Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-69/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja VODNE USLUGE d.o.o., Križevci, Ulica Drage Grdenića 7, OIB: 48337206587, protiv tuženika NIN-PRIJEVOZ d.o.o., Križevci, Ulica Dragutina Renarića 3, OIB: 20076561388, kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Divić, odvjetnik u Bjelovaru, te umješača na strani tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1796/2024 (UPP/OS-Ovrv-163/2024) od 3. travnja 2024., koje je donio javni bilježnik Marko Bilandžija iz Garešnice, u dijelu kojim se nalaže tuženiku NIN-PRIJEVOZ d.o.o., Križevci, Ulica Dragutina Renarića 3, OIB: 20076561388, isplatiti tužitelju VODNE USLUGE d.o.o., Križevci, Ulica Drage Grdenića 7, OIB: 48337206587, iznos od 330,01 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 314,39 EUR od 13.10.2023.. do isplate,

- na iznos od 15,62 EUR od 13.10.2023.. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, sve u roku od 15 dana.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1796/2024 (UPP/OS-Ovrv-163/2024) od 3. travnja 2024., koje je donio javni bilježnik Marko Bilandžija iz Garešnice, u dijelu kojim su određene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice po stopi većoj od dosuđenih toč. I izreke ove presude i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

IV Zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na trošak od donošenja rješenja o ovrsi do dana donošenja ove presude, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine u iznosu od 330,01 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose kao u prijedlogu za ovrhu. Javni bilježnik Marko Bilandžija iz Garešnice donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 1796/2024 (UPP/OS-Ovrv-163/2024) od 3. travnja 2024., kojim je tuženiku, naloženo da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 330,01 eura zajedno s pripadajućim iznosom zakonskih zateznih kamata i troškovima.

2. Tužitelj je u prijedlogu za ovrhu naveo da se tražbina odnosi na neplaćene usluge popravka/zamjene nadzemnog hidranta.

3. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (str. 29-30). U prigovoru navodi da je predmet potraživanja naknada štete zbog naleta vozila u vlasništvu tuženika na vodnu infrastrukturu tužitelja te da se tužitelj obratio osiguravatelju tuženika Adriatic osiguranje d.d., koje je isplatilo tužitelju na ime naknade štete glavnicu štete, dok je odbilo platiti PDV, jer da tužitelj nema pravo tražiti i naknadu štete za PDV budući je u sustavu PDV-a, pa ga može odbiti. Tuženik navodi da ostaje kod tog navoda svog tužitelja, da tužitelj nema pravo na PDV, a radi se prema saznanju tuženika upravo o iznosu od 314,39 eur PDV-a (uvećano za zakonske zatezne kamate). U tom smislu, tuženik predlaže da se sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), o ovom postupku, obavijesti Adriatic Osiguranje d.d., Zagreb, te da ga se pozove kao umješača na strani tuženika. Naime, ukoliko bi tužitelj uspio u ovom postupku, tuženik će od Adriatic osiguranja d.d. potraživati povrat dosuđenog iznosa, zajedno sa troškovima sudskog postupka, te povrat troškova koje će imati zbog plaćanja svog punomoćnika u ovom predmetu, a budući da je Adriatic Osiguranje d.d. osiguravatelj njegovog vozila kojim je počinjenja šteta tužitelju.

4. Rješenjem broj Povrv-99/2024-2 od 8. svibnja 2024. Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima oglasio se stvarno nenadležnim i predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje (str. 32-35).

5. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda broj Povrv-69/2024-2 od 16. srpnja 2024. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (str. 38-40) u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Tužitelj je dostavio podnesak 6. kolovoza 2024. u kojem u smislu odredbi čl. 461.a u svezi čl. 502. st. 1. ZPP-a iznosi činjenice na temelju kojih temelji svoje zahtjeve i prilaže i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (str. 44-45).

7. U navedenom podnesku tužitelj obrazlaže da je trgovačko društvo čija je djelatnost javna vodoopskrba/javna odvodnja na području Grada Križevci, Općine Sveti Ivan Žabno, Općine Sveti Petar Orehovec, Općine Gornja Rijeka i Općine Kalnik, odnosno isporučitelj je vodnih usluga na navedenim područjima. Nadalje, navodi da je čl. 9. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19; dalje u tekstu: ZOVU) propisano kako su komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području.

8. Nadalje, tužitelj navodi da komunalne vodne građevine obuhvaćaju građevine za javnu vodoopskrbu (akumulacije, vodozahvate, vodospreme, crpne stanice, glavne dovodne cjevovode i vodoopskrbnu mrežu) i građevine za javnu odvodnju (kanale, kolektore, crpne stanice, uređaje za pročišćavanje otpadnih voda itd.). Dodaje da je vodoopskrbna mreža sukladno čl. 3. st. 1. t. 21. Zakona o vodi za ljudsku potrošnju (NN 30/23) sustav vodoopskrbnih cjevovoda kojima se voda transportira od vodocrpilišta do potrošača; hidranti i zasuni su sastavni dio vodoopskrbne mreže. Stavkom 2. čl. 9. ZOVU da je propisano kako komunalnim vodnim građevinama upravlja javni isporučitelj vodnih usluga, odnosno stavkom 3. upravljanjem se smatraju poslovi investitora gradnje komunalnih vodni građevina, njihov pogon, održavanje, čuvanje i korištenje namjene kojima komunalne vodne građevine služe.

9. Nadalje, tužitelj obrazlaže da je 4. siječnja 2023. u 8:20 sati u mjestu Sveti Ivan Žabno u Zagrebačkoj ulici kod kućnog broja 33 vozač ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj] skrivio prometnu nesreću teretnim vozilom marke Mercedes Vito, reg. oznaka Đ, a koje vozilo je u vlasništvu tuženika društva NIN-PRIJEVOZ d.o.o., na način opisan u potvrdi Policijske postaje Križevci od 02.02.2023., KLASA: 211-08/23-4/212, URBROJ: 511-06-07- 23-01, pri čemu je oštećen metalni nadzemni hidrant i posljedično navedenome došlo do istjecanja vode u količini od 160 m3. S tim u vezi, zaposlenici tužitelja da su istoga dana, 4. siječnja 2023. intervenirali na predmetnoj lokaciji radi hitne zamjene oštećenog nadzemnog hidranta te su izvršili zamjenu istog, a o čemu svjedoči radni nalog od dana 4. siječnja 2023.

10. U odnosu na izdani račun za nadzemni hidrant broj 961/PJ1/1 tužitelj navodi da je nakon izvršenih radova na zamjeni nazdemnog hidranta koje je sam izvršio, izdao tuženiku račun broj 961/PJ1/1 od dana 27.09.2023. za izvršene radove s pripadajućim troškovnikom u ukupnom iznosu od 1.571,96 eura, odnosno detaljnije, 1.257,57 eura + 25% PDV ( koji iznosi 314,39 eura) što ukupno iznosi 1.571,96 eura. Predmetni račun je izdan na tuženika s osnove vlasništva predmetnog vozila, odnosno vozila koje je isključivo krivo za nastanak štete, a što je zakonski uređeno člancima 1069. i 1072. Zakona o obveznim odnosima važećeg u vrijeme štetnog događaja (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO).

11. Nadalje, tužitelj da se obratio tuženikovom osiguravajućem društvu Adriatic osiguranje d.d. koji je osiguratelj kritičnog vozila kojim je skrivljena nesreća, slijedom čega je Adriatic osiguranje isplatilo tužitelju 12. 04. 2023. iznos od ukupno 1.257,57 eura prema računu 961/PJ1/1. Ostatak iznosa od 314,39 eura (PDV) prema izdanom računu nije plaćen od strane Adriatic osiguranja te se stoga tužitelj obratio tuženiku radi ispunjenja novčane obveze te uputio opomenu pred ovrhu u slučaju neplaćanja nespornog iznosa od 314,39 eura.

12. Obzirom da je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a prema izdanom računu (R1), isti je dužan uplatiti iznos PDV-a po pojedinom izdanom računu krajem svakog mjeseca u proračun, a što je i učinio u odnosu na račun 961/PJ1/1 te je uplatio iznos od 314,39 eura (PDV), odnosno, tužitelj je samim time nesporno oštećen ukoliko druga strana ne plati ostatak predmetnog iznosa na računu s osnove PDV-a. Ističe da sam izvodio radove na zamjeni nadzemnog hidranta.

13. U odnosu na račun za istjecanje vode broj 52335-5824 tužitelj navodi da ranije navedenim oštećenjem hidranta je došlo do istjecanja vode u količini od 160 m3, te je shodno tome, uz izdani račun za izvršene radove na zamjeni nadzemnog hidranta, izdan je račun za isteklu vodu broj: 52335-5824 od dana 27.09.2023. u ukupnom iznosu od 246,24 eura. Tužitelj se i za navedeni račun obratio osiguravajućem društvu Adriatic osiguranje d.d. te je isto društvo isplatilo iznos tužitelju od ukupno 230,62 eura dana 12.04.2023., a ostatak iznosa od 15,62 eura (PDV) nije isplatilo. Tužitelj obrazlaže da se cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela sukladno čl. 42. Zakona o vodnim uslugama, odnosno sukladno Uredbi o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga (NN 70/2023). Sukladno Odluci o cijeni vodnih usluga od dana 29.12.2021., cijena isporučenog metra kubnog vode prema navedenoj da iznosi 5,66 kuna odnosno 0,7512111 eura na što se dodaje stopa PDV-a od 13% pri čemu je predmetna stopa PDV-a definirana člankom 38. stavkom 3. točkom 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 35/24).

14. Nadalje, tužitelj obrazlaže da na računu broj 52335-5824 pod stavkom 1) je iskazana količina od 160 isporučenih m3 vode, stoga ista stavka iznosi ukupno 0,7512111 x 160 m3 = 120,19 eura + 13% PDV, što sveukupno iznosi 135,81 eura s osnove isporučene vode. Dodaje da su dodatne stavke računa koje se sastoje od neoporezivih dijelova cijene vodnih usluga su slijedeće:

-stavka 2) Naknada za korištenje voda, uređena Uredbom o visini naknade za korištenje voda (NN 82/2010, 83/2012, 10/2014, 32/2020, 140/2022) iznosi 0,37826 eura po m3 isporučene vode. Ukupan iznos s osnove naknade za korištenje voda na spornom računu iznosi 0,37826 eura x 160 m3 = 60,52 eura.

stavka 3) Naknada za zaštitu voda, uređena Uredbom o visini naknade za zaštitu voda (NN 82/2010, 83/2012, 151/2013, 116/2018) iznosi 0,17917579 eura po m3 isporučene vode. Ukupan iznos s osnove naknade za zaštitu voda na spornom računu iznosi 0,17917579 eura x 160 m3 = 28,67 eura.

stavka 4) Naknada za razvoj, propisana člankom 52. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (NN 153/09, 90/11, 56/13, 154/14 , 119/15, 120/16, 127/17, 66/19, 36/24) te se ista naplaćuje temeljem Odluke skupštine društva ovrhovoditelja/tužitelja od 29.12.2021. broj 1802-7/2021, a navedena naknada iznosi 1 kn/m3 isporučene vode, odnosno 0,13272281 eura po m3 isporučene vode. Ukupan iznos s osnove naknade za razvoj na spornom računu iznosi 0,13272281 eura x 160m3 = 21,24 eura.

15. Tužitelj nadalje navodi da kada se prema navedenom računu zbroji iznos od 120,19 eura (bez PDV-a) i iznosi pod rubrikama 2, 3 i 4 računa koji iznose 110,43 eura, dobije se iznos od ukupno 230,62 eura kojeg je Adriatic osiguranje d.d. isplatilo tužitelju, međutim iznos od 15,62 eura (PDV) kojeg je tužitelj prethodno uplatio u proračun obzirom da je isti obveznik plaćanja PDV-a prema izdanom računu, nije podmiren ni od strane Adriatic osiguranja d.d. niti od tuženika te da je samim time, kao što je i ranije navedeno, oštećen za predmetni iznos.

16. Zaključno tužitelj ukazuje da tuženik u prigovoru iznosi paušalne navode u svrhu izbjegavanja ispunjenja nesporne obveze prema i odugovlačenja postupka, dok je tužitelj ovopredmetno potraživanje u cijelosti dokazao dostavljenom dokumentacijom. Navodi da je nakon samostalnog izvođenja radova na nadzemnom hidrantu i izdavanja računa za isto, a i za isteklu vodu, ostao oštećen za iznos od ukupno 330,01 eura (zbroj iznosa PDV-a s računa 961/PJ1/1 i iznosa PDV-a s računa 52335-5824) kojeg je uplatio kao PDV koji je posljedica oporezivanja prema izdanim računima. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud održi usmenu raspravu, odbije prigovor tuženika kao neosnovan i održi na snazi platni nalog.

17. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u isprave u spisu i to: konto karticu tužitelja od 8. veljače 2024. (str. 18 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 50-53), Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike od dana 8. studenog 2018. (str. 54-55), Potvrdu MUP-a, PU Koprivničko-križevačka, Policijska postaja Križevci od 2. veljače 2023. (56-57), radni nalog od 4. siječnja 2022. (58), račun broj 961/PJ1/1 od dana 27.9.2023. s pripadajućim troškovnikom (60-61), Izvadak iz Zagrebačke banke d.d. br. 101. od 12.4.2023. (62), Potvrdu Porezne uprave o oporezivanju prema izdanim računima od 30.7.2024. KLASA: 034-04/24-13/125, URBROJ: 513-07-06-02-24-2 (63), Potvrdu Porezne uprave o evidentiranju kao poreznog obveznika od dana 30.7.2024. KLASA: 034-04/24-07/51, URBROJ: 513- 07-06-02-24-2 (str. 64), izvadak iz knjige izlaznih računa za račun broj 961/PJ1/1 (str. 65), račun za usluge broj 52335-5824 od 27. rujna 2023. (66), Odluku o cijeni vodnih usluga od 29. prosinca 2021. (67-70), Cjenik javnih vodnih usluga od 1. siječnja 2022. (str. 71), Cjenik za socijalno ugrožene građane od 1. rujna 2022. (str. 73), odluku o naknadi za razvoj od 29. prosinca 22021. (75-76). Nadalje izvršen je uvid u obračun štete (str. 83), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz AO (str. 84-85), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz AO (str. 86-87), izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće (str. 88-89), podatke o prometnoj nezgodi (90-92), potvrdu PP Križevci od 2. veljače 2023. (str. 93-94), troškovnik (str. 95), radni nalog (str. 96-97), fotoelaborat (str. 98-99), plaćanje-detalji naloga (str. 100), prigovor na obrazloženu ponudu (str. 101), provjeru obveznika u sustavu PDV-a (str. 102), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (103-104), obrazloženu ponudu (str. 105), obavijest o isplati naknade (str. 106), konačnu ponudu (str. 107), račun-otpremnicu broj 133/PJ1/1 od 17. veljače 2023. (str. 109). Nadalje izvršen je uvid u priloženu sudsku praksu (str. 110-117).

18. Nadalje, po prijedlogu tužitelja zatraženi su podatci Porezne uprave skladno čl. 221. b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 961/PJ1/1 te računu broj 52335-5825, te je Porezna uprava dostavila dopis od 22. studenoga 2024. u kojem je navela da je izvršena provjera knjiga ulaznih računa te je utvrđeno da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po računima broj 961/PJ1/1 i broj 52335-5825 od 27. rujna 2023. (str. 126 spisa).

19. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka VM, zaposlenika tužitelja predloženog po tužitelju, jer je predložen na nesporne okolnosti nastanka štete i otklanja iste po tužitelju, niti je izveden dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja iznosa, pravilnosti obračuna i plaćanja PDV-a, jer je sud odlučnu činjenicu i to je li tuženik u obvezi naknaditi preostali iznos štete i to neplaćenog iznosa PDV koji je obračunat na osnovicu štete, mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza a imajući u vidu i ekonomičnost postupka budući se radi o sporu male vrijednosti.

20. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. ZPP-a ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

21. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu 330,01 eura na ime neplaćenog dijela štete i to PDV-a obračunatog na isplaćeni dio naknade štete. Tužbeni zahtjev odnosi se na naknadu štete nastale 4. siječnja 2023. u 8:20 sati u mjestu Sveti Ivan Žabno u Zagrebačkoj ulici kod kućnog broja 33 kada je vozač ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj] skrivio prometnu nesreću teretnim vozilom marke Mercedes Vito, reg. oznaka Đ, a koje vozilo je u vlasništvu tuženika, dakle društva NIN-PRIJEVOZ d.o.o., na način opisan u potvrdi Policijske postaje Križevci od 2.02.2023., KLASA: 211-08/23-4/212, URBROJ: 511-06-07- 23-01, pri čemu je oštećen metalni nadzemni hidrant i posljedično navedenome došlo je do istjecanja vode u količini od 160 m3.

22. Podneskom od 30. rujna 2024. Adriatic osiguranje d.d. Zagreb (str.81-82) podnio je izjavu da će se umiješati u parnicu na strani tuženika navodeći da ima pravi interes jer da je tužitelj u ovoj parnici podnio zahtjev za naknadu štete iz AO Adriatic osiguranje dana 13.01.2023. te se kod Adriatic osiguranje vodio vansudski postupak za naknadu štete u kojem postupku je Adriatic osiguranje naknadio štetu na hidrantu u vlasništvu tužitelja isplativši mu iznos od 1.488,00 eura. Od navedenog iznos tužitelju da je plaćeno na ime štete na nadzemnom hidrantu iznos od 1.257,57 eura po računu umanjen za PDV i iznos od 230,62 eura za istečenu vodu. Smatra kako bez obzira na način kako je tužitelj otklonio štetu da isti nema pravo na PDV na njenu stvarnu visinu.

23. Tužitelj se podneskom od 7. listopada 2024. (str.120) protivi stupanju umješača Adriatic osiguranje d.d. Zagreb u parnicu na strani tuženika obzirom da isti nije dokazao pravni interes za isto. Navodi da isti samo paušalno navodi u svom podnesku od dana 30. rujna 2024. kako postoji pravni interes, no međutim ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi pravni interes proizlazio, a dostavljeni dokazi uz podnesak da ukazuju na eventualno ekonomski interes, što da nije dovoljno za stupanje umješača u parnicu.

24. Rješenjem ovog suda na pripremnom ročištu održanom dana 13. studenog 2024. prihvaćeno je sudjelovanje ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb kao umješača na strani tuženika sukladno čl. 206. st. 1. ZPP-a., jer je ovaj sud ocijenio da isti ima pravni interes za miješanje budući se kod Adriatic osiguranje vodio vansudski postupak za naknadu štete u kojem postupku je Adriatic osiguranje kao osiguratelj vozila kojim je prouzročena šteta naknadio djelomično potraživanu štetu tužitelju kao oštećeniku u iznos od 1.488,19 eura, dok je odbijeno plaćanje obračunatog PDV-a. Naime, ukoliko bi tužitelj uspio u ovom postupku, tuženik će od Adriatic osiguranja d.d. potraživati povrat dosuđenog iznosa, zajedno sa troškovima sudskog postupka, te povrat troškova koje će imati zbog plaćanja svog punomoćnika u ovom predmetu, a budući da je Adriatic Osiguranje d.d. osiguravatelj njegovog vozila kojim je počinjenja šteta tužitelju, kako to navodi i tuženik tijekom ovog postupka, pa stoga postoji pravni interes ADRIATIC osiguranje d.d. za miješanje da u ovoj parnici tuženik uspije sukladno čl. 206. st. 1. ZPP-a.

25. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, niti visina tužbenog zahtjeva, sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

26. Tijekom postupka nije bilo sporno do zaključenja prethodnog postupka između stranaka kako je to utvrđeno planom upravljanja postupkom:

-da je 4. siječnja 2023. u 8:20 sati u mjestu Sveti Ivan Žabno u Zagrebačkoj ulici kod kućnog broja 33 vozač ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj] skrivio prometnu nesreću teretnim vozilom marke Mercedes Vito, reg. oznaka Đ, a koje vozilo je u vlasništvu tuženika, dakle društva NIN-PRIJEVOZ d.o.o., na način opisan u potvrdi Policijske postaje Križevci od 2.02.2023., KLASA: 211-08/23-4/212, URBROJ: 511-06-07- 23-01, pri čemu je oštećen metalni nadzemni hidrant i posljedično navedenome došlo je do istjecanja vode u količini od 160 m3,

- da su zaposlenici tužitelja istoga dana, dakle 4. siječnja 2023. intervenirali na predmetnoj lokaciji radi hitne zamjene oštećenog nadzemnog hidranta te su izvršili zamjenu istog,

-da je u odnosu na izdani račun za nadzemni hidrant broj 961/PJ1/1 tužitelj nakon izvršenih radova na zamjeni nadzemnog hidranta koje je sam izvršio, izdao tuženiku račun broj 961/PJ1/1 od 27.09.2023. za izvršene radove s pripadajućim troškovnikom u ukupnom iznosu od 1.571,96 eura, odnosno detaljnije, 1.257,57 eura + 25% PDV ( koji iznosi 314,39 eura) što ukupno iznosi 1.571,96 eura,

- da se tužitelj obratio tuženikovom osiguravajućem društvu Adriatic osiguranje d.d. koji je osiguratelj predmetnog vozila kojim je prouzročen štetni događaj, slijedom čega je Adriatic osiguranje isplatilo tužitelju 12. 04. 2023. iznos od ukupno 1.257,57 eura prema računu 961/PJ1/1,

- da ostatak iznosa od 314,39 eura (PDV) prema izdanom računu nije plaćen od strane Adriatic osiguranja te se stoga tužitelj obratio tuženiku radi ispunjenja novčane obveze te uputio opomenu pred ovrhu u slučaju neplaćanja nespornog iznosa od 314,39 eura,

-da je ranije navedenim oštećenjem hidranta došlo do istjecanja vode u količini od 160 m3, te je shodno tome, uz izdani račun za izvršene radove na zamjeni nadzemnog hidranta, izdan račun za isteklu vodu broj: 52335-5824 od dana 27.09.2023. u ukupnom iznosu od 246,24 eura,

- da se tužitelj i za navedeni račun obratio osiguravajućem društvu Adriatic osiguranje d.d. te je isto društvo isplatilo iznos tužitelju od ukupno 230,62 eura 12.04.2023., a ostatak iznosa od 15,62 eura (PDV) nije isplatilo,

-da je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a prema izdanom računu (R1), te da je isti dužan uplatiti iznos PDV-a po pojedinom izdanom računu krajem svakog mjeseca u proračun,

-nije sporno niti da je tužitelj u sustavu PDV-a i da je po predmetnim računima uplatio porez u državni proračun,

-nije sporno da tuženik nije dobrovoljno podmirio utuženu tražbinu tužitelja.

27. Sporno je kako je to navedeno i u planu upravljanja postupkom je li tuženik po predmetnim računima koristio pravo na odbitak pretporeza te je sporno je li tuženik kao štetnik u obvezi namiriti i obračunati PDV na iznos nesporno isplaćene štete po predmetnim računima i time osnovanost tužbenog zahtjeva.

28. U skladu s odredbom čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) važećeg u vrijeme štetnog događaja sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

29. Iz citirane odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari.

30. Kako je tužitelj sam kao oštećenik popravio oštećenu stvar –hidrant i za trošak popravka izdao tuženiku račun, a u odnosu na isteklu vodu uslijed oštećenja hidranta također tuženiku izdao račun kao štetniku, te nije bio sporno da je tužitelj porezni obveznik plaćanja PDV-a, time je prema ocjeni ovog suda tužitelj osnovano na cijenu dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari, a koja cijena bez PDV-a nije bila sporna, zaračunao i PDV.

31. Naime, prema ocijeni ovog suda iznos poreza na dodanu vrijednost dio je novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija tužitelja dovodi u stanje prije nastupa štetnog događaja u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a. Naime, prema odredbi čl. 1090. ZOO-a u štetu koju tužitelj trpi, uključuje se i porez na dodanu vrijednost.

32. Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 1786/2015-2 od 27. ožujka 2019., kao i u više odluka tog suda, a isti stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, primjerice u presudi posl.br. Pž-5770/2021- 3 od 27. srpnja 2022. koja pravna shvaćanja kao recentna prihvaća i ovaj sud dok se sudske odluke na koje se poziva umješač da se ne obračunava PDV na naknade štete odnose na raniju sudsku praksu Visokog trgovačkog suda i županijskih sudova, te ih ovaj sud imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja ne prihvaća.

33. U odluci Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-5770/2021 od 27. srpnja 2022. navodi se:

"Pogrešno prvostupanjski sud smatra da tužitelj ne bi imao pravo na PDV-a zbog toga što se radi o naknadi štete, jer u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako tužitelj ima pravo popraviti stvar po izvođenju stručne osobe koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati naručitelju PDV, proizlazi da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija tužitelja dovodi u stanje prije nastupa osiguranog slučaja u smislu odredbe članka 1090. ZOO-a. Pritom nije odlučno je li tužitelj štetu otklonio i tako za troškove popravka platio PDV, jer odredba članka 1090. ZOO-a u štetu koju tužitelj trpi uključuje i porez na dodanu vrijednost (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1786/2015-2 od 27. ožujka 2019."

34. Na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/13) održanoj 5. prosinca 2013. zauzeto je pravno stajalište koje prihvaća i ovaj sud: "Oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari."

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1786/2015-2 od 27. ožujka 2019. navodi:

"Naime, prema shvaćanju ovog suda iznijetom u više odluka, pa i u odlukama na koje se tužitelj poziva u reviziji, u skladu s odredbom čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 29/18 – dalje: ZOO) sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako tužitelj ima pravo popraviti stvar po izvođenju stručne osobe koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati naručitelju PDV, proizlazi da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija tužitelja dovodi u stanje prije nastupa osiguranog slučaja u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a, tj. da tužitelj prema nastupu osiguranog slučaja trpi štetu i u traženom iznosu od 173.190,00 kuna. Pri tom nije odlučno je li tužitelj štetu otklonio i tako za troškove popravka platio PDV, jer odredba čl. 1090. ZOO-a u štetu koju tužitelj trpi uključuje i porez na dodanu vrijednost."

36. Tužitelj je platio PDV u iznosu od 330,01 eura u državni proračun, što su stranke učinile nespornim na pripremnom ročištu.

37. Sukladno odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13 i 39/22) oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

38. Sukladno čl. 10. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19., 1/20., 1/21., 73/21., 41/22., 133/22.,), porezni obveznik koji isporuku obavlja u vlastito ime i za vlastiti račun obračunava i plaća PVD na punu naknadu.

39. Sukladno odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost PDV se obračunava i plaća po stopi od 25%. Sukladno odredbi čl. 38. st. 3.e) istog Zakona PDV-a se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 13% na isporuku vode, kao i sukladno čl. 47. st. 2.e) Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.

40. Prema odredbi čl. 121. st. 1. toč.2.3. Zakona o vodama (Narodne novine broj 66/19 i 84/21) važećim u vrijeme nastanka štetnog događaja održavanje voda smatraju se i popravci oštećenih dijelova vodnih građevina.

41. Iz priloženog izvatka iz sudskog registra za tužitelja (str. 50-53 spisa) proizlazi da je predmet poslovanja istog djelatnost javne vodoopskrbe i djelatnost javne odvodnje. Iz rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike (str. 54-55 spisa) proizlazi da je isto Ministarstvo temeljem odredbe čl. 203. st. 3. Zakona o vodama utvrdilo da tužitelj ispunjava posebne uvjete za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe između ostalog i za Općinu Sveti Ivan Žabno. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se da je tužitelj dokazao ispunjavanje između ostalog i tehničkih uvjeta o opremljenosti i stručne osposobljenosti i broja zaposlenika sukladno odredbama Pravilnika o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe.

42. Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je tužitelj upravo stručna osoba koja je ovlaštena izvršiti sve radnje na otklanjanju nastale štete u štetnom događaju na sustavu javne vodoopskrbe. Treba dodati da prema odredbi čl. 1084. ZOO-a osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnosti od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

43. Iz Potvrde MUP-a (str. 56.-57.) proizlazi da je u nespornom štetnom događaju oštećen hidrant a što tijekom postupka nije bilo sporno, te je hidrant dio vodoopskrbne mreže sukladno čl. 3. st. 1. t. 21. Zakona o vodi za ljudsku potrošnju (NN br. 30/23) kako to navodi i tužitelj tijekom postupka. Identično proizlazi i iz čl. 4. ranije važećeg Zakona o vodi za ljudsku potrošnju (»Narodne novine«, br. 56/13., 64/15., 104/17., 115/18. i 16/20.).

44. Iz računa-otpremnice broj 961PJ1/1 od 27. rujna 2023. (str. 60.) proizlazi da je izdan od strane tužitelja na ime tuženika s datumom dospijeća 12. listopada 2023. s navodom da se radi o potraživanju na ime izvršenih radova prema prilogu odnosno prema troškovniku za zamjenu nadzemnog hidranta DN100 u Zagrebačkoj ulici u Svetom Ivanu Žabno oštećenom uslijed naleta vozila. Ukupno je naveden iznos od 1.257,57 eura i na navedeni iznos je obračunat PDV po stopi od 25% u iznosu od 314,39 eura. U troškovniku priloženom tom računu (str. 61.) navedene su sve radnje koje su poduzete za zamjenu predmetnog hidranta od strane tužitelja kao izvođača, između ostalih, naveden je interventni izlazak djelatnika na intervenciju zbog naleta vozila na hidrant na dan 4. siječnja 2023. s naznakom montersko vozilo, zatim je navedena radnja zatvaranja vode zbog oštećenja nadzemnog hidranta uslijed naleta vozila na hidrant, te zamjena oštećenog nadzemnog hidranta, demontaža oštećenog hidranta, dobava, doprema i ugradnja nadzemnog hidranta, obzidavanje hidranta. Nadalje na troškovniku naznačeno je u odnosu na vodu u količini od 160 m3 da je obračun količine vode izvršen prema povećanju protoka zabilježenog u nadzornom-upravljačkom sustavu istekle na polomljenom hidrantu od vremena naleta vozila do zatvaranja vode i da će se obračunati na zasebnom računu.

45. Iz priloženog računa za usluge broj 52335-5824 (str. 66) proizlazi da je izdan od strane tužitelja na ime tuženika s naznakom datuma i opisa razdoblja isporuke da se radi o istekloj vodi 4. siječnja 2023. u količini od 160 m3 te je na predmetnom računu obračunat PDV po osnovni cijene javne vodoopskrbe i to u odnosu na količinu istekle vode od 160 m3 po cijeni od 0,7512111 eura ukupno 120,19 eura i na navedeni iznos je obračunat PDV po stopi od 13% u iznosu od 15,62 eura.

46. Dakle, tužitelj je pravilno i osnovano na obračunatu cijenu u štetnom događaju istekle količine vode u iznosu od 120,19 eura obračunao PDV sukladno propisanoj visini od 13% u iznosu od 15,62 eura, te je pravilno na iznos cijene radova zamjene nadzemnog hidranta u iznosu od 1.257,57 eura osnovano obračunao PDV po općoj stopi od 25% u iznosu od 314,39 eura, ukupno iznos od 330,01 eura koliko je i utužena tražbina.

47. S obzirom da prema prihvaćenom shvaćaju i Vrhovnog suda RH oštećenik ima u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile uslijed prouzročenja štete da mu se dosudi naknada u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja i da se u okviru te potpune naknade oštećeniku može dosuditi i obračunati PDV na iznos naknade štete, prema ocijeni ovog suda upravo imajući u vidu sve okolnosti u ovom konkretnom slučaju tužitelj osnovano potražuje obračunati trošak PDV-a na izvršene usluge otklanjanja štete koja je nastala tužitelju uslijed naleta tuženikovog vozila na hidrant i uslijed toga prouzročenog oštećenja hidranta i istjecanja vode iz sustava javne vodoopskrbe.

48. Naime, tužitelj je kao stručna i ovlaštena osoba sustava javne vodoopskrbe i izvršio istog dana kada je nastao štetni događaj i šteta, interventni izlazak djelatnika na intervenciju radi zatvaranja vode zbog oštećenja nadzemnog hidranta uslijed naleta vozila na hidrant, te zamjene oštećenog nadzemnog hidranta, te je putem podataka u nadzornom-upravljačkom sustavu utvrdio količinu istekle vode na oštećenom hidrantu od vremena naleta vozila do zatvaranja vode.

49. Budući tuženik kao vlasnik vozila kao opasne stvari kojom je prouzročena šteta sukladno odredbi čl. 1063. i čl. 1064. i čl. 1069. ZOO-a odgovara za štetu od opasne stvari, tuženik je u obvezi pored isplaćene osnovice na koju je obračunat PDV isplatiti i preostali neplaćeni iznos obračunatog PDV-a u utuženom iznosu kako bi se tužitelj u smislu čl. 1090. ZOO-a potpuno obeštetio budući je nesporno da je tužitelj porezni obveznik i da je platio obračunati PDV u državni proračun, dok je nesporno da je po umješaču, kod kojeg je vozilo kojim je prouzročena šteta bilo osigurano, isplaćena tužitelju nesporna cijena bez PDV-a na ime izvršenih usluga otklanjanja štete i cijene istekle vode uslijed štetnog događaja, ali bez PDV-a. Time, osnovica obračuna PDV nije sporna.

50. Plaćanjem PDV po tuženiku tužitelj neće steći nepripadnu imovinsku korist, jer se plaćanjem i PDV po predmetnim računima, a ne samo osnovne tražbine koja je bila nesporna i namirena je tužitelju prije pokretanja ovog postupka, tužiteljeva materijalna situacija dovodi u stanje prije nastupa štetnog događaja budući je i sam tužitelj uplatio predmetni porez u državni proračun.

51. Stoga je valjalo održati na snazi izdani platni nalog u odnosu na glavnicu iznos od 330,01 eura sukladno odredbama čl. 451. st. 3. ZPP-a budući je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenog PDV-a. Početak tijeka zakonske zatezne kamate na glavnicu određen je od slijedećeg datuma dospijeća tražbine (12. listopada 2023.) naveden u računima i to od 13. listopada 2023.

52. Stopa zakonske zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) za ostale odnose jer se radi o izvanugovornoj obvezi naknade štete, dok je platni nalog u dijelu kojim su određene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice po stopi većoj od dosuđenih ukinut i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

53. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja u odnosu na utuženu tražbinu te je održan na snazi platni nalog i odlučeno kao u točci I izreke presude, dok je u odnosu na sporedno potraživanje zakonskih zateznih kamata, odlučeno sukladno odredbama čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

54. Budući je tužitelj uspio u cijelosti u odnosu na glavni zahtjev temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju, kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak određen sukladno odredbama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21, 18/22 i 154/22).

55. Tužitelju su određeni troškovi koji se odnose na donošenje rješenja o ovrsi i to trošak naknade javnog bilježnika uvećan za PDV u ukupnom iznosu od 25,00 eura prema odredbama čl.3.,5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku koji trošak je potraživao podnesenim tužbenim zahtjevom, dok druge troškove nije potraživao.

56. Slijedom navedenog, primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i to po stopi za ostale odnose čl. 29. ZOO-a.

57. Naime, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog dana 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Navedeni zaključak prihvaća i ovaj sud. Stoga je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na trošak koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tekuće od donošenja rješenja o ovrsi do dana donošenja ove presude odbijen kao neosnovan.

58. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.