REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-12/2024-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, koga zastupa punomoćnica Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida, naknade štete, zaštite od diskriminacije i uznemiravanja, te u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, koga zastupa punomoćnica Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi sudskog raskida, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2025., u prisutnosti tužiteljice-protutuženice i punomoćnice tuženika-protutužitelja, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice ŽS koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu KLASA: 114-01/22-01/2, URBROJ: 2119-13-01-01-22-12 koju je donio pravni prednik tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, Centar za socijalnu skrb Dugo Selo, Dugo Selo (Grad Dugo Selo), Ulica Josipa Zorića 3, OIB: 91370338596, donesena u Dugom Selu 1. kolovoza 2022., i da radni odnos tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, KLASA: 112-02/18-01/50, URBROJ: 2119-13-03-08-18-1 sklopljen u Dugom Selu, 28. lipnja 2018. između tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnice i pravnog prednika tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, Centra za socijalnu skrb Dugo Selo (Grad Dugo Selo), Ulica Josipa Zorića 3, OIB: 91370338596, kao poslodavca (dalje: Ugovor o radu), s danom donošenja presude.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065 naknaditi štetu tužiteljici ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 12.223,60 eura (dvanaest tisuća dvjesto dvadeset i tri eura i šezdeset centi), što predstavlja iznos od 8 (osam) mjesečnih plaća tužiteljice, zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Utvrđuje se da je pravni prednik tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad,

Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, Centar za socijalnu skrb Dugo Selo, Dugo Selo (Grad Dugo Selo) Ulica Josipa Zorića 3, OIB: 91370338596, povrijedio pravo na jednako postupanje tužiteljici ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi etničke pripadnosti i po osnovi protivljenja radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje na radnom mjestu kod Centra za socijalnu skrb Dugo Selo, time što je nedopušteno i nezakonito otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, KLASA: 112-02/18-01/50, URBROJ: 2119-13-03-08-18-1 sklopljen u Dugom Selu, 28. lipnja 2018. između tužiteljice kao radnice i Centra za socijalnu skrb Dugo Selo kao poslodavca, time što je propustio osigurati zaštitu radničkih prava tužiteljice od postupanja nadređenih i suradnika, time što je propustio organizirati i provesti mjere zaštite na radu i provoditi prevenciju stresa na radu ili u svezi s radom koji je uzrokovan sadržajem rada, organizacijom rada, radnim okruženjem, lošom komunikacijom i međuljudskim odnosima, time što je propustio omogućiti tužiteljici osposobljavanje i usavršavanje za rad.

V. Utvrđuje se da je pravni prednik tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad,

Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, Centar za socijalnu skrb Dugo Selo, Dugo Selo (Grad Dugo Selo) Ulica Josipa Zorića 3, OIB: 91370338596 uznemiravanjem na radu povrijedio pravo osobnosti tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo.

VI. Zabranjuje se tuženiku Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Dugo Selo, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065 poduzimanje radnji opisanih u točki IV. izreke presude kojima se krši pravo tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na jednako postupanje.

VII. Zabranjuje se tuženiku Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Dugo Selo, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065 poduzimanje radnji kojima se povrjeđuju prava osobnosti tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo.

VIII. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb (Grad Zagreb),

Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065 da tužiteljici ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 (petnaest) dana."

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji glasi:

"Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, KLASA: 112-02/18-01/50, URBROJ: 2119-13-03-08-18-1, zaključen dne 28.06.2018. godine između tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Centra za socijalnu skrb Dugo Selo, Dugo Selo, Ulica Josipa Zorića 3, OIB: 91370338596, pravnog prednika tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, sa danom 31.08.2022. godine."

III Nalaže se tužiteljici-protutuženici ŽS naknaditi tuženiku- protutužitelju Hrvatskom zavodu za socijalni rad trošak parničnog postupka u iznosu od 3.062,50 EUR (slovima: tri tisuće šezdeset dva eura i pedeset centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 3.128,03 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom tužiteljice ŽS od 4. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 30. kolovoza 2022. u bitnome navodi da je 28. lipnja 2018. s tuženikom Centrom za socijalnu skrb Dugo Selo sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada od 1. srpnja 2018. za radno mjesto pravnika, da je 1. kolovoza 2022. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu, o čemu je tužiteljica obaviještena istog dana po dolasku na posao, da je odbila potpisati Odluku o izvanrednom otkazu pa joj je ravnateljica tuženika naložila da napusti radno mjesto, što je kod tužiteljice izazvalo stanje šoka i poniženja, da joj je Odluka o otkazu dostavljena 1. kolovoza 2022. na adresu prebivališta od strane javnog bilježnika, da je tužiteljica 2. kolovoza 2022. e-mailom te 9. kolovoza 2022. putem pošte podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa Upravnom vijeću tuženika, a 1. kolovoza 2022. se obratila i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (dalje u tekstu: Ministarstvo) za zahtjevom za zaštitu svojih radničkih prava. Navodi da je žrtva poremećenih odnosa i ponižavajućeg ponašanja ravnateljice tuženika na temelju porijekla tužiteljice, da je žrtva zloupotrebe položaja i ovlasti ravnateljice tuženika, da je bila izložena nasilnom ponašanju ravnateljice tuženika, o čemu je obavještavala Upravno vijeće tuženika, da je svakodnevno trpjela verbalno nasilje ravnateljice, da je bila zakinuta za informacije, edukacije i ostala prava na koja je imala pravo, da je dobivala prijetnje otkazom, da je stres na radnom mjestu utjecao na njeno zdravlje i za vrijeme trudnoće što je rezultiralo spontanim pobačajem, da je diskriminirana po osnovi etničke pripadnosti na radnom mjestu zbog obraćanja tijelima tuženika i državnim tijelima radi zaštite svojih prava te zaštite svog života i tijela, sve zbog postupanja ravnateljice na štetu tužiteljice radi ukazivanja na štetne uvjete rada, radnu okolinu i lošu organizaciju poslovanja tuženika. Nadalje navodi da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena i nezakonita jer nisu postojali opravdani razlozi za njezino donošenje, da je ista donesena u nezakonito provedenom postupku otkazivanja jer joj nije bilo omogućeno iznošenje obrane te da je otkaz posljedica diskriminacije i mobbinga tužiteljice na radnom mjestu. Ističe da 26. i 17. srpnja 2022. nije počinila povrede obveza iz radnog odnosa za koje se tereti, a činjenice koje tuženik neosnovano i neobrazloženo pokušava prikazati na štetu tužiteljice, pisana upozorenja i poziv na obranu u vremenskom razdoblju od ožujka do lipnja 2022. nisu činjenice na kojima tuženik može temeljiti Odluku o izvanrednom otkazu te iste osporava. Navodi da je kod tuženika započela s radom u srpnju 2018., da je prije toga obavljala istovrsne poslove u Centru za socijalnu skrb Vrbovec, a nakon toga i kod drugih poslodavaca pa ima višegodišnje iskustvo u svom zanimanju, da je odmah po zaposlenju kod tuženika počela samostalno obavljati poslove pravnika, da je nitko nije upoznao s poslovima njenog radnog mjesta kod tuženika, da stvarno nije bio definiran organizacijski opseg njenog posla jer je kod tuženika obavljala i poslove socijalnog radnika, da ju je kratko vrijeme nakon zaposlenja ravnateljica neosnovano počela optuživati da je kriva za nešto, unaprijed i bez provjere, da bi se kasnije otkrilo da to nije točno (npr. provjera je li tužiteljica sa službenog fiksnog telefona zvala braću u SR Njemačkoj kada se pojavio problem velikog telefonskog računa kod tuženika, provjera diploma zaposlenih pravnica kod tuženika), da se ravnateljica tuženika od samog početka zaposlenja tužiteljice kod tuženika ponašala i postupala prema tužiteljici pokazujući neprijateljsko raspoloženje u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, da je ravnateljica davala tužiteljici protuzakonite naloge za rad pritom ne uvažavajući i neprimjereno reagirajući na profesionalne sugestije tužiteljice kao pravnice, da je zbog navedenog tužiteljica počela zahtijevati od ravnateljice pisane naloge za radnje ili poslove koje je smatrala nezakonitim čime su se loša postupanja ravnateljice prema tužiteljici intenzivirala i još je više narušen njihov profesionalni odnos, da je za svaku pogrešku u radu ravnateljica kritizirala tužiteljicu na krajnje neprimjerene načine i u slučajevima kada nije bilo pogreški u radu ili kada za iste tužiteljica nije bila odgovorna, da je ravnateljica, nakon što je tužiteljica tražila izuzeće u predmetima u kojima su stranke bili njeni rođaci ili prijatelji, od tužiteljice zahtijevala da na radnom mjestu iznosi njihove privatne stvari, što je tužiteljica odbila, nakon čega ravnateljica više nije dopuštala da tužiteljica radi s bilo kojom strankom koja je porijeklom s Kosova, što nije činila drugim zaposlenicima koji su npr. bili porijeklom iz Bosne i Hercegovine, da je tužiteljica prve tri godine rada kod tuženika, po nalogu ravnateljice, radila poslove koji su zakonom određeni kao poslovi socijalnog radnika, a ne pravnika (odlazila je na terene, primala stranke, pisala socijalne anamneze, bila voditelj slučaja u poslovima skrbništva itd.) zbog čega je morala prekovremeno odrađivati pravničke poslove pri čemu bi je ravnateljica optuživala da te dane nije ništa radila jer nije napisala niti jedno rješenje, da je tužiteljica tijekom 2020. pisano od ravnateljice tražila rasterećenje poslom navodeći da količinski odrađuje previše posla na što tužiteljici nije nikada odgovoreno, da je ravnateljica na tužiteljicu i druge zaposlenike neizravno vršila pritisak da rade prekovremeno, bez naloga i bez plaćanja takvog rada, što je tužiteljica i činila dolazeći na posao oko 6:00-6:15 h te odlazeći s posla najkasnije oko 20:00-20:30 h zajedno sa zaposlenicama ŽSG i ZS, da je problem nastao kada je tužiteljica počela odbijati takav protuzakonit način rada, da je tužiteljica često i opravdano ukazivala ravnateljici i drugim stručnim radnicima na evidentne nedostatke u organizaciji rada, na propuste i nezakonitosti u radu koji nisu bili uzimani u obzir, da je na svako odbijanje takvih poslova i profesionalnu sugestiju tužiteljice ravnateljica javno kritizirala njen rad te na razne načine vrijeđala tužiteljicu, kao osobu i kao radnicu, da ravnateljica bez opravdanog razloga nije htjela odobriti tužiteljici korištenje godišnjeg odmora u željenom terminu, da se događalo da tužiteljicu kada bi bila na godišnjem odmoru ili privremeno nesposobna za rad nitko nije zamjenjivao na ročištima ili u njenim drugim poslovima, da je ravnateljica u svibnju 2022. verbalno napala tužiteljicu jer navodno nije donijela niti jedno rješenje za Ž što nije bila istina, da je ravnateljica postavljala nemoguće i besmislene naloge tužiteljici (npr. da u kratkom roku odradi poslove koji dugi niz godina nisu odrađivani), optuživala je za nerad i da su zbog toga svi drugi zaposlenici u zakašnjenju, da joj je ravnateljica tijekom 2021. počela davati pisane naloge za obavljanje radnih zadataka, ali je iste prestala izdavati nakon spoznaje da su isti često protuzakoniti, da se tužiteljica zbog toga obraćala Ministarstvu za pomoć, da ocjenjivanje tužiteljice nije bilo objektivno niti u skladu s kvalitetom obavljenih poslova jer je tužiteljica redovito dobivala znatno niže ocjene od drugih zaposlenika što je bilo neopravdano i očito diskriminatorno, da se iz statističkih podataka tuženika može utvrditi da je tužiteljica odrađivala višestruko veći opseg posla od druge pravnice kod tuženika koja je bila u usporedivoj situaciji, da o kvaliteti posla tužiteljice govori činjenica da je tužiteljica s korisnicima bila u profesionalnim i dobrim odnosima, da na njen rad od strane korisnika nije bilo prigovora, da su suradnici iz drugih tijela na rad tužiteljice imali samo pohvale o čemu su nerijetko obavještavali i ravnateljicu tuženika, da Ministarstvo u vršenju upravnog i inspekcijskog nadzora nije pronašlo propuste u radu tužiteljice, nego je tužiteljica dobila pohvale za svoj rad, da se iz navedenog može zaključiti da se tužiteljica količinski i kvalitetom odrađenog posla isticala u odnosu na druge zaposlenike tuženika, da je tužiteljica kao pravnica bila profesionalno degradirana u radnom okruženju zbog postupanja ravnateljice jer ista nije uvažavala sugestije u radu od strane tužiteljice u pravnim poslovima, nije omogućavala tužiteljici osposobljavanja i usavršavanja koja je tužiteljica tražila i bila su joj potrebna (iz poslova skrbništva, privremenih uzdržavanja, iz soc.skrb aplikacije, supervizije), da na stručnom vijeću tuženika o spornim pitanjima nije dobivala odgovore, da joj ravnateljica nije omogućavala konzultacije s pravnicima iz drugih centara, da bi joj ravnateljica, kada je imala poteškoća s radom u aplikaciji, prijetila unutarnjim nadzorom, a kolege joj nisu htjele pomoći, da su svakodnevni jutarnji i tjedni sastanci stručnog vijeća ravnateljici služili za javno prozivanje, neosnovano optuživanje i općenito kritiziranje rada i omalovažavanje osobe tužiteljice, prijetnje nadzorima, opomenama i otkazima zbog čega tužiteljica više nije htjela sudjelovati na tim sastancima, da je ravnateljica ismijavala i izrugivala se privatnom životu tužiteljice, izmišljala tračeve, da nije pokazala suosjećanje s tužiteljicom ni tijekom bolesti i smrti oca, da se odnos ravnateljice prema tužiteljici počeo prelijevati i na radni kolektiv pa je tužiteljica sve češće počela doživljavati napade drugih zaposlenika tuženika (verbalne nazivanjem tužiteljice luđakinjom i šiptarkom te verbalnog i fizičkog napada radnice VS na tužiteljicu 26. srpnja 2022.), da je u veljači 2022. ravnateljica fizički nasrnula na tužiteljicu na njenom radnom mjestu, nagnuvši se preko radnog stola prema tužiteljici uz abnormalno vrištanje, optuživanje, vrijeđanje i prijetnje otkazom, da je tom prilikom tužiteljica rekla ravnateljici da bi mogla biti trudna na što je ravnateljica ciničnim glasom rekla "Ti trudna?", da je o svemu obavijestila Upravno vijeće tuženika koje se na isto oglušilo i nije joj pružilo zaštitu, da je 26. travnja 2022. Upravno vijeće tuženika donijelo odluku kojom je odbilo njen Zahtjev za pomoć u zaštiti radničkih prava na radnom mjestu i prijedlog tužiteljice za podnošenje nadležnom Ministarstvu zahtjeva za hitnu smjenu ravnateljice u kojoj odluci je izvrijeđalo profesionalne kompetencije i osobu tužiteljice, da je ravnateljica od tužiteljice, nakon što ju je početkom travnja 2022. na jutarnjem sastanku obavijestila da je trudna, tražila da o navedenoj činjenici dostavi medicinsku potvrdu, da je tužiteljici uručeno neosnovano Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa od 21. lipnja 2022., da je u srpnju 2022. ravnateljica ponovno fizički nasrnula na tužiteljicu radi čega je na radnom mjestu intervenirala i policija, nakon čega je tužiteljica premještena u sobu u prizemlju da ne bi bila blizu ravnateljici. Zaključno navodi da je žrtva diskriminatornog postupanja i zlostavljanja na radnom mjestu, da je tuženik, kao poslodavac, počinio višestruke propuste na štetu tužiteljice, da ju je propustio zaštititi od ponašanja na radu i u vezi s radom koja su diskriminatorna, koja su prijetnja zdravlju, dostojanstvu, časti i ugledu tužiteljice, da je tužiteljica na radnom mjestu trpjela omalovažavanja, vikanja, vrijeđanja, ignoriranja mišljenja, komentiranja privatnog života, izrugivanje njenom načinu života, neosiguravanje zamjene za vrijeme odsutnosti, protuzakoniti prekovremeni rad, nemogućnost osobnog izbora godišnjeg odmora, negativan odnos prema njezinom radu, javne prijetnje otkazom, segregiranje od radnih kolega pa i fizičke nasrtaje pa su time počinjene povrede prava tužiteljice na jednako postupanje te su joj povrijeđena prava osobnosti na duševno zdravlje, dostojanstvo, ugled i čast. Konačno uređenim tužbenim zahtjevima iz podneska od 4. ožujka 2024. predlaže utvrditi nedopuštenom i nezakonitom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 1. kolovoza 2022., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, sudski raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2018. s danom donošenja presude, naložiti tuženiku isplatu iznosa od 12.223,60 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida, utvrditi da je pravni prednik tuženika povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje po osnovi etničke pripadnosti i po osnovi protivljenja radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje na radnom mjestu kod tuženika, time što je nedopušteno i nezakonito otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, time što je propustio osigurati zaštitu radničkih prava tužiteljice od postupanja nadređenih i suradnika, propustio organizirati i provesti mjere zaštite na radu i provoditi prevenciju stresa na radu ili u svezi s radom koji je uzrokovan sadržajem rada, organizacijom rada, radnim okruženjem, lošom komunikacijom i međuljudskim odnosima, propustio omogućiti tužiteljici osposobljavanje i usavršavanje za rad, utvrditi da je pravni prednik tuženika uznemiravanjem na radu povrijedio pravo osobnosti tužiteljice na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo, zabraniti tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši pravo tužiteljice na jednako postupanje, zabraniti tuženiku poduzimanje opisanih radnji kojima se krši pravo tužiteljice na jednako postupanje, zabraniti tuženiku poduzimanje radnji kojima se povrjeđuju prava osobnosti tužiteljice na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenje presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu 6. listopada 2022. osporava navode iz tužbe, kao neistinite i neosnovane. Ističe da tužiteljica nikada nije od ravnateljice ili kojeg drugog radnika bila diskriminirana niti joj je bilo povrijeđeno dostojanstvo, a zaštitu tih prava nije tražila prije podnošenje tužbe, odnosno prije nego joj je tuženik počeo uručivati pisana upozorenja o kršenju obveza iz radnog odnosa. Također ističe da tužiteljica uopće ne osporava da se ponašala i postupala na način opisan u Odluci o izvanrednom otkazu. Navodi da je tuženik imao opravdane razloge za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljice jer je tužiteljica 26. i 27. srpnja 2022. počinila osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć na način da je 27. srpnja 2022. oko 13:30 h u ured radnice ČS zaključala tri radnice – IS, ŽSG i ČS, protivno njihovoj volji, bez namjere da ih otključa, da je te radnice prije zaključavanja nekoliko sati uhodila i slijedila po radnim prostorijama, verbalno ih zlostavljala, unosila im se u lice i osobni prostor, provocirala, vrijeđala itd. što je izazivalo strah, uznemirenost i nelagodu kod navedenih radnica, da je sve kulminiralo intervencijom policije i pružanjem hitne medicinske pomoći tim radnicama, da je tužiteljica istog dana oko 8:00 h ispred ulaza u zgradu tuženika napala radnicu VS i izgovorila joj niz prijetnji, a što je bio nastavak pisane prijeteće poruke koju je tužiteljica uputila VS **.**.2022. u večernjim satima putem poruka, što je sve izazvalo strah i uznemirenost kod VS pa je potražila i pružena joj je hitna medicinska pomoć, da ravnateljica od tužiteljice nije 26. srpnja 2022. zahtijevala da bude zaštitar, već da, u cilju osiguranja prve socijalne usluge, primi stranke i javi se na telefon, koji usmeni nalog je tužiteljica grubim rječnikom odbila, da je tužiteljica 26. i 27. srpnja 2022. poslala niz neprimjerenih naređujućih e-mail poruka ravnateljici što je predstavljalo grubo omalovažavanje i vrijeđanje ravnateljice, da je postupak otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice proveden sukladno propisanoj proceduri, da, s obzirom na ozbiljnost, prirodu, težinu i značaj osobito teških povreda radnog odnosa koje je tužiteljica počinila 26. i 27. srpnja 2022., nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužiteljici omogući iznošenje obrane jer je tuženik tužiteljicu više puta prethodno usmeno i pisano upozoravao na kršenje obveza iz radnog odnosa što nije utjecalo na to da tužiteljica promijeni svoj odnos prema radu i radnim kolegama, već, upravo suprotno, povrede su bile sve brojnije, a sadržajem sve teže i ozbiljnije, sve do eskalacije 26. i 27. srpnja 2022., da su svojim sadržajem povrede velikim dijelom bile izravno usmjerene na ostale zaposlenike bilo izravno (vrijeđanjem, neprihvatljivim, nedoličnim, drskim, izrazito nepristojnim načinom komuniciranja, verbalnim i fizičkim zlostavljanjem), bilo neizvršavanjem poslova radnog mjesta što je dovelo do toga da poslove tužiteljice obavljaju drugi radnici, što je dovelo do poremećaja u radnom procesu i narušenosti međuljudskih odnosa jer su svi radnici bili ogorčeni ponašanjem tužiteljice što su, uz strah, frustraciju i uznemirenost zbog riječi i postupaka tužiteljice, izražavali ravnateljici usmenim i pisani putem. Ističe da tužiteljica svojim navodima o navodnoj diskriminaciji pokušava sebe prikazati kao žrtvu, dok je istina upravo suprotna jer je tužiteljica ta koja je svojim neizvršavanjem poslova i radnih zadataka, nestručnim radom, odbijanjem pružanja ikakve pomoći drugim stručnim radnicima, agresivnim fizičkim i verbalnim ponašanjem zlostavljala druge radnike i ravnateljicu. Osporava navode da je ravnateljica od tužiteljice tražila da na radnom mjestu iznosi privatne stvari svojih rođaka i prijatelja te da joj, nakon što je tužiteljica isto odbila, više ravnateljica nije dopuštala da radi sa strankom koja je porijeklom s Kosova, da je tužiteljica poslove svog radnog mjesta obavljala savjesno i uredno bez zamjerki stranaka, kolega i poslodavca, da stvarno nije bio definiran organizacijski opseg posla tužiteljice, da tužiteljicu nitko nije upoznao s poslovima radnog mjesta, da je obavljala poslove socijalnog radnika, da je ravnateljica davala tužiteljici nezakonite naloge za rad, da se tužiteljica ne samo količinski, već i kvalitetom posla isticala u odnosu na druge zaposlenike tuženika, da je tužiteljica radila prekovremeno, da je ravnateljica tužiteljici davala nalog za izvršenje posla iz sudske nadležnosti, da nije bilo pritužbi na rad tužiteljice od strane stranaka, da je bila organizirana edukacija u soc.skrb aplikaciji, da ravnateljica tužiteljici bez opravdanog razloga nije htjela odobriti godišnji odmor u željenom terminu, da je ravnateljica tužiteljici konstantno prijetila unutarnjim nadzorom, da Ministarstvo u vršenju upravnog i inspekcijskog nadzora nije pronašlo propuste u radu tužiteljice, nego je tužiteljica dobila pohvale za svoj rad, da je tužiteljica redovito dobivala znatno niže ocjene od drugih zaposlenika te da tuženik nije odgovorio ili postupio po zahtjevima tužiteljice. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

3. Rješenjem od 17. studenog 2023. poslovnog broja Pr-1751/2022-31 utvrđen je prekid postupka zbog prestanka postojanja tuženika Centra za socijalnu skrb Dugo Selo (stavak I izreke), pozvan je pravni sljednik tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad da preuzme predmetni postupak (stavak II izreke) te je postupak nastavljen s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, kao tuženikom (stavak III izreke).

4. Tužiteljica je podneskom od 4. ožujka 2024. preinačila tužbu na način da je umjesto tužbenog zahtjeva za vraćanje na posao predložila sudski raskid Ugovora o radu te isplatu naknade štete zbog sudskog raskida iz razloga što joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 125. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

5. Podneskom od 2. svibnja 2024. tuženik je podnio protutužbu radi sudskog raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2018. s danom 31. kolovoza 2022. za slučaj da sud Odluku tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice iz bilo kojeg razloga utvrdi nedopuštenom.

6. Tužiteljici-protutuženici (dalje u tekstu: tužiteljica) je 1. kolovoza 2022. uručena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2022., protiv koje je 9. kolovoza 2022. putem pošte podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa Upravnom vijeću tuženika (list 34-35). Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) se na predmetni zahtjev nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. kolovoza 2022., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. ZR.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 28. lipnja 2018. (list 22-23 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. s potvrdom o dostavi (list 24-28, 35 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 29-31 spisa), e-mail korespondencije (list 32- 33, 36-37, 284, 287-297, 348-349, 357, 366-367, 426, 1487 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava (list 34 spisa), dopisa Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (list 38 spisa), zahtjeva za dostavu dokumentacije s dostavnicama (list 39-47, 427 spisa), poziva na obranu (list 48-51 spisa), obrane (list 52-53 spisa), Odluke Upravnog vijeća tuženika od 26. travnja 2022. (list 54-56 spisa), Upozorenja o kršenju obveza iz radnog odnosa (list 57-58 spisa), dopisa tuženika (list 59 spisa),

Potvrde tuženika (list 60-62 spisa), Pravilnika o radu tuženika, službenih bilješki, potvrde Policijske postaje Dugo Selo, medicinske dokumentacije (list 328-331, 347 spisa), obavijesti, upozorenja, otvorenog pisma, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, upute Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Pravilnika o unutarnjem nadzoru, odluka o ocjenjivanju, evidencije ulazaka i izlazaka stranaka (list 385-392 spisa), Kodeksa profesionalnog ponašanja zaposlenika tuženika, Pravilnika o minimalnim uvjetima prostora, opreme i broja potrebnih radnika centra za socijalnu skrb, smjernica Ministarstva, prijava, zahtjeva za očitovanjem, očitovanja (list 358-360 spisa), pritužbi korisnika, izvadaka, zapisnika, rješenja, objava tuženika sa službene web stranice, potvrda o sudjelovanju u stručnom usavršavanja (list 332, 393-409, 411 spisa), fotodokumentacije (list 350-351 spisa), ispisa podataka iz soc.skrb aplikacije (list 384 spisa), rješenja o korištenju godišnjih odmora tužiteljice (list 368-375, 410 spisa), ocjena rada stručnih radnika (list 376 spisa), popisa edukacija tužiteljice (list 377 spisa), Odluke o organizaciji rada, rasporedu rada i radnog vremena kod tuženika u vrijeme epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 20. ožujka 2020. (list 378-381 spisa), izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 430 spisa), potvrdi, dokumentacije dostavljene od Policijske postaje Dugo Selo (list 467-470 spisa), izvješća, obračunskih isprava za isplatu plaća tužiteljice (list 1638- 1651 spisa), zapisnika sa sjednica Upravnog vijeća tuženika (list 1675-1681 spisa), Odluke od 28. siječnja 2021. (list 1682-1683 spisa), saslušane su svjedokinje RS (list 1653-1657, 1684-1688, 1704-1715 spisa), ŽSG (list 1776-1779 spisa), IS (list 1780-1782 spisa), VS (list 1783- 1785 spisa), ČS (list 1785-1786 spisa), ĐS (list 1793-1794 spisa), AS (list 1794-1797 spisa) te tužiteljica ŽS (list 1716- 1728, 1736-1740).

8. Na ročištu održanom 12. lipnja 2025. tužiteljica i tuženik su odustali od preostalih predloženih, a neizvedenih dokaza, slijedom čega sud predmetne dokaze nije izvodio.

9. Sud nije izveo dokaz čitanjem dnevnika rada tužiteljice budući da je isti na ročištu održanom 6. veljače 2025. vraćen tužiteljici radi prepisivanja istog na čitak način, međutim tužiteljica isti do dana zaključenja glavne rasprave nije dostavila sudu.

10. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi tužiteljice te protutužbeni zahtjev tuženika nisu osnovani.

11. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 1. kolovoza 2022., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2018. s danom donošenja presude, isplatu iznosa od 12.223,60 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida, za utvrđenje da je pravni prednik tuženika povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje po osnovi etničke pripadnosti i po osnovi protivljenja radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje na radnom mjestu kod tuženika, utvrđenje da je pravni prednik tuženika uznemiravanjem na radu povrijedio pravo tužiteljice na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo, zabranu tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši pravo tužiteljice na jednako postupanje te zabranu tuženiku poduzimanje radnji kojima se povrjeđuju prava osobnosti tužiteljice na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo, kao i zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2018. s danom 31. kolovoza 2022.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2018. na radnom mjestu pravnice te da je tužiteljica 9. kolovoza 2022. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik primio 11. kolovoza 2022., a na koji se nije očitovao.

13. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, je li Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donesena u zakonito provedenom postupku otkazivanja, je li ista posljedica diskriminacije i mobbinga tužiteljice na radnom mjestu, je li tužiteljica u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 1. kolovoza 2022. bila diskriminirana i uznemiravana radnjama ravnateljice RS i zaposlenica tuženika te je li joj u tom razdoblju bilo povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo.

14. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15. Odredbom članka 119. stavka 2. ZR propisano je da je poslodavac, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

16. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

17. Uvidom u Odluku tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2018. na poslovima radnog mjesta pravnik zbog počinjenja osobito teških povredi obveza iz radnog odnosa te da tužiteljici radni odnos prestaje danom dostave predmetne odluke bez prava na otkazni rok. Iz obrazloženja citirane Odluke proizlazi da je tužiteljica 27. srpnja 2022. oko 13:30 h u radnim prostorijama tuženika, u ured radnice ČS zaključala tri radnice tuženika – IS, ŽSG i ČS, koje su zbog toga u strahu i šoku putem internog telefona zvale ravnateljicu koja je zatim otključala ured i zatražila intervenciju policije, da je prije tog događaja tužiteljica navedene radnice verbalno zlostavljala, slijedila po prostorijama tuženika, unosila im se u lice i osobni prostor, smijala, fiksirala pogledom na prijeteći način, provocirala na prijeteći način zbog čega su radnice bile u strahu i šoku, da je istoga dana od 9:00 h tužiteljica ŽSG počela verbalno zlostavljati i na prijeteći način provocirati pitanjima na koje je edukacije išla s radnicama IS i FS iz soc.skrb aplikacije, da joj je ŽSG rekla da nije išla na edukacije iz soc.skrb aplikacije, već na superviziju koju su radnice same platile, da se nakon toga tužiteljica nastavila s navedenom radnicom sukobljavati verbalno, unosila joj se u lice i osobni prostor, smijala joj se u lice, da je, nakon što je navedena radnica u strahu izašla iz sobe, istu nastavila slijediti, smijati joj se, unositi joj se u lice i osobni prostor na zastrašujući način, prijetećim je tonom provocirati pitanjima "Ako si ljubomorna što još nisi trudna, onda promijeniš muža ili posao/snimana si na razgovoru u kafiću/kompjuteri su ozvučeni, sad ti je kasno da šutiš", da je navedena radnica u strahu od tužiteljice više puta izlazila iz sobe u kojoj ju je tužiteljica verbalno zlostavljala, ali ju je tužiteljica pratila te se prilikom izlaska iz svoje sobe morala doslovno provući uz tužiteljicu jer joj je fizički zapriječila izlaz iz sobe, u strahu da ne bude sama uz tužiteljicu, navedena radnica je ušla u sobu gdje su bile IS i ČS, nakon čega je sve tri radnice tužiteljica zaključala u sobi izvana, da je tužiteljica istog dana ujutro nakon jutarnjeg sastanka počela verbalno zlostavljati i radnicu IS govoreći nesuvislo "Da li je pozvala policiju radi šiptara" zbog čega je navedena radnica tužiteljicu zamolila da izađe iz njene sobe, što tužiteljica nije učinila pa je IS pokušala izaći iz sobe, ali joj je tužiteljica fizički zapriječila izlaz iz sobe pa se navedena radnica doslovno provukla pored nje i izašla iz sobe, da je tužiteljica nastavila s verbalnim zlostavljanjem, prijetećim tonom i provokacijama govoreći "Jesi dobro? Jesi bila na radnom mjestu kad si odlazila na supervizije koje si privatno plaćala? Gđo. IS, da li smatrate da adekvatno brinete o troje malodobne djece uz sve svoje dijagnoze?" nakon čega je IS ponovno pokušala izaći iz sobe, ali joj je tužiteljica fizički zapriječila izlaz iz sobe pa se IS doslovno provukla pored nje i izašla iz sobe, da je tužiteljica nakon toga slijedila IS, smijala joj se i fiksirala je pogledom na prijeteći način zbog čega je IS otišla u sobu radnice ŽSG, ali se ni tamo nije osjećala sigurno jer je tužiteljica došla za njom, prijeteće se smijala pa je IS otišla u sobu kod radnice ČS, a za njom je došla i ŽSG, nakon čega ih je tužiteljica zaključala izvana, da su tri navedene radnice zbog opisanog incidenta doživjele strašan strah, šok i uznemirenost radi čega je intervenirala policija i pružena im je hitna medicinska pomoć, da je tužiteljica 27. srpnja 2022. oko 8:00 h ispred ulaza u zgradu tuženika napala radnicu VS na način da joj je prišla na udaljenost od 5-10 cm s desne strane, prijetećim tonom, kroz stisnute zube izgovorila niz prijetnji "Hoćeš sad da idemo na policiju… idemo na policiju, snimaju te sada preko ceste, šta će ti muž reći kad čuje…", da su navedene usmene prijetnje nastavak prijetnji koje je tužiteljica 26. srpnja 2022. u večernjim satima putem poruka uputila VS ("Jesi popila normabele? Z će sutra piti kavu s tvojim mužem. Nadam se da si sve očistila."), da je VS zbog opisanog incidentnog ponašanja tužiteljice doživjela strah i uznemirenost zbog čega je potražila i pružena joj je hitna medicinska pomoć, da je tužiteljica 26. srpnja 2022. odbila postupiti po usmenom nalogu ravnateljice da, u cilju osiguranja prve socijalne usluge, primi stranke koje dođu i javi se na telefon s obzirom da je toga dana pozlilo zaštitaru, a ured tužiteljice se nalazi u prizemlju zgrade, što je tužiteljica grubim rječnikom odbila pa je opisane poslove toga dana obavljala ravnateljica uz pomoć drugih radnica, da je tužiteljica 26. i 27. srpnja 2022. poslala niz neprimjerenih, naređujućih e-mail poruka ravnateljici zahtijevajući da ravnateljica očisti radnu sobu tužiteljice, da poništi sva upozorenja koja su tužiteljici uručena, da joj se do kraja radnog vremena dostave podaci o svim aktima koje je izradila kod tuženika, da se ravnateljica očituje do kraja dana, upućivala pitanja "gdje je treći pravnik i zatraženo očitovanje do kraja dana" i sl. Zaključno je navedeno da je opisanim višestrukim agresivnim (verbalnim i fizičkim) incidentnim, nedoličnim, uvredljivim i krajnje neprimjerenim ponašanjem i postupanjem tužiteljice prema radnicama IS, ŽSG, ČS, VS i ravnateljici u radnim prostorijama tuženika za vrijeme radnog vremena, što je kulminiralo intervencijom policije i pružanjem hitne medicinske pomoći navedenim radnicama, odbijanjem izvršenja poslova i radnih zadataka po nalogu poslodavca tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa iz članka 116. Zakona o radu i članaka 98. i 99. Pravilnika o radu tuženika. S obzirom na težinu povreda te uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, interese obiju strana i ostalih radnika tuženika, a posebice potrebu složnog i produktivnog radnog kolektiva bez takvog pojedinačnog agresivnog, samovoljnog i ekscesnog ponašanja, nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć. Naposljetku je navedeno da je tužiteljica i prije opisanog kršenja radnih obveza učestalo kršila obveze iz radnog odnosa na što je više puta usmeno upozoravana, tri puta pisano te joj je uručen i poziv na obranu od 15. travnja 2022. Međutim, unatoč tome, odnos tužiteljice prema radu, radnim obvezama i radnim kolegama se nije promijenio. Zbog dugotrajnog kršenja obveza iz radnog odnosa, unatoč višestrukim pisanim i usmenim upozorenjima od strane tuženika te s obzirom da su povrede obveza iz radnog odnosa tužiteljice svojim sadržajem bile sve teže i brojnije, do opisane eskalacije, nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužiteljici omogući iznošenje obrane.

18. Iz iscrpnog iskaza svjedokinje RS te iskaza svjedokinja ŽSG, IS, ČS, VS i AS u bitnome proizlazi da je 26. srpnja 2022., nakon što je pozlilo zaštitaru, ravnateljica zamolila tužiteljicu, budući da je njena soba bila najbliže ulaznim vratima, da primi korisnike koji budu dolazili i uputi ih dalje na što je tužiteljica povišenim tonom odgovorila da neće, da nije zaštitar i da to ravnateljica sama radi, da su nakon toga cijelog dana ostali radnici čije su sobe smještene u prizemlju, osim tužiteljice, te ravnateljica primali korisnike koji bi došli, da je tužiteljica istog dana, nakon što ju je VS čula da od ravnateljice traži da se njena soba počisti pa ju je otišla pitati u čemu je problem, rekla VS da tko je ona, da ima završenu samo srednju školu i pri tome se cinički smijala, da joj je istog dana u popodnevnim satima na Facebook poslala poruku s pitanjem je li se smirila, je li popila normabel i da će sutra šiptari piti kavu s njenim mužem, što je VS jako uznemirili i o tome je odmah sljedeći dan obavijestila ravnateljicu, da je tužiteljica 27. srpnja 2022. ujutro izašla van iz zgrade tuženika za VS, stala njoj bočno i počela govoriti da svjedokinju snimaju preko ceste, da će doći policija, opet je spominjala šiptare u kontekstu da svjedokinja pazi gdje će piti kavu jer da zna tko drži kafiće u Dugom Selu, što je uzrujalo svjedokinju do mjere da je otišla potražiti hitnu medicinsku pomoć, da je tužiteljica 27. srpnja 2022. oko 9:00 h došla u sobu kod ŽSG i povišenim je tonom pitala na kakvu je to edukaciju išla s FS i IS, da joj je svjedokinja rekla da nisu išle na edukaciju, već na superviziju koju su same platile, da je tužiteljica nastavila s pitanjima kako su to opravdale na poslu, da svjedokinja više nije odgovarala na pitanja tužiteljice, već je otišla iz sobe pri čemu ju je tužiteljica pratila u stopu, fiksirala je pogledom, nije odavala dojam da će se maknuti s puta, da je istoga dana tužiteljica nakon jutarnjeg sastanka došla na vrata sobe IS i pitala je je li zvala policiju u vezi šiptara, da je svjedokinja bila zbunjena i nije znala o čemu tužiteljica govori pa je samo nastavila s poslom, da je nakon stanke tužiteljica ponovno ušla u sobu ŽSG, stala iza njenih leđa i kroz zube tiho rekla da ako ne može imati dijete da mijenja muža ili posao, da zašto šuti, da je snimana u razgovoru u kafiću, da je istog dana, dok je svjedokinja imala korisnika u sobi, tužiteljica došla od njenih vrata i ista zatvorila navodeći da je to ometa u radu, da je oko 13:00 h tužiteljica došla u sobu IS i pitala je je li adekvatna za brigu za svoje troje maloljetne djece s tim dijagnozama što je izazvalo veliki strah kod IS pa je pokušala izaći iz svoje sobe, ali se tužiteljica nije htjela maknuti s vrata pa se provukla uz nju i ubrzano ušla u sobu ŽSG, pri čemu ju je tužiteljica pratila u stopu i došla za njom, da su potom obje svjedokinje iz straha izašle iz sobe u ušle u sobu ČS dok ih je tužiteljica u stopu pratila po čemu je ŽSG instinktivno zatvorila vrata jer je tužiteljica stala i na vrata te sobe, da su potom sve tri čule da se vrata zaključavaju s vanjske strane pa su shvatile da su zaključane u sobi, da se ČS rasplakala jer se boji zatvorenih prostora iz kojih ne može izaći, da je ŽSG potom nazvala ravnateljicu koja ih je došla otključati, da su sve tri bile uzrujane pa je ravnateljica pozvala policiju i hitnu medicinsku pomoć koja im je nakon toga pružena, da su komunikacija i međuljudski odnosi kod prednika tuženika bili dobri sve do kraja 2020. kada je tužiteljica počela provocirati druge radnice tuženika, obraćati im se povišenim tonom, naređivački i s visoka, počela ih iscrpljivati pitanjima za koja je po opisu posla morala znati odgovor, odbijala rad s korisnicima u timskom radu te odlazak na teren, što je spadalo u posao pravnika, zbog čega su ostali radnici morali odrađivati tužiteljičin posao, da je to sve stvaralo lošu radnu atmosferu pa su se zbog svega navedenog obratile ravnateljici otvorenim pismom, da su svi radnici prednika tuženika bili opterećeni poslom, a tužiteljica nije bila opterećena poslom više od drugih radnika, da tužiteljica nije bila u drugačijem ili lošijem položaju od drugih radnika glede prijave za edukacije ili u obavljanju poslova prijamnog ureda, da nisu bile održane edukacije za rad u soc.skrb aplikaciji, da tužiteljici nije bilo zabranjeno primati korisnike s Kosova, da nije bilo naloga od strane ravnateljice za obavljanje prekovremenog rada, da tužiteljica nije svakog dana prekovremeno radila, da se tužiteljica prije otkaza počela obraćati ravnateljici s "ti" što nije bilo uobičajeno, s visoka, prkosno joj odgovarala da nešto neće učiniti, da nikada nisu čule da bi ravnateljica na jutarnjim sastancima ili u drugim prilikama vrijeđala tužiteljicu, prijetila joj otkazom, spominjala privatni život tužiteljice, da nikada nisu svjedočile verbalnim ili fizičkim napadima ravnateljice na tužiteljicu, da je svjedokinja AS svjedočila dvama verbalnim sukobima tužiteljice i ravnateljice pri čemu su bili prisutni povišeni tonovi s obje strane, da tužiteljicu nitko od radnika tuženika niti ravnateljica nije nazivao luđakinjom ili šiptarkom, da su tužiteljici svi pomagali kada bi ih tražila pomoć, ali da je tužiteljica znala više puta dolaziti s istim pitanjima i problemima pri čemu joj više nisu pomagale.

19. Iz iskaza svjedokinje DS, predsjednice Upravnog vijeća tuženika, u proizlazi da je tužiteljica Upravnom vijeću slala pritužbe, zahtijevala od Upravnog vijeća da je pozovu i prime na sastanak što se do tada nikada nije prakticiralo, ali je vijeće odlučilo udovoljiti tom zahtjevu tužiteljice nakon čega ona nije došla na sastanak, da je u pritužbama tužiteljica imala naređivački ton, da se u istima vidjelo nepoštovanje ravnateljice (krivo je napisala prezime ravnateljice, obraćala joj se imenom i prezimenom), bile su pune nepravilnosti i nedostajalo im je stila s obzirom na obrazovanje tužiteljice, da je pritužba ocijenjena neosnovanom, da je svjedokinju tužiteljica jednom prilikom telefonskim putem tražila da hitno dođe kod tuženika da je bila vrlo uznemirena, doslovno vrišteći: "Dođite, dođite, hitno dođite, Vi morate doći", da ju je svjedokinja pokušala smiriti i rekla joj da ima druge obveze zbog kojih ne može doći te da je tužiteljica pravnica pa bi stvari trebala rješavati na drugačiji i bolji način, da ne poznaje bivšeg supruga tužiteljice te da mu nije rekla da je ravnateljica na sastanku Upravnog vijeća rekla da je tužiteljica prolupala nakon spontanog pobačaja i smrti oca te da će je ravnateljica smjestiti u ustanovu.

20. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu navedenih svjedokinja budući da su iskazivale uvjerljivo, koherentno, logično te u suglasnosti jedna s drugom te s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (službena bilješka od 27. srpnja 2022., medicinska dokumentacija, potvrda Policijske postaje Dugo Selo, otvoreno pismo radnica tuženika od 21. veljače 2022., preslika poruke upućene VS na Facebook i njene obavijesti od 27. srpnja 2022.).

21. Iz e-mailova i pisanih očitovanja tužiteljice (list 52-53, 357-360, 366-367, 1487 spisa) proizlazi da se tužiteljica ravnateljici tuženika obraćala neprimjerenim, naređivačkim tonom i bez poštovanja prema funkciji ravnateljice.

22. Iz iscrpnog iskaza tužiteljice ŽS u bitnome proizlazi da je tijekom cijelog razdoblja njenog rada kod prednika tuženika od 1. srpnja 2018. do 2. kolovoza 2022. bilo naznake diskriminacije prema njoj, da je radila prekovremeno jer nije smjela uzeti spise kući, za razliku od drugih pravnica, a shvatila je da je tome tako jer je podrijetlom s Kosova kao i stranke u tim spisima, da za taj rad nikada nije dobila naknadu niti slobodne dane, da je sve intenzivno krenulo 2020. vrijeme pandemije virusa COVID-19 kada je na snazi bio poseban način rada, a opseg posla je bio povećan, da ju je u tom razdoblju ravnateljica često optuživala da je spora, da ne radi dovoljno, da joj je nametala obavljanje poslova socijalnih radnika, što je ona odbijala jer za isto nije bila educirana, da je to kod ravnateljice izazvalo bijes, netrpeljivost, verbalno i fizičko nasilje, da se ravnateljica miješala u njen rad, nalagala joj obavljanje poslova na određeni način koji je smatrala ispravnim, a koji po mišljenju tužiteljice nije bio ispravan pa je počela tražiti izdavanje pisanih naloga za obavljanje tih poslova, da je ravnateljica od nje tražila da piše tužbe za osobe koje su bile pod skrbništvom što nije spadalo u opis njenog posla, da je posao pravnika kod prednika tuženika već bio obiman pa nije bilo moguće odraditi još i nametnute poslove, da je ravnateljica na jutarnjim sastancima iznosila neistinite činjenice o njenom radu, da ona nikada nije imala problema sa strankama, niti je bilo primjedbi na njen rad, da nije bilo žalbi na njena rješenja, da je ravnateljici, nakon što je s njom krajem 2019. ili početkom 2020. razgovarala povišenim tonovima, rekla da takvo ponašanje neće tolerirati, da za takvo ravnateljičino ponašanje postoji dijagnoza i da ne za koristi li terapiju ili ne, ali da ona zasigurno postoji, da ju je ravnateljica u lice nazivala šiptarkom, luđakinjom, Šimićevom kurvom, da joj je rekla "Ti trudna, šiptarko mala!" što je čula i AS koja je tada bila u sobi, da je za takvog ponašanja ravnateljice uvijek ostala mirna i staložena te joj nije vraćala istom mjerom, da se ravnateljici obraćala osobnim imenom ili s "ravnateljice", da je odbila primiti gospodina V u veljači 2022. jer nije bila sama u sobi pa nije imala uvjete za rad, da je ravnateljica nije zaštitila za vrijeme pandemije virusa COVID-19 jer je jedino ona u tom razdoblju dijelila radni prostor s još jednom radnicom, da je ravnateljica u dva navrata fizički nasrnula na nju pri čemu je prijetila otkazom i vikala na nju, da je tom prilikom zvala policiju koja je intervenirala, da je shvatila da ravnateljica zna manje od nje, a nadređena joj je, da je ravnateljica donijela dva nezakonita pisana naloga za rad upućena njoj, da je 27. srpnja 2022. otišla do ŽSG i IS po potrebne informacije za rad na predmetu, ali njih dvije nisu htjele razgovarati s tužiteljicom, već su krenule u sobi ČS, a ona je krenula za njima, ali nije mogla ući u tu sobu jer je ŽSG zalupila vratima sobe, da se ne sjeća što se nakon toga dogodilo i je li ih zaključala u sobu, ako ih je zaključala, nije namjerno, da toga dana nije nikoga slijedila po zgradi, unosila im se u lice i osobni prostor, smijala im se, fiksirala ih pogledom na prijeteće način, provocirala ih niti fizički priječila izlaz iz prostorije, da je neobično da ravnateljica temelji svoje mišljenje da je ona zaključala nekoga na temelju izjave IS koja je bila četiri mjeseca smještena u psihijatrijskoj ustanovi, da nikada nije bila verbalno niti fizički nasilna prema kolegama, da je dan ili dva prije toga događaja ravnateljica tražila od nje da bude zaštitar, da otvara vrata i popisuje stranke za što je ona tražila pisani nalog, ali ga nije dobila, da su je IS i ŽSG nazivale šiptarkom i luđakinjom dok bi hodale po zgradi tuženika, osporava navode o postupanju s korisnicima Č i I, da je njen odnos prema kolegicama nakon spontanog pobačaja bio poslovan i hladan, da je od ŽSG tražila sazivanje Upravnog vijeća zbog psihičkog nasilja ravnateljice nad njom što se nije odgodilo pa se obratila predsjednici Upravnog vijeća i zatražila isto koje se sazvalo, ali je ona u tom razdoblju bila privremeno nesposobna za rad pa istom nije prisustvovala, da je kasnije saznala da je ravnateljica na toj sjednici rekla da je prolupala nakon spontanog pobačaja i smrti oca i da će je smjestiti u ustanovu, što je predsjednica Upravnog vijeća prenijela njenom suprugu, da smatra da ako netko ima dijagnozu i treba biti smješten u ustanovu, to je ravnateljica, a ne ona, da je VS fizički nasrnula na nju zbog toga što je od nje tražila da isprazni koš za smeće, što je sutradan prijavila ravnateljici na jutarnjem sastanku, da je dobila odgovor da je šiptari brane, da se nije žalila na ocjene za 2020. i 2021. godinu jer iste nisu bile posljedica realne slike nje kao stručne radnice i nisu utjecale na njenu plaću ili mogućnost napredovanja, da je nakon što je tražila izuzeće od rada u jednom predmetu jer je stranka bio njen obiteljski prijatelj, u potpunosti maknuta s predmeta obiteljsko-pravne zaštite, da je ravnateljica iznosila činjenice o njoj da joj je otac bolestan, da je podrijetlom šiptarka, govorila je da je luđakinja, da nema novaca, da je krala, a što joj je prenijela jedna kolegica koju ne želi imenovati, da nije napisala poruku VS **.**.2022. putem platforme Facebook, da se ne sjeća komunikacije s VS **.**.2022., osporava da je ŽSG i IS postavljala pitanja koja se navode u Odluci o otkazu, da je u ožujku 2022. odbila usmeni nalog ravnateljice da izradi odluku o jubilarnoj nagradi VS jer je smatrala da je to posao ravnateljice, da je 30. ožujka 2022. odbila postupiti po pisanom nalogu ravnateljice vezano za izradu rješenja, 23. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice u dijelu kronologije događaja. Sud nije povjerovao iskazu tužiteljice u preostalom dijelu budući da isti nije u suglasnosti s iskazima saslušanih svjedokinja u ovom postupku, kojima je sud u cijelosti povjerovao, te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu.

24. Tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda, tuženik je dokazao postojanje razloga navedenih u pobijanoj odluci o otkazu koji opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice.

25. Naime, tijekom postupka je iz iskaza svjedokinja RS, ŽSG, IS, ČS, VS te e-mailova koji su priloženi spisu utvrđeno da je tužiteljica 26. i 27. srpnja 2022. počinila osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć na način da je 27. srpnja 2022. oko 13:30 h u ured radnice ČS zaključala tri radnice – IS, ŽSG i ČS, protivno njihovoj volji, bez namjere da ih otključa, da je te radnice prije zaključavanja nekoliko sati uhodila i slijedila po radnim prostorijama, verbalno ih zlostavljala, unosila im se u lice i osobni prostor, provocirala, vrijeđala itd. što je izazivalo strah, uznemirenost i nelagodu kod navedenih radnica, da je sve kulminiralo intervencijom policije i pružanjem hitne medicinske pomoći tim radnicama, da je tužiteljica istog dana oko 8:00 h ispred ulaza u zgradu tuženika napala radnicu VS i izgovorila joj niz prijetnji, a što je bio nastavak pisane prijeteće poruke koju je tužiteljica uputila VS **.**.2022. u večernjim satima putem poruka, što je sve izazvalo strah i uznemirenost kod VS pa je potražila i pružena joj je hitna medicinska pomoć, da je tužiteljica 26. srpnja 2022., nakon što je pozlilo zaštitar, odbila postupiti po usmenom nalogu ravnateljice da primi stranke i javi se na telefon te da je 26. i 27. srpnja 2020. tužiteljica poslala niz neprimjerenih, naređujućih e-mailova ravnateljici. Također je iz iskaza svjedokinje RS i dostavljenih pisanih upozorenja utvrđeno da je tužiteljica i ranije kršila obveze iz radnog odnosa na što je bila upozoravana usmeno i pisanim putem.

26. Prema ocjeni ovog suda, s obzirom na broj, sadržaj i težinu počinjenih povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužiteljici omogući iznošenje obrane. Stoga tuženik, sukladno odredbi članka 119. stavka 2. ZR, pravilno isto nije učinio prije otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici.

27. Pobijana odluka o otkazu ugovora o radu ima propisan oblik, sadrži dostatno obrazloženje i na pravilan način je dostavljena tužiteljici, sve sukladno odredbi članka 120. ZR.

28. Odredbom članka 1. stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08 i 112/12; dalje: ZSD) propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. citiranog članka (rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije).

29. Tijekom postupka iz iskaza saslušanih svjedokinja RS, ŽSG, IS, ČS, VS i AS te iz dokumentacije koja je priložena spisu nije utvrđeno da tuženik nedopušteno i nezakonito otkazao Ugovora o radu tužiteljici, propustio osigurate zaštitu radničkih prava tužiteljice od postupanja nadređenih i suradnika, propustio organizirati i provesti mjere zaštite na radu i provoditi prevenciju stresa na radu ili u vezi s radom koji je uzrokovan sadržajem rada, organizacijom rada, radnim okruženjem, lošom komunikacijom i međuljudskim odnosima, propustio omogućiti tužiteljici osposobljavanje i usavršavanje za rad, da je tužiteljica bila žrtva poremećenih odnosa i ponižavajućeg ponašanja ravnateljice prednika tuženika RS na temelju porijekla tužiteljice, da je bila žrtva zloupotrebe položaja i ovlasti ravnateljice prednika tuženika RS, da je bila izložena verbalnom i fizičkom nasilnom ponašanju ravnateljice prednika tuženika RS, da je svakodnevno trpjela verbalno nasilje ravnateljice prednika tuženika RS, da je bila zakinuta za informacije, edukacije i ostala prava na koja je imala pravo, da je dobivala prijetnje otkazom, da je bila diskriminirana po osnovi etničke pripadnosti na radnom mjestu zbog obraćanja tijelima tuženika i državnim tijelima radi zaštite svojih prava te zaštite svog života i tijela te da joj nije bilo dopušteno raditi sa strankama koje su porijeklom s Kosova.

30. Stoga, prema ocjeni ovog suda tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je u utuženom razdoblju došlo do njenog stavljanja u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike tuženika zbog čega bi joj bilo potrebno pružiti incidentalnu antidiskriminacijsku zaštitu zatraženu deklaratornim i prohibitivnim antidiskriminacijskim zahtjevima.

31. Nadalje, tijekom postupka iz iskaza saslušanih svjedokinja RS, ŽSG, IS, ČS, VS, AS i DS te iz dokumentacije koja je priložena spisu nije utvrđeno da je 26. srpnja 2022. radnica VS verbalno i fizički napala tužiteljicu, da je tužiteljici 27. srpnja 2022. dan nalog od strane ravnateljice prednika tuženika da na radnom mjestu obavlja poslove zaštitara, da je ravnateljica prednika tuženika RS fizički napala tužiteljicu u veljači i lipnju 2022., da se ista općenito negativno odnosila prema poslu i osobi tužiteljice, napadajući je i kritizirajući, da je Upravno vijeće tuženika propustilo pružiti zaštitu radničkih prava tužiteljice te da je u Odluci vrijeđalo profesionalne kompetencije i osobu tužiteljice, da je ravnateljica prednika tuženika početkom travnja 2022. tražila tužiteljicu potvrdu o činjenici trudnoće, da je tužiteljica bila izolirana te da radni kolektiv s njom nije komunicirao, da su tužiteljicu u razdoblju od siječnja 2022. do prestanka njenog radnog odnosa kod tuženika IS i VS vrijeđale po osnovi etničke pripadnosti govoreći joj da je luđakinja i šiptarka što je ravnateljica prednika tuženika odobravala, da je ravnateljica prednika tuženika napadala tužiteljicu glede obavljanja posla, neopravdano je optuživala, vikala na nju, prozivala je posebice tijekom jutarnjih sastanaka, da joj je prijetila otkazom, da je ravnateljica prednika tuženika neizravno od tužiteljice zahtijevala da prekovremeno radi u razdoblju od 2020. do prestanka radnog odnosa tužiteljice, da je o početka do prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika ravnateljica prednika tuženika od tužiteljice zahtijevala da obavlja poslove koji nisu poslovi pravnika, da ravnateljica prednika tuženika nije osiguravala zamjene tužiteljice za vrijeme njene odsutnosti te nije uvažavala zahtjeve za korištenje godišnjeg odmora, da je ravnateljica prednika tuženika tužiteljice zahtijevala da iznosi privatne stvari svojih rođaka i prijatelja koji su porijeklom s Kosova na radnom mjestu, a kada je to tužiteljica odbila, da joj je oduzela predmete u kojima su korisnici doseljenici s Kosova tijekom 2020. i 2021., da ocjenjivanje tužiteljice u razdoblju od 2020. do prestanka radnog odnosa nije bilo objektivno, već diskriminatorno, te da je tužiteljica u razdoblju od početka 2020. do prestanka radnog odnosa kod tuženika na radnom mjestu kod tuženika zbog postupanja ravnateljice prednika tuženika RS i kasnije zaposlenika tuženika bila zakinuta za informacije i edukacije.

32. Naprotiv, tijekom postupka je iz iskaza saslušanih svjedokinja utvrđeno da su komunikacija i međuljudski odnosi kod prednika tuženika bili dobri sve do kraja 2020. kada je tužiteljica počela provocirati druge radnice tuženika, obraćati im se povišenim tonom, naređivački i s visoka, počela ih iscrpljivati pitanjima za koja je po opisu posla morala znati odgovor, odbijala rad s korisnicima u timskom radu te odlazak na teren, što je spadalo u posao pravnika, zbog čega su ostali radnici morali odrađivati tužiteljičin posao, da je to sve stvaralo lošu radnu atmosferu zbog čega su se ostale radnice usmeno i pisanim putem obratile ravnateljici za pomoć te da se tužiteljica obraćala ravnateljici na neprimjeren, često nepristojan i drzak način iskazujući pritom nepoštovanje prema osobi i funkciji svjedokinje RS te da je odbijala naloge za rad koje, je sukladno članku 2. Ugovora o radu od 28. lipnja 2018., bila dužna odraditi.

33. Stoga, prema ocjeni ovog suda, tužiteljica nije dokazala da je u utuženom razdoblju radnjama i ponašanjem ravnateljice prednika tuženika i ostalih radnica tuženika bila uznemiravana te da bi joj zbog toga bilo povrijeđeno dostojanstvo.

34. Slijedom svega navedenog, budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici, da isti nije posljedica diskriminacije i mobbinga tužiteljice na radnom mjestu, da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je u utuženom razdoblju bila diskriminirana po osnovi etničke pripadnosti i po osnovi protivljenja radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje na radnom mjestu kod tuženika, odnosno dokazala da je bila uznemiravana radnjama i ponašanjima ravnateljice prednika tuženika te drugih zaposlenica tuženika, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

35. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

36. Budući da je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu odbijen, na temelju odredbe članka 125. ZR, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika, kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

37. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), a nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva prema vrijednosti predmeta spora od 12.223,60 EUR (tako VSRH u odluci od 27. lipnja 2023. poslovnog broja Rev- 312/2022).

38. Tuženiku je, do trenutka postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva (podnesak tužiteljice od 4. ožujka 2024.), dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade od 200 bodova (Tbr. 7/2), a nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice dosuđen mu je trošak pristupa na ročišta održana 14. ožujka 2024., 6. svibnja 2024., 2. srpnja 2024., 3. rujna 2024., 17. listopada 2024., 29. listopada 2024., 6. veljače 2025., 7. veljače 2025. i 12. lipnja 2025. u visini od 9x100 bodova (Tbr. 9/1), sastava podneska od 2. svibnja 2024. (kojim je podnio protutužbu) u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1) te sastava podneska od 6. svibnja 2024. (kojim je po traženju tužiteljice dostavio dokumentaciju) od 25 bodova (Tbr. 8/4), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 3.062,50 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

39. Tuženiku nije dosuđen trošak za radnje poduzete prije postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice budući da mu je za navedeno razdoblje dosuđena jednokratna nagrada. Tuženiku, također, nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 3. svibnja 2024., 28. listopada 2024. i 5. veljače 2025. kojima dostavlja dokumentaciju budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu budući da isti nisu plaćeni od strane tuženika tijekom postupka. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. ZPP, odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

40. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

41. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku po pun.