Poslovni broj Gž -1310/2022-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po članovima uprave SH i ŽH, a ovi po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1689/2018-29 od 27. srpnja 2022., u sjednici vijeća 24. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1689/2018-29 od 27. srpnja 2022. potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 2.311,88 eur/17.418,88 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenoga 2013. do isplate (točka I izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu1.275,53 eur/9.610,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja citirane presude – 27. srpnja 2022. do isplate (točka II izreke).
2.Protiv citirane presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutna bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) – ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu je prije već pravomoćno presuđeno, niti je počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati, a što će se nastavno dodatno obrazložiti.
5.1. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5.2. Neosnovano tuženik ističe bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1. ZPP-a jer da sud angažiranog knjigovodstveno-financijskog vještaka nije pozvao da usmeno izloži svoj pisani nalaz i mišljenje, budući da je vještak izradio pisani nalaz i mišljenje u odnosu na koji je tuženik istaknuo određene primjedbe na koje se vještak očitovao dopunskim nalazom i mišljenjem od 11. studenoga 2021. (list 120 spisa), nakon čega tuženik nije isticao daljnje primjedbe u odnosu na nalaz angažiranog vještaka.
6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.311,88 eur/17.418,88 kn s kamatama s osnove razlike između aunuiteta koje bi tužitelj bio dužan platiti za prijevremenu otplatu kredita da je primijenjena prvotno ugovorena kamatna stopa u odnosu na kamatnu stopu koja je primijenjena u konkretnom slučaju tijekom otplatnog razdoblja.
7. U provedenom postupku je utvrđeno:
-da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor 14. prosinca 2005. sklopili ugovor o [broj kredita] kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 93.525,00 CHF s rokom otplate od 30 godina;
-da je u čl. 3. predmetnog ugovora ugovoreno da se na iznos kredita zaračunavaju kamate od 3,99% dekurzivno godišnje, dok je čl. 6. citiranog ugovora ugovorena promjenjivost kamatne stope;
-da je tužitelj 12. studenoga 2013. prijevremeno otplatio predmetni kredit u cijelosti;
-da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u odnosu na ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo –odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF i odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke;
-da zahtjev tužitelja nije u zastari, budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. rujna 2018. čime je prekinut tijek petogodišnjeg zastarnog roka koji je počeo teći 14. lipnja 2014. – pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.;
-da je između stranaka vođen postupak pod poslovnim brojem P-2047/2015 s osnove predmetnog ugovora o [broj kredita], povodom preplate s osnove promjenjive kamatne stope, za razdoblje od 31. svibnja 2010. do 31. listopada 2013., koji je pravomoćno okončan prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2047/2015 od 12. srpnja 2016. tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.168,94 eur/23.876,38 kn s kamatama;
-da predmetom spora u parnici poslovni broj P-2047/2015 nije bila preplata s osnove prijevremene otplate glavnice kredita;
-da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđena razlika glavnice zbog povećanja ugovornih kamatnih stopa u otplatnom razdoblju od 31. siječnja 2006. do 12. studenoga 2013. u dosuđenom iznosu od 2.311,88 eur/17.418,88 kn.
8. Slijedom izloženog, imajući u vidu utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite, da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2047/2015 od 12. srpnja 2016. utvrđeno da je tuženik kao trgovac koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP/03), sud prvog stupnja odbio je provođenje personalnih dokaza predloženih po tuženiku, te je pozivom na odredbe iz čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22,155/23- dalje ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže navedeno toč. I izreke pobijane presude. Odluku o parničnom trošku donio je pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
9. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.
10. Prvenstveno je za istaknuti da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, budući da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2047/2015 od 12. srpnja 2016. tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ukupan iznos od 3.168,94 eur/23.876,38 kn s kamatama na pojedine iznose, od toga na ime razlike posljednjeg anuiteta iznos od 67,59 eur/509,26 kn s kamatama od 31. listopada 2013. Na ročištu održanom u tom postupku 29. lipnja 2016. punomoćnik tužitelja istaknuo je da uređenim tužbenim zahtjevom nije zatražio i isplatu iznosa od 2.311,88 eur/17.418,88 kn, koji iznos se navodi u nalazu i mišljenju vještaka angažiranog u tom postupku, budući da se navedeni iznos odnosi na iznos preplaćene glavnice, a ne na iznos anuiteta; "dakle, uređeni tužbeni zahtjev odnosi se na zbroj iznosa preplaćenih anuiteta iz vještačkog nalaza kako je to specificirano počevši od datuma 31. svibnja 2010. do 31. listopada 2013.".
11. Stoga, a s obzirom da u postupku vođenom kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2047/2015 tužitelju nije dosuđen iznos od 2.311,88 eur/17.418,88 kn, a koji iznos je utvrđen vještačenjem i u ovom postupku, a odnosi se na utuženu osnovu, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se radi o presuđenoj stvari.
12. Pravilno je odbijen tuženikov prigovor zastare, međutim ne iz razloga kojeg navodi prvostupanjski sud, već iz razloga što zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, koje pravno shvaćanje je izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. U ovom slučaju taj rok teče od pravomoćnosti presude u ovoj pravnoj stvari, kojom je kao prethodno pitanje odlučeno o ništetnosti odredbe kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita.
13. Ocjena je i ovoga suda da nije bilo osnove provoditi personalne dokaze koje je tuženik predložio, budući da je u pravomoćno okončanom postupku poslovni broj P-2047/2015 utvrđeno da je tuženik koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03, a što je uvjetovalo i razliku u iznosu koji je tužitelj platio tuženiku zbog prijevremene otplate kredita. Visina navedenog iznosa od 2.311,88 eur/17.418,88 kn pravilno je utvrđena provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.
14. Na navedeni iznos dosuđen tužitelju pravilno su primijenjene odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, te je tužitelju dosuđena kamata s tijekom od 12. studenoga 2013. kada je tuženik neosnovano stekao utuženi novčani iznos.
15. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
16. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.
U Rijeci, 24. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović
