Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Povrv-100/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nositelja OPG Noha Milan, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Zagrebu, Masarykova 10, protiv tuženika POISON CITY d.o.o., OIB: 50002743697, Otrovanec, Otrovanec 94, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Doneski, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, GS, CS, ES i ĆST, [adresa]/I, radi isplate iznosa od 14.942,03 EUR-a, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 18. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenika tužiteljeve punomoćnice, tuženikove direktorice, prokuriste i tuženikovog punomoćnika, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2164/2024 koje je 1. srpnja 2024., donio javni bilježnik Sandra Naumovska, Slatina, Trg Svetog Josipa 9, kojim je naloženo tuženiku POISON CITY d.o.o., Otrovanec, Otrovanec 94, u roku od 15 dana platiti tužitelju HS, [adresa], nositelju OPG Noha Milan, iznos od 14.942,03 EUR-a (slovima: četrnaesttisućadevetstočetrdesetdvaeura tricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 8. ožujka 2024., do ispate teku po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 754,28 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje od 1. srpnja 2024., do isplate teku po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku POISON CITY d.o.o., Otrovanec, Otrovanec 94, u roku od 15 dana tužitelju HS, [adresa], nositelju OPG Noha Milan, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.550,00 EUR-a (slovima: dvijetisućepetstopedeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 24. srpnja 2025., do isplate teku po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka s osnove sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) poslovni broj Ovrv-2164/2024 koje je 1. srpnja 2024., donio javni bilježnik Sandra Naumovska, Slatina, Trg Svetog Josipa 9, određena je ovrha općenito na imovini tuženika kao ovršenika (dalje: tuženika), radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja (dalje: tužitelj) u iznosu od 14.942,03 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2024., do isplate, s osnove cijene za predani cvijet kamilice iz ugovornog odnosa kupoprodaje.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi na temelju isprave koja je priložena, jer isprava ne sadrži sve što bi po zakonu morala sadržavati. Osporio je tužitelju tražbinu navodeći da je utemeljena na nepravilnom izračunu cijene, količine te ostalih okolnosti koje su od utjecaja na tražbinu.

2.1. Neosnovan je tuženikov prigovor da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi na temelju isprave koja je priložena. Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dostavio izvadak iz poslovnih knjiga koji prema odredbi čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu, a priložena vjerodostojna isprava podobna je za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, kako je to propisano odredbom čl. 31.st. 2. OZ-a.

3. Nakon prigovora, Općinski sud u Virovitici je rješenjem poslovni broj Povrv- 100/2024-4 od 24. listopada 2024., stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U postupku nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je u spis dostavio zapise iz bilježnice tuženikovog prokuriste BS iz kojih proizlazi koliko je puta BS u ime tuženika preuzimao pakete s kamilicom od tužitelja i koja je kilaža bila u preuzetim paketima. Dostavljen je i račun - otpremnica broj 4/1/3, kao i tuženikov otkupni blok, a zapis iz bilježnice i otkupnog bloka napisao je BS. Kutije u kojima je bila isporučena kamilica vraćene su tužitelju prazne, što proizlazi iz sadržaja otkupnog bloka. Radi utvrđivanja ugovorene cijene i predane količine tuženiku, tužitelj je predložio izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka VS, AS, SS i ŠS koji su bili prisutni prilikom utovara kamilice i vagali kutije u koje su stavili kamilicu. Ako bi tuženik osporio vjerodostojnost rukopisa na dostavljenim ispravama, tužitelj je predložio izvesti dokaz grafološkim vještačenjem rukopisa tuženikovog prokuriste BS. Tužitelj je u spis dostavio i fotografije utovara kamilice u tuženikov kamion na kojima se vidi kako je utovaru prisustvovao tuženikov prokurist BS, a na fotografijama su i predloženi svjedoci AS te ŠS.

5. Na pripremnom ročištu od 22. siječnja 2025., tuženik je istakao prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici. Na pripremnom ročištu održanom 4. ožujka 2025., tuženik je izjavio da je spreman u roku od 60 dana tužitelju jednokratno uplatiti iznos od 10.000,00 EUR-a. Na istom je ročištu tuženik predao certifikat iz kojeg proizlazi da se tužitelj deklarira kao proizvođač ekološke kamilice što je prilikom kupoprodaje i predočio tuženiku te je s tuženikom dogovorio kupoprodajnu cijenu koja je vrijedila za ekološku kamilicu. No, nakon što je tuženik prodao kamilicu u Češku, kupac iz Češke dostavio je tuženiku laboratorijski nalaz iz čijeg sadržaja proizlazi da kamilica sadrži određene tvari koje ekološka kamilica ne smije sadržavati, iz kojeg razloga bi se radilo o tzv. industrijskoj kamilici čija je cijena u datom trenutku bila manja od cijene ekološke kamilice. Tuženik je u spis dostavio laboratorijski nalaz na češkom jeziku (protokol) od 15. prosinca 2023., te se obvezao da će u roku od 30 dana dostaviti ovjereni prijevod na hrvatskom jeziku, što tuženik nije učinio. Radi utvrđivanja činjenice da tužitelj tuženiku nije isporučio ekološku kamilicu tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem tuženikove direktorice MS i tuženikovog prokuriste BS u svojstvu stranaka te je predložio izvesti dokaz poljoprivredno- gospodarskim vještačenjem. U podnesku od 3. travnja 2025., tuženik je izvijestio sud kako mu je kupac iz Republike Češke uskratio dozvolu za dostavom isprava u svezi predmetne kamilice i njezine analize pod prijetnjom prestanka poslovnog odnosa s tuženikom, ali se kupac iz Republike Češke suglasio da tuženik na slijedećoj raspravi sudu neposredno dade na uvid isprave. Na pripremnom ročištu održanom 4. ožujka 2025., tuženik je priznao činjenicu da mu je tužitelj predao ugovorenu količinu kamilice, čime je količina preuzete robe postala nesporna. Saslušani u svojstvu stranaka, tužitelj US i tuženikov prokurist BS suglasno su iskazali da su za robu ugovorili jediničnu cijenu u iznosu od 2,25 EUR-a/1 kg uvećano za PDV, nakon čega ni ugovorena cijena među strankama nije bila sporna.

5.1. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Povrv- 100/2024-12 od 22. siječnja 2025., odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici.

6. Radi utvrđivanja spornih pravnoodlučnih činjenica pročitan je sadržaj izvatka iz poslovnih knjiga (stranica 7, 20), računa-otpremnice 4/1/3 od 7. ožujka 2024., (55), zapisa iz bilježnice BS, tuženikovog prokuriste (56-57), otkupnih blokova (58, 61), preslike fotografija (74-85), Certifikata u skladu sa čl. 35. st. 1. Uredbe (EU) 2018/848 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda (85-90).

6.1. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ĆS (stranica 108-109), tuženikove direktorice MS (108) i tuženikovog prokuriste BS (109-110) u svojstvu stranaka.

7. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljem tekstu ZPP).

8. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za isplatu iznosa od 14.942.03 EUR-a s osnove predaje robe (cvijet kamilice) iz ugovornog odnosa kupoprodaje, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2024., do isplate.

10. Nije sporno da je tužitelj kao kupac tuženiku kao prodavatelju predao 7.090,50 kg cvijeta kamilice po jediničnoj cijeni u iznosu od 2,25 EUR-a uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 19.942,03 EUR-a, za što je tužitelj tuženiku izdao račun-otpremnicu 4/1/3 od 7. ožujka 2024., s dospijećem 7. ožujka 2024. Tuženik je priznao činjenicu da mu je tužitelj predao navedenu količinu cvijeta kamilice po ugovorenoj jediničnoj cijeni u iznosu od 2,25 EUR-a za 1 kg uvećano za PDV, a ugovorenu cijenu u iskazima su potvrdili tužitelj US i tuženikov prokurist BS. Zbog toga nije bilo potrebno izvoditi dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka VS, AS, SS i ŠS, kao ni dokaz grafološkim vještačenjem potpisa BS na ispravama koje su priložene u spis, radi utvrđivanja činjenice o količini robe koju je tužitelj predao tuženiku i ugovorene cijene.

10.1. Od ukupnog iznosa ugovorene cijene od 19.942,03 EUR-a tuženik je tužitelju 5. travnja 2024., platio iznos od 2.000,00 EUR-a, a 18. travnja 2024., iznos od 3.000,00 EUR-a, tako da preostala tužiteljeva tražbina iz spornog poslovnog odnosa iznosi utuženih 14.942,03 EUR-a.

11. Sporno je jesu li stranke ugovorile kupoprodaju ekološke kamilice ili kupoprodaju industrijske kamilice te postoje li materijalni nedostaci predane robe.

12. Saslušan u svojstvu stranke, tužitelj US u iskazu je naveo da je s tuženikovim prokuristom BS ugovorio količinu i cijenu kamilice koja je bila predmet kupoprodaje. BS prilikom naručivanja kamilice uopće nije zahtijevao da mu tužitelj isporuči kamilicu iz ekološke proizvodnje već je tražio kamilicu iz konvencionalne proizvodnje. Tuženik je preuzeo robu kod tužitelja, prilikom preuzimanja robu je pregledao i natovario u svoj kamion. Prilikom primopredaje robe tuženiku je predočen tužiteljev certifikat o ekološkoj proizvodnji. Tuženik od tužitelja uopće nije tražio ekološki certifikat, ali prilikom sastavljanja primki tužiteljeva supruga je BS pokazala ekološki certifikat od ovlaštenog izdavatelja Hrvatske šume d.o.o., Zagreb. Premda je tužitelj tuženiku predao kamilicu iz ekološkog uzgoja, tuženiku nije fakturirao kamilicu iz ekološkog uzgoja, već kamilicu iz konvencionalnog uzgoja čija je cijena bila 2,25 EUR uvećano za PDV, dok je kamilica iz ekološkog uzgoja duplo skuplja. Tuženik tužitelju nikad nije vratio izdani račun niti je tuženik tužitelja ikada usmeno ili pismeno obavijestio o tome da isporučena kamilica ne bi bila kvalitetna. Tužitelj je još naveo da je primku napisao BS. Tužiteljeva supruga BS je rekla da tužitelj ima ekološki certifikat, BS je rekao da mu se ekološki certifikat pošalje e-mailom, što je i učinjeno i to je razlog zašto je na primki naznačeno da se ekološki certifikat pošalje e- mailom.

12.1. Tuženikova direktorica MS, u iskazu je navela da je njezin suprug BS, (tuženikov prokurist) dogovarao s tužiteljem bitne sastojke ugovora, tako da joj te činjenice nisu poznate. Tuženiku je bila potrebna kamilica iz ekološke proizvodnje. Dio od tužitelja preuzete robe tuženik je izvezao u Španjolsku. Kupac u Španjolskoj napravio je analizu robe i obavijestio tuženika da je nezadovoljan kvalitetom robe i nije htio preuzeti drugu robu. MS misli da je kupac iz Španjolske tuženiku dostavio neke isprave o analizi, ali ne zna što je točno taj kupac poslao tuženiku. Uzorak tužiteljeve robe poslan je i kupcu u Češku, ali je kupac iz Češke također odustao od kupnje robe jer nije bio zadovoljan kvalitetom uzorkovane robe. Misli da je kupac iz Češke tuženiku dostavio isprave o analizi, ali ništa o tome ne zna detaljnije. Kada su kupci iz Španjolske i Češke rekli da odbijaju robu zbog loše kvalitete, MS je iskazala kako misli da je njezin suprug BS zvao tužitelja i o tome ga obavijestio, ali joj nisu poznati detalji razgovora. Tuženikova direktorica u iskazu je još navela da je tuženik tužiteljevu robu poslao i u Srbiju, ali je roba vraćena tuženiku jer nije zadovoljavala kvalitetu i ta se kamilica sada nalazi u tuženikovom skladištu. Tuženik je želio otkupljivati kamilicu samo od proizvođača koji su imali ekološki certifikat i tužitelj je taj certifikat imao pri čemu ne zna kakva je kamilica preuzeta od tužitelja.

12.2. Saslušan u svojstvu stranke, tuženikov prokurist BS u iskazu je naveo da je prije kupnje zajedno sa svojom suprugom MS otišao k tužitelju gdje su pogledali robu i uzeli uzorak robe. Naknadno je tuženik od tužitelja preuzeo robu u količini naznačenoj u spornom računu i po ugovorenoj cijeni od 2,25 EUR/kg uvećano za PDV. Tvrdi da je tužitelju rekao da mu je potrebna kamilica iz ekološke proizvodnje i tužitelj mu je pokazao ekološki certifikat, a nakon transakcije je ekološki certifikat i poslao elektroničkom poštom. Uzorak kamilice tuženika je zanimao samo radi utvrđivanja organoleptičkih svojstava i kamilica je odgovarala traženim svojstvima. Kad je tuženik tužiteljevu kamilicu prodao u Španjolsku, tuženiku se javio njegov kupac iz Španjolske s kojim surađuje više godina i telefonom mu je rekao da isporučena kamilica nije dobra te je otkazao daljnju narudžbu. Tuženik je potom uzorak tužiteljeve kamilice poslao i u Češku, ali je kupac iz Češke također rekao da nije zainteresiran za tu kamilicu, jer je nezadovoljavajuće kvalitete. Ostatak tužiteljeve robe od oko 5 tona tuženik je u mjesecu studenom 2024., prodao u Srbiju. Tuženik je tu robu vratio jer ga je kupac u Srbiji također obavijestio da je kamilica loše kvalitete i tuženiku je bilo povoljnije da kamilicu vrati nego da moram platiti njezino uništavanje u Srbiji. Tuženik je kamilicu prodao u Španjolsku u lipnju 2024., a tuženik tužitelja nije pismeno obavještavao o tome da kupljena roba nije odgovarajuće kvalitete, ali ga je zvao da dođe preuzeti svoju robu, što je tužitelj odbio. BS još je napomenuo da proizvođači kamilice u Republici Hrvatskoj ne mogu imati paralelnu proizvodnju kamilice, ekološku i konvencionalnu, a tužiteljeva kamilica se trenutno nalazi u tuženikovom skladištu.

13. Ocjenjujući iskaze ĆS, MS i BS, svaki zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti s drugim izvedenim dokazima i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud utvrđuje da se tužitelj obvezao tuženiku predati ugovorenu količinu kamilice iz ekološke proizvodnje. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz tuženikovog prokuriste BS da su stranke ugovorile isporuku kamilice iz ekološke proizvodnje jer je u otkupnom bloku u kojemu je navedena količina predane robe te jedinična i ukupna cijena navedeno da će ekocertifikat biti poslan elektroničkom poštom, što je i učinjeno. Tužitelj je tuženiku elektroničkom poštom dostavio ekocertifikat, a tu je činjenicu u iskazu potvrdio tuženikov prokurist BS, koji je s tužiteljem ugovorio bitne sastojke ugovora o kupoprodaji. Sud vjeruje tužitelju da je tuženiku predao kamilicu iz ekološkog uzgoja, premda su, prema tužiteljevoj tvrdnji, stranke ugovorile predaju kamilice iz konvencionalnog uzgoja. To stoga što je tuženik prije kupnje robe pregledao robu i uzeo uzorak, uzorak je dao na analizu i roba je organoleptički odgovarala tuženikovim zahtjevima, na temelju čega je sud zaključio da je tužitelj tuženiku predao kamilicu iz ekološke proizvodnje.

13.1. Tužitelj je u iskazu naveo da je tuženiku predao kamilicu iz ekološke proizvodnje, što je tuženik osporio navodeći da mu je tužitelj predao kamilicu iz konvencionalne proizvodnje, odnosno industrijsku kamilicu. Tuženik je ustvrdio da je kamilicu iz konvencionalne proizvodnje prodao daljnjim kupcima u Španjolskoj i Srbiji, a uzorak kamilice poslao je i u Češku. Takvu tvrdnju u iskazu je iznijela i tuženikova direktorica MS. BS i MS u iskazu su naveli da je kupac u Španjolskoj obavijestio tuženika da kamilica nije dobra i otkazao je daljnju narudžbu, dok je kupac iz Češke nakon analize uzoraka kamilice odustao od kupnje jer nije bio zadovoljan kvalitetom uzorkovane kamilice. BS je još naveo da je kamilicu prodanu u Srbiju kupac odbio preuzeti i tuženik je kamilicu vratio jer mu je to bilo povoljnije nego da mora platiti uništenje kamilice u Srbiji. Iz navedenog proizlazi da se tuženik pozvao na materijalne nedostatke, odnosno na lošu kvalitetu kamilice, jer je tužitelj tuženiku predao kamilicu koja ne odgovara kvaliteti kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji. Neodgovarajuća kvaliteta kamilice utvrđena je, prema tuženikovoj tvrdnji, u Španjolskoj, Češkoj i Srbiji.

14. Odredbom čl. 403. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), propisano je da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

14.1. Kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora - bez odgađanja (čl. 404. st. 1. ZOO-a).

14.2. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14.3. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

15. Nakon što je tuženik iznio činjenicu da je za materijalne nedostatke kamilice saznao nakon provedene analize tuženikovih kupaca u Španjolskoj, Češkoj i Srbiji, na tuženiku je bio teret dokaza iznesenih tvrdnje, odnosno teret dokaza iznesene činjenične tvrdnje da se nakon primitka stvari od strane kupca pokazalo da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari. Na tuženiku je bio i teret dokaza da je tužitelja uredno obavijestio o skrivenom nedostatku, pod prijetnjom gubitka prava koja mu s te osnove pripadaju.

15.1. Tuženik tijekom postupka nije dostavio nijednu ispravu iz koje bi proizlazilo da je tuženik tužiteljevu kamilicu prodao u Španjolsku i Srbiju te da je uzorak kamilice dostavio u Češku. Navedene činjenice tužitelj je mogao dokazivati ispravama o narudžbi robe, prijevozu robe, obavljenoj analizi kamilice i uzorka kamilice, o rezultatima analize i o prigovorima tuženikovih kupaca na kvalitetu kamilice. Tuženik takve isprave nije dostavio u spis zbog čega tuženik nije dokazao da bi tužiteljevu kamilicu prodao svojim kupcima u Španjolsku i Srbiju i da bi uzorak tužiteljeve kamilice dostavio na analizu u Češku. Tuženik je tijekom postupka dostavio ispravu na češkom jeziku i obvezao se sudu u naknadnom roku od 30 dana dostaviti ovjereni prijevod s češkog jezika kako bi sud utvrdio sadržaj isprave, što tuženik nije učinio.

15.2. Budući da tuženik nije dokazao da bi neodgovarajuća kvaliteta tužiteljeve kamilice bila utvrđena analizama u Španjolskoj, Srbiji i Češkoj, sud prihvaća kao vjerodostojan tužiteljev iskaz da ga tuženik nikada nije ni usmeno ni pismeno obavijestio o navodnim materijalnim nedostacima predane kamilice. BS, tuženikov prokurist, u iskazu je potvrdio da tužitelja nikada nije pismeno obavijestio o tome da kupljena roba nije odgovarajuće kvalitete, ali je istakao da je tužitelja pozvao preuzeti svoju robu, što je tužitelj odbio. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz BS da bi tužitelja pozvao preuzeti robu, jer je takva tvrdnja protivna drugim dokazima izvedenim tijekom postupka. Naime, BS je u iskazu naveo da je prije kupnje robe otišao k tužitelju gdje je pregledao robu i uzeo uzorak robe, a naknadno je od tužitelja preuzeo ugovorenu količinu robe. Tužitelj je tuženiku izdao račun za predanu robu, koji račun tuženik tužitelju nikad nije vratio ili osporio. Dana 5. travnja 2024., tuženik je tužitelju platio iznos od 2.000,00 EUR-a, a 18.travnja 2024., iznos od 3.000,00 EUR-a čime je djelomično platio tražbinu po računu broj 4/1/3. Tijekom ovog postupka tuženik je tužitelju ponudio jednokratno uplatiti iznos od 10.000,00 EUR, što je tužitelj odbio, zahtijevajući cjelokupnu razliku od ugovorene cijene. Sve navedene utvrđene činjenice upućuju sud na zaključak da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu i predao tužitelju ugovorenu količinu kamilice iz ekološke proizvodnje za ugovorenu cijenu koja među strankama nije sporna, da tuženik ničim nije dokazao postojanje materijalnih nedostataka predane kamilice, da nije dokazao kako bi tužitelja uredno obavijestio o eventualnim materijalnim nedostacima te da tuženik nije dokazao postojanje nijedne druge okolnosti zbog koje bi bio oslobođen platiti tužitelju preostali iznos ugovorene cijene. Kao nepotreban, sud nije izvodio dokaz kombiniranim poljoprivredno-gospodarskim vještačenjem radi utvrđivanja činjenice je li kamilica po svom sastavu bila ekološka ili industrijska, kao i cijene kamilice, jer tuženik ničim nije dokazao da bi tužitelja uredno obavijestio o eventualnim materijalnim nedostacima kamilice.

16. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a, ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

17. Na temelju izvedenih dokaza tijekom postupka sud nedvojbeno utvrđuje da tuženik tužitelju nije platio preostali iznos ugovorene cijene od 14.942,03 EUR-a koji je dospio 7. ožujka 2024., pri čemu rok dospjelosti nije bio sporan, premda je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu. Sud je stoga prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 14.942,03 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2024., do isplate. Zakonske zatezne kamate dosuđene su prema odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a) po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Tužitelju su dosuđeni i troškovi ovršnog postupka iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 754,28 EUR-a i to s osnove sastava prijedloga za ovrhu s PDV- om u iznosu od 625,00 EUR-a (Tbr. 11.1 OT), predujma naknade javnog bilježnika s PDV-om u iznosu od 12,50 EUR-a, i ostatka naknade s PDV-om u iznosu od 116,78 EUR-a prema posebnim propisima koji uređuju javnobilježničke nagrade i troškove. Na taj trošak dosuđene su zakonske zatezne kamate koje teku od 1. srpnja 2024., (dan donošenja rješenja o ovrsi) do isplate prema odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Slijedom toga, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP- a odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu te je dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

19. Visina tužiteljevih parničnih troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: OT), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 14.942,03 EUR-a i tužiteljevom troškovniku.

19.1. Tužiteljev parnični trošak sastoji se od troška sastava podneska od 21. siječnja 2025., kojim se tužitelj očitovao na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT), zastupanja na ročištima održanim 22. siječnja 2025., 4. ožujka 2025., i 18. lipnja 2025., za svako ročište iznos od 500,00 EUR-a (Tbr. 9.1. OT), troška PDV-a u iznosu od 500,00 EUR- a (Tbr. 46.) i tužiteljevog putnog troška u iznosu od 50,00 EUR-a radi dolaska na ročište održano 18. lipnja 2025., na kojem je saslušan u svojstvu stranke, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. t. 6. i čl. 24. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/88, 3/94 i 150/05). Tužitelj je naknadu tog troška zatražio na održanom ročištu a iznos od 50,00 EUR-a obuhvaća naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa i to prijevoza autobusom na relaciji [adresa] (192 km), prema javno dostupnoj cijeni prijevoza autobusom na toj relaciji. Na troškove parničnog postupka tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima i koje su propisane odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

20. Neosnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka s osnove sudskih pristojbi jer tužitelj tijekom postupka nije postavio određeni zahtjev u pogledu osnove i visine sudskih pristojbi, kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 1. ZPP-a. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Virovitici 24. srpnja 2025.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Vesna Škare Ožbolt,

2. Odvjetnik Bojan Doneski.