REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1140/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Nava banka d.d. u stečaju iz Zagreba, Tratinska 27, OIB: 07492912398, koju zastupa punomoćnik Nebojša Antolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Antolić i suradnici j.t.d. u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim , nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1) Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Visokog trgovačkog suda RH, pod poslovnim brojem: Pž-2021/17 od 28. travnja 2017. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-2016/15 od 06.02.2017. (zahtjev za izravnu naplatu podnesen 20. svibnja 2024. u 11:04 sati), te se ukidaju sve provedene radnje.

2) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. ".

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. do isplate

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 18. srpnja 2024. prije svega navodi da je između istih stranaka na temelju iste činjenične i pravne osnove, ali za drugu tražbinu, pred tim sudom u tijeku postupak koji se vodi pod brojem P-3982/2024 pa kako je u oba postupka potrebno raspraviti iste činjenice i izvesti iste dokaze, predlaže da se ovaj spis spoji na spis pod brojem P -3982/2024 radi donošenja zajedničke odluke.

1.2. Dalje navodi da je na temelju rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-2021/17 od 28. travnja 2017. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-2016/15 od 6. veljače 2017. tuženik u svojstvu ovrhovoditelja podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja kao ovršenika i da su temeljem zahtjeva za izravnu naplatu na računu tužitelja zaplijenjena sredstva u ukupnom iznosu iz ovršne isprave od 40.898,27 EUR. Tužitelj navodi da je protiv izvansudske ovrhe, na temelju odredbe čl. 210. i čl. 284. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) predložio donošenje rješenja kojim će se bankama odgodit izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim te je rješenjem pod brojem Ovr-2385/2024 od 15. srpnja 2024. sud odgodio ovrhu i zaključkom od istog dana uputio tužitelja da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

1.3. Tužitelj smatra da tuženik nije bio ovlašten pokrenuti postupak izvansudske ovrhe jer je njegova tražbina prestala (čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona). Ističe da je ovršnom ispravom temeljem koje je tuženik pokrenuo izvansudsku ovrhu pred FINA- om radi naplate dosuđenih troškova postupka, tužitelju naloženo tuženiku isplatiti iznos od 28.618,14 EUR, međutim, u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Povrv-1863/2020 provedeno je financijsko vještačenje na okolnost međusobnih potraživanja parničnih stranaka na dan 31. ožujka 2012. (kada je dospio dug tužitelja prema tuženiku po margin kreditu) i prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka proizlazi da na taj dan tužitelj ima prema tuženiku dug po osnovi margin kredita u iznosu od 501.616,02 EUR, dok na isti dan potraživanje tužitelja prema tuženiku po osnovi Ugovora broj RR-0930-9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica od 30. rujna 2008. te njegovih dodataka iznosi 1.203.764,54 EUR, a taj dug do danas niti djelomično nije podmiren. Prema tome, kako tužitelj ima višestruko veću tražbinu prema tuženiku, to je tuženik protuzakonito na temelju ovršne isprave pokrenuo postupak izvansudske ovrhe zbog čega tužitelj predlaže da se donese presuda kojom će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate temeljem prethodno citirane ovršne isprve (rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem: Pž-2021/17 od 28. travnja 2017. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-2016/15 od 6. veljače 2017.) i ukinuti sve provedene radnje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu koji je podnesen 16. rujna 2024. prije svega istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Ujedno je prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora 1.330,00 EUR kao suviše nisko naznačenoj jer iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelju u postupku izravne naplate ustegnut iznos od 40.898,27 EUR.

2.1. Protivio se spajanju ovog spisa na spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-3982/2024 navodeći da u tom predmetu parnica još nije počela teći te je naveo da je protiv rješenja ovršnog suda pod brojem Ovr-2385/2024 kojim je odgođen prijenos ustegnutih sredstava tužitelja podnio žalbu.

2.2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuo je da je tužitelj upućen pokrenuti parnicu iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, dok iz tužbe proizlazi da tužitelj smatra da je tuženikova tražbina prestala jer tužitelj ima višestruko veću tražbinu prema tuženiku što je utvrđeno vještačenjem u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Povrv- 1863/2020. Međutim, tuženik osporava postojanje tražbine tužitelja i osporava da bi dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka iz tog postupka bio dokaz za navedeno, a sve kada bi tužitelj i imao tražbinu prema tuženiku, to samo po sebi ne bi bilo dostatno za prestanak tražbine tuženika prema tužitelju u smislu odredi čl. 160. do 213. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO) koje reguliraju prestanak obveza. Dodatno navodi da tužitelj niti tijekom ovršnog postupka pa tako niti u tužbi ne ističe prijeboj kao prestanak obveze. Pod pretpostavkom da tužitelj prijeboj smatra načinom prestanka obveze, tuženik ističe da je prijeboj nedopušten prema odredbama čl. 103. do čl. 105. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 117/08., 116/10., 25/12., 133/12., 45/13. – dalje: SZ/96), odnosno čl. 174. do čl. 176. trenutno važećeg Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17., 36/22., 27/24. – dalje: SZ).

2.3. Naime, tuženik tvrdi da nije sporno postojanje njegove tražbine prema tužitelju po osnovi parničnog troška koja je utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-2021/2017 od 28. travnja 2017. Radi se o obvezi tužitelja koja je nastala nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, odnosno nakon 1. prosinca 2014. Stoga prijeboj u tom slučaju nije dopušten u smislu čl. 105. st. 1. toč. 1. SZ/96.

2.4. Tuženik u odnosu na tražbinu za koju tuženik navodi da je ima prema njemu ističe da je zadatak vještaka u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Povrv-1863/2020 bio utvrditi i visinu (protu)tražbine tužitelja prema tuženiku temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-2553/2014 od 30. listopada 2014., a koja presuda je, zajedno s drugostupanjskom odlukom, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev 1157/2022 od 5. rujna 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak koji se vodi pod brojem P-10309/2023. Pojašnjava da je tražbina tužitelja koju je prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom osporena te je tužitelj rješenjem stečajnog suda pod brojem St-545/2014 od 23. srpnja 2015. upućen nastaviti parnicu (koja se vodi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod brojem P-2553/2014) radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu 13.820.869,16 kn . Stoga nalaz i mišljenje vještaka financijske struke na koji se tužitelj poziva nije dokaz da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku. S obzirom da je tražbina tužitelja u stečajnom postupku nad tuženikom osporena, u parnici radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine sud može odlučivati samo kao o deklaratornom tužbenom zahtjevu te ishod te parnice eventualno može utjecati na tablicu stečajnog suca o ispitanim tražbinama (čl. 181. st. 2. SZ/96).

2.5. Prema tome, pod pretpostavkom da tužitelj uspije u navedenoj parnici koja se vodi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod brojem P-10309/2023, time ne prestaje tražbina tuženika prema tužitelju utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-2021/2017 od 28. travnja 2017., čak niti ako bi tužitelj izjavio prijeboj jer on nije dopušten. Stoga tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i obveže tuženika na naknadu troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose, tekućim od donošenja presude do isplate.

3. Rješenjem pod brojem P-4512/2024-5 od 22. listopada 2024. Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovog suda kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 2. srpnja 2025. naveo da je, nakon pokretanja ovog spora, u predmetu koji se vodi kod ovog suda pod brojem Povrv-1863/2020 donesena nepravomoćna presuda kojom je tužitelju , na ime parničnih troškova, dosuđen iznos od 94.741,51 EUR, a koje potraživanje će tužitelj, kao vjerovnik stečajne mase, po pravomoćnosti presude moći staviti u prijeboj sa potraživanjem tuženika u vezi kojeg se vodi ovršni postupak iz kojeg je proizašla ova parnica. Stoga je predložio da se odredi prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja spora pod brojem Povrv-1863/2020.

5. Ovom prijedlogu tužitelja tuženik se protivio navodeći da njegova tražbina ne postoji, a čak ukoliko bi i postojala, nije izjavljen prijeboj da bi došlo do prestanka obveze. Istaknuo je da će se tužitelj, za slučaj uspjeha u sporu pod brojem Povrv - 1863/2020, moći naplatiti iz stečajne mase u kojoj ima više nego dovoljno sredstava te su kontinuirani priljevi.

6. Sud je rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 2. srpnja 2025., temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP), utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 40.898,27 EUR ocijenivši da je tužitelj vrijednost predmeta spora u tužbi suviše nisko naznačio. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave, što se nesporno odnosi na novčana sredstva u iznosu od 40.989,27 EUR. Dakle, prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja u ovom postupku, sud preispituje osnovanost tužiteljevih tvrdnji je li njegova obveza za isplatu tuženiku iznosa od 40.989,27 EUR prestala i postoje li zakonske pretpostavke za proglašenje pljenidbe i prijenosa tih novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim. Dakle, iako se u konkretnom slučaju ne zahtijeva donošenje presude koja bi sadržavala nalog za isplatu (kondemnatorni) ovog novčanog iznosa, stajalište je suda da upravo novčana tražbina u tom iznosu , u odnosu na koju se zahtijeva proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred FINA- om, predstavlja glavni zahtjev, a odredbom čl. 35. ZPP nije izričito propisano da bi glavni (novčani) zahtjev trebao biti postavljen isključivo kao kondemnatorni zahtjev da bi došlo do primjene te zakonske odredbe.

7. U odnosu na prijedlog tužitelja da se ovaj spis spoji na predmet koji se na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vodi pod brojem P-3982/2024, a koji predmet je nakon što se taj sud oglasio stvarno nenadležnim ustupljen ovom sudu te se vodi pod brojem P-1606/2025, ukazuje se kako sud navedeno nije smatrao svrsishodnim i ekonomičnim. Naime, u predmetu koji se vodi pod tim poslovnim brojem, što je sud utvrdio uvidom u tužbu podnesenu u tom predmetu i priloge tužbi putem sustava e- spis, utvrđeno je da tužitelj zahtijeva proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava (u iznosu od 7.836,45 EUR sa zateznim kamatama) u postupku izravne naplate koji se vodi pred FINA-om temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-3150/2020 od 13. travnja 2023. i ukidanje svih provedenih radnji, a razlozi koje navodi kao osnov prestanka svoje tražbine istovjetni su navodima koje u tom smislu ističe u ovom sporu. Međutim, kako se u ova dva predmeta raspravlja o različitim ovršnim osnovama, ocjena je suda da se postupak spajanjem parnica i donošenjem jedne odluke ne bi ubrzao niti bi se time značajno smanjili troškovi.

8. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod brojem Povrv - 1863/2020, sud nije našao da bi za to bile ispunjene pretpostavke određene čl. 213., u vezi čl. 12. ZPP jer odluka koja je donesena u tom parničnom predmetu u dijelu troškova postupka koji su dosuđeni tužitelju ne predstavlja prethodno pitanje o kojem zavisi donošenje odluke u ovom postupku.

9. Tijekom postupka, sud je pročitao dokumentaciju koja je dostavljena u spis, a koja je ocijenjena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Naime, kako je to prethodno već navedeno, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred FINA-om temeljem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-2021/2017 od 28. travnja 2017. i rješenja ovog suda pod brojem P-2016/2015 od 6. veljače 2017., uz ukidanje svih provedenih radnji.

11. Između stranaka nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate pred FINA-om temeljem ovršne isprave (rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 2021/17 od 28. travnja 2017. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P - 2016/15 od 6. veljače 2017.)

- da su po toj ovršnoj osnovi na računu tuženika zaplijenjena sredstva u iznosu od 40.898,27 EUR

- da je tužitelj podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate i da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2385/2024 od 15. srpnja 2024. prihvaćen zahtjev tužitelja (tamo ovršenika), a protiv kojeg rješenja je tuženik (tamo ovrhovoditelj) podnio žalbu na osnovu koje je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem pod brojem Gž Ovr- 213/2024 od 7. veljače 2025. ukinuo navedeno rješenje

- da je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr - 2385/2024 od 15. srpnja 2024. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim

- da je ovaj sud u predmetu pod brojem Povrv-1863/2020 koji se vodi između istih stranaka, samo u obrnutim parničnim ulogama, dana 9. prosinca 2024. donio presudu kojom je naložio tuženiku (tamo tužitelju) da tužitelju (tamo tuženiku) naknadi troškove postupka u iznosu od 94.741,51 EUR

- da je u navedenom parničnom postupku provedeno financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o. koji je sačinio nalaz i mišljenje od 4. ožujka 2024.

- da je tužitelj prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom tražbinu u iznosu od 13.820.869,16 kn temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-2553/2014 od 30. listopada 2014.

- da je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P- 2553/2014 od 30. listopada 2014. (zajedno sa presudom Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gž-7827/2016 od 10. ožujka 2020.) ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-1157/2022 od 5. rujna 2023. te se ponovljeni postupak vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P - 10309/2023.

12. Između stranaka je sporno je li tražbina u iznosu od 40.898,27 EUR u odnosu na koju je tuženik podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu prestala i je li time nedopuštena pljenidba i prijenos tih novčanih sredstava.

13. Prema odredbi čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

14. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona određeno je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

15. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (čl. 52. st. 3. OZ).

16. U konkretnom je slučaju sud uvidom u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2385/2024 od 15. srpnja 2024. (list 41. -44. spisa) utvrdio da je tuženik (u tom postupku ovrhovoditelj) osporio navode tužitelja (tamo ovršenika) pa je stoga tužitelj upućen u roku od 15 (petnaest) dana od primitka tog zaključka pokrenuti parnicu.

16.1. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr - 2385/2024 putem sustava e-spis, utvrđeno je da je punomoćniku ovršenika citirani zaključak dostavljen 18. srpnja 2024. Budući da je tužba radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnesena istog dana, nedvojbeno je da je podnesena unutar roka, o čemu među strankama niti nema spora.

17. Tražbina koja je predmetom izravne naplate temelji se na ovršnoj ispravi (sudskoj odluci) od 28. travnja 2017.

18. Uvidom u sudski registar, utvrđeno je da je nad tuženikom rješenjem ovog suda pod brojem St-545/2014 od 1. prosinca 2014. otvoren stečajni postupak. S obzirom na trenutak otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, isti se provodi temeljem odredbi SZ/96 (čl. 441. SZ).

19. Tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku, prema navodima tužbe, kao i temeljem sadržaja prijave tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom (list 81.,-101. spisa) temelji na presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P - 2553/2014 od 30. listopada 2014. (list 63.-68. spisa) koja je osporena u stečajnom postupku nad tuženikom (list 99.-101. spisa) i koja je nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gž-7827/2016 od 10. ožujka 2020. (list 69.-74. spisa) te je po dopuštenoj reviziji ukinuta od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-1157/2022 od 5. rujna 2023. (list 75.-79. spisa) i u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja u ponovljenom postupku nije donesena pravomoćna odluka.

20. Tužitelj u tužbi podnesenoj u ovom postupku ne navodi određeno, jasno i nedvosmisleno na koji je način njegova tražbina iz ovršne isprava temeljem koje je pokrenuta izravna naplata prestala. Naime, jedini tužiteljev navod je da on prema tuženiku ima tražbinu u znatno većem iznosu od iznosa koji je predmetom izravne naplate, međutim ne navodi koji ili kakav bi bio način prestanka te njegove obveze, dok se u postupku izvansudske ovrhe poziva na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona koja se odnosi na prestanak tražbine na temelju činjenica nastalih nakon što ih ovršenik (dakle tužitelj) više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka.

21. Presuda temeljem koje je tužitelj prijavio tražbinu u stečajnom postupku nad tuženikom, na kojoj temelji svoju protutražbinu prema tuženiku, ukinuta je prije podnošenja prijedloga za odgodu i prijedloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate. Naime, tužitelj je ovaj prijedlog podnio 21. lipnja 2024., dok je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dostavljeno 16. listopada 2023.

22. Iz navedenog jasno proizlazi da nije bilo ovršne osnove koja bi predstavljala temelj potraživanja tužitelja u onom trenutku kad je on tako tvrdio.

23. Neovisno o navedenom, sve kada i ne bi bilo tako, tužitelj nije tvrdio niti dokazivao na bilo koji način da je tuženiku izjavio prijeboj svoje tražbine sa protutražbinom tuženika, ali sve da tome i nije tako, odnosno sve da tužitelj i tvrdi da je njegova tražbina prestala prijebojem, navedeno ne bi bilo od utjecaja.

24. Naime, prema odredbi čl. 103. SZ/96 ako je stečajni vjerovnik u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imao, na temelju zakona ili ugovora, pravo na prijeboj, otvaranje stečajnoga postupka je bez utjecaja na to njegovo pravo.

25. Nadalje, prema odredbi čl. 104. st. 1. SZ/96 ako su u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka tražbine ili jedna od tražbina koje se imaju prebiti, još pod odgodnim uvjetom ili još nisu dospjele ili tražbine još nisu upravljene na istovrsne činidbe, do prijeboja će doći tek kada za to budu ispunjeni potrebni uvjeti. Odredbe članka 73. i 77. ovoga Zakona ne primjenjuju se u svrhu prijeboja. Prijeboj je isključen ako tražbina kojom se prijeboj treba izvršiti postane bezuvjetna i dospjela prije nego što prijeboj postane moguć.

26. Konačno, prema odredbi čl. 105. SZ/96 prijeboj nije dopušten ako je obveza stečajnoga vjerovnika prema stečajnoj masi nastala tek nakon otvaranja stečajnoga postupka.

27. Iz činjenica koje je sud utvrdio u ovom postupku i koje u bitnom među strankama niti nisu sporne, proizlazi da je tražbina tužitelja koju temelji na presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-2553/2014 nastala nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom jer je ova presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gž-7827/2016 od 10. ožujka 2020., dok je stečajni postupak nad tuženikom, kako je prethodno navedeno, otvoren 1. prosinca 2014. Dodatno je bitno naglasiti da je ova ovršna osnova naknadno otpala donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-1157/2022 od 5. rujna 2023. U odnosu na navedeno nema pravnog uporišta da bi se tražbina za koju tužitelj navodi da je ima prema tuženiku, a koja proizlazi iz pravnog odnosa stranaka koji je predmetom prijepora u tom parničnom postupku, stavila u prijeboj sa protutražbinom tuženika koju on nesporno ima prema tužitelju po osnovi parničnih troškova iz postupka vođenog pred ovim sudom pod brojem P-2016/2015 (odnosno pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod brojem Pž-2021/2017) kada se uzmu u obzir prethodno citirane odredbe čl. 103. do čl. 105. SZ/96.

28. Tužitelj tijekom postupka ističe da prema tuženiku po sada sasvim drugoj osnovi (nepravomoćnoj presudi ovog suda pod brojem Povrv-1863/2020) ima tražbinu. Međutim, niti u odnosu na tu tražbinu tužitelj ne izjavljuje prijeboj, očigledno svjestan da prijeboj nije dopušten prema odredbama SZ/96. S tim se u vezi ističe da će tužitelj, pod pretpostavkom da ova presuda postane pravomoćna, svoje potraživanje moći ostvarivati u stečajnom postupku kao vjerovnik stečajne mase. Iako neodlučno za donošenje odluke u ovom postupku, napominje se kako prema navodima tuženika i prema stanju spisa (obrazloženje rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-213/24 pod točkom 7.1. – list 145. spisa) proizlazi da za navedeno na računu stečajne mase postoje dostatna sredstva.

29. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi tražbina koja je predmetom izravne naplate u postupku pred FINA-om prestala i da bi time bio ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ. Time sud nije našao da bi pljenidba i prijenos sredstava s računa tužitelja u iznosu od 40.898,27 EUR bila nedopuštena, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno pod točkom I. izreke presude.

30. S obzirom da je tužitelj izgubio spor, dužan je tuženiku nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 154. st. 1., u vezi čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP).

31. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje (1.330,00 EUR od podnošenja tužbe do 1. srpnja 2025., odnosno 40.898,27 EUR od 2. srpnja 2025. nadalje) i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife).

32. Tuženiku su tako priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i troškovi zastupanja na ročištu 2. srpnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.500,00 EUR.

33. Nisu mu priznati troškovi sastava tužbe preko iznosa od 200,00 EUR do zatraženog iznosa od 1.000,00 EUR (za iznos od 800,00 EUR) uvećani za PDV jer je u tom dijelu, s obzirom na mjerodavnu vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka previsoko postavljen (Tbr. 8. toč. 1., u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife).

34. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

35. Slijedom izloženog, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.