Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-731/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Nenadu Škare, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare i Silvije Petrović Zagreb, Dalmatinska 2, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanoga po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 297/2024-10 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-297/2024-10 od

22. svibnja 2025. i sudi:.

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi pred Financijskom agencijom protiv tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju zahtjeva za naplatu novčanog potraživanja od 23. svibnja 2013., tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 1247/2012 od 20. studenog 2012., proglašavaju se nedopuštenim.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji obustaviti provedbu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava iz točke I.''

2. Odbija se zahtjev tužitelja TD za naknadom troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR (pet stotina eura) sa zateznom kamatom.

3. Nalaže se tužitelju TD da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 500,00 EUR (pet stotina eura) sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., u roku od 15 dana.

4. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u iznosu od 85,47 EUR (osamdeset pet eura četrdeset sedam centi).

II. Nalaže se tužitelju TD da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 485,04 EUR (četiri stotine osamdeset pet eura četiri centa), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 172,54 EUR (stotinu sedamdeset dva eura pedeset četiri centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi pred Financijskom agencijom (dalje: Agencija) protiv tužitelja TD, na temelju zahtjeva za naplatu novčanog potraživanja od 23. svibnja 2013. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, na temelju ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1247/2012 od 20. studenog 2012. (točka I. izreke) i nalaže Financijskoj agenciji obustaviti provedbu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava (točka II. izreke) te je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, navodeći da presudu pobija iz svih žalbenih razloga. Zahtijeva trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 485,04 EUR.

3. Žalba je osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nije nejasna ni proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati.

5. U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 1247/2012 od 20. studenog 2012., kojim je ovdje tužitelju naloženo da mu isplati iznos od 3.901,59 EUR s kamatom i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 407,12 EUR,

- da je navedeno rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 24. travnja 2013.,

- da je navedeno rješenje o ovrsi tuženik dostavio Agenciji na naplatu 27. svibnja 2013.,

- da se tuženik u tom postupku nije uspio naplatiti te da je Agencija predmetno rješenje ''isknjižila'' 4. kolovoza 2018.,

- da je tuženik 5. srpnja 2021. ponovno podnio zahtjev za naplatu po istom rješenju o ovrsi i zatražio aktivaciju sukladno s čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

6. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer je zaključio da je od zaprimanja rješenja o ovrsi u FINA-i pa do podnošenja ove tužbe 22. travnja 2024. i donošenja rješenja o upućivanju na parnicu broj Ovr-1271/2024 od 11. travnja 2024., protekao desetogodišnji zastarni rok i da je tražbina ovdje tuženika zastarjela.

6.1. Pritom se poziva na zaključak sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i građanskih odjela županijskih sudova prema kojem da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istom.

7. Shvaćanje suda prvoga stupnja da je zastara nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), počela ponovno teći (idući dan) od dostave zadužnice na naplatu (čl. 245. ZOO) nije pravilan i ne može se prihvatiti jer nema uporište u zakonu, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 35. ZPP).

7.1. Naime, u ovom slučaju sud je utvrdio, a među strankama i nije sporno, da je postupak izravne naplate, podnošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Agenciji, u skladu s čl. 214. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12 – dalje: OZ/12) te odredbe čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'', broj 91/10 i 112/12 – dalje: ZPONS), ovdje tuženik pokrenuo 27. svibnja 2013.

7.2. Kako, prema utvrđenju prvostupanjskoga suda, nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje te je Agencija navedeno rješenje ''isknjižila'', prekid zastarijevanja nastao podnošenjem navedene isprave Agenciji (čl. 241. ZOO) trajao je sve dok je trajao i postupak naplate pred Agencijom odnosno do 4. kolovoza 2018., kada je Agencija prestala s izvršavanjem ovrhe po predmetnoj osnovi za plaćanje.

7.3. Stoga je 5. kolovoza 2018. zastara počela ponovno teći (čl. 245. st. 5. ZOO) pa do 5. srpnja 2021., kada je ponovno podnesen zahtjev za naplatu po navedenom rješenju o ovrsi (a ne do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari) zastara nije nastupila jer nije protekao desetogodišnji zastarni rok propisan čl. 233. st. 1. ZOO.

8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I/1. izreke ove presude.

9. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku (čl. 380. t. 3. ZPP). Tužitelj je u konačnici u cijelosti izgubio parnicu pa nema pravo na naknadu parničnog troška. Stoga je trebalo preinačiti rješenje o trošku sadržano u točki III. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u dosuđenom iznosu od 500,00 EUR (točka I/2. izreke ove presude) te mu naložiti da tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u iznosu od 500,00 EUR. Navedeni troškovi sastoje se od troškova sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i pristupa na ročište 14. travnja 2025. u istom iznosu ili ukupno 400,00 EUR, odnosno 500,00 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr.

8/1, tbr. 9/1, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23). Stoga je odlučeno kao u točki I/3. izreke ove presude. Tuženiku ne pripada trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 85,47 EUR jer iz stanja spisa proizlazi da pristojba za taj podnesak nije plaćena pa je odlučeno kao u točki I/4. izreke ove presude.

10. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu je kao opravdan dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 EUR (tbr. 10/1, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife) te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe za žalbu u zatraženom iznosu od 172,54 EUR jer iz stanja spisa proizlazi da pristojba za žalbu nije plaćena pa je u tom dijelu njegov zahtjev neosnovan (točka III. izreke ove presude).

U Velikoj Gorici, 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos