Poslovni broj: Ovr-1670/2025-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja STEČAJNA MASA IZA ENERGO OPREMA d.o.o. „u stečaju“, OIB: 04455655766, Split, Smiljanićeva 2, zast. po Dubravku Arapoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv ovršenika IBERPROMO d.o.o., OIB: 93100244151, Split, Makarska 20, zast. po Viboru Čuliću, odvjetniku u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 24. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovršenika od 1. srpnja 2025. izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ).

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja koji je predan Financijskoj agenciji dana 18. lipnja 2025. temeljem ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Splitu posl. br. Povrv-357/2024 od 21. veljače 2025., koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda je 1. srpnja 2025. zaprimljen prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, a koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja.

2. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da osnova za plaćanje (isprava) nije ovršna isprava odnosno da je ista zbog svojih osobina i nedostataka neovršiva, prisilno neprovediva i samim time neegzistentna (bez pravne snage i bez pravnog učinka). Navodi da je u Presudi Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv-357/2024 kao tužitelj je navedena Stečajna masa iza ENERGO OPREMA d.o.o. "u stečaju", Smiljanićeva 2, 21000 Split, sa naznačenim OIB-om broj: 04455655766. Međutim, predmetni OIB pripadao je društvu ENERGO OPREMA d.o.o., koje je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-21/2418 od 22. veljače 2021. brisano iz sudskog registra te je time prestalo postojati. Dalje ovršenik navodi da stečajna masa može imati u parničnom postupku položaj stranke Stečajnog zakona, ali se ne može koristiti OIB [osobni identifikacijski broj]om brisanog društva, jer taj OIB pripada pravnoj osobi koja više ne postoji te da prema odredbi članka 437. stavak 2. Stečajnog zakona, u slučaju iz stavka 1. istog članka, stečajna masa upisati će se u sudski registar, te će se pri upisu u sudski registar stečajnoj masi po službenoj dužnosti odrediti i dodijeliti osobni identifikacijski broj.

Ovršenik naglašava da trgovačko društvo u stečaju i stečajna masa iza tog društva imaju različit i odvojen pravni subjektivitet i očito je kako isti OIB ne mogu imati dva pravna subjekta i da prema odredbi članka 338. Zakona o parničnom postupku, osobni identifikacijski broj (OIB), predstavlja obavezan sastojak presude. Ovršenik napominje da se ne radi o pogreški suda koja bi se mogla regulirati ispravkom presude, jer je sud u presudu unio onaj OIB kojega je označio tužitelj, već da propustom tužitelja, nije postupano sukladno odredbama Stečajnog zakona, iako je brisanje društva ENERGO OPREMA d.o.o. iz sudskog registra provedeno pune tri godine prije nego što je predmetni parnični postupak nastavljen. Dalje navodi da je stečajni upravitelj ENERGO OPREME d.o.o. podnio prijedlog za upis stečajne mase u sudski registar tek 12. lipnja 2025., da bi isti zahtjev povukao podneskom od 23. lipnja 2025. i da predmetna presuda Trgovačkog suda u Splitu izrijekom sadrži OIB tužitelja koji nije ispravan te smatra da je taj nedostatak predmetne presude takav da presudu u odnosu na stranke tog postupka čini neegzistentnom. Slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže da sud uvaži njegov prijedlog.

3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog ovršenika. U svom očitovanju ovrhovoditelj navodi da je podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne Trgovačkog suda u Splitu posl.br. Povrv- 357/2024 od 21. veljače 2025. godine pa su tvrdnje ovršenika da pravomoćna i ovršna presuda nije ovršna isprava, kao i da je ista zbog svojih osobina i nedostataka neovršiva, prisilno neprovediva i samim time neegzistentna (bez pravne snage i bez pravnog učinka), u potpunosti neutemeljene i pravno neosnovane te usmjerene isključivo na daljnje odugovlačenje prisilne naplate i izbjegavanje plaćanja pravomoćnom i ovršnom presudom utvrđene tražbine.

Nadalje ovrhovoditelj ističe da niti upis stečajne mase u sudski registar nije preduvjet prisilne naplate, budući da stranačka sposobnost stečajne mase ne ovisi o tome je li ona upisana u sudski registar ili nije jer stečajna masa općenito, a u ovom slučaju ovrhovoditelj ima stranačku sposobnost, bez obzira na okolnost je li upisan u sudski registar. Kao potvrdu tome, ovrhovoditelj ističe odredbu čl. 293. st. 4. Stečajnog zakona kojom je propisano da stečajni upravitelj može i nakon obustave i zaključenja stečajnoga postupka u ime stečajnoga dužnika, a za račun stečajne mase nastaviti s unovčenjem imovine dužnika i postupati s ostvarenim sredstvima sukladno odredbama toga zakona. Odredbom čl. 289. st. 4. tog zakona je propisano da se u ime i za račun stečajne mase mogu voditi sporovi, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Dakle, ovrhovoditelj kazuje da stečajna masa jest nositelj prava vlasništva i drugih prava pa prema tome nije sporno da može prisilno, putem Financijske agencije, naplatiti tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom. Isto tak naglašava da je stečajni upravitelj dužan nakon zaključenja stečajnog postupka zastupati stečajnu masu, unovčavati imovinu te naplatiti sve dospjele i utvrđene tražbine koje dužnici imaju prema stečajnoj masi. Stoga, ovrhovoditelj smatra da činjenice na koje se poziva ovršenik ni u kojem slučaju ne mogu predstavljati osnovu za proglašenje i prijenos nedopuštenim.

4. Člankom 210. stavcima 1. i 2. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ. pa je tako čl. 53. OZ propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

6. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, ovršenik navodi da je osnova za plaćanje nije ovršna isprava, a čime sadržajno iznosi razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a.

6.1. Obzirom se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a ne može podnijeti zbog tog žalbenog razloga već samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a, odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

7. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, ovršenik također ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja, što sadržajno predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

7.1. Obzirom da ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Splitu, 24. srpnja 2025.

SUDAC

Stipe Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- ovrhovoditelju po pun.,

- ovršeniku po pun.,

- FINA-i,

- u spis.