REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-1160/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, odvjetnicima u Garešnici, protiv tuženika BM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Posavčić, odvjetnici u Kutini, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 11. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plati tužiteljici GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime naknade neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 2.150,00 EUR do zatraženog iznosa od 3.000,00 EUR, odnosno za iznos od 850,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 852,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 852,50 EUR do zatraženog iznosa od 3.325,00 EUR, odnosno za iznos od 2.472,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 07. prosinca 2023. podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 2.000,00 eura, uvećano za zatezne kamate. U tužbi navodi kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku, broj: K-167/2022- 29 od 28. studenog 2022. godine tuženik proglašen krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom- opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona, počinjenog na štetu tužiteljice, budući da je tuženik dana 13. rujna 2021. godine prijetio tužiteljici da će joj doći po noći i zaklati je, da je on bio u ratu cijeli dan, što je kod tužiteljice izazvalo strah i bojazan za njezin život, te je uslijed navedenog događaja tužiteljica doživjela stres i strah, te je trpjela posljedice u vidu pogoršanja psihičkog zdravlja.

1.1. Tužiteljica je u trenutku samog štetnog događaja trpjela intenzivan strah i stres zbog izrečene prijetnje, također je duže vrijeme od samog događaja trpjela strah da će je tuženik napasti, te je proživljavala nelagodu i stres, te strah za cijelo vrijeme trajanja kaznenog postupka protiv okrivljenika, posebice u vrijeme održavanja rasprava u tom postupku. Tužiteljica ističe da se predmetni štetni događaj odrazio negativno na njezinu psihičku sferu života pa je izbjegavala određena javna mjesta kako bi izbjegla susretanje sa tuženikom, a nakon jednog susreta sa tuženikom se osjećala toliko loše da je na kratko vrijeme otišla izvan Hrvatske, sve zbog straha od napada tuženika. Tužiteljica ističe da je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno njezino pravo osobnosti na duševno zdravlje, također s obzirom da je tuženik izrekao prijeteće riječi pred trećim osobama, povrijeđeno je i pravo tužiteljice na ugled, čast i dostojanstvo. Tužiteljica po naprijed navedenim osnovama potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 EUR, a s obzirom na štetne posljedice i sve okolnosti konkretnog slučaja, sve temeljem odredbi čl. 1045. i čl. 1100. ZOO-a. Slijedom navedenog, tužiteljica po svom punomoćniku podnosi ovu tužbu te predlaže da se donese presuda.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao osnov potraživanja, ali navodi kako je upitno da li u konkretnom slučaju prijetnja vrijeđa pravo osobnosti oštećene time da kod nje izaziva strah, promjenu ponašanja i slično, da bi kod tužiteljice objektivno negativno utjecala na ponašanje i njezino zdravstveno stanje. Napominje da čl. 19. ZOO-a predviđa pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Čl. 1100. st. 1. ZOO-a određeno je da će se u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je određeno da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha u cilju u kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Dakle, nije svaka povreda prava osobnosti i osnova za dosudu pravične novčane naknade, već to ovisi o težini povrede i okolnostima slučaja. U konkretnom slučaju prijetnja je mogla povrijediti pravo osobnosti oštećenika time da je kod njega izazvala strah. Smatra da se u najvećem broju slučajeva satisfakcija za ovakvu povredu prava osobnosti postiže se izricanjem kaznene presude osobi koja prijeti. Radi izloženog tuženik priznaje činjenicu postojanja kaznenog djela, ali za sada osporava visinu, obzirom da smatra da kod tužiteljice nije došlo do takve povrede prava osobnosti koja bi opravdavala i dosuđenje naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti.

3. Predmet spora je potraživanje tužiteljice prema tuženiku na ime naknade neimovinske štete uslijed štetnog događaja od dana 13. rujna 2021.

4. Između stranaka nije sporan osnov ni visina štete do iznosa od 500,00 eura što je tuženik tijekom postupka priznao.

5. Između stranaka je sporna visina štete između priznatog iznosa od 500,00 eura do zatraženog iznosa od 3.000,00 eura.

6. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u: Pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sisku posl. broj K-167/2022-29 od 28. studenog 2022. (list 4-17), medicinsku dokumentaciju (list 18-22, 43), zdravstveni karton tužiteljice (list 42).

7. Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Sisku, posl.broj K-167/2022.

8. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 50-51).

9. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SM (list 49-50).

10. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr.med., specijalistu psihijatru, subspecijalistu forenzičke i biologijske psihijatrije (list 73-77).

11. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP.

12. Specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

13. Temeljem uvida u spis Općinskog suda u Sisku posl. broj K-167/2022 te u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sisku posl. broj K-167/2022-29 od 28. studenog 2022. utvrđeno je kako je ovdje tuženik tamo okrivljeni BM, kriv što je, dana 13. rujna 2021. oko 15,00 sati, u [adresa], na cesti, na prilazu u dvorište pekarnice Kaj u Dalmatinskoj ulici, nakon kraće verbalne prepirke sa SM u čijem društvu se nalazila i GM, istima, u nakani da ih ustraši, rekao da će im doći po noći i zaklati ih, da je bio u ratu cijeli dan, kojih riječi su se SM i GM prestrašili i što je kod njih izazvalo strah i bojazan za njihov život, dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisana i kažnjiva po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona, sve uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona pa mu je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11, za kazneno djelo počinjeno na štetu SM, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo počinjeno na štetu GM, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Predmetna presuda postala je pravomoćna 18. svibnja 2023., ovršna 05. srpnja 2023. i izvršna 05. lipnja 2023.

14. Svjedok SM iskazao je kako je on nakon kritičnog događaja dvije godine živio sa tužiteljicom u izvanbračnoj zajednici pa mu je poznato da dva mjeseca nakon tog događaja nije izlazila uopće iz kuće van, uvijek je bila zaključana, a po noći su svijetla bila upaljena. Tužiteljica se nakon tih ozbiljnih prijetnji bojala da će ju tuženik zaklati u snu s obzirom da joj je takve prijetnje uputio pred djelatnicima policije. Kada bi hodali po gradu uvijek se okretala oko sebe od straha, a po noći je buncala i imala noćne more. Nemirno je spavala i od toga bi se i on probudio i onda bi ju morao smirivati. Nakon dvije godine od tog događaja oni su izvanbračnu zajednicu raskinuli, ali i dalje su u kontaktu, pa zna da redovito posjećuje psihijatra u Popovači, da prima terapije i da nije primijetio da bi se njeno psihičko stanje poboljšalo, jer i dalje živi u strahu.

15. Tužiteljica GM, saslušana kao stranka u postupku, iskazala je kako se i dan danas, bez obzira što je od prijetnje proteklo više od dvije godine, boji za svoj život i da bi ju zbog tih ozbiljno upućenih prijetnji tuženik mogao ubiti ili ozlijediti. Navodi kako je zamijenila dan za noć, ne može funkcionirati bez tableta za smirenje, ima noćne more i od tog dana izuzetno osjeća nervozu. Sve to dogodilo se kad je došla po svoju dokumentaciju kod tuženika gdje je bila zaposlena kao prodavačica, jer je dobila otkaz u periodu dok je bila na bolovanju zbog prehlade. Nikada nije čula da bi tuženik nekom prijetio ili naudio, ali njoj to svejedno ne pomaže da bi se njezino psihičko stanje promijenilo na bolje. Prije tog događaja ona je samo jednom prilikom prije 18 godina dobila postporođajnu depresiju koja je trajala tjedan dana. Njezina psihijatrica zove se VM koja radi u Psihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot u Popovači, a ide na pregled i konzultacije kada joj se pogorša zdravstveno stanje i po njezinoj narudžbi, a to je oko svaka 3 mjeseca. Ona joj je propisala Normabel od 10 mg, Rivotril od 2 mg i Nibet. Njezin život se potpuno promijenio nakon tuženikove prijetnje tako da uopće ne funkcionira kao prije jer se boji izaći na ulicu, tresu joj se ruke. Kada je bila zaposlena kod tuženika ne zna da li je imala ugovor na određeno ili neodređeno vrijeme. Prije tog radnog mjesta radila je kao konobar i to u 10-ak lokala. Nigdje drugdje osim Jankomira i Popovače nije se liječila. 2019. bila je žrtva silovanja, ali zbog toga nije vodila kazneni postupak, a zbog tog postupka nije se psihički liječila.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka prim. Gordana Makarića, dr.med. zaprimljenog 11. veljače 2025. proizlazi kako je tužiteljica bila izložena štetnom događaju 13. rujna 2021.g. Na psihičkom je planu prvotno razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno pogoršanje simptomatike od prije prisutnog Mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2), u bazično vulnerabilne strukture. Tužiteljica u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu bojazni za tjelesni integritet pa i život, što je i dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Između predmetnog štetnog događaja i razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do povrede duševnog zdravlja: Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 5 dana. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj.

Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, s naslova pogoršanja, vještak cijeni 3%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

17. Tužiteljica je u podnesku od 05. ožujka 2025. navela kao nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je istim precizirala tužbeni zahtjev na iznos od 3.000,00 eura, odnosno u odnosu na zatezne kamate i konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 10. lipnja 2025.

17.1. Tuženik je prigovarao zaprimljenom nalazu i mišljenju vještaka, kao i dodatnom očitovanju vještaka od 20. ožujka 2025., stoga je vještak usmeno saslušan na ročištu dana 11. lipnja 2025. gdje je istakao kako ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 10. veljače 2025. kao i dodatnog očitovanja od 20. ožujka 2025. Naveo je da je svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem analize dinamike štetnog događaja te iz priložene medicinske dokumentacije, analizom podataka iz iste te konačno i odlučno rezultatima vlastitog psihijatrijskog pregleda. Kao što je i vidljivo iz pisanog nalaza i mišljenja analizirani su i drugi životni događaji tužiteljice, kao i potreba za psihijatrijskim liječenjem prije predmetnog štetnog događaja, međutim sukladno rješenju suda ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi se isključivo na predmetni štetni događaj. Trajne posljedice tužiteljice očituju se u njenoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju. Dakle, ocjenu trajanja intenziteta pretrpljenog straha kao i trajnih posljedica navedenih u pisanom nalazu i mišljenju smatra u cijelosti primjerenim i kod istih ostaje. Ponavlja da je vještak uvijek u poziciji anamnestičkim podacima pristupati afirmativno te stručno i logično donositi zaključke sukladno dugogodišnjem kliničkom iskustvu.

Naveo je da tužiteljica od ranije imala posljedica koje su proizašle iz životnih događaja, a koji nisu predmet ovog spora, ali da je vještačio konkretnu osobu u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj.

Bez obzira što su kod tužiteljice utvrđene ispod prosječne intelektualne sposobnosti, to nije od značenja za ocijenjene trajne posljedice već se radi o primarno psihički ranjivoj strukturi koju je analizirao sa svim podacima koji su mu predočeni, te stručno i logično donio zaključke koji se odnose na štetni događaj.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao i dodatna očitovanja medicinskog vještaka Gordana Makarića kao stručne i argumentirane te u skladu s pravilima znatnosti i vještine. Sud je stajališta kako je vještak svojim očitovanjima uspješno otklonio iznesene prigovore tuženika pa je nakon saslušanja vještaka odbijen prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, kao neosnovan.

19. Odredbom čl. 221a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave i dokumentaciju koja prileži spisu, budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje.

21. Sud je prihvatio iskaze saslušanog svjedoka i tužiteljice kao stranke budući su iskazivali životno i logično te su njihovi iskazi u skladu s materijalnim dokazima u spisu kao i s nalazom i mišljenjem vještaka.

22. Člankom 1045 st. 1 ZOO, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

23. Odredbom čl. 1046. istog Zakona propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i da povreda prava osobnosti predstavlja neimovinsku štetu.

24. Odredbom čl. 19 st. 2 ZOO) utvrđeno je da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

25. Odredbom čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, nezavisno od naknade imovinske štete dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodit će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojem služi ta naknada.

26. Po mišljenju ovoga suda tužiteljici, koja je relativno mlađe životne dobi, pripada pravična novčana naknada, jer je postupanjem tuženika u tolikoj mjeri povrijeđeno njezino pravo osobnosti na duševno zdravlje da ta povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju. To proizlazi iz iskaza tužiteljice, saslušanog svjedoka SM te medicinskog vještaka. Zbog prijetećih riječi tuženika izrečenih pred trećim osobama notorno je da je tužiteljica trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje, da je trpjela umjereni do jaki oscilirajući strah te potom umjereni oscilirajući strah. Nakon toga i slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Slijedom navedeno ovaj sud smatra da tužiteljici s tog naslova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.700,00 eura. Kako iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je kod tužiteljice zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti, s naslova pogoršanja od 3%, što se očituje u njenoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju zbog čega će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu, ovaj sud smatra daj s tog naslova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 450,00 eura.

27. Sud utvrđene iznose smatra opravdanim uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni 29. studenog 2002. od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 te sukladno zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 gdje se mijenjaju ranije spomenuti Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2020. na način prihvaćeni iznosi naznačenim u novčanim jedinica (kune) povećavaju za 50 % (u daljnjem tekstu : Orijentacijski kriteriji), a sve uvećano za zateznu kamatu tekuću od 13. srpnja 2020., kao od dana podnošenja tužbe, a sukladno čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO), kojim je propisano kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

28. Budući je kazneni postupak koji se vodio između stranaka pravomoćno okončan, odnosno postoji pravomoćna presuda kojom je utvrđeno u kaznenom postupku da je tuženik kriv što je tužiteljici ozbiljno prijetio da će ju usmrtiti, čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona, sve uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona, sud je njome vezan temeljem članka 12 ZPP kojim je propisano kako je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

29. Imajući u vidu sve navedeno, sud utvrđuje da tužiteljici ukupno pripada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od 2.150,00 eura koliko joj je i dosuđeno te presuđeno kao u izreci pod toč. I, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva od 850,00 eura odbijen kao neosnovan te je presuđeno kao u izreci pod toč. II.

30. Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje sukladno čl. 9 ZOO. Također su sudionici obveznog odnosa dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. U protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183 st. 1 ZOO). Budući da tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja u roku, to tužitelju temeljem čl. 29 st. 1 ZOO pripadaju zatezne kamate.

31. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 u vezi čl. 155 ZPP.

32. Tužiteljica je potraživala trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.325,00 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate. Sud je tužiteljici kao nužan i opravdan priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 17. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištu dana 06. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 07. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na raspravi 10. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 08. studenog 2024. u iznosu od 50,00 eura, sastava podneska od 20. studenog 2024. u iznosu od 50,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 04. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura sastava obrazloženog podneska od 10. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura te zastupanja na raspravi 11. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 126/22, dalje: Tarifa), što ukupno iznosi 1.937,50 eura.

32.1. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podnesaka od 07. ožujka 2024., 08. studenog 2024. i 20. studenog 2024. u zatraženom iznosu, smatrajući kako na iste treba primijeniti Tbr. 8. toč. 4 Tarife budući se ne radi o obrazloženim podnescima. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, uvećano za PDV 25%, budući isto još nije održano, a ukoliko na isto pristupi, sud će o tom trošku odlučiti naknadno posebnim rješenjem. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, ni trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 500,00 eura, budući je tužiteljica u cijelosti oslobođena plaćanja vještačenja i sudskih pristojbi temeljem Rješenja Upravnog odjela za poslove državne uprave Bjelovarsko-bilogorske županije, Klasa: UP/I-701- 01/24-02/29, Urbroj: 2103-22-24-2, od 12. studenog 2024. (list 57-62), stoga nije ni obveznik plaćanja istih. Tužiteljici nije priznat ni zatraženi trošak pristupa na raspravu 10. listopada 2024. na relaciji [adresa] u iznosu od 20,00 eura, kao ni trošak odlaska na pregled u svrhu vještačenja na relaciji [adresa] u iznosu od 30,00 eura, budući isti nisu ničim dokazani ni potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u spisu.

32.2. Sukladno uspjehu tužiteljice u sporu u omjeru od 72%, te uspjehu tuženika u sporu u omjeru od 28%, kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na 44% utvrđenog parničnog troška, odnosno na iznos od 852,50 eur, uvećano za zatezne kamate tekuće na taj iznos od 24. srpnja 2025. do isplate, kako je to navedeno u toč. III. izreke ove presude, dok je sa ostatkom zatraženog troška tužiteljica odbijena kako je to navedeno u toč. IV. izreke presude.

33. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

34. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Čazmi, 24. srpnja 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA -punomoćniku tužiteljice,

-punomoćniku tuženika

U Čazmi, 24.07.2025.