REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11
P-1374/2022-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Maji Josipović, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja BENEO-ORAFTI s.a., Kraljevina Belgija, Oreye, Rue Louis Marechal 1, OIB: 27358576903, kojeg zastupa opunomoćeni Ruđer Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d., protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa opunomoćeni Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 17. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 24. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju BENEO-ORAFTI s.a., Kraljevina Belgija, Oreye, Rue Louis Marechal 1, OIB: 27358576903, iznos od 7,39 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. svibnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25%, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15%, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 2.484,53 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. svibnja 2022.
III/ Nalaže se tužitelju BENEO-ORAFTI s.a., Kraljevina Belgija, Oreye, Rue Louis Marechal 1, OIB: 27358576903, naknaditi tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, troškove parničnog postupka u visini od 2.402,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 22. srpnja 2022. navodi kako se 20. srpnja 2019. u 14,40 dogodila prometna nezgoda u kružnom toku u Puli. Ističe da se svojim vozilom kretao u kružnom toku desnom prometnom trakom, kada je vozilo marke Volkswagen tip Tiguan registarskih oznaka [registarska oznaka] (Slovenija), bez prethodne provjere, naglo skrenulo iz lijeve u desnu prometnu traku kružnog toka pri čemu je udarilo u vozilo tužitelja. Navodi kako su nastala oštećenja u visini štete od 4.351,92 EUR. Potražuje iznos od 2.491,92 EUR, a koji predstavlja umanjenje za djelomičnu isplatu tuženika u iznosu od 1.860,00 EUR. Ističe kako prema važećoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske ima pravo potraživati potpunu naknadu štete. Navodi kako je tuženik u mirnom postupku isplatio samo dio nastale štete u iznosu od 1.860,00 EUR. Predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.491,92 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od postavljanja odštetnog zahtjeva odnosno od 17. svibnja 2022. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. listopada 2022. navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja kao i odgovornost za prometnu nesreću. Osporava osnovanost i visinu štete. Navodi kako je tužitelj odštetni zahtjev u mirnom postupku postavio izravno Zavarovalnici Triglav d.d. kao osiguratelju vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], a koja je obradila odštetni zahtjev te isplatila nastalu štetu u iznosu od 1.860,00 EUR. Navedenom je isplatom u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju pa ističe prigovor potpunog namirenja po svim osnovama proizašlim iz predmetne prometne nesreće. Osporava postojanje uzročne veze između oštećenja opisanih u dostavljenoj dokumentaciji za koju se potražuje naknada štete i same prometne nesreće. Obrazlaže kako oštećenja na prednjem dijelu vozila nisu mogla nastati kod dinamike sudara koja je opisana i prikazana u europskom izvješću o prometnoj nezgodi. Navodi kako je vozač vozila inozemnih registarskih oznaka u prijavi štete naveo da je u kružnom toku mijenjao traku te da nije vidio vozilo koje je bilo s njegove desne strane pa je svojim prednjim desnim dijelom vozila udario u zadnja lijeva vrata vozila belgijskih registarskih oznaka. Stoga, preostala oštećenja vozila tužitelja navedena u dokumentaciji nisu u uzročnoj vezi s predmetnom nesrećom te nisu posljedica prometne nesreće. Ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže sudu donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.
3. U nastavku postupka tužitelj ističe da su tvrdnje tuženika u odnosu na nastala oštećenja paušalne. Navodi kako se prilikom štetnog događaja motorno vozilo tužitelja zbog udarca zaokrenulo i udarilo u zaštitni blok što je prouzrokovalo oštećenja navedena u procjeni troškova popravka. Obrazlaže da je navedena činjenica jasno označena u europskom izvješću, a koju su sudionici štetnog događaja ispunili na licu mjesta neposredno nakon nastanka štetnog događaja kada je sjećanje sudionika bilo svježe i potpuno u detaljima. Radi se o jedinstvenom obrascu o prometnoj nesreći koji služi za utvrđivanje činjeničnog stanja iz kojeg se može među vozačima postići suglasnost o krivnji za prometnu nesreću. Obrazlaže da se iz navedenog može nesporno zaključiti da se vozilo osiguranika neopreznim i nedopuštenim kretanjem zaletjelo te udarilo vozilo tužitelja, da je u točki 10. izvješća označeno mjesto prvotnog udara na vozilo tužitelja i to prednja lijeva strana i stražnja lijeva strana, a koja oštećenja su i vidljiva. Ističe da prilikom ispunjavanja navedenog izvješća osiguranik tuženika nije istaknuo bilo kakve prigovore u vezi opisanih oštećenja. Također, sudionici nesreće su vlastoručnim potpisom izvješća potvrdili činjenični supstrat odnosno opisanu dinamiku štetnog događaja. Navodi kako je pozitivnim propisima uspostavljeno načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja. Također, dodaje kako se sukladno odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev 840/2011-2 od 17. veljače 2015. hrvatski državljanin koji radi i živi u inozemstvu jednako kao i strani državljanin, ima pravo na naknadu troškova izvida i procjene štete te popravka vozila koje je izvršio u zemlji registracije vozila, prema cijenama u toj zemlji, neovisno o tome je li obzirom na vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj mogao vozilo popraviti i u Republici Hrvatskoj. Dakle, nesporno je da tužitelju kao stranoj pravnoj osobi pripada naknada štete prema cijenama u zemlji registracije vozila Kraljevini Belgiji kao državi čijem tržištu rabljenih vozila isto vozilo pripada. U odnosu na pisani iskaz TM, ističe da je isti neistinit i činjenično netočan te neprimjenjiv u ovom postupku, jer je motiviran isključivo interesom tuženika da se negiraju sva oštećenja nastala u predmetnom štetnom događaju.
4. U nastavku postupka tuženik ističe kako prema navodima pisanog iskaza o okolnostima prometne nezgode vozač vozila osiguranika tuženika TM kretao u smjeru Verude te u kružnom toku neoprezno skrenuo desno sa unutrašnje vozne trake u vanjsku, s namjerom da nastavi vožnju u smjeru Verude, dok je vanjskom voznom trakom prolazilo vozilo tužitelja u smjeru Šandaljske ulice. U trenutku uočavanja prolazećeg vozila, vozač TM snažno je zakočio, ali nije mogao izbjeći sudar pa je prednjim dijelom svog vozila udario u stražnja lijeva vrata vozila tužitelja. Šteta koja je nastala bila je u vidu udubljenja na zadnjim lijevim vratima, u predjelu ispod ručice za otvaranje vrata, i to je jedina šteta koja je nastala kao posljedica sudara na navedenom vozilu, dok je šteta na vozilu kojim je upravljao TM nastala na prednjem desnom dijelu vozila, i to u vidu udubljenja desnog blatobrana, haube i ogrebotina na plastičnom odbijaču. Navodi kako europsko izvješće o prometnoj nezgodi nije dokaz o odgovornosti nesreće niti je dokaz o samoj dinamici štetnog događaja. Radi se o dokumentu u kojem su navedeni sudionici, podaci o sudionicima nesreće i vlasnicima odnosno osiguranicima te njihovim policama osiguranja. Navodi kako oštećenja na prednjem dijelu vozila tužitelja nisu mogla nastati kod dinamike sudara kako je prikazana u europskom izvješću.
5. U tijeku dokaznog postupak sud je izveo dokaze čitanjem Isprave o odbitku PDV-a za vozila društva (list 10 spisa), Računa broj 131012501 od 28. travnja 2020. (list 14 spisa), Vještačenja od 9. siječnja 2020. (list 18-21 spisa), Europskog izvješća o prometnoj nezgodi od 20. srpnja 2019. (list 28-30 spisa), pregledao Fotografije oštećenja vozila sudionika štetnog događaja (list 36- 57 spisa) i Fotografije mjesta štetnog događaja (list 155 spisa), pročitao Prijavu štete od 24. rujna 2019. (list 162-164 spisa), Iskaz o okolnostima prometne nezgode TM od 10. studenoga 2022. (list 153 spisa) te proveo vještačenje po prometnom vještaku Berislavu Šimunoviću od 30. siječnja 2025. (list 201-208 spisa).
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.491,92 EUR, a koja je nastala u štetnom događaju od 20. srpnja 2019.
8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost za prometnu nesreću kao i pasivna legitimacija.
9. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
10. Iz europskog izvješća o prometnoj nezgodi od 20. srpnja 2019. proizlazi da se predmetna prometna nesreća dogodila u kružnom toku pa je vozilo tužitelja prvotno udareno u prednji i bočni lijevi dio, dok je vozilo tuženika prvotno udareno u prednji desni dio. Proizlazi da je do nesreće došlo prilikom prestrojavanja vozila tuženika. Zaključno, proizlazi kako je vozilo tužitelja, nakon udarca, odgurnuto izvan ceste te udarilo u betonski zid prednjim lijevim dijelom.
11. Iz vještačenja dostavljenog uz tužbu koje sud cijeni kao dokaz ispravom proizlazi kako ukupna šteta u ovom štetnom događaju iznosi 4.633,37 EUR što s povratom PDV-a od 10% iznosi 3.829,23 EUR. Iz računa broj 131012501 od 28. travnja 2020. proizlazi da je ukupan trošak popravka vozila tužitelja iznosio 4.633,37 EUR.
12. U pisanom iskazu o okolnostima prometne nezgode od 10. studenoga 2022. proizlazi da je TM **.**.2019. u kružnom toku u Puli, oko 14:45h, upravljajući vozilom oštetio vozilo belgijskih registarskih oznaka [registarska oznaka]. Navodi da se predmetnog dana kretao Ulicom Prekomorskih brigada u Puli u smjeru Verude te u kružnom toku neoprezno skrenuo desno s unutrašnje vozne trake u vanjsku s namjerom da nastavi vožnju. Ističe da je brzina kretanja vozila iznosila 25 do 30 km/h te da je vanjskom voznom trakom prolazilo vozilo belgijskih registarskih oznaka [registarska oznaka] u smjeru Šandaljske ulice, a koje nije uočio. Ističe da je u trenutku kada je uočio prolazeće vozilo snažno zakočio, ali da više nije bilo moguće izbjeći sudar te je prednjim desnim dijelom svojeg vozila udario u stražnja lijeva vrata belgijskog vozila. Navodi kako zbog male brzine kretanja, šteta na vozilima nije bila velika pa u dogovoru s vozačem drugog vozila nisu pozvali policiju već dogovorili kako će samo ispuniti europsko izvješće o prometnoj nezgodi. Ističe kako je šteta na vozilu tužitelja bila samo u vidu udubljenja na zadnjim lijevim vratima u predjelu ispod ručice za otvaranje vrata, a na njegovom vozilu nastala je šteta na prednjem desnom dijelu vozila i to udubljenje desnog blatobrana, haube te ogrebotine na plastičnom odbijaču.
13. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu tužitelju sud je proveo vještačenje po vještaku prometne struke Berislavu Šimunoviću. U nalazu i mišljenju od 30. siječnja 2025. sudski vještak navodi kako su se prije štetnog događaja oba vozila kretala u kružnom toku pri čemu se vozilo tužitelja kretalo u desnoj, a vozilo tuženika u lijevoj prometnoj traci. Ističe se da je u jednom trenutku vozač vozila osiguranika tuženika poduzeo radnju prestrojavanja iz lijeve u desnu prometnu traku ne uvjerivši se da tu radnju može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Tom je prilikom vozilo stranih registarskih oznaka prednjim desnim dijelom došlo u kontakt sa stražnjim lijevim bočnim dijelom vozila tužitelja, u predjelu stražnjih lijevih vrata. S obzirom na sudarni položaj vozila i dinamiku odigravanja predmetnog štetnog događaja, u ovom štetnom događaju na vozilu tužitelja nisu mogla nastati oštećenja prednjeg lijevog i prednjeg bočnog dijela vozila, već samo stražnjeg lijevog bočnog dijela odnosno stražnjih lijevih vrata. Navodi se da je vozač vozila stranih registarskih oznaka prije poduzimanja radnje prestrojavanja provjerio unutarnji i desni bočni retrovizor te okretanjem glave u desnu stranu provjerio mrtvi kut, vidio bi nailazak vozila tužitelja pa da je tada odustao od radnje prestrojavanja i propustio vozilo tužitelja, do štetnog događaja ne bi došlo. U odnosu na visinu štete štete, vještak ističe kako je na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta koja bez odbijanja 65% PDV-a iznosi 1.867,39 EUR, a koja se sastoji od troškova dijelova u iznosu od 906,25 EUR, troškova rada u iznosu od 736,86 EUR i PDV-a.
14. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj u podnesku od 24. veljače 2025. navodi kako prigovara nalazu i mišljenju vještaka, a u odnosu na uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužitelja. Ističe kako je dostavio dokaz potvrđen od oba vozača koji su bili sudionici štetnog događaja, a na kojem je jasno prikazana dinamika štetnog događaja na način da je vozilo tužitelja uslijed siline udarca bilo odbačeno prema izlazu iz kružnog toka gdje je postavljen betonski zid.
15. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tuženik u podnesku od 4. ožujka 2025. navodi kako nema prigovora te da iz nalaza i mišljenja jasno proizlazi da su osnovani njegovi navodi o nedostatku uzročne veze između oštećenja opisanih od strane tužitelja, a za koja se potražuje naknada štete i samog štetnog događaja.
16. Saslušan na ročištu od 12. svibnja 2025. sudski vještak Berislav Šimunović iskazivao je kako u cijelosti ostaje kod nalaz i mišljenja od 29. siječnja 2025. Također navodi kako su prednja i stražnja vrata vozila tužitelja iste konstrukcije te da nije moguć diskontinuitet oštećenja zbog geometrije sudara i elastičnosti materijala. Ističe kako je iz dostupnih fotografija jasno vidljivo da su se oba vozila zaustavila u kružnom toku te kako u blizini nema betonskog zida. Obrazlaže da u predmetnom štetnom događaju nije moglo doći do rotacije vozila tužitelja, jer se radi o vozilima istih masa te je sudarna brzina vozila bila minimalna što isključuje mogućnost bilo kakvog kontakta vozila tužitelja s drugim čvrstim objektom izvan kružnog toka. U odnosu na europsko izvješće o prometnoj nezgodi ističe kako skica iz izvješća predstavlja sudarni položaj vozila, a ne konačni položaj vozila nakon štetnog događaja.
17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića ocjenjujući ga objektivnim, uvjerljivim i u skladu s pravilima struke te u izrađenim u granicama zadatka. Iako nema stručnog znanja za razjašnjenje pojedinih okolnosti u konkretnom predmetu, sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer ne nalazi proturječnosti ili nedostatke, a također nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja.
18. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje! Nadalje, člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
19. Tijekom ovog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tuženik odnosno vozilo inozemnih registarskih oznaka [registarska oznaka], jer je ulaskom u kružni tok poduzeo radnju prestrojavanja iz desne u lijevu prometnu traku bez da se prethodno provjerom prometne situacije uvjerio da tu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Navedeno jasno proizlazi iz niza izvedenih materijalnih dokaza, ali i iz samog odgovora na tužbu gdje tuženik jasno priznaje odgovornost za nastanak štetnog događaja. U tom smislu, a s obzirom na odgovornost tuženika, trebalo je na temelju članka 1045. stavka 1. ZOO-a naložiti tuženiku da naknadi tužitelju nastalu štetu pa je odlučeno kao u točki I/ izreke.
20. Člankom 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propusta.
21. U odnosu na visinu štetu, sud ističe kako je u ovom štetnom događaju nastala šteta u iznosu od 1.867,39 EUR, a koja se sastoji od troškova dijelova u iznosu od 906,25 EUR i troškova rada u iznosu od 736,86 EUR što čini ukupan trošak popravka u iznosu od 1.643,11 EUR bez PDV-a, a 1.988,16 EUR s PDV-om. S obzirom da tužitelj 65% PDV-a na troškove vozila ne odbija, visina štete konačno iznosi 1.867,39 EUR. Navedeno je jasno utvrdio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, a koje vještačenje je sud prihvatio u cijelosti kao stručno, objektivno i nepristrano. Nadalje, u mirnom postupku tuženik je, po osnovi ovog štetnog događaja, isplatio tužitelju nesporni dio u visini od 1.860,00 EUR. Dakle, razlika između visine stvarne štete i nesporno plaćenog dijela iznosi 7,39 EUR pa je iz tog razloga trebalo, sukladno članku 1090. ZOO-a, naložiti tuženiku plaćanje navedenog iznosa kao preostalog iznosa štete i odlučiti kao pod točkom I/ izreke. Nastavno na to, sud nije utvrdio da je isplatom tuženika u mirnom postupku tužitelj u cijelosti namiren pa je valjalo odbiti tuženikov prigovor potpunog namirenja, jer će do potpunog namirenja doći tek po izvršenju ove presude.
22. S obzirom da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan odnosno osnovan u odnosu na dosuđeni iznos od 7,39 EUR, u preostalom je dijelu neosnovan u cijelosti. Upravo je zbog toga za preostali dio tužbenog zahtjeva u visini od 2.484,53 EUR trebalo odbiti tužitelja pa je odlučeno kao u točki II/ izreke.
23. U odnosu na osporavanja uzročno-posljedične veze između oštećenja opisanih u dostavljenoj dokumentaciji i predmetne nesreće sud ističe kako je navedeni prigovor tuženika osnovan u cijelosti. To zato što u dokaznom postupku nije utvrđeno da bi sva oštećenja na vozilu tužitelja proizašla iz predmetnog štetnog događaja. Naime, sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio je kako, s obzirom na sudarni položaj vozila i dinamiku odigravanja štetnog događaja, na vozilu tužitelja nisu mogla nastati oštećenja prednjeg lijevog i prednjeg lijevog bočnog dijela vozila već samo stražnjeg lijevog bočnog dijela odnosno stražnjih lijevih vrata. Sud je u tijeku ovog postupka, a na temelju svih izvedenih dokaza, utvrdio da je posljedica navedenog štetnog događaja isključivo šteta na stražnjem lijevom bočnom dijelu odnosno na stražnjim lijevim vratima bez mogućnosti za štetu na prednjem lijevom dijelu vozila tužitelja. U tom smislu sud ne može pokloniti vjeru tužitelju koji tvrdi kako se prilikom štetnog događaja njegovo vozilo zarotiralo i udarilo u zaštitni betonski blok. To zato što navedeno ne proizlazi niti iz jednog dokaza izvedenog u postupku, a takvu mogućnost posebno odbacuje sudski vještak u svom nalazu i mišljenju ističući kako zbog minimalne brzine kretanja vozila isto naprosto nije moguće. Iz tih je razloga, a s obzirom na konačni položaj vozila i ukupnu dinamiku odigravanja štetnog događaja, tehnički neprihvatljiv diskontinuitet oštećenja na lijevoj bočnoj strani vozila tužitelja. Bilo bi za očekivati da bude oštećena cijela lijeva bočna strana vozila, a ne da prednji lijevi blatobran bude samo djelomično oštećen, a da prednja lijeva vrata budu gotovo neoštećena. Dakle, navedena oštećenja prema shvaćanju ovog suda nisu proizašla iz predmetnog štetnog događaja čija se naknada štete traži u ovom sudskom postupku. Tvrdnje tužitelja da su sva oštećenja na vozilu nastala u ovom štetnom događaju, jer tako proizlazi iz europskog izvješća o prometnoj nezgodi, prema stajalištu suda nisu odlučne u ovoj pravnoj stvari. Iako je u samom izvješću pod točkom 10. strelicom označena gornja lijeva strana vozila kao mjesta udara na vozilo tužitelja, to u konkretnom slučaju nije odlučujuće za utvrđenje dinamike nastanka štetnog događaja, a posebno kada je na okolnost dinamike provedeno stručno i neovisno vještačenje čiji su rezultati potpuno suprotni navodima tužitelja. Iz tih razloga sud ne može prihvatiti takve navode tužitelja.
24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženika, sud ističe kako je isti u cijelosti neosnovan. Naime, člankom 230. stavkom 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Tužitelj je tužbu podnio 20. srpnja 2022., a štetni događaj dogodio se 20. srpnja 2019. iz čega je razvidno kako je tužba podnesena u roku pa je samim time prigovor zastare tuženika trebalo odbiti.
25. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate od dana postavljanja odštetnog zahtjeva sukladno članku 12. stavku 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. dalje ZOOP). Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.
26. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a te budući da je tužitelj u pretežitom dijelu izgubio parnicu dužan je naknaditi tuženiku troškove parničnog u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. dalje Tarifa). Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 30. prosinca 2022. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 16. siječnja 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife, trošak podneska od 3. ožujka 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 30. ožujka 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 7. ožujka 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 4. travnja 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 4. ožujka 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 12. svibnja 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 14. svibnja 2025. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 8.3. Tarife i trošak zastupanja na ročištu od 17. srpnja 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife. Ukupno priznat trošak tuženika iznosi 900 bodova. . Kada se ukupni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. Tarife, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 1.800,00 EUR što uz pripadajući PDV iznosi 2.250,00 EUR. Uz to, tuženiku je priznati i trošak pristojbe na odgovor na tužbu u visini od 72,00 EUR i trošak prijevoda u visini od 80,00 EUR. Tako ukupno priznat trošak tuženika iznosi 2.402,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na presudu, jer navedeni trošak nije nastao. Iz navedenih razloga odlučeno je kao pod točkom III/ izreke.
27. Zaključno, a u odnosu na navode tužitelja vezano uz trošak parničnog postupka s ročišta za glavnu raspravu od 17. srpnja 2025. odnosno da, sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud treba razlikovati uspjeh glede osnove spora i glede visine, sud ističe kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedenog pravnog shvaćanja. Naime, u okviru ovog postupka dokazana je osnova, ali tužitelj nije uspio u odnosu na visinu. U odnosu na visinu, sud je utvrdio da je tužitelj gotovo u cijelosti namiren u mirnom postupku osim za iznos od 7,39 EUR, a što svakako otvara pitanje potrebe i opravdanosti vođenja parničnog postupka i daljnjeg gomilanja troškova. U odnosu na osnovu, sud je utvrdio kako su tvrdnje tužitelja vezano za dinamiku štetnog događaja i nastala oštećenja u cijelosti neosnovane odnosno da oštećenja na koja upire tužitelj nisu nastala u predmetnom štetnom događaju. Tako je zapravo tužitelj uspio samo djelomično dokazati osnovu odnosno uspio je dokazati samo ono što i sam tuženik priznaje u odgovoru na tužbu. Dakle, u ovom je postupku osnova dokazana u mjeri u kojoj ju tuženik niti ne spori, a visina je dokazana u zanemarivom iznosu u odnosu na ono što je tuženik već platio u mirnom postupku. Kada se sve navedeno uzme u obzir, zaključak je ovog suda da je tuženik uspio u sporu u najvećem dijelu odnosno da nije uspio samo u nerazmjernom dijelu pa mu je trebalo, sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, dosuditi trošak ovog postupka.
28. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 24. srpnja 2025.
Sutkinja
Maja Josipović
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Mario Jerak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
