REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5700/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja VH iz Slavonskog [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josipa Štefičića, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Štefičića - odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Denisa Mandića - odvjetnika, dana 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovan glavni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu br.01863 od 4.4.2008. godine i da su ništetni i ne proizvode pravne učinke Uvjeti ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.01863 sklopljenog dana 4.4.2008. godine između tužitelja i tuženika budući su ništetne odredbe i to valutne klauzule CHF, promjenjive kamatne stope i ulazne naknade, sadržane u toč.II i toč.III Ugovora o kreditu br.01863 i u čl.5.1., čl.6.2. i čl.9.1. , čl. 7.7., čl. i 9.3. Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2008-I-02."

II Prihvaća se kao djelomično osnovan glavni tužbeni zahtjev i sudi:

1. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., 10090 Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 isplatiti tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 627,70 eur s zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., 10090 Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 isplatiti tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.879,78 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

5,43 eur od 10.12.2008. godine pa do isplate

9,28 eur od 13.01.2009. godine pa do isplate

0,43 eur od 11.02.2009. godine pa do isplate

22,59 eur od 24.03.2009. godine pa do isplate

24,31 eur od 24.03.2009. godine pa do isplate

14,97 eur od 11.05.2009. godine pa do isplate

17,65 eur od 10.06.2009. godine pa do isplate

18,52 eur od 10.07.2009. godine pa do isplate

14,28 eur od 10.08.2009. godine pa do isplate

15,45 eur od 28.09.2009. godine pa do isplate

13,50 eur od 12.10.2009. godine pa do isplate

13,50 eur od 10.11.2009. godine pa do isplate

11,29 eur od 10.12.2009. godine pa do isplate

15,75 eur od 11.01.2010 . godine pa do isplate

14,64 eur od 24.02.2010. godine pa do isplate

19,56 eur od 11.03.2010. godine pa do isplate

21,36 eur od 12.04.2010. godine pa do isplate

22,80 eur od 10.05.2010. godine pa do isplate

25,64 eur od 10.06.2010. godine pa do isplate

30,91 eur od 10.06.2010. godine pa do isplate

34,49 eur od 12.07.2010. godine pa do isplate

40,13 eur od 10.08.2010. godine pa do isplate

43,35 eur od 10.09.2010. godine pa do isplate

47,79 eur od 10.11.2010 . godine pa do isplate

46,14 eur od 10.11.2010. godine pa do isplate

48,59 eur od 10.12.2010. godine pa do isplate

60,56 eur od 10.01.2011. godine pa do isplate

60,04 eur od 10.02.2011. godine pa do isplate

59,37 eur od 10.03.2011. godine pa do isplate

65,35 eur od 11.04.2011. godine pa do isplate

58,03 eur od 01.06.2011. godine pa do isplate

65,08 eur od 21.06.2011. godine pa do isplate

76,70 eur od 02.09.2011. godine pa do isplate

93,74 eur od 02.09.2011. godine pa do isplate

105,17 eur od 10.10.2011. godine pa do isplate

83,93 eur od 25.10.2011. godine pa do isplate

76,25 eur od 02.12.2011. godine pa do isplate

76,34 eur od 29.12.2011. godine pa do isplate

82,06 eur od 02.02.2012. godine pa do isplate

87,21 eur od 10.04.2012 . godine pa do isplate

88,27 eur od 14.05.2012. godine pa do isplate

86,02 eur od 14.05.2012. godine pa do isplate

85,16 eur od 14.05.2012. godine pa do isplate

88,10 eur od 18.05.2012. godine pa do isplate

88,33 eur od 02.07.2012. godine pa do isplate

86,08 eur od 10.08.2012. godine pa do isplate

84,42 eur od 10.09.2012. godine pa do isplate

78,36 eur od 06.11.2012. godine pa do isplate

85,88 eur od 07.12.2012. godine pa do isplate

86,82 eur od 04.02.2013. godine pa do isplate

86,00 eur od 05.03.2013. godine pa do isplate

77,11 eur od 08.04.2013. godine pa do isplate

81,22 eur od 07.05.2013. godine pa do isplate

82,00 eur od 10.06.2013. godine pa do isplate

86,68 eur od 08.07.2013. godine pa do isplate

76,58 eur od 20.08.2013. godine pa do isplate

77,28 eur od 22.08.2013. godine pa do isplate

78,67 eur od 22.08.2013. godine pa do isplate

77,99 eur od 05.10.2013. godine pa do isplate

80,65 eur od 15.11.2013. godine pa do isplate

83,02 eur od 03.01.2014. godine pa do isplate

83,15 eur od 04.02.2014. godine pa do isplate

86,06 eur od 07.04.2014. godine pa do isplate

83,16 eur od 02.06.2014. godine pa do isplate

87,13 eur od 13.06.2014. godine pa do isplate

89,52 eur od 13.06.2014. godine pa do isplate

87,55 eur od 13.06.2014. godine pa do isplate

84,33 eur od 13.06.2014. godine pa do isplate

85,80 eur od 16.06.2014. godine pa do isplate

87,68 eur od 02.10.2014. godine pa do isplate

88,85 eur od 21.10.2014. godine pa do isplate

88,94 eur od 04.12.2014. godine pa do isplate

90,66 eur od 05.01.2015. godine pa do isplate

93,32 eur od 04.02.2015. godine pa do isplate

93,31 eur od 02.03.2015. godine pa do isplate

87,84 eur od 08.04.2015. godine pa do isplate

87,83 eur od 04.05.2015. godine pa do isplate

87,83 eur od 04.05.2015. godine pa do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Prihvaća se kao djelomično osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i sudi:

1. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu br.01863, sadržana u dijelu čl.6.2. i čl.9.1., Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica:

CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.01863 sklopljenog dana 4.4.2008. godine između tužitelja i tuženika.

2. Utvrđuje se ništetnom odredba o troškovima zaključenja kredita obuhvaćenih iznosom kredita, sadržana u dijelu pod toč II. i dijelu pod toč. III. Ugovora o kreditu br. 01863 sklopljenog dana 4.4.2008. godine između tužitelja i tuženika.

IV Odbija se kao djelomično neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

1. "Valutna klauzula CHF.

Utvrđuje se ništetnom dio odredbe o valutnoj klauzuli u dijelu gdje piše “CHF”, sadržan u čl.II., čl.III, čl.IV, Ugovora o kreditu br.01863, i čl.5.1., čl.7.7. i čl.9.3. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu br.01863 sklopljenog dana 4.4.2008. godine između tužitelja i tuženika.

2. Prodajni tečaj RBA banke.

Utvrđuje se ništetnom odredba vezana uz prodajni tečaj RBA sadržana u čl.5.1. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu br.01863 sklopljenog dana 4.4.2008. godine između tužitelja i tuženika.

3. Mjesečni obrok-anuitet

Utvrđuje se ništetnom odredba iz čl. III Ugovora o kreditu br.01863, i čl.6.1., 6.3. i čl.9.1., Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu br.01863 sklopljenog dana 4.4.2009. godine između tužitelja i tuženika.

4. Izlazna naknada.

Utvrđuje se ništetnom odredba vezana uz izlaznu naknadu sadržana čl.6.4. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.01863 sklopljenog dana 4.4.2008. godine između tužitelja i tuženika.

5. Pravo na jednostrani raskid Ugovora.

Utvrđuje se ništetnom odredba vezana uz jednostrani raskid Ugovor o kreditu sadržana čl.8.1. alineja druga, Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu br.01863 sklopljenog dana 4.4.2008. godine između tužitelja i tuženika.

6. Interkalarna kamata.

Utvrđuje se ništetnom odredba vezana uz jednostrani raskid Ugovor o kreditu sadržana u čl.9.2., Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.01863 sklopljenog dana 4.4.2008. godine između tužitelja i tuženika."

V Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., 10090 Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 naknaditi tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.010,26 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 12. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 01863 dana 4. travnja 2008. godine, radi financiranja troškova kupnje vozila u iznosu kredita od 25.497,53 CHF, da ugovor o kreditu sadrži odredbe koje su po zatvaranju obveze od strane tužitelja, pred sudovima utvrđene kao ništetne, a kako se iste odnose na predmet i cijenu ugovora, dakle bitne sastojke, da tužitelj ovom tužbom utvrđuje ništetnost Ugovora o kreditu, te traži isplatu više plaćenog, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te da u predmetnom tužbenom zahtjevu postavlja i podredni zahtjev, koji se odnosi na utvrđenje i isplatu stečenog bez osnove po ništetnim ugovornim odredbama. Tužitelj navodi da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu, ostavio mogućnost jednostrane i neobrazložene promjene kamatne stope, odnosno rate kredita, sukladno čl. 9.1. uvjeta Ugovora o kreditu, da visina kamatne stope nije niti određena, a niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva, na temelju jednostrane odluke tuženika, da je tuženik tijekom trajanja ugovora, u više navrata, jednostranim odlukama, mijenjao kamatnu stopu, odnosno cijenu i pritom samo formalno obavještavao tužitelja o cijeni i to bez jasnih i određenih parametara zbog čega mijenja cijenu, da tijekom trajanja ugovora nije pregovarao sa tužiteljem, a niti mu je tužitelj dopustio pregovarati o promjeni cijene, da je promjenjiva kamatna stopa, koju je tuženik jednostranim odlukama mijenjao, protivna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve na štetu tužitelja te da upravo odredba o načinu promjene kamatne stope, jest odredba bez koje Ugovor ne može opstati, jer ta odredba određuje cijenu kredita, a kada se sklapa Ugovor o kreditu, cijena kredita jest bitan sastojak Ugovora, a također je cijena bila glavna pobuda da tuženik s tužiteljem sklopi Ugovor, protivno bi kredit bio besplatan. Tužitelj navodi da je valutnom klauzulom povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidbi i to zato jer ista nije ugovorena sa ciljem i svrhom koju u suštini ima valutna klauzula, da iz svega proizlazi da je tuženik svjesno sastavio Ugovor koji sadrži nepoštene i neodređene odredbe, kao i štetne klauzule za tužitelja, a da mu je iste pritom i prešutio, odnosno nije mu ih obrazložio, da valutna klauzula navedena u predmetnom Ugovoru, protivna je načelu savjesnosti i poštenja, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima iz čl. 3. i 4. ZOO-a, načelu zabrane zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelu zabrane prouzročena štete iz čl. 8. ZOO-a. Tužitelj navodi da je tuženik u Ugovoru u kreditu u odlomku II. čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu odredio da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za valutu CHF važeću na dan plaćanja, ističe kako je sam mehanizam koji je tuženik razradio, sastavio i ponudio tužitelju, koji ga je u konačnici i potpisao, a zatim i plaćao, baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi, koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama, te je na taj način tužitelj plaćao znatno povišene mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu, usprkos redovnoj otplati, umjesto da se smanjuje, raste, da ništetnost odredbe koja se tiče cijene, nužno dovodi i do ništetnosti anuiteta kredita, te konačno ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti, da je u predmetnom Ugovoru o kreditu, tuženik za naplatu anuiteta koristio prodajni tečaj CHF za devize, čime je počinio još veću povredu od one utvrđene praksom Suda Europske Unije, stoga tužitelj smatra da je odredba, sadržana u čl. 5.1. Ugovora, ništetna. Tužitelj navodi da je odredba o „ulaznoj naknadi“, koja se odnosi na troškove zaključenja Ugovora o kreditu, propisana je u toč.II i toč.III Ugovora, te su troškovi zaključenja Ugovora obuhvaćeni iznosom kredita iz toč.II Ugovora o kreditu, a da se Direktiva 93/13 protivi naplati ulazne naknade potrošaču, da je odredba o “Izlaznoj naknadi”, ugovorena u čl. 6.4. Ugovora, kojom u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, davatelj kredita će u preostali iznos neotplaćenog kredita neće uključiti ugovorne kamate na obroke, koje nisu dospjele do trenutka prijevremenog povrata, da iz navedene formulacije nije vidljivo hoće li davatelj kredita obračunati preostale nenaplaćene kamate ili ne, međutim naplata istih da je u vrijeme potpisa Sporazuma i Ugovora bila praksa, a isto se može utvrditi izračunom, po potrebi ovlaštenog sudskog vještaka za financije. Tužitelj navodi da je čl. 9.2. Ugovora, utvrđeno kako je davatelj kredita, ovlašten Korisniku kredita u razdoblju od isplate kredita do trenutka dospijeća prvog mjesečnog obroka, davatelj kredita obračunava interkalarne kamate, po istoj kamatnoj stopi kao i ugovorne kamate, te dospijevaju istodobno s prvim mjesečnim obrokom kredita, da je predmetnim kreditom ugovorena interkalarna kamata u neodređenom iznosu, te je ista naplaćena, odnosno za iznos interkalarne kamate umanjena je glavnica kredita, što odredbu o iznosu kredita iz čl. 9.2. Ugovora o kreditu čini neistinitom, jer tužitelju nije isplaćen ugovoreni iznos već je isti umanjen prvo za troškove obrade kredita u nepoznatom iznosu, a zatim i za nepoznati iznos temeljem interkalarne kamate, a tužitelj je obračun anuiteta temeljio na iznosu koji stoji u Ugovoru o kreditu, a isti nije istinit zbog ništetne ulazne naknade i ništetne interkalarne kamate koje je banka naplatila od iznosa koji stoji u ugovoru prije isplate kredita potrošaču pa da ukoliko se interkalarna kamata računa temeljem odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je ništetna, tada se ista ne može ni naplatiti, a ista je naplaćena prilikom isplate kredita tužitelju. Tužitelj nastavno naglašava, kako je ovakav Ugovor, zbog svih ranije pobrojenih ništetnih odredbi protivan prisilnim propisima, kao i moralu društva, te je stoga Ugovor ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a. Slijedom navedenog tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 12. ožujka 2025. predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ugovor o kreditu i uvjeti ugovora o kreditu ništetni u cijelosti, kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 627,70 eur po osnovi troškova zaključenja ugovora o kreditu s zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2008. do isplate, kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.879,78 eur s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlaže utvrditi ništetnom odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu br. 01863, sadržana u čl.6.2. i čl.9.1. Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.01863, dio odredbe o valutnoj klauzuli u dijelu gdje piše “CHF”, sadržan u čl.II., čl.III, čl.IV, Ugovora o kreditu br. 01863, i čl.5.1., čl.7.7. i čl.9.3. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF- 2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu br. 01863, naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.879,78 eur s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli, utvrditi ništetnom odredbu iz čl. III Ugovora o kreditu br. 01863, i čl.6.1., 6.3. i čl.9.1., Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 01863, utvrditi ništetnom odredbu vezanu uz prodajni tečaj RBA sadržana u čl.5.1. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 01863, utvrditi ništetnom odredbu o troškovima zaključenja kredita obuhvaćenih iznosom kredita-ulazna naknada sadržana u toč II. i toč. III. Ugovora o kreditu br. 01863, naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 627,70 eur s zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2008. do isplate, utvrditi ništetnom odredbu vezanu uz izlaznu naknadu sadržanu u čl.6.4. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 01863, utvrditi ništetnom odredbu vezanu uz jednostrani raskid Ugovor o kreditu sadržana čl. 8.1. alineja druga Uvjeta o kreditu Inačica-CHF- 2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 01863, utvrditi ništetnom odredbu vezanu uz jednostrani raskid Ugovora o kreditu sadržana u čl.9.2. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 01863 uz naknadu tužitelju troškova parničnog postupka s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare potraživanja te navodi da se na zahtjev tužitelja za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga, ističe nedostatak aktivne legitimacije, osporava primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača na predmetni ugovorni odnos i ističe da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da je tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapao u dobroj vjeri te u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama te da kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tuženik navodi da smatra da su sve odredbe ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Tuženik navodi da opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik navodi da je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, tuženik u bitnome ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba te da nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Tuženik ističe kako je zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu: ZID ZPK) u čl. 19. st. 3. izrijekom isključio već otplaćene kredite, ističe da je tužitelju, kao i ostalim klijentima tuženika u predmetnom razdoblju, ponuđeno sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u eurima i u švicarskim francima te da je odluku prepustio tužitelju koji je, dakle, imao mogućnost pregovaranja, a tužitelj je taj koji je odabrao ugovor s valutnom klauzulom u CHF umjesto u EUR, da tuženik nikada nije provodio poslovnu praksu kojom bi se djelatnike tuženika i/ili partnere tuženika upućivalo da klijentima prezentiraju samo proizvode tuženika u jednoj valuti, pa tako ni ugovore o kreditu samo u CHF. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik ističe da se, pored činjenice da je tuženik tužitelja informirao o rizicima promjene tečaja, ujedno radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka i radijskih emisija. Tuženik navodi da je, usprkos navedenom, tužitelja u potpunosti informirao o značenju valutne klauzule u CHF, dok je tužitelj bio taj koji je odabrao upravo navedenu valutu, pritom tuženik napominje da tužitelj ničim ne dokazuje da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru koji je sastavljao isključivo tuženik. Tuženik navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, tako da nema ništetnih odredbi ugovora niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati. Tuženik ističe kako nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit s valutnom klauzulom u CHF zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala upravo u valuti CHF, a navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju što ne mijenja činjenicu da se na traženje tužitelja tuženik također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao, također prema aktualnom tečaju CHF-a. Tuženik ukazuje da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka te da pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze s ovdje tuženikom. Tuženik također ističe da su tužiteljevi navodi o ništetnosti troškova zaključenja ugovora promašeni, da je nejasno po kojoj osnovi tužitelj zaključuje da je odredba o troškovima zaključenja ugovora o kreditu nepoštena, budući da je ista u cijelosti zakonita i valjano ugovorena, da se ulazne naknade kredita odnose na troškove obrade kredita, odnosno administrativnih troškova obrade zahtjeva za sklapanje ugovora, pregleda dokumentacije, sastavljanje ugovora, koji je trošak točno određen prije sklapanja predmetnog ugovora i koji je detaljno tužitelju objašnjen te o kojem se moglo s tuženikom pregovarati. Tuženik navodi da nakon što je tužitelj dobio informativnu ponudu za sklapanje ugovora o kreditu u valuti CHF i EUR, tužitelj je podnio tuženiku zahtjev za zaključenje ugovora o kreditu, nakon čega je tuženik tužitelju dostavio obavijest o odobrenju ugovora o kreditu, u predmetnom zahtjevu točno je naznačeno za svrhu kupnje kojeg vozila se kreditiranje zahtijeva, cijena predmetnog vozila, trajanje predmetnog ugovora, iznos kredita, visina mjesečnog obroka, iznos troškova zaključenja ugovora o kreditu te koji troškovi ne ulaze u troškove predmetnog ugovornog odnosa, dakle, tužitelj je prije podnošenja zahtjeva bio u cijelosti informiran o svim predviđenim troškovima, što je potvrdio i podnošenjem zahtjeva za zaključenje ugovora o kreditu koji je vlastoručno potpisao, a koji sadrži točno određene sve troškove. Tuženik navodi da smatra da su predmetne odredbe ugovora o kreditu zakonite i valjano ugovorene, budući da se o istima pregovaralo, da je na iste tužitelj mogao utjecati i mijenjati ih te da iste nikako nisu prouzročile znatnu neravnotežu u međusobnim obvezama. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama.

2.1. U tijeku prethodnog postupka tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da je upravo on platio obroke po predmetnom ugovoru pa da nema pravo potraživati isplatu novčanog iznosa kako je odredio u tužbenom zahtjevu.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 12. ožujka 2025. tužitelj je preinačio tužbu u dijelu radi isplate povećanjem tužbenog zahtjeva, a kojoj preinaci se tuženik usprotivio. U odnosu na preinaku tužbe i protivljenje tuženika preinaci valja istaknuti da je tim podneskom tužitelj postavio konačan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate, nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa je navedena preinaka dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 4. travnja 2008. (list 23-25 spisa), Ugovor o kreditu br. 01863 i Uvjete ugovora o kreditu inačica: CHF-2008-I-02 (list 26- 31 spisa), uplate po kreditu (list 32-43 spisa), plan otplate ugovora o kreditu broj: 01863 (list 44 spisa), izjavu NH (list 76-78 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja, izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

5. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev djelomično osnovan te da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 01863 utvrđeno je da je zaključen 4. travnja 2008. između tužitelja kao davatelja kredita i tuženika, kao korisnika kredita, da je svrha financiranja kupnja vozila (čl. I.), da je kredit ugovoren u iznosu od 25.497,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja, da iznos kredita uključuje troškove zaključenja ugovora u visini navedenog u tč. III. ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja ugovora (čl. II.), da je broj mjesečnih rata 84, iznos mjesečnog obroka 383,49 CHF, troškovi zaključenja ugovora (uklj. 22% PDV-a) da iznose 1.015,98 CHF, da je ugovorena nominalna godišnja kamatna stopa od 6,90% i efektivna kamatna stopa na kredit (EKS) od 8,16% (čl. III.), da su u čl. IV. navedena sredstva osiguranja, da su sastavni dio ugovora Uvjeti ugovora o kreditu kojima je u tč. 5.1. određeno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećem na dan plaćanja, u tč. 6.1. određeno je dospijeće mjesečnih obroka, u tč. 6.2. određeno je da je korisnik kredita obvezan kredit (glavnicu) uvećan za ugovorene kamate davatelju kredita vratiti u uzastopnim mjesečnim obrocima sukladno odredbama ugovora, da je visina kamatne stope kao i visina mjesečnih obroka kredita promjenjiva sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih odredbi, u tč.6.3. određeno je da su dospjeće i visina mjesečnih obroka vidljivi iz plana otplate koji se korisniku dostavlja nakon isplate kredita, da je korisnik kredita obvezan mjesečne obroke plaćati sukladno tč. 6.1., planu otplate i svim ostalim odredbama ugovora u korist žiro-računa davatelja kredita, u tč. 9.1. određeno je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, u slučaju donošenja odluke ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak, te da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit kao i efektivna kamatna stopa na kredit, da je ugovor potvrđen po javnom bilježniku Ruži Medunić iz Slavonskog Broda pod poslovnim brojem OV-5412/08 dana 8. travnja 2008.

8. Uvidom u plan otplate utvrđeno je da su u istom naznačeni iznosi obroka i datum dospijeća istih uz prikaz glavnice i kamate.

9. Uvidom u izjavu NH utvrđeno je da je istu dao kao zaposlenik tuženika vezano za ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a koje je tuženik imao u ponudi.

9.1. Obzirom odredbama čl. 235. -249. ZPP-a, kojima je propisano izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, nije propisana mogućnost da svjedok iskaz daje u pisanoj formi, već se svjedoci saslušavaju neposredno pred sudom, to navedenu izjavu sud nije posebno cijenio. Dodaje se da je tuženik u tijeku postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka NH.

10. U svom iskazu kojeg je sud ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv tužitelj je iskazao da mu je kredit trebao za osobni automobil za osobne potrebe, da je otišao u u auto kuću koja je radila s auto kućom Porche mobiliti d.o.o. te da su djelatnici auto kuće riješili sve papire vezano za kredit, a auto kuća da je nudila jedino kredit, u valuti CHF, a vezano za sam kredit i uvjete istog da mu nisu ništa posebno objašnjavali niti mu je išta objašnjeno vezano za odredbe tog ugovora te da je on sam plaćao kredit, da je prije potpisivanja pročitao ugovor o kreditu, da je razumio odredbe ugovora, da nije htio mijenjati niti je mogao mijenjati pojedine odredbe ugovora jer da je u auto kući dobio ugovor i da su mu rekli da ga odnese kod javnog bilježnika, da se ne sjeća je li pitao može li sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eur.

11. Prije svega valja istaknuti da tuženik s kojim je tužitelj kao korisnik kredita zaključio predmetni ugovor o kreditu nije imao svojstvo banke pa stoga navedeni ugovor o kreditu ne predstavlja ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) već isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. ZOO-a.

12. Odredbom čl. 71. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje - ZZP) je propisano da se ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i način utvrđen ugovorom. Odredbom čl. 71. st. 3. ZZP-a je propisano da je zajmodavac svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svog zanimanja sklapa s potrošačima ugovor o zajmu dok je st. 4. propisano da se za potrebe ovog zakona zajmodavac smatra trgovcem.

13. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja valja istaknuti da iz ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj korisnik kredita dok iz pregleda uplata proizlazi da su uplate po kreditu vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita (tužitelja), a tuženik ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Eventualno potraživanje koje bi treća osoba koja je faktički izvršila uplatu mogla imati prema tužitelju kao korisniku kredita tiče se odnosa te osobe i samog tužitelja kao korisnika kredita, a ne kreditora. Slijedom navedenog prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

14. U odnosu na svojstvo potrošača tužitelja valja istaknuti da sukladno odredbi čl. 3. st. 1. ZZP-a potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Stoga iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao i iz iskaza tužitelja, proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor zaključio radi kupnje vozila za osobne potrebe pa stoga tužitelj ima status potrošača.

15. U odnosu na prigovor tuženika da je ugovor otplaćen valja istaknuti da je navedeni prigovor neosnovan obzirom da tužitelj unatoč navedenoj okolnosti ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a.

16. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je st. 2. navedenog čl. propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO-a propisano je da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv da je ugovor ništav.

16.1. Odredbom čl. 272. st. 2. ZOO-a je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.

16.2. Odredbom čl. 96. st. 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Odredbom čl. 98. ZZP-a propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

Odredbom članka 99. ZZP-a određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

Odredbom čl. 102. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Odredbom čl. 102. st. 2. ZPP-a propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

16.3. Direktiva 93/13 EEZ pitanje pojedinačnog pregovaranja određuje u članku 3. stavku 2. koji glasi: „Uvijek će se smatrati da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, osobito u kontekstu kakvog standardiziranog, unaprijed uobličenog ugovora.

17. Iz predmetnog ugovora o kreditu i Uvjeta ugovora o kreditu Inačica CHF-2008- I-02 koji su sastavni dio ugovora o kreditu, proizlazi da je ugovorena glavnica i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Dakle, glavnica kredita je ugovorena u iznosu od 25.497,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja te je otplata kredita ugovorena u mjesečnim obrocima koji iznose 383,49 CHF plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja (čl. II i III Ugovora o kreditu i tč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu).

17.1. Predmetnim ugovorom o kreditu i Uvjetima ugovora o kreditu koji su sastavni dio ugovora o kreditu ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva (tč.6.2. i tč.9.1. Uvjeta ugovora o kreditu).

18. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao s tužiteljem o navedenim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te glavnica i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

18.1. Iz samog ugovora o kreditu kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati kao i da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe. Naime, tuženik i tužitelj nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na promjenu ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, pa to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelju su morali biti određeno predočeni i objašnjeni razlozi i pojedinosti glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora o kreditu mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi. Naime, tuženik je bio dužan upoznati klijenta s elementima koji utječu i koji bi mogli utjecati na visinu njegove obveze jer je znanje i iskustvo tuženika u kreditnom poslovanju, obzirom je isto predmet djelatnosti tuženika, superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

19. Slijedom navedenog u postupku je utvrđeno da je tuženik u ugovoru o kreditu koristio odredbe na način da je ugovorena glavnica i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te promjenjiva kamatna stopa, a da pri tome tuženik i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali o tim odredbama što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19.1. Stoga je utvrđeno da su sporne odredbe prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te su kao takve nepoštene, a time i ništave u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP-a.

19.2. Valja napomenuti da ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u obrocima čiji je iznos vezan za tečaj CHF na dan plaćanja pojedinih obroka kredita.

20. U odnosu na tvrdnje tuženika kako nema vlastiti kapital te da se za svaki pojedini kredit s valutnom klauzulom u CHF zaduživao kod banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala upravo u valuti CHF odnosno da se također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao prema aktualnom tečaju CHF-a valja istaknuti da te tvrdnje nisu odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

21. U odnosu na tvrdnje tuženika da se u pogledu značenja valutne klauzule u valuti CHF radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja ugovora u nizu novinskih članaka i radijskih emisija valja istaknuti da tužitelj na temelju istog nije mogao znati ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule u valuti CHF.

22. Iz odredbe čl. III. ugovora o kreditu proizlazi da su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora (uklj. 22% PDV-a) u iznosu od 1.015,98 CHF.

22.1. Ugovoreni troškovi u ugovoru o kreditu su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. i čl. 272. ZOO-a naknada kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

22.2. Odredba čl. III ugovora o kreditu glede troškova je sama po sebi lako uočljiva te određena međutim tuženik u ovom postupku nije dokazao da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi.

Iz samog Ugovora o kreditu kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa po prirodi stvari se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati. Time je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije tužitelj mogao znati samo koliki je iznos troška dužan platiti ali nije mogao ocijeniti zašto, kako i temeljem čega je dužan trošak platiti.

22.3. Tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ga je upoznao s parametrima o kojima ovisi iznos troškova te o posljedicama istog. Naime, tuženik je dužan upoznati klijente s elementima koji utječu na određivanje troškova kao i s posljedicama koje bi isto moglo imati na visinu njihove obveze jer je znanje i iskustvo tuženika u takvoj vrsti poslovanja superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na formulaciju o troškovima u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Dakle, tužitelju su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni razlozi i pojedinosti glede troškova kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao da je dužan platiti troškove. Kako je odredba ugovora o troškovima od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti plaćanja istih, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

22.4. Kako je u ovom postupku utvrđeno da je odredba kojom je ugovoren trošak prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

23. Iz odredbe tč. 6.4. Uvjeta ugovora o kreditu koji su sastavni dio ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da ako korisnik kredita za trajanja ugovora odluči ostatak glavnice otplatiti od jednom, davatelj kredita će u preostali iznos neotplaćenog kredita neće uključiti ugovorne kamate na obroke, koje nisu dospjele do trenutka prijevremenog povrata.

23.1. Tužitelj nije dokazao da bi ista odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača da bi kao takva bila nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP-a. Tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze u prilog osnovanosti istog zahtjeva, odnosno tužitelj niti ne tvrdi niti dostavlja dokaz da bi prijevremeno otplatio kredit te da bi mu u navedenu prijevremenu otplatu bio uračunat iznos koji bi prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

24. Odredbom čl. 8.1. alineja druga Uvjeta ugovora o kreditu je ugovoreno pravo davatelja kredita na jednostrani raskid ugovora o kreditu pisanom obaviješću upućenom korisniku kredita koja ima učinak od trenutka upućivanja, posebice ako je korisnik kredita s plaćanjem dospjele obveze iz ugovora ili u vezi s ugovorom u zakašnjenju više od 30 dana.

24.1. Tužitelj nije dokazao da bi ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača i da bi kao takva bila nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP-a. Tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze u prilog osnovanosti tih navoda, odnosno tužitelj niti ne tvrdi da je ugovor raskinut niti dostavlja obavijest tuženika o raskidu kredita tužitelju kao korisniku kredita iz koje bi bio razvidan razlog za raskid kredita tužitelju te nije dokazao da bi ista prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

24.2. Iz sadržaja odredbe čl. 8.1. alineja druga Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi pravo davatelja kredita na jednostrani raskid ugovora o kreditu ako je korisnik kredita s plaćanjem dospjele obveze iz ugovora ili u vezi s ugovorom u zakašnjenju više od 30 dana, što ne znači da je tuženik dužan raskinuti ugovor odmah po takvom zakašnjenju.

25. Vezano za navode tužitelja da je odredbom tč. 9.2. ugovorena interkalarna kamata u neodređenom iznosu te da je ista naplaćena što da odredbu čl. 9.2. ugovora o kreditu čini neistinitom valja istaknuti da odredbom tč. 9.2. Uvjeta ugovora o kreditu koji su sastavni dio ugovora o kreditu nije ugovorena interkalarna kamata, a kako to tvrdi tužitelj, dok je odredbom čl. III. ugovora o kreditu ugovorena stopa nominalne godišnje kamatne stope od 6,90 % i efektivne kamatne stope na kredit od 8,16%, pa stoga navodi tužitelja u tom smjeru nisu osnovani.

26. Slijedom naprijed navedenog, sud nalazi da tužitelj nije u pravu kada tvrdi da je cijeli ugovor ništetan pozivajući se na ništetnost navedenih odredbi, a isto tako nije u pravu kada tvrdi da je cijeli ugovor ništetan jer su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i troškovima.

26.1. Posljedica ništetnosti cijelog ugovora je da svaka ugovorna strana mora vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzulu te troškovima, koje su nepoštene i ništetne nisu takvog značaja da bi ništetnošću opteretile čitav ugovor pri čemu valja nadodati i da se dosuđeni iznos u stavku II. tč. 2. izreke presude temelji na valjanosti odredbi ugovora o kreditu jer je vještak nalaz i mišljenje, a na kojem se i temelji zahtjev za isplatu, izradio smatrajući valjanim iznos kredita, vraćanje kredita u jednakim anuitetima te valutnu obvezu prema tečaju na dan plaćanja kredita.

26.2. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 1115.

ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

26.3. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odbiti glavni tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu radi utvrđenja ništetnim cijelog ugovora o kreditu i uvjeta ugovora o kreditu i odlučiti kao pod stavkom I izreke presude.

27. Kako je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i troškovima, a tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom u dijelu radi isplate zahtjeva isplatu preplaćenih iznosa po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i troškovima, to je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

27.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukoliko se na simulirani početni otplatni plan primijeni početna kamatna stopa da ne dolazi do bruto obroka koji su manji po početnoj kamatnoj stopi u odnosu na bruto obroke po obračunu tuženika, da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 36.766,78 kn, za obroke koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 4.879,78 EUR pri čemu su pojedinačni iznosi i datum uplate istih navedeni u tablici pod točkom 2. zaključka nalaza i mišljenja te da prema Ugovoru o kreditu troškovi zaključenja ugovora iznose 1.015,98 CHF odnosno 627,70 eur, a plaćeni su 10. travnja 2008.

27.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije te stranke nisu imale prigovara na isti.

28. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva u svakom slučaju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

28.1. Obzirom je u ovoj pravnoj stvari utvrđena djelomična ništetnost odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, glavnica i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i troškovi, kada je zastara ponovno počela teći, to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

29. Sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnih odredbi ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

29.1. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva odnosno ukupno preplaćeni iznos po osnovi valutne klauzule kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa odnosno iznos troška i datum uplate istog, kako je to navedeno u stavku II tč. 1. i tč. 2. izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, kako je naprijed obrazloženo.

29.2. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115., čl. 29. ZOO-a prihvatiti kao djelomično osnovan glavni tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod stavkom II tč. 1. i tč. 2. izreke presude.

30. Obzirom da je glavni tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan u dijelu radi utvrđenja ništetnim u cijelosti ugovora o kreditu i uvjeta ugovora o kreditu to je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu u dijelu radi utvrđenja ništetnosti.

31. Slijedom naprijed obrazloženoga sud je utvrdio da su djelomično ništetne odredbe ugovora o kreditu i uvjeta ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u dijelu kojima su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora pa je temeljem odredbe čl. 96. st. 1. ZZP-a, čl. 3-4., čl. 269., čl. 272. ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) valjalo prihvatiti kao djelomično osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod stavkom III tč. 1. i tč. 2. presude.

32. U preostalom dijelu, a slijedom naprijed obrazloženih razloga vezano za odredbu tč. 6.4. i tč. 8.1. alineja druga Uvjeta ugovora o kreditu, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije osnovan.

32.1. Valja dodati da je sud kao prethodno pitanje s učinkom u ovoj parnici, a radi odluke o dijelu glavnog tužbenog zahtjeva radi isplate, utvrdio da su djelomično ništetne odredbe ugovora o kreditu i uvjeta ugovora o kreditu kojim je ugovorena glavnica i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, međutim, tužitelj je eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zahtijevao utvrđenje ništetnom dijela odredbe o valutnoj klauzuli u dijelu gdje piše "CHF" te utvrđenje ništetnom odredbi vezane uz prodajni tečaj RBA sadržana u čl. 5.1. Uvjeta o kreditu koji su sastavni dio ugovora o kreditu, a koji dijelovi odredbi kako ih definira tužitelj u tužbenom zahtjevu (kako je to navedeno pod stavkom IV tč. 1. i 2. izreke presude), a imajući u vidu naprijed izneseno, nisu ništetni.

32.2. Također, u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtjeva utvrditi ništetnost odredbe vezane uz jednostrani raskid ugovora o kreditu sadržane u čl.9.2. Uvjeta ugovora o kreditu, a kojim zahtjevom je sud vezan, valja istaknuti da odredbom tč. 9.2. Uvjeta ugovora o kreditu nije ugovoreno pravo na jednostrani raskid ugovora o kreditu radi čega eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u tom dijelu nije osnovan.

32.3 Slijedom navedenog valjalo je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev djelomično odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod stavkom IV. tč. 1., tč. 2., tč. 3., tč. 4., tč. 5., tč. 6. izreke presude.

33. O eventualno kumuliranom tužbenom zahtjev u dijelu radi isplate sud nije odlučivao, obzirom je u tom dijelu prihvatio kao osnovan glavni tužbeni zahtjev.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

Valja dodati da se eventualnom kumulacijom ne traži prihvaćanje svih istaknutih zahtjeva već samo jednog od njih sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, pa se odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu glavnog tužbenog zahtjeva i u razmjerno neznatnom dijelu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

Također, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1014/18 od 20. listopada 2021. u vezi odluke suda EU broj C-224/19, C-259/19) s obzirom na to da se u ovom predmetu radi o potrošačkom ugovoru pa bi stoga uračunavanje odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, kao prema uspjehu u sporu, narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku postala neravnomjerni teret za tužitelja koji nije dao povod za parnicu i rezultirala bi ograničavanjem prava na pristup sudu što bi dovelo do toga da bi se tužitelj mogao odvratiti (kao potrošač) od ostvarivanja svog prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

34.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 15. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 13. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 28. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eur (tbr.9.tč.5.OT), za zastupanje na ročištima dana 29. kolovoza 2024., dana 28. studenog 2024., dana 12. lipnja 2025. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 1.562,50 eur. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 98,88 eur, sudske pristojbe za presudu u iznosu od 98,88 eur te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 eur.

Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.010,26 eur.

34.2. Tužitelju u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 17. prosinca 2024. obzirom je navedenim podneskom dostavljena potvrda o uplati predujma koja se mogla dostaviti i bez podneska te za sastav podneska od 28. prosinca 2024. jer isti ne prileži spisu. Tužitelju nije dosuđen trošak pristupa ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e- oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

34.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

34.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom V izreke presude.

U Zagrebu, dana 24. srpnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. – uz rješenje za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 98,88 eur i za presudu u iznosu od 98,88 eur

2. tuženik po pun.

3. spis