Poslovni broj Gž-1090/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade, [adresa] i to MMF i MM, zastupani po upravitelju K-Indeks d.o.o., Zagreb, Medveščak 23/1, OIB 03334333643, zastupani po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice TM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Povrv-94/2022-9 od 7. ožujka 2025., 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Povrv-94/2022-9 od 7. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Povrv-94/2022-9 od 7. ožujka 2025. u točki II izreke za iznos od 360,90 eur sa zateznom kamatom.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se rješenje Općinskog suda U Kutini poslovni broj Povrv-94/2022-9 od 7. ožujka 2025. u točki II izreke za iznos od 201,60 eura sa zateznom kamatom i sudi na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troška u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja djelomično je održano na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivana Markovića iz Siska poslovni broj Ovrv-211/2021 od 16. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 916,37 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda djelomično je ukinut platni nalog sadržan u ovrsi javnog bilježnika Ivana Markovića iz Siska poslovni broj Ovrv-211/2021 od 16. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 512,09 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

1,3. U točki II izreke rješenja naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 562,50 eura sa zateznim kamatama po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja.

2.Protiv te presude i rješenja žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) nalazi u tome što se presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a to obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da financijska kartica otvorenih stavki u situaciji kada tuženica poriče osnovanost i visinu potraživanja u parničnom postupku nije dostatan dokaz ni osnove ni visine tražbine. U predmetnom postupku među strankama je sporna osnova i visina potraživanja tužitelja, a tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, te nije dostavio isprave kojima opravdava osnovanost svog potraživanja. Tako tužitelj nije priložio ni međuvlasnički ugovor, niti ugovor o upravljanju na koji se pozvao u prijedlogu za ovrhu iako je od strane tuženice osporena visina zahtjeva, odnosno način na koji je iznos pričuve određen i zatražen. Međutim, navodi da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 90. i čl. 89. ("Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje ZV). Ukazuje na odredbu čl. 380. toč. 2. ZV-a kojom je propisano da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje. Prigovara i odluci o parničnom trošku navodeći da je sud samo pobrojao radnje koje je kao trošak priznao tužitelju, a bez obrazloženja takve svoje odluke. Također ne obrazlaže iz kojeg razloga smatra da je u konkretnom slučaju tužena strana uspjela u postupku samo u razmjerno neznatonom dijelu, pa da zbog toga nije nastao poseban trošak.

4. Predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti na način da se odbije zahtjev tužitelja te naloži tužitelju platiti tuženici trošak prvostupanjskog postupka, trošak žalbenog postupka sukladno troškovniku specificiranom u žalbi.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženice, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eur.

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9. Prvostupanjskom presudom kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.Tuženica žalbi ističe da tužitelj nije dostavio isprave kojima opravdava osnovanost svog potraživanja, dakle da nije postupio sukladno odredbi čl. 7. i 219. ZPP-a.

11.Takvim žalbenim navodima tuženica sadržajno ističe bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i 219. ZPP-a. Međutim, kako je već ranije navedeno presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, tako da ni žalbeni navodi tuženice kojima sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i 219 st. 1. ZPP-a, odnosno na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne može biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.

12. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni i proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

14. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno da je tuženica suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica], stan broj ... na prvom katu i potkrovlju u [adresa].

-da je čitanjem financijske kartice otvorenih stavki prostora utvrđeno da je tuženica kao vlasnik nekretnine zadužena sa mjesečnim iznosom pričuve u iznosu od 26,95 eura mjesečno za razdoblje od 31. listopada 2016. do 20. ožujka 2021., odnosno u ukupnom iznosu od 1.428,46 eura,

- da je tužitelj prihvaćajući prigovor zastare povukao tužbeni zahtjev za iznos od 512,09 eur s dospijećem od 22. studenoga 2016. do 21. travnja 2018.,

-da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od 21. svibnja 2018. do 21. ožujka 2021. u odnosu na koje nije nastupila zastara jer je prijedlog za ovrhu podnesen 23. travnja 2021., dakle unutar trogodišnjeg roka,

-da je zaključkom gradonačelnika Grada Raba od 3. kolovoza 2016. trgovačko društvo K-Indeks d.o.o., Zagreb postavljeno za prinudnog upravitelja na području Grada Raba, pa tako i zgrade u [adresa],

-da je tužitelj glede prigovora tuženice u odnosu na visinu naveo da je pričuva određena prema etalonskoj cijeni građenja tako da u konkretnom slučaju iznosi 2,7 eur po m2, pa obzirom da je tuženica suvlasnica stana površine 75,21 m2, jednostavnim matematičkim izračunom (75,21x2,7 eur po m2) dolazi se do mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja je tuženica dužna platiti.

15.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu zajedničke pričuve za predmetni stan u suvlasništvu tuženice u iznosu od 26,95 eur mjesečno, što za utuženo razdoblje od 21. svibnja 2018. do 21. ožujka 2021. ukupno iznosi 916,37 eur, pa pozivom na odredbu iz čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to u dijelu koji se tiče glavne stvari i pripadajućih zateznih kamata koje teku od dospijeća svake pojedine obveze do konačne isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

16. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovolji tužbenom zahtjevu za plaćanje zajedničke pričuve.

15. U odgovoru na žalbe navode tuženice valja reći kako iz spisa proizlazi da je tužitelj dostavio zaključak Grada Raba o određivanju prinudnog upravitelja za upravljanje nekretninom od 3. kolovoza 2016., koji zaključak je donesen na temelju čl. 385. st. 1. ZV-a, a prema kojem zaključku je tužitelj određen prinudnim upraviteljem za području Grada Raba.

17. S obzirom da suvlasnici stambene zgrade u [adresa] u zakonom propisanom roku nisu sklopili međuvlasnički ugovor niti odredili upravitelja, to je tužitelj na temelju navedenog zaključka Grada Raba aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari (čl. 385. st. 2. ZV-a), kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 90. ZV-a zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. ZV- a je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće troškova (stavak 1.) i zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove (stavak 3.). Prema tome, budući da je tuženica suvlasnica stana u zgradi u [adresa], površine 75,21 m2, da je pričuva za predmetni stan određena prema etalonskoj cijeni građenja 2,7 eur po m2, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog za iznos od 916,37 eur.

19. Naime, pogrešan je žalbeni navod tuženice da je tužitelj trebao imati ugovor o upravljanju, odnosno međuvlasnički ugovor. To zato jer je tužitelj prinudni upravitelj zgrade koji je imenovan od strane lokalne samouprave budući da suvlasnici nisu postignuli dogovor oko izbora upravitelja. Glede žalbenog navoda tuženice da je suvlasnica stana u ½ dijela, valja ukazati na odredbu čl. 70. st. 1. ZV-a. Naime, prema toj odredbi suvlasnici nekog posebnog dijela 8stana u zgradi) prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine, ovdje tužiteljima kao ostalim stanarima zgrade, predstavljaju jednu osobu i dužnosti u svezi sa svojim suvlasništvom izvršavaju solidarno, što bi značilo da su tužitelji ovlašteni cijeli iznos tražbine potraživati ili samo od tuženice ili od drugog suvlasnika ili od njih obje, a tuženica će nakon ispunjena te obveze eventualno moći regresno potraživati od drugog suvlasnika iznos druga za kojeg suvlasnik odgovara. prema tome polazeći od zakonske obveze svih suvlasnika nekretnine, pa tako i tuženice, da snosi mjesečni doprinos za zajedničku pričuvu, a imajući u vidu da tuženica tijekom postupka nije sporila da pričuvu za utuženo razdoblje nije platila, to je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je tuženicu obvezao na plaćanje utužene tražbine tužitelju.

20.Međutim, osnovani su preostali žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužiteljica uspjela u sporu, a što bi za posljedicu imalo i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, tužitelj je podneskom od 1. prosinca 2021. djelomično smanji tužbeni zahtjev za iznos od 512,09 eura ( 3.858,33 kn ), međutim tuženica se tome protivila, pa vrijednost predmeta spora mjerodavna za izračun troška je iznos od 1.428,46 eura (10.762,71 kn),

21.Budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 916,37 eura ( 6.904,39 kn) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 1.428,46 eura (10.762,71 kn), odnosno u omjeru od 64,15 %, vidljivo je da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 82,08 % (100% + 64,15 % = 164,15 %÷ 2 = 82,08 %), dok je tuženica u sporu uspio u preostalom omjeru od 17,92 %.

22.Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženičin uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 64,16 %.

23. Tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23-dalje Tarifa ) pripada trošak sastava ovršnog prijedloga ovršnog postupka u iznosu od 150 eura ( Tbr. 7.t.1. Tarife ), podneska od 1. prosinca 2021. u iznosu od 150 eura ( Tbr. 8.t.1. Tarife ) i zastupanja na ročištu od 11. veljače 2025. u iznosu od 150 eura ( Tbr. 9.t.1. Tarife ), što je ukupno 450,00 eur na koji iznos je obračunat PDV od 25 % što je 112,50 eura i daje zbroj od 562,50 eura. Od tako utvrđenog troška tužitelju pripada 64,16 %., što iznosi 360,90 eura.

24.Prema tome, tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 2 ZPP-a pripada trošak u iznosu od 360,90 eur, a ne kako to utvrđuje sud prvog stupnja u iznosu od 562,50 eura.

25.Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je uspjela samo djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

26. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

27. Istovremeno je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja potvrđeno u točki II izreke za iznos od 360,90 eura sa zateznom kamatom, dok je djelomično prihvaćena i rješenje suda prvog stupnja u točki II izreke preinačeno na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 201,60 eura, a kako je odlučeno u tokama I i II izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 1. i 2. ZPP-a.

U Rijeci, 25. srpnja 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara