Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-72/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Melita Ranilović-Ferenc, Darko Ranilović i Jelena Ferenc Kovačić, iz Koprivnice, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska ulica 13, OIB: 75665455333, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice UAM, tužitelja osobno i punomoćnika tuženika odvjetnika Danka Krznar, na ročištu radi objave i uručenja presude, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženi Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska ulica 13, OIB: 75665455333, dužan je tužitelju UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], platiti na ime naknade štete iznos od 2.923,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 3. listopada 2019. do plateža, sve to u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. listopada 2019. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete u iznosu od 131.174,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom i mjesečne rente od 1.000,00 kn mjesečno od 8. studenoga 2019. godine.

1.1.U tužbi se navodi da je tužitelj kao pješak stradao u prometnoj nesreći 17. svibnja 1997. kada je na njega naletio osobnim automobilom osiguranim kod Osiguranja Zagreb Stjepan Jalševec, a tužitelj je u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede te je ostvario naknadu štete djelomično u mirnom postupku sa Zagreb osiguranjem, a djelomično po presudi ovog suda. Tužitelj navodi da je primao i rentu na ime izgubljene zarade u poljoprivredi i prihvatio je isplatu kapitaliziranog iznosa rente.

1.2.Tužitelj je naveo da je protekom vremena kod njega došlo do pogoršanja stanja, zbog čega je dulje vrijeme trpio jake bolove pa je po spec. ortopedu 2016. bio podvrgnut artroskopiji koljena, no tim zahvatom nije se uspjelo očistiti zglob koljena, a za navedeni zahvat tužitelj je ostvario u mirnom postupku naknadu štete od tuženika.

1.3.U tužbi se navodi da je zbog znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja i povećanja invaliditeta, zbog stalnih i jakih bolova u koljenu, vidljivog šepanja došlo do iskrivljavanja kralježnice te je zbog neuspjele artroskopije lijevog koljena tužitelj 30. studenoga 2018. primljen na ortopedski odjel Opće bolnice u Koprivnici, gdje je učinjen operativni zahvat kojim mu je ugrađeno umjetno koljeno (učinjena je totalna endoproteza lijevog koljena). Tužitelj navodi da je boravio u bolnici zbog operacije koljena od 30. studenoga 2018. do 18. prosinca 2018. , a nakon otpusta s bolničkog liječenja nastavio je liječenje u Varaždinskim Toplicama na rehabilitaciji od 28. siječnja 2019. do 18. veljače 2019., nakon čega je nastavio liječenje kod kuće, a zbog oporavka od te operacije tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe još bio na bolovanju te je naveo da nije sposoban za obavljanje poslova na kojima je radio prije operacije, a kod poslodavca ne postoje sjedeći poslovi na kojima bi tužitelj mogao raditi pa tužitelj po završetku bolovanja mora u mirovini koja će biti znatno manja od redovne starosne mirovine koju bi primao da njegovo zdravstveno stanje nije pogoršano uslijed posljedica ozljeđivanja i operacije.

1.4. Navedeno je da je tužitelj teže pokretan uz pomoć štake i na kraćim relacijama, trpio je fizičke bolove vrlo jakog intenziteta najmanje tri mjeseca, a još uvijek trpi bolove srednjeg i slabijeg intenziteta koji se pojačavaju kod kretanja i fizičke aktivnosti. Navodi da je tužitelj trpio primani i sekundarni strah prije operacije i za vrijeme operacije koja nije obavljena pod potpunom anestezijom te trpi sekundarni strah od posljedica jer se sporo i teško oporavlja. Navodi se da su životne aktivnosti tužitelja prvih nekoliko mjeseci nakon operacije bile umanjene za najmanje 80%, a još su uvijek znatno umanjene za oko 50%, zbog ograničene pokretljivosti, tužitelj može hodati uz pomoć štake i to samo na kratke relacije, ništa ne može raditi, zbog čega trpi duševnu bol. Također, tužitelj trpi duševnu bol zbog vidljivog šepanja, iskrivljenog koljena i velikog ožiljka koji ide preko cijelog koljena, narušen mu je estetski izgled jer takvo stanje ne može ni na koji način prikriti. Tužitelj navodi da mu je potrebna svakodnevna tuđa pomoć kod osnovnih životnih potreba i održavanja osobne higijene.

1.5. U tužbi je navedeno da tužitelj gubi na zaradi mjesečno oko 2.500,00 do 3.000,00 kn, jer je na bolovanju, zbog čega će imati manju mirovinu oko 1.000,00 kn. Navodi se da je tužitelj dok je radio mjesečno ostvarivao od 5.500,00 do 6.500,00 kn plaće ovisno o broju prekovremenih i noćnih sati, a za vrijeme bolovanja tužitelj mjesečno prima 3.200,00 kn do 3.500,00 kn.

1.6.Tužitelj je u tužbi naveo da je izgubio i zaradu na poljoprivredi, jer cijelu 2019. nije mogao obavljati poslove na poljoprivredi pa nije mogao obraditi svoje nekretnine, već je obradu morao platiti trećim osobama, čime je pretrpio štetu u iznosu od 5.000,00 kn.

1.7. U tužbi se navodi da je pogoršanje zdravstvenog stanja i potreba za operacijom i ugradnjom umjetnog koljena posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 1997. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

1.8. Navodi se da je tuženik u mirnom postupku isplatio 2019. tužitelju za operaciju izvršenu u prosincu 2018. iznos od 15.000,00 kn s osnova neimovinske štete i 5.607,20 kn s osnova izgubljene zarade do srpnja 2019., što nije realni iznos. Tužitelj u tužbi navodi da od tuženika potražuje naknadu štete na ime povrede prava osobnosti, i to: za pretrpljene fizičke bolove nakon operacije 20.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenih životnih aktivnosti nakon operacije 2018. iznos od 100.000,00 kn, za pretrpljeni strah 20.000,00 kn, za duševne bolove zbog estetskog naruženja 25.000,00 kn, odnosno ukupno 165.000,00 kn te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i dvorbu 10.000,00 kn, za izgubljenu zaradu kod poslodavca 25.000,00 kn, za izgubljenu zaradu u poljoprivredi 5.000,00 kn, za troškove liječenja 3.000,00 kn, odnosno ukupno 43.000,00 kn, sveukupno 208.000,00 kn, s tim da taj iznos umanjuje za iznos od 20.607,20 kn isplaćen u mirnom postupku te za doprinos tužitelja koji je utvrđen s 30%.

1.9. U tužbi je navedeno da potraživanje tužitelja s osnova naknade štete zbog operacije u prosincu 2018. iznosi 131.174,96 kn, a s obzirom da tužitelj više ne može raditi i mora u prijevremenu mirovinu od 7. studenoga 2019. koja će biti najmanje 1.000,00 kn niža od redovne starosne mirovine, tužitelj potražuje i mjesečnu rentu u iznosu od 1.000,00 kn.

1.10.Tužitelj je naveo da je s tuženikom pokušao u mirnom postupku riješiti pitanje naknade štete, ali je tuženik tužitelju priznao samo iznos od 20.607,20 kn pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu.

1.11. Podneskom od 24. ožujka 2020. tužitelj je povukao dio tužbe za izgubljenu zaradu u poljoprivredi.

2. Tužitelj je u podnesku od 5. svibnja 2021., nakon provedenog medicinskog vještačenja, naveo da traži naknadu štete u iznosu od 94.774,96 kn i platež mjesečne rente u iznosu od 1.000,00 kn počevši od 8. studenoga 2019. U podnesku se navodi da tužitelj, pozivom na izmijenjene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda od lipnja 2020., usklađuje zahtjev za naknadu šteta na način da potražuje za pretrpljene fizičke bolove 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah 20.000,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenih aktivnosti 50.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženja 33.000,00 kn, za izgubljenu zaradu 25.000,00 kn, za tuđu pomoć i dvorbu 5.000,00 kn, za troškove liječenja u iznosu od 3.000,00 kn, odnosno ukupno 156.000,00 kn, umanjeno za isplaćeni iznos od 20.607,20 kn umanjeno za 30% doprinosa, odnosno 40.617,84 kn te ukupno potražuje na ime naknade štete 94.774,96 kn.

2.1. Tuženik se je protivio povlačenju dijela tužbe prema podnesku od 5. svibnja 2021. pa je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a sud i o dijelu tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 31.400,00 kn meritorno odlučivao.

2.2. Nakon povlačenja dijela tužbe u iznosu od 5.000,00 kn (na ime izgubljene zarade na poljoprivredi) tužiteljevo potraživanje odnosi se na neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 126.174,96 kn s kamatom od podnošenja tužbe te mjesečnu rentu od 1.000,00 kn od 9. studenog 2019. do stjecanja uvjeta za redovnu mirovinu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se je protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3.1. Tuženik je osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da je u mirnom postupku isplaćen cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) temeljem medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu. Tuženik je osporavao potraživanje na ime izgubljene zarade kod poslodavca iznad iznosa isplaćenog u mirnom postupku. Osporavao je i potraživanje imovinske štete na ime izgubljene zarade u poljoprivredi i troškova liječenja te potraživanje rente na ime izgubljene zarade u cijelosti. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Osporavao je i tijek zakonskih zateznih kamata.

3.2.Tuženik je naveo da nema nikakvog pogoršanja zdravstvenog stanja niti umanjenja životne aktivnosti koje je nastalo ili je u vezi s operacijom ugradnje umjetnog koljena u 2018. i koji ima temelj u medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj uz tužbu.

3.3.Naveo je da je u 2016. zaprimio zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog pogoršanja zdravlja te je 2016. isplatio tužitelju ukupni iznos naknade štete od 21.783,44 kn, i to: za duševne bolove zbog daljnjeg smanjenja životne aktivnosti 5.250,00 kn i na ime preostalog iznosa pravične novčane naknade po kriterijima bolova, straha, naruženja i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege ukupno 14.350,00 kn.

3.4. Tuženik je naveo da nema mjesta daljnjem potraživanju po osnovu pogoršanja zdravlja jer je ono obuhvaćeno isplatom 2016. kad je pogoršanje utvrđeno kao konačno. Naveo je da je operativni zahvat ugradnje umjetnog koljena 2018. učinjen u svrhu poboljšanja funkcionalnog statusa koljena što je prema otpusnom pismu SB MR Varaždinske Toplice i postignuto.

3.5.Opreza radi tuženik je istaknuo prigovor zastare te navodi da je u konkretnom slučaju pogoršanje zdravstvenog stanja u odnosu na stanje utvrđeno u izvansudskoj nagodbi i presudi ovog suda u sporu s prednikom tuženika nastupilo prije 2016., a u 2016. je to pogoršanje isplaćeno od strane tuženika te je svako daljnje potraživanje u zastari.

3.6.Tuženik navodi da tužitelj pogrešno uračunava suodgovornost s obzirom da utvrđuje svoje potraživanje u ukupnom iznosu koje umanjuje za nesporno uplaćen iznos naknade štete a nakon toga za priznati doprinos tužitelja.

3.7.U odnosu na potraživanje izgubljene zarade tuženik je naveo da je u mirnom postupku na temelju dostavljene dokumentacije tužitelju isplatio na ime izgubljene zarade 5.607,20 kn (ukupno utvrđeno 8.010,29 kn umanjeno za doprinos od 30%), a navedeno se odnosi na period bolovanja od 19. studenoga 2018. do 31. svibnja 2019. te se osporava više zatraženi iznos.

3.8. Potraživanje imovinske štete s osnova izgubljene zarade u poljoprivredi i troškova liječenja tuženik je osporavao u cijelosti i naveo da nisu objektivizirani, a kad je tužitelju isplaćena renta zbog izgubljene zarade u ukupnoj svoti više nema pravo zahtijevati isplatu rente.

3.9.Tuženik je osporavao potraživanje rente zbog izgubljene zarade zbog prijevremenog odlaska u mirovinu te navodi da isto nije dokazano.

3.10.Tuženik je osporavao i kamate koje tužitelj potražuje te navodi da je obradio odštetni zahtjev i tužitelju isplatio naknadu štete prema dokumentaciji koju je primio uz odštetni zahtjev.

4. Tužitelj je podneskom od 24. ožujka 2020. povukao dio tužbe za izgubljenu zaradu na poljoprivredi u iznosu od 5.000,00 kn (nesporno je da je ranije kapitalizirana renta zbog izgubljene zarade na poljoprivredi), a tuženik je pristao na povlačenje tog dijela tužbe.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je donio Presudu i rješenje poslovni broj Pn-60/2019-33 od 6. srpnja 2021., kojom je u presudi u točki I. naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 52.928,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe 3. listopada 2019. do plateža, a u točki II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva radi plateža naknade štete u iznosu od 73.246,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, te radi plaćanja na ime mjesečne rente u iznosu od 1.000,00 kn počevši od 8. studenoga 2019. nadalje, dok je u točki III. naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, a rješenjem ej utvrđeno da je tužba povučena radi naknade štete u iznosu od 5.000,00 kn zbog gubitka zarade na poljoprivredi.

6. Povodom žalbi stranaka, Županijski sud u Šibeniku je donio Presudu i rješenje broj Gž-983/2021 od 27. kolovoza 2024. te je presudom odbijena kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 4.101,93 eura/30.906,00 kn sa zateznim kamatama od 3. listopada 2019. do isplate, odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog naruženosti, te imovinske štete na ime naknade tuđe pomoći i njege preko dosuđenog do zahtijevanog iznosa, kao i u dijelu u kojem je u cijelosti odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja, izgubljene zarade po osnovi razlike između naknade plaće primljene tijekom privremene nesposobnosti za rad i plaće koja bi bila ostvarena u tom razdoblju do umirovljenja, te zahtjev na ime mjesečne rente u iznosu od po 1.000,00 kn počevši od 9. studenoga 2019. do stjecanja uvjeta za redovnu mirovinu, a rješenjem su uvažene žalbe tužitelja i tuženika te je u dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 4.101,93 eura/30.906,00 kn do 7.024,75 eura/52.928,00 kn na ime naknade neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev do zahtijevanog iznosa na ime naknade neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, te pod točkom III. izreke ukinuta presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-60/2019-33 od 6. srpnja 2021. i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.1. Iz obrazloženja citirane drugostupanjske odluke proizlazi da je dosuđujući dio s osnova naknade štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti utemeljen na pogrešno i nepotpunom činjeničnom stanju jer zaključak prvostupanjskog suda da se radi o 30-postotnom smanjenju životne aktivnosti privremenog karaktera kao posljedica predmetne operacije ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i da je ostalo neutvrđeno činjenično stanje glede smanjenja životne aktivnosti prije i nakon operacije iz 2018., te je osnovan i žalbeni razlog tužitelja glede odbijenog dijela zahtjeva po tom kriteriju jer je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za dopunu nalaza i mišljenja vještaka na temelju naknadno priložene medicinske dokumentacije kako bi se utvrdila odlučna činjenica radi li se trajnom ili privremenom smanjenju životne aktivnosti od 30 % na dan pregleda tužitelja, kao posljedici isključivo pogoršanja zdravstvenog stanja zbog kojeg je tužitelj bio operiran 2018. te da li je isto uvršteno u opseg smanjenja životne aktivnosti po štetnom događaju iz svibnja 1997. i pogoršanja zdravstvenog stanja istog koljena zbog kojeg je operiran 2016. .

7. U nastavku postupka, tijekom dokaznog postupka po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz tužitelj saslušanog kao stranka u svrhu dokazivanja, pročitani su iskazi svjedoka MA i ŽA, pročitan je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Mladena Miškulina od 23. rujna 2020. (str. 93-97) i usmeno očitovanje vještaka od 30. ožujka 2021. (str.119-122), pročitane su sve priložene isprave: medicinska dokumentacija za tužitelja (list 7-17, 59, 63-75), prilog tužitelja (list 18), izvršen je uvid u fotografiju (list 19), pročitana je obavijest HZMO Područni ured u Koprivnici, s prilogom: podaci o plaćama, osnovicama i naknadama (list 21-25), izvršen je uvid u obračunske listove (list 26-35), pročitani su prilozi uz odgovor na tužbu, Odluka o prigovoru II. od 23. 8. 2019. (list 44), odluka o prigovoru od 19. 7. 2019. (list 45), Odluka o odštetnom zahtjevu od 17. 6. 2019. (list 46),

Odluka o prigovoru od 10. 10. 2016. (list 47-48), rješenje HZMO Područni ured u Koprivnici od 17. rujna 2019. (list 54), rješenje HZMO, Područni ured u Koprivnici, od 12. studenog 2019. (list 61), pročitani su spisi iz predmeta ovog suda broj P- 820/03 i P-1160/01: presuda ovog suda broj P-73/00-39 od 20. ožujka 2001., rješenje Županijskog suda u Koprivnici broj GŽ-731/01-2 od 20. studenoga 2001., presuda ovog suda broj P-1160/01-55 od 15. veljače 2002., presuda i rješenje Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-646/02-2 od 1. listopada 2002., presuda ovog suda broj P-820/03-70 od 12. prosinca 2003. (u preostalom dijelu spisi su izlučeni iz arhive), u nastavku postupka provedeno je dopunsko medicinsko vještačenje po vještaku dr. Mladenu Miškulinu te je pročitan pisani nalaz i mišljenje vještaka od 27. veljače 2025. (str. 231-242) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave 3. srpnja 2025. (str. 270-271).

7.1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za njegovim nastavnim saslušanjem jer sud smatra da se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora.

8. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza primjenom odredbi čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

9. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

10. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj kao pješak stradao u prometnoj nesreći 17. svibnja 1997., kada je na njega naletio osobnim automobilom osiguranim kod prednika tuženika Osiguranja Zagreb BA, koji je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola.

11. Nije sporno da je tuženik sljednik Osiguranja Zagreb.

12. Nije bilo sporno da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede.

13. Nije sporno da je tužiteljeva odgovornost za predmetni štetni događaj, a time i za nastalu štetu 30%.

14. Također nije sporno da je tužitelj ostvario naknadu štete djelomično u mirnom postupku sa Zagreb osiguranjem, a djelomično po presudi ovog suda.

15. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev u mirnom postupku.

16. Nije sporno da je tužitelj 2016. bio podvrgnut artroskopiji koljena.

17. Nije sporno da je tuženik 2016. zaprimio zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog pogoršanja zdravlja te je 2016. tuženik isplatio tužitelju iznos naknade štete od 21.783,44 kn (za duševne bolove zbog daljnjeg smanjenja životne aktivnosti 5.250,00 kn i na ime preostalog iznosa pravične novčane naknade po kriterijima bolova, straha, naruženja te imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege ukupno 14.350,00 kn).

18. Nije sporno da je u 2018. tužitelj u Općoj bolnici u Koprivnici bio podvrgnut operativnom zahvatu kojim mu je ugrađeno umjetno koljeno (učinjena je totalna endoproteza /TEP/ lijevog koljena), zbog posttraumatskih artrotičnih promjena.

19. Nije sporno da je tužitelj nakon operativnog zahvata s tuženikom pokušao u mirnom postupku riješiti pitanje naknade štete, a tuženik mu je u mirnom postupku isplatio na ime naknade štete 2019. iznos od ukupno 20.607,20 kn, od toga: s osnova gubitka zarade zbog bolovanja 5.607,20 kn (utvrđeno 8.010,29 kn umanjeno za doprinose od 30%) i iznos od 15.000,00 kn za koji je tuženik naveo da je isplaćen na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, a tužitelj je naveo da se ne može očitovati je li tim iznosom obuhvaćena samo neimovinske štete ili i tuđa pomoć i njega.

20. Sud je u ranijem tijeku postupka utvrdio da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu nastalu uslijed operativnog zahvata koji je u uzročno-posljedičnoj vezi s tužiteljevim stradavanjem u prometnoj nesreći 1997., na temelju odredbi čl. 1069. st. 1. i čl. 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje u tekstu ZOO), s tim da tužitelj primjenom čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO-a kao oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

20.1. U ranijem tijeku postupka sud je utvrdio da bi u skladu s odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, tužitelju pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 93.500,00 kn i to prema slijedećim kvalifikatornim okolnostima: fizički bolovi 15.000,00 kn, strah 10.500,00 kn, duševni bolovi radi naruženosti srednjeg stupnja – vrlo uočljivo trećima 33.000,00 kn, duševni bolovi radi smanjenja životne aktivnosti 35.000,00 kn, te da bi na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a tužitelju pripadala naknada s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.540,00 kn. Navedeni iznos od 93.500,00 kn je umanjen za 30 % tužiteljevog doprinosa šteti i za već nesporno plaćeni iznos od 15.000,00 kn, čime je sud utvrdio da bi tuženik trebao naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 52.928,00 kn.

21. U nastavku postupka je između stranaka ostao sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti.

22. Tijekom ranijeg postupka je radi utvrđenja činjenice postoje li u konkretnom slučaju pretpostavke za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, provedeno medicinsko vještačenje po vještaku specijalisti ortopedu dr. Mladenu Miškulinu iz Zagreba, koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje od 23. rujna 2020 i usmeno je obrazložio nalaz na ročištu glavne rasprave 30. ožujka 2021. godine.

22.1. Predmet vještačenja su bile posljedice koje tužitelj trpi uslijed operacije – ugradnje totalne endoproteze lijevog koljena izvršene u prosincu 2018., odnosno je li kod tužitelja došlo do pogoršanja stanja po kvalifikatornim okolnostima koje navodi tužitelj (strah, fizički bolovi, duševni bolovi radi naruženosti i smanjenja životne aktivnosti) te potrebne tuđe pomoći i njege, u odnosu na stanje prije operativnog zahvata i u odnosu na očekivano stanje bez izvođenja operativnog zahvata te kada je liječenje završeno.

23. Provedenim medicinskim vještačenjem u ranijem tijeku postupka utvrđeno je da je kod tužitelja uslijed operativnog zahvata lijevog koljena izvršenog u prosincu 2018. došlo do daljnjeg smanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 30% glede problema s lijevim koljenom, s tim da se prema nalazu vještaka isto ne odnosi na ukupno umanjenje tužiteljeve životne i radne sposobnosti. Na temelju provedenog vještačenja utvrđeno je da je kod tužitelja došlo do mehaničkih komplikacija nakon ugradnje totalne endoproteze (TEP) koljena te je kod tužitelja nakon ugradnje TEP-a koljena prisutno šepanje, nemogućnost čvrstog oslonca, nemogućnost čučanja i hoda na relacijama dužim od nekoliko stotina metara bez pomaganja i bez stajanja pa s obzirom na navedeno tužitelj nije u stanju obavljati nikakve radnje primjerene dobi koje zahtijevaju duže stajanje, hodanje, čučanje, hod po neravninama ili stepenicama ili sl. Činjenica je da je navedena operacija ordinirana radi poboljšanja kliničkog stanja tužitelja.

23.1.Vještak je već u tom nalazu izričito naveo da je ocijenio umanjenje opće životne sposobnosti tužitelja u trenutku pregleda, no nije mogao procijeniti pogoršanje odnosno daljnje umanjenje životne sposobnosti u odnosu na stanje prije operativnog zahvata izvršenog 2018., jer nije imao na uvid prijašnja medicinska vještačenja, odnosno prijašnja klinička stanja tužitelja.

23.2. Medicinski vještak je u nalazu od 23. rujna 2020. naveo da tužiteljevo liječenje nije završeno jer mu predstoji još jedan operativni zahvat revizijske operacije endoproteze lijevog koljena kako bi se tužitelju olakšalo svakodnevno funkcioniranje. Vještak je naveo da je stanje tužitelja stabilizirano od ožujka 2019. jer je tada tužitelj uglavnom završio s rehabilitacijom, a do prosinca 2019. više se nije javljao na daljnje liječenje te se prema mišljenju vještaka od ožujka 2019. moglo utvrditi da predstoji potreba za operativnim zahvatom ugradnje revizijske endoproteze lijevog koljena.

24.Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da je 22. prosinca 2020. izvršena revizijska operacija endoproteze lijevog koljena u Osijeku.

25. U nastavku postupka provedeno je dopunsko medicinsko vještačenje po vještaku dr. Mladenu Miškulinu. Sud je u skladu s uputom iz citirane drugostupanjske odluke vještaku naložio provođenje dopunskog vještačenja na okolnost posljedica koje tužitelj trpi uslijed operacije koljena izvršene u prosincu 2018. te utvrditi je li kod tužitelja došlo do pogoršanja stanja po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u odnosu na stanje prije operativnog zahvata i u odnosu na očekivano stanje bez izvođenja operativnog zahvata.

25.1. Sud je odredio zadatak je liječničkom vještaku, na temelju dokumentacije koja prileži ovom spisu, uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio nakon provedenog vještačenja u ranijem tijeku ovog postupku te osobnog pregleda tužitelja, utvrditi je li kod tužitelja nakon operativnog zahvata izvršenog u prosincu 2018. došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti u odnosu na stanje, radne i životne aktivnosti koje je tužitelj mogao obavljati prije tog operativnog zahvata, u kojem postotku i koje to konkretno poslove tužitelj nakon operativnog zahvata više ne može raditi ili ih radi uz povećane napore te sukladno odluci Županijskog suda u Šibeniku br. Gž- 983/2021 od 27. kolovoza 2024. posebno iskazati radi li se o trajnom ili privremenom smanjenju životne aktivnosti od 30% na dan pregleda tužitelja kao posljedici isključivo pogoršanja zdravstvenog stanja zbog kojeg je tužitelj operiran 2018. te je li isto uvršteno u opseg smanjenja životne aktivnosti po štetnom događaju iz svibnja 1997. i pogoršanja zdravstvenog stanja istog koljena zbog kojeg je operiran 2016. godine.

26. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka dr. Mladena Miškulina od 27. veljače 2025. proizlazi da je posttraumatska artroza radi koje je učinjen operacijski zahvat ugradnje totalne endoproteze lijevog koljena tužitelja uzročno-posljedično vezana s ozljedom tužitelja iz 1997 godine.

26.1. Vještak navodi da je ocjena umanjenja tužiteljeve opće životne i radne sposobnosti nakon ugradnje primarne endoproteze koljena uz stanje kakvo je vještak zatekao pregledom na dan 23. rujna 2020. godine bila 30% umanjenja opće životne i radne sposobnosti. Ranijim vještvom je vještak napomenuo kako tužitelju preostaje još jedan operativni zahvat – ugradnja revizijske endoproteze lijevog koljena radi nestabilnosti i progresije deformiteta lijevog donjeg ekstremiteta koji su uzrokovani varizacijom tibijalne komponente primarne endoproteze.

26.2. Vještak je dopunskom nalazu izričito naveo da ne može staviti u omjer svoju ocjenu smanjenja životne aktivnosti s eventualnim prijašnjim ocjenama jer u njih nema uvid, dakle vještak ne može odgovoriti na pitanje koliko je "daljnje smanjenje opće životne i radne aktivnosti tužitelja u odnosu na ono ocijenjeno prije operativnog zahvata iz 2018 godine".

26.3. Iz nalaza vještaka proizlazi da je kod tužitelja nakon ugradnje TEP-a koljena iz 2018. godine bilo prisutno šepanje, nemogućnost čvrstog oslonca, nemogućnost čučanja i hoda na relacijama dužim od nekoliko stotina metara bez pomagala i bez stajanja. Obzirom na navedeno, tužitelj nije u stanju obavljati nikakve radnje primjerene dobi koje zahtijevaju duže stajanje, hodanje, čučanje, hod po neravninama ili stepenicama i slično.

26.4. Iz dopunskog nalaza vještaka proizlazi da je 3. prosinca 2020. godine učinjen operativni zahvat o kojem je vještak nagovijestio u prvom vještvu – zamjena ugrađene endoproteze lijevog koljena. Uslijed navedenoga, prema nalazu vještaka, kod tužitelja je došlo do daljnjeg pogoršanja obzirom na nalaz vještaka dr. Mladena Miškulina iz 2020 godine. Vještak navodi da je kod tužitelja došlo do daljnjeg umanjenja opsega pokreta lijevog koljena i to za dodatnih 10 stupnjeva, uz i dalje naglašenu rezidualnu nestabilnost lijevog koljena, što dodatno otežava tužitelju opće životne aktivnosti za novih 5%.

26.5. Zaključno, vještak u dopunskom nalazu i mišljenju navodi da je kod tužitelja prisutno umanjenje opće životne sposobnosti u omjeru od 35% trajno. Iz nalaza vještaka proizlazi da radi problema s koljenom tužitelj još teže izvodi sve prije opisane radnje – nema čvrstog oslonca na lijevu nogu, ne može čučnuti i hodati na relacijama dužim od nekoliko stotina metara bez pomagala i bez stajanja. Obzirom na navedeno tužitelj nije u stanju obavljati nikakve radnje primjerene dobi koje zahtijevaju duže stajanje, hodanje, čučanje, hod po neravninama ili stepenicama i slično.

27. U usmenom očitovanju vještak dr. Mladen Miškulin je na ročištu glavne rasprave 3. srpnja 2025. obrazložio svoj pisani nalaz i odgovorio na prigovore i pitanja stranaka.

27.1. Odgovarajući na prigovore tužitelja, vještak je naveo da je u svom vještvu naglasio da je tužitelju nakon prve operacije zamjene koljena bila predložena i preporučena druga operacija, a u smislu rješavanja problema koji su zaostali nakon prvog zahvata, a koji su se odnosili na značajnu nestabilnost koljena nakon ugradnje totalne endoproteze te svih njezinih posljedica. Tužitelj je revizijsku operaciju odradio tijekom boravka u bolnici od 21. do 31. prosinca 2020., a od tada je obavio rehabilitaciju. Zadnji nalaz koji je uložen u spis datira od 19. veljače 2021. godine. Budući da tužitelj nikad nije obavljao preglede kod psihijatra o tužiteljevom psihičkom stanju odnosno narušenju psihičkog stanja se prema mišljenju vještaka ne može govoriti. Vještak smatra da bi se u konkretnom slučaju tužitelj, da je imao psihičkih problema, liječio po psihijatru a što bi bio dokaz psihičkih problema te bi se tada vještačio po psihijatrijskom vještaku koji bi dao svoju ocjenu povrede prava osobnosti temeljem psihičkog stanja.

27.2.Odgovarajući na tuženikova pitanja vještak je naveo da je ocijenio posljedice koje nastaju kod tužitelja nakon ugradnje endoproteze koljena, a uslijed posttraumatske artroze te nakon revizijskog zahvata te ponovne ugradnje endoproteze koljena te vještak smatra da je potreba za daljnjim liječenjem odnosno ugradnjom endoproteze proizašla iz štetnog događaja koji je tužitelj imao u prošlosti. Vještak ponavlja da u spisu nije imao nalaze medicinskih vještaka kojima je tužitelju u prethodnim postupcima donesena ocjena umanjenja opće životne i radne sposobnosti nakon ozljede iz 1997. godine. Stoga vještak ponovno ističe da nema polaznu točku o kojoj bi mogao govoriti te usporediti klinički nalaz tužitelja u trenutku njegovih pregleda tužitelja s kliničkim nalazom tužitelja u trenutku pregleda prijašnjih vještaka. Vještak je trajne posljedice koje je ocijenio temeljem ozljede koljena tužitelja ocijenio u ukupnom postotku. Vještak navodi da zaključni dio liječenja svake artroze odnosno degenerativne bolesti zgloba, bilo to uzrokovano bolešću zgloba ili prijelomima u području zgloba kao što je to bilo u području zgloba tužitelja, je ugradnja endoproteze zgloba, a što je kod tužitelja učinjeno te obzirom na ovu činjenicu kod tužitelja je prisutno umanjenje opće životne sposobnosti, a temeljem ozljede iz 1997. u opsegu od 35% te će u toj mjeri tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu.

27.3. No, vještak je izričito naveo da ne može utvrditi kolika je bila nesposobnost tužitelja odnosno smanjenje njegove životne aktivnosti prije operacije 2018. godine, jer je smanjenje životne aktivnosti tužitelja prije 30. siječnja 2017., kada je tužitelju preporučena ugradnja totalne endoproteze koljena, ocijenjena po prijašnjim vještacima te vještak dr. Mladen Miškulin navedene ocjene odnosno vještačenja nije imao na uvid.

28. Vještak dr. Mladen Miškulin je vještačenje proveo na temelju medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja te je nalaz i mišljenje vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, sud prihvatio i prema ocjeni suda prigovorima tužitelja isti nije doveden u pitanje, s obzirom da je vještak na prigovore tužitelja dao jasne i obrazložene odgovore.

29. Tužitelj je u tužbi izričito naveo da je u ovom postupku utuženo potraživanje tužitelja s osnova naknade štete zbog operacije izvršene u prosincu 2018..

30. Na temelju dopunskog vještačenja utvrđeno je da vještak dr. Mladen Miškulin nije mogao izvršiti zadatak suda određen rješenjem ovog suda od 15. siječnja 2025. a na temelju upute drugostupanjskog suda.

30.1.Vještak niti u dopunskom nalazu nije mogao razgraničiti smanjenje životnih aktivnosti tužitelja uzrokovano operacijom 2018. godine u odnosu na smanjenje životnih aktivnosti koje je tužitelj imao prije same operacije 2018. godine. Stoga se tom smislu ne može se govoriti ni o privremenom smanjenju životne aktivnosti, jer ne postoji polazišna točka od koje bi se utvrdilo kakvo je bilo tužiteljevo zdravstveno stanje prije operacije izvršene 2018., kako to proizlazi iz analize dopunskog nalaza vještaka.

30.2. Iz provedenih vještačenja proizlazi da ocjena smanjenja životne aktivnosti od 35% nije ocjena smanjenja životnih aktivnosti tužitelja kao posljedica operacije 2018., već se u konkretnom slučaju radi o ocjeni smanjenja životnih aktivnosti temeljem ozljede iz 1997. i to nakon ugradnje endoproteze zgloba (2020. godine).

30.3. Dakle, ocjena smanjenja životne aktivnosti tužitelja navedena u prvom i u dopunskom nalazu vještaka nije ocjena smanjenja životnih aktivnosti tužitelja kao posljedica operacije 2018., a upravo je ona predmet ovog postupka. Predmet ovog postupka nisu zdravstvene posljedice kod tužitelja nakon operacije 2020. godine, a koje su nesporno sporazumom riješene između stranaka.

31. Iako je vještak dr. Mladen Miškulin u dopunskom nalazu i mišljenju izričito naveo da ne može utvrditi kolika je nesposobnost bila prije operacije 2018. godine, jer je smanjenje životne aktivnosti tužitelja prije 30. siječnja 2017. (kada je tužitelju preporučena ugradnja totalne endoproteze koljena) ocijenjeno po prijašnjim vještacima te vještak dr. Mladen Miškulin navedene ocjene odnosno vještačenja nije imao na uvid, tužitelj niti u nastavku postupka nije dostavio relevantnu medicinsku dokumentaciju iz koje bi bila vidljiva prijašnja klinička stanja tužitelja odnosno nalaz i mišljenje vještaka koji su ocijenili smanjenje životne aktivnosti tužitelja prije 30. siječnja 2017.. Činjenica je da tužitelj nije predložio dopunsko vještačenje ni vještačenje po drugom medicinskom vještaku.

32. Budući da na temelju dostavljene dokumentacije i pregleda tužitelja vještak dr. Mladen Miškulin ni u pisanom dopunskom nalazu i mišljenju ni u usmenom očitovanju nije mogao razgraničiti smanjenje životnih aktivnosti tužitelja uzrokovano operacijom 2018. godine u odnosu na smanjenje životnih aktivnosti koje je tužitelj imao prije same operacije 2018. godine, jer tužitelj nije dostavio relevantnu dokumentaciju, a teret dokaza u kojem je opsegu kod tužitelja došlo do daljnjeg smanjenja opće životne aktivnosti je na tužitelju, koji tijekom postupka nije dostavio nalaz i mišljenje vještaka iz kojih proizlazi smanjenje životne aktivnosti prije operativnog zahvata 2018., u postupku nije bilo moguće utvrditi ni pogoršanje tužiteljevog općeg stanja u odnosu na stanje prije operativnog zahvata izvršenog u prosincu 2018. odnosno daljnje smanjenje životne aktivnosti uzrokovano tim zahvatom.

32.1.Prema ocjeni suda tužitelj, na kojem je u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a teret dokaza, u postupku nije dokazao smanjenje životne aktivnosti uzrokovano operativnim zahvatom izvršenim u prosincu 2018., kako trajno tako ni privremeno smanjenje životne aktivnosti, kako je to naprijed obrazloženo, jer vještak dr. Mladen Miškulin nije imao polazišnu točku na temelju koje bi utvrdio tužiteljevo zdravstveno stanje prije operativnog zahvata izvršenog 2018., a samo posljedice tog zahvata su predmet ovog postupka naknade štete.

33. Stoga je, na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete zbog duševnih bolova radi smanjenja životne odbijen u cijelosti te je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

34. Ukupno je tužitelju, kako je to naprijed obrazloženo, ranijom odlukom u ovom predmetu već pravomoćno dosuđeno na ime pravične novčane naknade neimovinske štete (po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog naruženja srednjeg stupnja) i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, ukupno iznos od 4.101,93 eura/30.906,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2019. do isplate.

35. U preostalom utuženom dijelu tužbeni zahtjev za naknadu štete odbijen je kao neosnovan (ovom presudom u iznosu od 2.923,00 eura, a u preostalom dijelu naprijed citiranom odlukom kojom je odbijen zahtjev na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog naruženosti, te imovinske štete na ime naknade tuđe pomoći i njege preko dosuđenog do zahtijevanog iznosa, kao i u dijelu u kojem je u cijelosti odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja, izgubljene zarade po osnovi razlike između naknade plaće primljene tijekom privremene nesposobnosti za rad i plaće koja bi bila ostvarena u tom razdoblju do umirovljenja, te zahtjev na ime mjesečne rente u iznosu od po 1.000,00 kn počevši od 9. studenoga 2019. do stjecanja uvjeta za redovnu mirovinu) jer tužitelj, na kojem je u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a teret dokazivanja, nije dokazao da je pretrpio štetu u iznosu većem od dosuđenog.

36. Tužitelj je s ukupno postavljenim tužbenim zahtjevom (126.174,96 kn i renta u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno) uspio sa 16,60 %.

37.Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

37.1. Tužitelj je zatražio naknadu parničnih troškova prema priloženom troškovniku (str. 275-276 i str. 277-278), a tuženik prema troškovniku (str. 274 i 280).

38. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Sud smatra da izricanje znatnog financijskog tereta tužitelju u obliku odluke o troškovima postupka uz primjenu čl. 154. st. 2. ZPP-a u konkretnom slučaju ne bi bilo spojivo s pravom tužitelja na pristup sudu, kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje. Činjenica je da previsoko postavljen tužbeni zahtjev, primjenom pravila iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, za posljedicu ima da troškovi postupka koje bi tužitelj bio dužan naknaditi tuženiku premašuju iznos dosuđene naknade štete te da ukupna financijska korist, unatoč utvrđenju osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva, bude na strani tuženika. Činjenica je da je tužitelj uspio samo s dijelom tužbenog zahtjeva. Tužitelj se je obratio tuženiku prije pokretanja parničnog postupka radi mirnog rješavanja spora, a tuženik mu je isplatio nesporni iznos od 15.000,00 kn s osnova neimovinske štete i 5.607,20 kn s osnova izgubljene zarade do srpnja 2019. te je tužitelj zbog spornog dijela zahtjeva pokrenuo predmetni parnični postupak. Sud je vodio računa i o činjenici da se je tuženik protivio povlačenju dijela tužbe prema podnesku tužitelja od 5. svibnja 2021.. Također je sud vodio računa da je tužitelj u pretežnom dijelu snosio troškove medicinskog vještačenja koje je bilo potrebno provesti u ovom postupku.

39. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Koprivnica, 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Šibeniku. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1.Odvjetnica UAM, [adresa]

2.Odvjetnik Marko Rašica, Zagreb