Pn-66/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, , OIB 84397956623, protiv tuženika Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Budimir i partneri u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Dijane Grgin i punomoćnika tuženika Nenada Čovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 4.359,30 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji teku od 3. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje temeljem čl. 29. st. 2 . Zakona o obveznim odnosima, a sve u korist Državnog proračuna RH br. HR 1210051863000160, model 26, poziv na broj 5908-19-19-03495642524."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eur sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 20. veljače 2023. zaprimljena je tužba kojom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.359,30 eur sa zateznom kamatom od 3. siječnja 2023. Osnova tužbe je naknada štete koju tužitelj trpi zbog isplate invalidske mirovine korisniku NA, kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uslijed ozljede izvan rada nastale u prometnoj nesreći koju je 12. veljače 2011. skrivio osiguranik tuženika HA, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Navodi se kako tužitelj trpi štetu isplatom mirovine i dodaje kako je tuženik u mirnom postupku naknadio tužitelju štetu do 31. siječnja 2020., ali je odbio isplatiti ovdje predmetnu naknadu za daljnje razdoblje od 1. veljače 2020. do 30. studenog 2022., što je u obvezi prema odredbama iz čl. 164. i čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, dalje ZOMO).

2. U svom odgovoru od 14. ožujka 2023. tuženik potvrđuje navode o prometnoj nesreći i potpunom gubitku radne sposobnosti NA kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu i ne čini spornim da su parnične stranke prema odštetnom zahtjevu od 15. prosinca 2022. suglasno utvrdile odgovornost tuženika za nastanak nesreće u razmjeru od 75%. Osporava osnovanost potraživanja uz obrazloženje kako se tužitelj pogrešno poziva na odredbe ZOMO i smatra kako u ovom slučaju treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP). Dodaje kako se odredbama ZOMO općenito regulira pravo na naknadu štete tužitelja u svim slučajevima kada mu je prouzročena šteta priznavanjem mirovine, dok se odredbe ZOOP primjenjuju isključivo u slučaju kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju, stoga smatra kako je ZOOP u ovom slučaju lex specialis.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja HZMO, Područne službe u Splitu Klasa: UP/I-141-02/14-01/03495642524 od 17. studenog 2014., nalaza i mišljenja vještaka Centra za medicinsko vještačenje HZMO od 18. kolovoza 2014., nalaz i mišljenje vještaka revizora od 5. rujna 2014., zapisnika o očevidu Županijskog suda u Splitu broj II KIR-165/11 od 12. veljače 2011., obavijesti ODO Split od 16. listopada 2015., odštetnog zahtjeva od 15. prosinca 2022., isplata sredstava za utuženo razdoblje od 1. veljače 2020. do 30. studenog 2022., podataka o doznačenim mirovinskim primanjima i odgovora tuženika na odštetni zahjtev od 18. veljače 2023.

4. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama je sporna osnovanost tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbama iz čl. 27. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.); da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

9. Tuženik ne čini spornim da je prometnu nesreću 12. veljače 2011. u Splitu skrivio njegov osiguranik upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Također je nesporno da je sudionik te nesreće bio NA, koji je zadobio tjelesne ozljede, a na okolnost nastanka ovog događaja priložen je i zapisnik o očevidu Županijskog suda u Splitu od 12. veljače 2011.

10. Pregledom rješenja HZMO Područne službe u Splitu Klasa: UP/I-141-02/14- 01/03495642524 od 17. studenog 2014. razvidno je da je osiguraniku NA zbog ozljede izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti i priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 706,76 kuna mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, a umjesto ove mirovine odlučena isplata najniže mirovine u iznosu od 1.062,90 kn mjesečno.

11. Pregledom odštetnog zahtjeva od 15. prosinca 2022. razvidno je kako tužitelj potvrđuje da je njegov osiguranik NA doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 25% i da mu se mirovina i dalje isplaćuje, stoga za razdoblje od 1. veljače 2020. do 30. studenog 2022 potražuje od tuženika ovdje sporni iznos od 4.359,30 eur (75% od ukupno isplaćenih 5.812,40 eur), sve prema priloženom obračunu isplata na teret HZMO od 13. prosinca 2022.

12. Uzimajući u obzir osporavanje osnovanosti tužbe i prijepora o primjeni materijalno pravnih propisa, prije svega je za navesti kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, u skladu s odredbama ZOOP. U ovom slučaju radi se o obveznom osiguranju u prometu, koja je uređeno upravo tim Zakonom, zbog čega se na predmetni odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno ZOOP. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP prema kojem je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari imaju obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika ukoliko su ispunjene pretpostavke propisane ZOOP, kao posebnim zakonom i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a sve prema njegovoj odredbi iz članka 8. st. 1. po kojoj je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju u skladu s tim Zakonom i uvjetima za osiguranjem, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju prema odredbama ZOOP koje uređuju opseg osiguranog pokrića, odnosno rizike koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom pa se na temelju toga i u skladu s načelom razmjernosti i obračunava te naplaćuje premija osiguranja. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi iz čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, jer kao lex specialis uređuje užu problematiku odgovornosti za štetu nastalu u prometu od one propisane odredbama ZOMO koje uopćeno propisuju odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika.

13. Prilikom donošenja odluke valjalo je cijeniti da je osiguranik NA nesporno korisnik invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada i primijeniti citiranu odredbu iz čl. 27. st. 3. ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno prilikom isplata mirovine korisniku. Dakle, trebalo je utvrditi da je tužitelju u utuženom razdoblju nastala šteta u visini razlike između isplaćene invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kod takvog stanja stvari, sud smatra kako za utvrđenje točnog novčanog iznosa koji bi tuženik trebao isplatiti s osnova naknade štete nisu dovoljni podatci o tužiteljevim isplatama iz raspoloživih isprava i pismena, već je na tu okolnost i prema dokaznoj građi trebalo provesti vještačenje po sudskom vještaku financijsko- knjigovodstvene struke. Naime, sud, a ni parnične stranke ne raspolažu stručnim znanjem niti su im poznati parametri i metodologija po kojima bi trebalo provesti izračun, uvažavajući odredbu iz čl. 27. st. 3. ZOOP. Međutim, tužitelj nije postupio u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i predložio izvođenje tog dokaza, već je prije zaključenja raspravljanja ustrajao u stavu kako treba primijeniti odredbe ZOMO, držeći kako je za primjenu tih propisa dokazna građa cjelovita i dostatna i kako sud na toj osnovi može donijeti odluku prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nasuprot tome, po shvaćanju ovog suda zbog primjene drugih materijalno pravnih propisa nužno je bilo provesti vještačenje, ali stranke nisu iznijele taj prijedlog.

14. U skladu s iznesenim okolnostima, nedvojbeno je kako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu isplatom novčanog iznosa, ali to sasvim sigurno nije zatraženih 4.359,30 eur, već iznos koji nije utvrđen isključivo zbog pogrešnog pravnog stava tužitelja, jer prema stanju u spisu sud to nije bio u mogućnosti, a teret dokaza je na tužitelju. Slijedom toga, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti u cijelosti kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 14. ožujka 2023. i obrazloženog podneska od 15. svibnja 2023., kao i zastupanja na ročištu održanom 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaku nabrojanu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/2023, dalje OT). Također mu je priznat i trošak pristupa ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 3., i Tbr. 54. OT), što daje zbroj od 700,00 eur, koji je uvećan za 25% PDV.

16. U skladu s iznesenim, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 eur sa zatraženom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 24. srpnja 2025.

SUDAC

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu elektronički putem ovog suda.

DNA:

-tužitelju

-pun tuženika