REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9472/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koje zastupaju punomoćnici Krešimir Ćurković i Iris Šanjug, odvjetnici te drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Valentine Draksler Fumić - odvjetnice i punomoćnika tuženika Krešimir Ćurkovića - odvjetnika, dana 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 016-186/2007 sklopljenog između tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao davatelja kredita koja kamatnu stopu određuje kao promjenjivu.

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 863,73 eur s zateznom kamatom koja teče na:

- na iznos od 0,01 EUR za razdoblje od 17.4.2007. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR za razdoblje od 25.5.2007. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR za razdoblje od 27.6.2007. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR za razdoblje od 28.7.2007. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR za razdoblje od 28.8.2007. do isplate

- na iznos od 2,82 EUR za razdoblje od 25.9.2007. do isplate

- na iznos od 2,82 EUR za razdoblje od 19.10.2007. do isplate

- na iznos od 2,82 EUR za razdoblje od 4.11.2007. do isplate

- na iznos od 2,82 EUR za razdoblje od 25.12.2007. do isplate

- na iznos od 2,82 EUR za razdoblje od 26.1.2008. do isplate

- na iznos od 2,82 EUR za razdoblje od 1.3.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 1.4.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 29.4.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 3.6.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 17.6.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 19.7.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 27.8.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 27.9.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 4.10.2008. do isplate

- na iznos od 9,64 EUR za razdoblje od 2.12.2008. do isplate

- na iznos od 11,66 EUR za razdoblje od 3.1.2009. do isplate

- na iznos od 11,66 EUR za razdoblje od 3.2.2009. do isplate

- na iznos od 11,66 EUR za razdoblje od 3.3.2009. do isplate

- na iznos od 11,66 EUR za razdoblje od 2.4.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 5.5.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 2.6.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 1.7.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 24.7.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 2.9.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 14.10.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 6.11.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 5.12.2009. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 12.1.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 25.2.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 20.3.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 22.4.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 2.6.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 2.7.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 23.7.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 5.8.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 7.9.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 22.10.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 1.12.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 6.1.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 11.2.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 29.3.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 14.4.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 27.5.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 7.7.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 9.7.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 23.8.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 9.9.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 4.10.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 1.12.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 22.12.2011. do isplate

- na iznos od 14,86 EUR za razdoblje od 21.1.2012. do isplate

- na iznos od 222,94 EUR za razdoblje od 21.1.2012. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 0,01 eur s zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2007. do isplate.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 naknaditi tužitelju VG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.220,08 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika i to Hypo Alpe Adria bank d.d., Zagreb dana 23. veljače 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 016- 186/2007, kojim ugovorom je pravni prednik tuženika, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 30.182,00 CHF, da je ugovor solemniziran kod javne bilježnice Željke Horvat Pernat, broj Ov-3164/2007, da je ugovoren rok otplate kredita od 7 godina u mjesečnim anuitetima te da je kredit u cijelosti isplaćen. Tužitelj navodi da je ugovorom o kreditu ugovorena kamatna stopa od 5,25%, za trajanja otplate kredita po Ugovoru kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, a sve to sukladno čl. 3. Ugovora o kreditu, koja je kamatnu stopu regulirala kao promjenjivu, po odluci banke, a takva odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom pri čemu se tužitelj poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2024. kojom je u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7 izreke kojom se utvrđuje da je među inim, tuženik odnosno njegovi pravni prednici u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, a koja presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015. Tužitelj navodi da je tuženik sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 122/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111. čl. 1115. te čl. 1046. ZOO.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 13. siječnja 2023., nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenje, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnom odredba ugovora o kreditu koja kamatnu stopu određuje kao promjenjivu, kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 863,74 eur s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate te na naknaditi tužitelju trošak postupka s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare navodeći da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, što znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 11. lipnja 2014. godine nastupila zastara potraživanja, navodi da tužba radi zaštite kolektivnih interesa nije tužba vjerovnika prema dužniku, već traženje deklarativne odluke o tome da li je došlo do povrede prava potrošača ili ne niti je udruga potrošača vjerovnik, niti su tužene banke dužnik, niti se uopće u takvom postupku stranke imaju smatrati vjerovnikom odnosno dužnikom. Tuženik navodi da smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog dana 23.02.2007. te da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presude Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502. c. Zakona o parničnom postupku te da se bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ne može obrazloženo tvrditi da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne). Tuženik ukazuje da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost, smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR ili pak valutnom klauzulom u CHF, navodi da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive te su prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, da su predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorne strane izričito prihvatile odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem poslovnih uvjeta, odluka o kamatnim stopama te temeljem drugih općih akata tuženika, kao i sve njegove kasnije izmjene i dopune, da predmetni ugovor o kreditu sadržava sve zakonom predviđene pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa u ugovoru mogla promijeniti, da predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, da je ovakvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a osim toga tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, protivi se tijeku zateznih kamata te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6533/2019 od 1. ožujka 2023. prihvaćen je tužbeni zahtjev kao u cijelosti osnovan te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.

3.1. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-964/2023 od 19. srpnja 2023. ukinuta je navedena presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. srpnja 2025., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 016-186/2007 (list 5-9 spisa), potvrdu o prestanku obveza po kreditu (list 10 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25318552 (list 66 spisa), otplatni plan 68-73 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 74 spisa), pregled prometa za klijenta (list 75-83 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25318552 (list 84 spisa), specifikaciju uplata (list 85 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., saslušao stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića, saslušao svjedoka ĆG i tužitelja.

6. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o kreditu broj 016-186/2007 proizlazi da je isti zaključen dana 23. veljače 2007. između tužitelja, kao korisnika kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora s manjenom kupnje novog motornog vozila (čl.2.), u kunskoj protuvrijednosti od 30.182,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl.2.), da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,25% dekurzivno godišnje i uključene su u anuitete (čl.3.), da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke (čl.6.), uz rok otplate kredita 7 godina, u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 430,14 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja (čl.4.) te da je ugovor solemniziran po javnom bilježniku u Zagrebu Željki Horvat Pernar pod brojem OV- 3164/2007 dana 23. veljače 2007., te da je ugovor pročitan i da je tužitelj upozoren da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u otplatnom planu navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

- da je u obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu za predmetni ugovor o kreditu dan pregled promjena kamatnih stopa te da je stopa zateznih kamata do 23.2.2007.-1.8.2007. bila 5.250%, od 31.8.2007.-29.2.2008. da je bila 5.600%, od 29.2.2008.-30.11.2008. da je bila 6,500%, od 30.11.2008.-31.3.2009. da je bila 6,800 %, od 31.3.2009. da je bila 7.300%,

- da su u specifikaciji uplata i pregleda prometa po kreditu navedene uplate po kreditu.

9. Svjedok ĆG je iskazao da je u razdoblju od 2003. do 2015. ili 2016. bio zaposlenik tuženika, s tim da je u jednom razdoblju radio za Hypo Leasing Croatia, da se ne sjeća tužitelja kao klijenta banke s kojim bi pregovarao o kreditu, a u to vrijeme 2007. godine da nisu s strankama niti pregovarali oko kredita već da su im auto kuće donosile gotove predmete s kompletnom dokumentacijom za kredit te je unosio kupca auta u sustav i takav predmet proslijedio nadređenoj službi na odobrenje kredita, a ukoliko bi kredit bio odobren kupac bi došao u poslovnicu potpisati ugovor o kreditu te da dakle s klijentom banke nisu raspravljali o uvjetima, a uvjeti su bili standardni za sve.

9.1. Iskaz svjedoka sud je ocijenio kao iskren i uvjerljiv.

10. Tužitelj je iskazao da je mu se u veljači 2007. rodila kćer te se ukazala potreba za kupnjom većeg automobila, da su ga iz te Auto kuće uputili u to vrijeme u Hypo Alpe Adria Bank radi sklapanja ugovora o kreditu, a u poslovnicu da je doslovno došao samo potpisati ugovor o kreditu koji ugovor je već bio pripremljen, pri čemu je tužitelj iskazao da je pratio iskaz svjedoka i da je doista tako i bilo kako je svjedok iskazivao, da se ne sjeća gospodina ĆG koji je saslušan kao svjedok da bi kod njega potpisivao taj ugovor odnosno da ne može sjetiti osobe u banci koja mu je dala ugovor o kreditu na potpis. Tužitelj je iskazao da nije imao mogućnost pregovaranja o uvjetima kredita, nije mu je prezentiran nikakav rizik vezano za kredit, da je pročitao ugovor prije nego ga je potpisao i da je vidio koliki su anuiteti i kamatna stopa po kreditu ali o tome s nikim od djelatnika banke nije pregovarao. Tužitelj je iskazao da je početna rata kredita bila oko 1.900,00 kn, a najviša rata negdje 2011. ili 2012. da je bila 3.400,00 kn, da je kredit otplatio, a uplate po kreditu da je osobno vršio ili u poslovnici ili Internet bankarstvom. Tužitelj je iskazao da 2007. nije bio vlasnik obrta ili neke druge pravne osobe, da se odlučio za kredit u CHF jer je isti reklamiran kao najpovoljniji kredit na tržištu i da ne postoje nikakvi rizici za dugoročnu otplatu po tom kreditu, da u auto kući nije uopće pregovarao o uvjetima kredita niti mu je išta tamo rečeno o kreditu, a auto kuća da je očito surađivala sa prednikom ovdje tuženika Hypo Alpe Adria Bankom te je potencijalne kupce vezano za kreditiranje usmjeravala u tu banku.

10.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv te u dijelu suglasan s iskazom svjedoka.

11. Sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

12. Iz dokumentacije koja prileži spisu te iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) obzirom je predmetni ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o kreditu s namjenom za kupnju vozila, a tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju većeg automobila radi rođenja djeteta, dakle za osobne potrebe.

13. Iz iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka proizlazi da se o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo te da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, a što proizlazi i iz samog Ugovora o kreditu, odnosno iz istog proizlazi da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

14. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika Željke Horvat Pernar na okolnost razumijevanja ugovora o kreditu te prave i ozbiljne volje za sklapanje ugovora valja istaknuti da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužitelju objasniti parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu niti je imao takve zakonske ovlasti.

14.1. Uzgred, unatoč okolnosti solemnizacije ugovora o kreditu tužitelj ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a.

14.2. Slijedom navedenog kao nepotrebno se ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika.

15. Vezano za članke objavljene u Glasilu tuženika valja istaknuti da na temelju istih tužitelj kao potrošač nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa sadržaj istih sud nije posebno cijenio.

16. Dakle, tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornim odredbama pa nisu osnovani prigovori tuženika da je tužitelju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se o istoj pojedinačno pregovaralo.

17. Slijedom navedenog, a kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3.-4., čl. 269,, čl. 272, i 323. ZOO-a i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

18.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je ugovoreni iznos od 30.182,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan isplate kredita iznosio protuvrijednost od 137.267,74 kn, da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2007.) do konačne prijevremene otplate kredita (20. siječnja 2012.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.430,94 CHF, odnosno 6.507,85 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita) te su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama).

19. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u bitnome ističući da prigovara metodi kojom je izvršen izračun kao i samom provedenom izračunu te da smatra da je vještak trebao uračunati i tzv. negativne razlike.

20. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu dana 1. srpnja 2025. stalni sudski vještak Zrinko Ručević je u odnosu na prigovore tuženika u pogledu izračuna negativnih tečajnih razlika iskazao kako je zadatkom kojeg je postavio sud bilo određeno računati razlike zbog povećavanja tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u kojem smislu nije računao negativne tečajne razlike, s time da je istaknuo da je isti bilo u većini od prvih 20 anuiteta. Što se tiče metodologije izračuna, stalni sudski vještak je iskazao da je u odnosu na razlike zbog promjene kamatne stope izračune sačinio na način da je stvarno primijenjeni otplatni plan, dakle otplatni plan sa svim promjenama kamatne stope, usporedio s otplatnim planom po fiksnoj stopi iz ugovora te iskazao razlike anuiteta, koje je u protuvrijednosti domaće valute iskazao primjenom tečaja važećeg na dan isplate kredita, a što se tiče tečajnih razlika iste su računate na bazi stvarnog otplatnog plana na način da je anuitet u valuti CHF kako ga je obračunao tuženik pomnožen razlikom tečaja i to onog na dan plaćanja pojedine obveze i onog važećeg na dan korištenja kredita.

21. U odnosu na navode tuženika kako postoje razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu, a imajući u vidu da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari utvrđenje ništetnom odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja kamatnu stopu određuje kao promjenjivu te isplata iznosa koje je tuženik stekao temeljem takve odredbe, sud je stava da plaćanjem anuiteta u slučaju da je kamatna stopa u određenom razdoblju bila niža od početno ugovorene kamatne stope tužitelj nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

21.1. Nastavno na navedeno i u vezi s tim istaknut prigovor radi prijeboja ističe se da je člankom 288.a stavak 6. ZPP-a propisano da se prigovor radi prebijanja može istaknuti samo do zaključenja prethodnog postupka, pa budući je tuženik taj prigovor istaknuo podneskom od 14. veljače 2022., nakon zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom dana 18. svibnja 2021. to navedeni prigovor sud nije uzeo u obzir.

22. U odnosu na prigovore tuženika kako je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, da je vještak nalaz i mišljenje izradio na način kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom te fiksnim tečajem valja istaknuti da se radi o prigovorima pravne naravi te da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, kako je naprijed obrazloženo, kao i da je vještak nalaz i mišljenje izradio prema zadatku u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

23. Slijedom navedenog sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u cijelosti prihvatio jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a vještak je istaknute prigovore otklonio usmenim očitovanjem.

24. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

25. Obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 0,05 kn odnosno 0,01 eur dospijeva 19. ožujka 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope, to je prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a osnovan za iznos od 0,01 eur s zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2007. do isplate pa je tužbeni zahtjev za navedeni iznos valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom III izreke presude.

26. Obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija od preostalih tražbina po osnovi promjenjive kamatne stope dospijeva 16. travnja 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 11. lipnja 2019. to prigovor zastare u preostalom dijelu u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a nije osnovan.

27. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa, kako je to navedeno u točki II izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a te odredbe čl. 328. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

28.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 28. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 19. studenog 2021. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 13. rujna 2022. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 13. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištu dana 18. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 14. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 17. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu 1. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr.42. OT), što ukupno iznosi 1.875,00 eur.

Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 53,09 eur te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 291,99 eur.

Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.220,08 eur.

28.2. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 3. listopada 2019. jer je istim dostavljen dokaz o uplati pristojbe, a isto je moguće dostaviti i bez sastava podneska, za sastav podneska od 27. studenog 2020. (požurnica), za sastav podneska od 9. lipnja 2021. jer je istim dostavljen dokaz o uplati troškova vještačenja, a isto je moguće dostaviti i bez sastava podneska, za sastav podneska od 16. prosinca 2021. jer je istim dostavljen dokaz o uplati troškova vještačenja, a isto je moguće dostaviti i bez sastava podneska, za sastav podneska od 11. ožujka 2022. jer nije bio potreban za vođenje parnice, za sastav podneska od 10. listopada 2023. (požurnica), za sastav podneska od 24. siječnja 2024. (požurnica), za sastav podneska od 3. listopada 2024. (požurnica), za sastav podneska od 7. siječnja 2025. (požurnica). Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenuo tužitelj kao potrošač pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa je u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

28.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV izreke presude.

U Zagrebu, dana 24. srpnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis