuženika utvrđeno je, a to je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu, da joj je tuženik nakon zadobivene ozljede predložio da se doseli k njemu u Bosnu i Hercegovinu, gdje će sa članovima svoje obitelji brinuti o njoj dok se ne oporavi, ali je to tužiteljica odbila. Tuženik je tada, dakle, bio spreman i voljan preuzeti obvezu uzdržavanja tužiteljice u svojoj kući, koja je mogućnost bila i predviđena ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica je tada radije pristala da joj potrebnu pomoć pružaju susjedi, što je tuženik znao i pristao je na to, a to je bila također jedna od mogućnosti predviđenih ugovorom.

22. 4. Svjedokinja CC iskazala je da je u tom razdoblju s ŠC tužiteljici nosila obroke, međutim ŠC je u svom iskazu navela da je sa suprugom OC tužiteljici pomagala jedino na način da su je vozili na liječničke kontrole, a prema iskazu njezinog supruga OC, posjećivali su je i u bolnici u Zagrebu te su joj u bolnicu donosili čistu odjeću, a vraćali kući upotrijebljenu odjeću. Svjedokinja ŠC je navela da nema saznanja je li tužiteljici tko od susjeda spremao i nosio obroke te pomagao u obavljanju kućanskih poslova, pa su u odnosu na tu okolnost iskazi tih svjedokinja različiti. Moguće da svjedokinja ŠC nije previše htjela isticati svoju ulogu u pružanju pomoći tužiteljici, a iz iskaza svjedokinje CC općenito se može zaključiti da je tužiteljici pomagala na razne načine, sa čime je tuženik bio upoznat i bio je suglasan s time. Međutim, činjenica je li koja tužiteljičina susjeda tužiteljici spremala i donosila obroke te joj pomagala u kućanstvu nije niti odlučna za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, jer u svakom slučaju to nije činio tuženik kao davatelj uzdržavanja, a što je i nesporno.

22. 5. Tužiteljica je početkom mjeseca travnja 2024. hospitalizirana u KBC „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, a tijekom hospitalizacije joj je utvrđena dijagnoza karcinoma te joj je preporučena kemoterapija i radioterapija. Tuženik i njegova sestra, odnosno djeca tužiteljice nisu je niti tada posjetili, posjećivali su ju susjedi i donosili joj čistu odjeću. Nakon što je tužiteljica otpuštena iz bolnice, bilo je očito da ona zbog lošeg zdravstvenog stanja ne može sama živjeti te da joj je potrebna cjelodnevna skrb druge osobe. Nesporno je da je tuženik iz [adresa] dovezao k tužiteljici rođakinje SC, a potom AC, koje su naizmjence bile s tužiteljicom , jedna osam dana, a druga deset dana, a tuženik je posredovao kod neposredno nadređenog radnika Đulsume ŽCK koji joj je u tu svrhu, na tuženikovu molbu, odobrio odsutnost s posla nekoliko dana dulje nego što je prvotno bilo dogovoreno. To je potvrdio i svjedok HC, koji je naglasio da je to učinio zbog povjerenja u tuženika kao dobrog radnika, koji je ranije također radio u istoj ustanovi. Tužiteljica je tvrdila da je ona, a ne tuženik, organizirala dolazak rođakinja SC i AC i da je tuženik prvotno odbio njezin prijedlog da doveze SC u [adresa] uz obrazloženje da nema novaca, nakon čega mu je sestra KC poslala novce, da bi potom istu dovezao k tužiteljici. Iz iskaza stranaka i svjedokinja KC i CC može se zaključiti da su stranke bile suglasne da će spomenute dvije rođakinje na neko vrijeme doći k tužiteljici da brinu o njoj i da ih je tuženik dovezao u Hrvatsku te potom vratio u [adresa], pa je manje važno tko je prvi od njih to inicirao. U svakom slučaju, tuženik se angažirao da se takva ideja realizira, kako u smislu prijevoza tih rođakinja, tako i u smislu posredovanja kod poslodavca AC da joj omogući dulju odsutnost s posla kako bi mogla biti s tužiteljicom. Iz iskaza svjedokinje CC utvrđeno je da SC zbog svog vlastitog zdravstvenog stanja nije u potpunosti mogla izvršavati svu potrebnu skrb o tužiteljici dok je boravila kod nje, pa je i za to vrijeme CC bila angažirana u pomoći tužiteljici, ali u svakom slučaju je bilo olakotno što tužiteljica u to vrijeme nije bila sama u kući. Da je SC doista narušenog zdravstvenog stanja, potvrđuje i elektronička poruka kojom je opravdan njezin izostanak s glavne rasprave na kojoj je trebala biti saslušana kao svjedok uz obrazloženje da zbog šećerne bolesti, otežanog kretanja i potrebe uzimanja terapije nije u mogućnosti pristupiti na raspravu jer bi to moglo pogoršati njezino zdravstveno stanje.

22. 6. Nadalje, nesporno je bilo da je smještaj tužiteljice u Domu Pernjek u [adresa] organizirala CC, da je ona kao obveznik plaćanja troškova potpisala prvi ugovor o smještaju tužiteljice u tu ustanovu, da je tužiteljica platila troškove usluge smještaja za razdoblje od 20. do 31. svibnja 2024., da je potom isti takav ugovor i s istim datumom potpisao tuženik kao obveznik plaćanja troškova smještaja te da on od 1. lipnja 2024. pa nadalje plaća navedene troškove u iznosu od 1.200,00 EUR mjesečno. Tuženik je iskazao da troškove smještaja tužiteljice u ustanovi za mjesec svibanj 2024. nije platio jer za to nije imao sredstava, da je potom dobio kredit te da iz sredstava tog kredita od 1. lipnja 2024. pa nadalje plaća troškove smještaja majke u domu.

22. 7. Nesporna je bila činjenica da je tuženik došao u [adresa] onog dana kad je tužiteljica smještena u ustanovu, toga dana je tužiteljica bila u bolnici na kemoterapiji i tuženik ju nije sreo, već je sa AC otputovao u [adresa], a tuženik je napomenuo da je u to vrijeme imao virozu, što je rekao i CC, pa nije želio majci prenijeti zarazu jer je bila narušenog zdravstvenog stanja, a što po ocjeni ovog suda predstavlja opravdan razlog što tog dana nije pričekao povratak tužiteljice iz bolnice i bio prisutan prilikom njezinog smještaja u dom. Tuženik je tog dana bio u kući tužiteljice, a prema iskazu tužiteljice i svjedokinje CC uzeo je tada iz kuće račune koji su već bili plaćeni te stroj za lišće, što je potvrdila i tuženikova supruga ZC, ali je svjedokinja CC izjavila da je tuženik uzeo i mnoge druge stvari, iako nije jasno navela koje su to stvari, a to nije jasno navela ni tužiteljica. To što je tuženik uzeo račune koji su već bili plaćeni može se objasniti time da je želio utvrditi treba li nešto od tih računa još platiti ili da je želio znati koliko iznose režijski troškovi, a iz iskaza tuženikove supruge proizlazi da je tuženik tada uzeo i stroj za lišće, ali ne s namjerom da ga otuđi. Imajući u vidu da je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju bilo navedeno da se tuženik nalazi u suposjedu nekretnine koja je bila predmet tog ugovora (iako to doista nije bilo točno, jer se tuženik u suposjedu nekretnine nije nalazio), ali uz činjenicu da je to ipak kuća njegove majke koju se obvezao uzdržavati te da je njegova supruga otvoreno priznala što je uzeto iz tužiteljičine kuće i pokušala objasniti razloge za to, navedene okolnosti nisu ocijenjene kao povreda tuženikove ugovorne obveze.

22. 8. Nadalje, nesporno je bilo da je tužiteljičina susjeda CC tužiteljici pomagala na razne načine dok je tužiteljica još živjela u svojoj kući, nesporno je bilo da joj tuženik za takve usluge nije dao nikakvu novčanu naknadu, a sporno je bilo je li joj takvu naknadu ponudio ili ne. Naime, tuženik je tvrdio da je CC nudio naknadu za uslugu skrbi o majci, ali da je ona to odbila, dok je svjedokinja CC iskazala da joj tuženik nije ponudio nikakvu naknadu. Svjedokinja CC iskazala je da joj je tužiteljica prije smještaja u dom mjesečno davala 300,00 eura, kako bi s tim novcima plaćala režijske troškove za kuću i troškove održavanja dvorišta (košnju trave i uređivanje živice) uz napomenu da ostatak novaca zadrži na ime troškova prehrane jer joj je spremala obroke, a nakon smještaja u dom u tu svrhu mjesečno joj daje 200,00 eura. U svakom slučaju, tuženik CC nije platio nikakvu novčanu naknadu za skrb o majci, a vezano uz to se ističe da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju određeno da će tužiteljica troškove smještaja u ustanovi plaćati do iznosa svoje mirovine, a da će u preostalom potrebnom iznosu takve troškove plaćati tuženik. Međutim, u stvarnosti tuženik u cijelosti snosi troškove smještaja tužiteljice u ustanovi, pa tužiteljici ostaje njezina mirovina, između ostalog i za podmirenje režijskih troškova te za uređenje okućnice.

22. 9. U iskazu svjedokinje CC postoje neke proturječnosti u dijelu kada je iskazala da joj je kćerka tužiteljice KC rekla da će joj dati potreban novac, ukoliko joj novac kojeg joj dalje tužiteljica nije dovoljan za režijske troškove i za njezinu prehranu te da joj je jednom prilikom kad je došla u Hrvatsku dala 1.500,00 eura. U istom iskazu svjedokinja je izjavila da sa kćerkom tužiteljice KC nikad nije razgovarala o naknadi za skrb o majci, da joj KC nije nit i spominjala da će joj nešto platiti, da ona niti ne bi uzela novce da joj je KC iste ponudila, da bi odmah potom ponovno izjavila da joj je KC za režijske troškove i za prehranu tužiteljice dala 1.500,00 EUR. Kako je prema daljnjem iskazu svjedokinje ista od tužiteljice mjesečno primala 300,00 eura za režijske troškove i uređenje okućnice, a sada prima 200,00 eura mjesečno, nejasno je u koju joj bi svrhu KC dala još 1.500,00 eura. Osim toga, ističe se da je KC u svom iskazu izjavila da CC nije dala nikakvu novčanu naknadu, pa tako nije niti spomenula da bi joj za bilo koju svrhu dala 1.500,00 eura, pa su iskazi navedene dvije svjedokinje u tom dijelu proturječni.

22. 10. Nadalje, svjedokinja KC je neistinito iskazala da je tužiteljica i dalje vlasnica nekretnine koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer iz priloženih isprava proizlazi da joj je tužiteljica darovala tu nekretninu ugovorom od 21. lipnja 2024., na kojem se uz ovjeru potpisa tužiteljice kao darodavateljice, nalazi i ovjeren potpis svjedokinje kao daroprimateljice. Svjedokinja je potom zatražila i dobila odobrenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 20. ožujka 2025. za stjecanje prava vlasništva navedene nekretnine, nakon čega je upisana kao vlasnica nekretnine u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Z-5500/2025 od 23. travnja 2025. Dakle, svjedokinja je upoznata sa činjenicom da tužiteljica više nije vlasnica predmetne nekretnine, već da je to upravo ona, a suprotno tome je navela u svom iskazu. Kako tužiteljica više nije vlasnica predmetne nekretnine, više nije niti u zakonskoj obvezi plaćati režijske troškove za kuću i troškove za uređenje okućnice, već bi to bila KC kao nova vlasnica nekretnine, ali prema iskazu svjedokinje CC, tužiteljica joj u tu svrhu i dalje daje po 200,00 eura mjesečno.

22. 11. Nakon analize iskaza svjedokinja KC i CC može se zaključiti da njih dvije iz njima poznatih razloga minoriziraju ulogu tuženika u skrbi o tužiteljici, iako iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik u cijelosti plaća troškove tužiteljičinog smještaja u ustanovi u iznosu od 1.200,00 eura mjesečno, kontaktira s djelatnicama ustanove raspitujući se o tužiteljičinom stanju te ju povremeno posjećuje, dok joj kćerka KC povremeno dolazi u posjetu i tom prilikom joj za neke njezine potrebe daje iznose od 50,00 do 100,00 eura.

23. 1. Sud je također utvrdio da tužiteljica svojim odnosom prema tuženiku otežava njegovo ispunjavanje ugovornih obveza time što mu ne dopušta uvid u svoju medicinsku dokumentaciju kako bi dobio cjeloviti uvid u njezino zdravstveno stanje i pokušao joj pružiti pomoć u liječenju u okviru svojih mogućnosti. Također je nesporno da je tužiteljica jednom odbila tuženika primiti u posjetu, uz obrazloženje da je tuženik nju te njezinu kćerku KC vrijeđao pred trećim osobama. Ukoliko je tuženik to doista učinio, bilo bi razumno za očekivati da je tužiteljica kao njegova majka s njime pokušala raspraviti takvo njegovo ponašanje, posebno radi normalizacije njihovih budućih međusobnih odnosa i u kontekstu njegove spremnosti da prema tužiteljici ubuduće ispunjava obveze preuzete ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Usprkos tome, tuženik je i nadalje povremeno posjećivao tužiteljicu i uspio je s njom ostvariti kontakt, što ukazuje na njegovu spremnost da o majci i nadalje brine, bez obzira što su njihovi odnosi u međuvremenu narušeni.

23. 2. Nadalje, tužiteljica nije postupila u dobroj vjeri, već protivno sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, kad je tijekom ovog postupka besplatnim pravnim poslom otuđila nekretninu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju i koja je najvrjedniji dio njezine imovine, čime je zapravo oštetila i samu sebe jer njezina kćerka kao daroprimateljica prema njoj nije preuzela nikakvu obvezu, pa nije izvjesno hoće li tužiteljica u slučaju raskida predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju imati sredstava za vlastito uzdržavanje jer tužiteljičina kćerka prilikom stjecanja predmetne nekretnine, prema tužiteljici nije preuzela nikakvu obvezu, osim što je u korist tužiteljice osnovano pravo doživotnog plodouživanja nekretnine, a u kojoj zbog svog zdravstvenog stanja ona sada ne može niti sama boraviti. Točno je da su prema odredbama Obiteljskog zakona djeca dužna uzdržavati svoje roditelje neovisno o tome jesu li s roditeljima sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, ili ne, ali ako tužiteljičina djeca neće ispunjavati takvu svoju zakonsku obvezu, upitno je kako će i kada tužiteljica ostvariti takvo svoje zakonsko pravo, jer tužiteljičina kćerka živi u [adresa], a tuženik živi u [adresa], zbog čega su teže dostupni državnim tijelima Republike Hrvatske. Osim toga, tužiteljica nakon što je smještena u dom, i dalje od svoje mirovine izdvaja 200,00 eura mjesečno za podmirenje režijskih troškova za kuću te za održavanje nekretnine koje više nije vlasnica i u kojoj više ne boravi.

23. 3. Usprkos tome što je tužiteljica tijekom ovog postupka nekretninu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju otuđila besplatnim pravnim poslom u korist svoje kćerke, tuženik i nadalje plaća troškove tužiteljičinog smještaja u ustanovi u iznosu od 1.200,00 eura mjesečno, a u okviru tog smještaja tužiteljica ima zadovoljene sve životne potrebe.

24. 1. Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju osnovano se može tražiti ako davatelj uzdržavanja namjerno i u pretežnom dijelu ne izvršava svoje obveze, odnosno ako svjesno izbjegava ispunjenje ugovornih obveza u namjeri da bi se oslobodio od istih. Povremeno i neznatno neispunjavanje ugovornih obveza nije dovoljno za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a pogotovo u situaciji kad primatelj uzdržavanja otežava davatelju izvršavanje ugovornih obveza.

24. 2. Iz rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da tuženik nije uzdržavao tužiteljicu u razdoblju od sklapanja ugovora do mjeseca listopada, kada je tužiteljica zadobila ozljedu zbog koje je bila hospitalizirana, a potom se otežano kretala. Međutim, u tom razdoblju tužiteljica je bila sposobna samostalno brinuti o sebi te nije dokazano da bi joj od tuženika trebala kakva dodatna pomoć. Nakon zadobivene ozljede tužiteljici je trebala pomoć druge osobe i tuženik joj je predložio da se doseli k njemu i njegovoj obitelji, što je ona odbila te su joj pomagali susjedi, sa čime je tuženik bio upoznat i suglasan. Tuženik je sudjelovao u organizaciji pomoći tužiteljici od strane njezinih rođakinja, koje su boravile kod nje u razdoblju od 18 dana, a od 1. lipnja 2024. tuženik plaća tužiteljici smještaj u ustanovi, u koju svrhu je uzeo kredit te ju povremeno posjećuje, čime prema njoj izvršava svoju ugovornu obvezu.

24. 3. Zaključno, od trenutka kad je tužiteljici trebala pomoć druge osobe, tuženik je pokušao izvršiti svoju ugovornu obvezu na način da primi tužiteljicu u svoje kućanstvo i da tamo o njoj skrbi, što je tužiteljica odbila. Nakon toga, a do smještaja tužiteljice u dom, skrb o njoj prepustio je njezinim susjedima, da bi od 1. lipnja 2024. prema tužiteljici ispunjavao svoju ugovornu obvezu. Utvrđeno je stoga da tuženik nije namjerno i u pretežitom dijelu izbjegavao izvršavati svoje ugovorne obveze prema tužiteljici, da se bez obzira na svoje skromno imovno stanje kreditno zadužio kako bi tužiteljici osigurao odgovarajući smještaj i skrb, da se od djelatnika ustanove informira o njezinom stanju te da ju povremeno posjećuje sukladno svojim mogućnostima , a smještaj u domu plaća joj i nakon toga što je tužiteljica otuđila nekretninu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

24. 4. Sud je stoga utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Kako je neosnovan tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, neosnovan je i zahtjev za brisanje zabilježbe postojanja tog ugovora u zemljišnoj knjizi na nekretnini koja je predmet ugovora.

25. 1. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., u vezi sa čl. 155. ZPP-a te je tužiteljici koja je izgubila parnicu naloženo da tuženiku naknadi troškove koje su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

25. 2. Tuženiku su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku temeljem odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.), kako slijedi:

- za sastav podnesaka od 21. siječnja 2025. i 27. svibnja 2025. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 22. siječnja 2025., 6. svibnja 2025. i 4. lipnja 2025. po tbr. 9. t. 1. u visini od 100 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 500 bodova ili 1.000,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 250,00 EUR, što ukupno iznosi 1.250,00 EUR.

25. 3. Tuženiku nisu odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu odluke jer u trenutku izrade ove odluke nije izvjesno hoće li punomoćnik tuženika pristupiti na to ročište, odnosno hoće li za tuženika nastati taj trošak ili ne. Sud će po potrebi o tom dijelu zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka odlučiti naknadno.

25. 4. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana presuđenja pa do isplate.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 24. srpnja 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Zlatka Kreber, Zagreb, Janeza Polde 5, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvjetnik Mateo Erceg, Zagreb, Radnička cesta 30