Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-606/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Tihani Cišper sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VIO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Mičuga odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupaju opunomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1052/2023-20 od 29. travnja 2025., 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1052/2023-20 od 29. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VIO za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju imovinsku štetu u iznosu 720,24 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2022. do isplate i troškove postupka u iznosu 1.549,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2025. do isplate (točka I. izreke presude), te je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 48,42 eura i zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos iz točke I. izreke teku od 11. srpnja 2022. do 28. srpnja 2022. (točka II. izreke presude).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. izreke presude zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti presudu u skladu sa žalbenim navodima. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu od 287,46 eura.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženika i ističe da je iskaz osiguranika tuženika prvostupanjski sud pravilno ocijenio neistinitim i pravilno ocijenio ostale dokaze te pravilno utvrdio činjenično stanje. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtjeva trošak sastava odgovora na žalbu i sudskih pristojbi za odgovor na žalbu u ukupnom iznosu od 194,14 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s člankom 458. ZPP-a. Prema čanku 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovom osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 11. srpnja 2022., a koju je prema tvrdnjama tužitelja skrivio osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka].

9. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, štetni događaj te visina dosuđene štete, a sporna je odgovornost jer tuženik tvrdi da je tužitelj isključivi krivac za nastanak štetnog događaja.

10. Prvostupanjski sud je prihvaćajući i ocjenjujući iskaz tužitelja istinitim, životnim i logičnim, utvrdio da je do štetnog događaja došlo na uzbrdici, odnosno usponu na način da je tužitelj svoje vozilo zaustavio iza vozila osiguranika tuženika zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu i da je vozilo osiguranika počelo kliziti unatrag te udarilo u prednji dio vozila tužitelja. Nasuprot tome, iskaz osiguranika tuženika VI prema kojem je do naleta došlo na način da je tužitelj dojurio iza njega i udario u stražnji dio njegovog vozila, prvostupanjski sud je ocijenio neistinitim uz obrazloženje da bi takva prometna situacija uzrokovala i štetu na vozilu tuženika te veću štetu na vozilu tužitelja. Pri ocijeni iskaza tužitelja i osiguranika tuženika prvostupanjski sud je imao u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke dipl.ing. GI u kojem je navedeno da su tehnički moguće i prihvatljive obje varijante odigravanja štetnog događaja, ali da je tehnički i životno vjerojatnije da je do štetnog događaja došlo na način kako je iskazao tužitelj budući je do štetnog događaja došlo na usponu.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je obrazloženje presude kontradiktorno provedenim dokazima, pa tako i nalazu i mišljenju prometnog vještaka u kojem je navedeno da je moguća varijanta štetnog događaja opisana od strane osiguranika tuženika, jer tuženik zanemaruje dio nalaza vještaka u kojem se navodi da je tehnički i životno vjerojatnije da je do nesreće došlo na način kako je to iskazao tužitelj. Točno je da prvostupanjski sud nema stručna znanja iz domene prometa i da ne može zaključivati o opsegu oštećenja na vozilima, ali to ne znači da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama i da je zaključak prvostupanjskog suda suprotan nalazu i mišljenju prometnog vještaka, jer je prvostupanjski sud uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka, istog doveo u vezu s iskazima tužitelja i osiguranika tuženika i ocijenio tako provedene dokaze zaključivši da je iskaz tužitelja istinit upravo iz razloga što je vještak naveo da je vjerojatnija njegova varijanta odigravanja štetnog događaja. Pri tome se ističe da tuženik zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenja suda na temelju ocjene tih dokaza a što su u biti prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23.), odlučio o odgovornosti tuženika te osnovom toga naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi imovinsku štetu pri čemu nije sporna visina štete ni tijek zateznih kamata u ovoj žalbenoj fazi postupka.

13. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe budući njegova žalba nije osnovana, te zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za odlučivanje (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

16. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije ispitivana budući nije pobijana žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Tihana Cišper