Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-613/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732 zastupanog po punomoćniku Ivici Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženica 1. LB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LBK, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] obje zastupane po punomoćnici Ani Čule, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Silvana Smodlaka Vraneković i Ana Čule, u Ivanić Gradu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1281/20-20. od 09. veljače 2022. u sjednici vijeća 24.srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženica kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1281/20-20. od 09. veljače 2022. u točki I izreke za dosuđen ukupan iznos od 12.645,25 kuna/1.678,31 eur, za pojedinačno dosuđene iznose od 12.046,04 kune/1.598,78 eur i 599,25 kuna/79,53 eur s zateznom kamatom, te u točki III izreke u cijelosti.
II Djelomično se prihvaća žalba tuženica te se preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u odnosu na ukupan dosuđeni iznos preko 12.645,25 kuna/1.678,31 eur do iznosa od 13.145,47 kuna/1.744,70 eur i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500,22 kune/66,39 eur[1]
III Odbija se zahtjev tuženica za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
1 . Fiksni tečaj konverzije 1EUR=7.53450HRK
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženicama solidarno platiti tužitelju iznos od ukupno 13.145,47 kuna s zateznom kamatom tekućom na iznos od 12.046,04 kune od 25.veljače 2020. do isplate i na iznos od 599,25 kuna od 4.ožujka 2020. do isplate, kao i solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kuna/1.161,32 eur s zateznom kamatom.
2. Točkom II izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za solidarnu isplatu iznosa od 100,35 kuna/13,32 eur, dok je točkom III izreke u cijelosti odbijen zahtjev tuženica za naknadu troškova parničnog postupka.
3. Protiv te presude u točkama I i III izreke žalbu su podnijele tuženice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.145,47 kuna s zateznom kamatom.
7. Prema stanju u spisu prvostupanjska presuda u točki II izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 100,35 kuna ( s zateznom kamatom ) postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tužitelja.
8. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o navedenom zahtjevu tužitelja, posebno je li pravilno ocijenio kao neosnovan prigovor zastare a sporna je i odluka o naknadi parničnog troška.
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da su tuženice zakonske nasljednice (supruga i kćerka) pok. OB koji je umro **.**.2018.,
- da je OB s tužiteljem **.**.2005. zaključio Ugovor o tekućem računu, na temelju kojeg je tužitelj otvorio tekući račun za korist OB,
- da je nakon smrti OB, tužitelj prema izvatku iz poslovnih knjiga od 24. veljače 2020. utvrdio da dug na spomenutom tekućem računu (broj partije ...) na dan 24.veljače 2020. iznosi 12.046,04 kune s osnove glavnice te 599,25 kuna s osnove redovnih kamata, te pozvao tuženice da podmire navedeni novčani iznos što tuženice nisu učinile,
- da tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 13.245,82 kune s kamatom na pojedinačne iznose od 12.046,04 kune od 25.veljače 2020. te na iznos od 599,25 kuna od 4. ožujka 2020. ( dan podnošenja tužbe sudu) do isplate,
- da su tuženice u odgovoru na tužbu osporile osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te istakle prigovor zastare,
- da iz nalaza i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke Darka Prpića iz Darfin d.o.o. proizlazi da je prema prometu na računu OB, pregledom terećenja računa ( za troškove, isplate, naknade kamate na dopušteno prekoračenje i zatezne kamate) i uplata na račun za razdoblje od 16. veljače 2017. do 31.kolovoza 2018. razlika duga po računu -12.781,21 kunu, od čega se iznos od 12.046,04 kune odnosi na glavnicu, iznos od 599,25 kuna na zateznu kamatu na dopušteno prekoračenje iznos od 9,00 kuna na naknade, iznos od 126,92 kune na zatezne kamate do 31.kolovoza 2018. te iznos od 364,26 kuna na zatezne kamate od 1. rujna 2019. do 24. veljače 2020.
10. Prvostupanjski sud je prigovor zastare ocijenio kao neosnovan uz obrazloženje da u konkretnom slučaju tužiteljeva tražbina zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl.225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), da je tužba podnesena 3.ožujka 2020. ( pravilno treba pisati 4.ožujka 2020.) , a da iz dokumentacije u spisu te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da predmetno potraživanja tužitelja odnosno dug na tekućem računu pok. OB datira iz 2017. slijedom čega je prigovor zastare ocijenio kao neosnovan.
11. Na temelju opisanih činjeničnih utvrđenja zaključio je o osnovanosti tužbenog zahtjeva i to za isplatu ukupnog iznosa od 13.145,47 kuna s zateznom kamatom tekućom na iznos od 12.046,04 kune od 25.veljače 2020. te na iznos od 599,25 kuna od 4. ožujka 2020. do isplate. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 100,35 kuna odbio je kao neosnovan, dok je primjenom odredbe čl.154.st.5.ZPP-a tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kuna.
12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. u vezi čl.365.st.2 ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
13. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. točke 11. ZPP-a, jer razlozi presude zbog kojih je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, kao i razlozi zbog kojih je ocijenio kao neosnovan prigovor zastare su jasni, u skladu su sa stanjem u spisu te izvedenim dokazima, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
14. Tuženice u žalbi prvenstveno osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovara zastare te navode da je dug na tekućem računu nastao još tijekom 2013. i 2014. da je tužba podnesena tek 4.ožujka 2020., nakon proteka petogodišnjeg roka zastare pa da je sud u takvim okolnostima tužbeni zahtjev trebao odbiti kao neosnovan. Navode da je sud pogrešno utvrdio da se radi o dugu koji je nastao tijekom 2017. jer da suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.
15. Opisani žalbeni navodi tuženica nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost u primjeni materijalnog prava, poglavito ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.
16. Ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak da tužiteljevo potraživanje zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl.225. ZOO. Nije sporno da je tužba podnesena 4.ožujka 2020. Isto tako, prema stanju u spisu, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstvene struke ne bi trebalo biti sporno da je tužitelj kao banka, tijekom cijelog vremenskog razdoblja od kad je OB sklopio ugovor o tekućem računu, dakle 2005, pa sve do njegove smrti **.**.2018. vodila cjelokupan promet na tekućem računu, sukladno zaključenom ugovoru o tekućem računu, što je sve u skladu s odredbama čl.1007-1015 ZOO kojima je reguliran bankarski tekući račun. To znači da je banka u cijelom navedenom periodu vodila cjelokupan promet po predmetnom tekućem računu, knjižila sve prihode koji su potjecali od mirovine pok. OB, kao i sve rashode, dok se OB sukladno zaključenom ugovoru obvezao osigurati redoviti priliv novčanih sredstava na računu. U takvim okolnostima, te budući da je OB umro **.**.2018., tada je potraživanje tužitelja s osnove negativnog salda na tekućem računu dospjelo na naplatu od kada je počeo teći zastarni rok od pet godina. Kako je tužba podnesena 4.ožujka 2020. evidentno je da potraživanje tužitelja nije u zastari, slijedom čega, žalbeni navodi tuženica o suprotnom nisu osnovani.
17. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, posebno dokumentacije u spisu kao i iz provedenog vještačenja po vještaku knjigovodstvene struke jasno proizlazi da je dug na tekućem računu pok. OB na dan 24.veljače 2020. kada je tužitelj uputio tuženicama opomenu za plaćanje duga iznosio 12.046,04 kune po osnovi glavnice te 599,25 kuna po osnovi redovitih kamata.
18. Budući da tuženice nisu postupile po opomeni tužitelja za plaćanje predmetnog duga, tuženice su u obvezi kao nasljednice pok. OB platiti predmetni dug tužitelju pri čemu se prvostupanjski sud pravilno u obrazloženju presude pozvao na odredbu čl.139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN). Neplaćena glavnica duga iznosi 12.046,04 kune na koju je tužitelj pravilno zatražio isplatu zatezne kamate u tijeku od 25. veljače 2020 ( kao prvog narednog dana nakon podnošenja opomene) do isplate kao i na isplatu zateznih kamata od 599,25 kuna s zateznom ( procesnom ) kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.
19. Međutim, kada se navedeni pojedinačni iznosi zbroje njihov pravilan zbroj iznosi 12.645,25 kuna a ne 13.145,47 kuna pa je stoga samo u tom dijelu te djelomičnim uvaženjem žalbe tuženica prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500,22 kune/66,39 eur odbiti kao neosnovan.
20. Budući da iz navedenog jasno proizlazi da je došlo do očite pogreške u zbrajanju navedenih iznosa, kako tužitelja tako i prvostupanjskog suda, zbog odbića navedenog dijela zahtjeva od 500,22 kuna nije došlo do umanjenja omjera uspjeha tužitelja u parnici, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl.154.st.5.ZPP-a prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška zaključio da se radi o neznatnom neuspjehu tužitelja u parnici u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, a taj neuspjeh nije niti sada veći, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno u primjeni navedenih zakonskih odredbi obvezao tuženice naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kuna, a koji iznos parničnog troška je dosuđen uz pravilnu primjenu odredbe čl.155.ZPP-a.
21. Zbog istih razloga, te budući da se radi o neznatnom uspjehu tuženica u žalbenom postupku, istima, primjenom odredbe čl.154.st.5. u vezi čl.166.st.1.ZPP-a nije dosuđen žalbeni trošak.
22. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368.st.1. i čl. 373.točke 3.ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok prvostupanjska presuda u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmjenja.
U Rijeci 24.srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić
