Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-28/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika – protutužitelja Otos ortopedska tehnika d.o.o., OIB: 86363078612, Osijek, Vukovarska 1, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Osijeku, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu te radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice - protutužene i punomoćnika tuženika – protutužitelja odvjetnika Damira Zagorščaka, po objavi 24. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena.

II. Odbacuje se protutužba s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se protutuženoj NC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da protutužitelju Otos ortopedska tehnika d.o.o., OIB: 86363078612, Osijek, Vukovarska 1, na ime naknade imovinske štete plati iznos od 11.404,26 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, u roku 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Otos ortopedska tehnika d.o.o., OIB: 86363078612, Osijek, Vukovarska 1, prouzročeni trošak u iznosu 25,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutužena (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 4. veljače 2021. navodi da je u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. lipnja 2013., a ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 11. prosinca 2017. bila je raspoređena na poslove Voditelja sanitetske kuće I u Osijeku, koji joj je tuženik otkazao odlukom od 22. prosinca 2020., izvanredno, zbog toga što je otuđila gotovinu iz blagajne tijekom 2019. i 2020.g. na način da je stornirala račune s ciljem otuđenja gotovog novca iz blagajne, i čime je tuženiku prouzročila štetu u iznosu od 56.961.07 kn. Radniku se stavlja na teret da je protupravno stornirao račune maloprodaje u Osijeku na način da je vršen fiktivan povrat robe na stanje i to storniranjem prodane robe iako iz skladišnog kartona ne proizlazi prethodna prodaja istovjetne količine i vrste proizvoda za gotovinu, te da je na taj način otuđio gotovinu u vrijednosti stornirane robe, odnosno računa. Tužiteljici se stavlja na teret i da je iz trgovine otuđila gotovinu u iznosu od 1.700,00 kn koju je zaprimila od radnika tuženika BC, koji radnik je prethodno taj iznos na ime kupoprodajne cijene za antidekubitalni madrac Easy Air 252E primio od kupca DC, odnosno da po primitku iznosa od 1.700,00 kn tužiteljica nije ispostavila račun te da je navedeni iznos zadržala za sebe, te 4. prosinca 2020. kada je trebalo novac vratiti DC, nije bilo gotovine u blagajni. Protiv odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljica je pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik očitovao Odgovorom na zahtjev za zaštitu prava 22. siječnja 2021., a kojim nije udovoljio zahtjevu radnika da spornu odluku o otkazu poništi i vrati ga na posao. Pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nepravilna je i njome su grubo povrijeđena prava tužiteljice. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke o otkazu tuženik nije dokazao da je tužiteljica otuđila novčane iznose koji se u spornoj odluci o izvanrednom otkazu navode. Tužiteljica nije stornirala račune te nije u visini storniranih računa uzimala novac iz blagajne, nije prisvojila iznos od 1.700,00 kn koji joj je prethodno predao BC, budući je taj novac proveden kroz POS blagajnu te je za prodani antidekubitalni madrac Easy Air 252E ispostavio račun. Blagajna u trgovini u Osijeku u kojoj je radila tužiteljica, aktivirala se isključivo putem šifre tužiteljice, a u navedenoj trgovini osim tužiteljice bila su stalno zaposlena još dva radnika, a pristup blagajni, prijeko šifre tužiteljice imali su i dvojica komercijalista kao i računovodstvo, tako da nije jasno kako je tuženik utvrdio da je otuđen bilo koji iznos iz blagajne te ako je do istog eventualno i došlo kako je utvrdio da ga je otuđila baš tužiteljica. Tuženik, prije nego je tužiteljici otkazao ugovor o radu, nije napravio inventuru kako bi se utvrdilo poslovanje trgovine, odnosno da li je po inventuri bilo manjka u poslovanju trgovine ili istoga nije bilo. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 133. Zakona o radu, tužiteljica podnosi ovu tužbu i predlaže sudu da nakon provedene rasprave presudi:

„I. Utvrđuje se da su odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika Otos ortopedska tehnika d.o.o. iz Osijeka, Vukovarska 1, OIB: 86363078612 od 22. prosinca 2020., kojom je tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. prosinca 2017. te odluka tuženika od 22. siječnja 2021. kojom je odbijen zahtjev za zaštiti prava, nezakonite i nedopuštene.

II. Tuženik je dužan tužitelja vratiti na poslove i radne zadatke Voditelja sanitetske kuće I prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 11. prosinca 2017., sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“

1.1. Tužiteljica u odgovoru na protutužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu iste.

1.2. Na ročištu 10. lipnja 2025. tužiteljica izjavljuje da povlači tužbu, a obzirom na presudu ovoga suda donijetu u predmetu K-108/23 od 3. lipnja 2024., kojom je u cijelosti usvojen imovinskopravni zahtjev tuženika koji je identičan protutužbenom zahtjevu u ovom predmetu. Stoga tužiteljica stavlja prigovor presuđene stvari, odnosno prigovor promašene aktivne legitimacije. Visina imovinskopravnog zahtjeva koju je protutužitelj naznačio u visini od 11.404,26 EUR nije sporna, nije sporno niti da se radi o iznosu štete koja je nastala protutužitelju postupanjem ovdje tužiteljice, ali i dalje ostaje kod prigovora presuđene stvari obzirom da je o tom imovinskopravnom zahtjevu već odlučeno presudom ovoga suda poslovni broj K- 108/23 i temeljem kojeg protutužitelj može prisilno naplatiti svoje potraživanje prema ovdje tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako tužiteljica nije ispoštovala odredbu članka 133. Zakona o radu, te tužbu nije podnijela u zakonom propisanom vremenu, time da nema saznanja kada je tužiteljica predala tužbu na sud. Nesporno je da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. prosinca 2017., te da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom tužiteljicu tereti za otuđenje gotovine iz blagajne tuženika za vrijeme poslovne 2019. i 2020. godine na način storniranja računa koji je postupak imao za cilj i svrhu otuđenja gotovog novca iz blagajne čime je tužiteljica tuženika otuđila/oštetila za iznos od 56.961,07 kn. Tužiteljica je za vrijeme svoga rada činila storno računa maloprodaje u Osijeku na način da je vršen fiktivni povrat robe na stanje i to storniranjem prodane robe, te je otuđila gotovinu u svoti od 1.700,00 kn koju je zaprimila od radnika tuženika BC koji je iznos gotovine primio od DC radi plaćanja antidekubitalnog madraca Easy Air 252E radi ishođenja doznake za isti. Po primitku novca radnica nije ispostavila račun već iznos zadržala za sebe. Dana 4. prosinca 2020. kada se navedeni iznos novca trebao vratiti DC tužiteljica je nemogućnost isplate neosnovano opravdala nedostatkom gotovine u blagajni. Tuženik je prilikom utvrđenja počinjenja povrede radnih obveza detaljno obrazložio Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2020. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko- knjigovodstvene struke Ane Nikšić, od 10. veljače 2021. na okolnost izdanih storno računa tuženika, utvrđeno je da je tužiteljica otuđila 84.225,42 kn temeljem storno računa koje nemaju poveznicu s izvornim originalnim računima, kao i iznos za antidekubitalni madrac Easy Air od 1.700,00 kn, što ukupno daje protupravno stečenu svotu od 85.925,42 kn od strane tužiteljice. Nadalje, tuženik je osnovao posebno povjerenstvo radi kontrole maloprodajnih računa koje je utvrdilo protupravno postupanje tužiteljice. U odnosu na okolnosti događanja u ovoj pravnoj stvari tužiteljica je počinila tešku povredu radne obveze opisane odredbom članka 50. Pravilnika o radu tuženika. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev utvrdi neosnovanim, te naloži tužiteljici da plati tuženiku parnični trošak u svoti od 2.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

2.1. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) u podnesku od 2. studenoga 2021. temeljem članka 116. stavak 3. Zakona o radu podnosi protiv tužiteljice protutužbu. Smatra da je tužiteljica svojim nezakonitim radnjama i postupanjem zloupotrijebila svoj radni odnos koristeći se nezakonitim radnjama i propustima za postizanje cilja koji joj je zabranjen, isključivo da bi sebi priskrbila protupravnu imovinsku korist, čime je otuđila imovinu društva i znatno oštetila prije svega tuženika, a potom i njegove vjerovnike. Tužiteljica je za vrijeme svoga rada činila storno računa maloprodaje u Osijeku na način da je vršen fiktivni povrat robe na stanje i to storniranjem prodane robe. Po primitku novca radnica nije ispostavila račun već iznos zadržala za sebe. Takvim kontinuiranim protupravnim radnjama učinila je štetu – otuđenje gotovine - u svoti od 88.825,92 kune. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužiteljica odgovorna za nastalu štetu zbog čega predlaže da sud odlučujući o protutužbi donese presudu:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku NC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da na ime naknade imovinske štete plati iznos od 88.825,92 kune sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana ."

2.2. Na ročištu 10. lipnja 2025. tuženik izjavljuje da se ne protivi povlačenju tužbe, ali traži trošak u odnosu na isti. Ostaje kod protutužbenog zahtjeva, time da isti specificira na način da umjesto prvotno utuženog iznosa od 88.825,92 kuna / 11.789,23 EUR, potražuje iznos od 11.404,26 EUR / 85.925,42 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate. Navodi da je presudom ovoga suda poslovni broj K-108/23 od 3. lipnja 2024. u točci 4. isplata navedenog iznosa ovdje tužiteljici određena u roku dvije godine time da će se, ukoliko ista u tom roku ne ispuni obvezu, popravi štetu, opozvati uvjetna osuda. Neovisno o točci 7. kojim je kazneni sud naložio ovdje tužiteljici da naknadi ovdje tuženiku imovinskopravni zahtjev u iznosu od 11.404,26 EUR ovdje tuženik ne može pokrenuti postupak prisilne naplate temeljem tog dijela odluke jer je vezan točkom 4. odnosno rokom ispunjenja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude. Nadalje navodi da se ne može ovdje raditi o pravomoćno presuđenoj stvari obzirom je o toj stvari pravomoćno presuđeno tijekom trajanja ovog postupka, u drugoj vrsti postupka – kaznenom, a ne prethodno pokretanju ovog postupka.

3. Kako je tužiteljica povukla tužbu, a tuženik je pristao na povlačenje, to je temeljem odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) kojim je propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

4. Predmet protutužbe jest zahtjev za naknadu štete u iznosu od 11.404,26 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, a koju štetu je tužiteljica prouzročila tuženiku na način da je otuđila gotovinu iz blagajne tuženika za vrijeme poslovne 2019. i 2020. godine stornirajući račune maloprodaje.

5. Sporno je među strankama je li o zahtjevu tuženika iz protutužbe već pravomoćno odlučeno.

6. Odredbom članka 333. stavka 2. ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Drugim riječima, za postojanje pravomoćno presuđene stvari potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, da postoji identitet zahtjeva i da postoji identitet činjenične osnove.

7. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. K-108/2023 ovaj sud je utvrdio:

- da je pravomoćnom presudom posl. broj K-108/2023 3. lipnja 2024. ovdje tužiteljica-protutužena (tamo okrivljenik) proglašena krivom što je u vremenu od 6. srpnja 2019. do 13. studenog 2020., u Osijeku, u nakani protupravnog stjecanja znatne svote novca te prikrivanja tako stečenog novca, na radnom mjestu voditeljice Sanitetske kuće I (voditelj maloprodaje), zaposlene kod poslodavca OTOS- ortopedska tehnika d.o.o. Osijek, zadužena između ostaloga da naručuje, kontrolira i zaprima robu te kontrolira izdavanje računa kao i rad s novcem, novac iz utrška blagajne maloprodajne trgovine navedene tvrtke u iznosu od 85.925,42 kune uzela i zadržala za sebe, te u namjeri da prikrije protupravno prisvojen novac, u 69 navrata sačinila tzv. storno račune u kojima je neistinito prikazala da su kupci ortopedskih pomagala prethodno kupljena pomagala vratili te da je kupcima vraćen novac, na koji način je za sebe protupravno prisvojila 85.925,42 kune, za koji iznos je TD OTOS- ortopedska tehnika d.o.o. Osijek, Vukovarska 1, oštećena, dakle, protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika te kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unijela neistinite podatke i takvu neistinitu poslovnu ispravu uporabila u poslovanju kao da je istinita, pa je time počinila kazneno djelo pronevjere i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave,

- da je na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24.) nalaženo optuženoj NC, da oštećenom trgovačkom društvu OTOS-ortopedska tehnika d.o.o. Osijek, OIB: 86363078612 naknadi imovinskopravni zahtjev u iznosu od 11.404,26 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude (točka VII. izreke presude).

8. Imovinsko pravni zahtjev je uređen člancima 153. – 162. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. - dalje u tekstu: ZKP). Odredbom članka 152. ZKP-a je propisano da će se imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja kaznenog djela raspravit na prijedlog oštećenika u kaznenom postupku, ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak (stavak 1.), dok je člankom 154. ZKP-a propisano da prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku može podnijeti oštećenik (stavak 1.).

8.1. Odredbom članka 158. ZKP-a je propisano da o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud (stavak 1.), te da sud u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak uputiti ga u parnicu. (stavak 2.).

8.2. Proizlazi da je odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika u kaznenom postupku odlučivanje o građanskom odnosu između oštećenika i okrivljenika, pa odluka kaznenog suda kojom je okrivljenik sukladno članku 158. stavku 2. ZKP-a obvezan na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva ima značaj presuđene stvari, pa o tom zahtjevu ne može ponovno odlučivati parnični sud.

9. Obzirom na činjenicu da se protutužbeni zahtjev odnosni na naknadu štete koja je tuženoj prouzročena kaznenim djelom za koje kazneno djelo je tužiteljica pravomoćno osuđena, kao i da je tuženiku u kaznenom postupku u cijelosti dosuđen imovinskopravni zahtjev kojim je tuženik kao oštećenik potraživao naknadu štete koja mu je nastala kaznenim djelom za koje je ovdje tužiteljica pravomoćno osuđena, to ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju ostvaren identitet spora i da je o protutužbenom zahtjevu, a kako ga je u konačnici tuženik postavio na ročištu 10. lipnja 2025. već presuđeno, kako glede iznosa glavnice tako i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da se radi o presuđenoj stvari, pa je temeljem odredbe članka 303. stavka 2. ZPP-a protutužbeni zahtjev valjalo odbaciti i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

9.1. Pri tome, na odluku u ovoj pravnoj stvari nije od utjecaja kada je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu tuženika, da li prije ili tijekom vođenja ovoga postupka, kao ni paušalni navod tuženika da mu je onemogućeno provođenje ovrhe temeljem presude donijete u kaznenom postupku.

10. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, ovaj sud je uzeo u obzir da u slučaju tužbe i protutužbe valja poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1356/2021 od 26. travnja 2022.)

10.1. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

10.2. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, sukladno Tbr. 7. točka 2. Tarife o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa), u iznosu 500,00 eura, što uz pripadajući iznos PDV-a iznosi 625,00 eura.

10.3. U odnosu na protutužbu, tužiteljici pripada trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, pa joj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to za:

- sastav odgovora na protutužbu sukladno traženju u iznosu od 200,00 eura (naime, obzirom na vrijednost protutužbenog zahtjeva tužiteljica bi imala pravo na puno već trošak, a koji joj ovaj sud ne može dosuditi jer bi tada prekoračio njezin zahtjev),

- zastupanje na ročištu 15. studenoga 2022. u iznosu 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu 10. lipnja 2025. u iznosu 200,00 eura,

ukupno 600,00 eura.

10.4. Kad se troškovi stranaka i to trošak tuženika u iznosu 625,00 eura i trošak tužiteljice u iznosu 600,00 eura prebiju, to tužiteljica ostaje u obvezi naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 25,00 eura, na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od presuđenja (prema članku 151. stavku 3. ZPP-a) pa do isplate.

11. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 24. srpnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava rješenja obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu rješenja (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti rješenje na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje rješenje mora biti istaknuto 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave rješenja (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku

2. Odvjetničko društvo Zagoršćak & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u