REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-625/2022

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], kbr. 52, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, protiv tuženih 1. REPUBLIKA HRVATSKA, koju zastupa ODO Dubrovnik, Građansko upravni odjel, Stalna služba u Korčuli, 2. [adresa] IĆ, [adresa], otok Pašman, koju zastupa Vladimir Rončević, odvjetnik u Zadru, 3. LĆ, [adresa], 4. VĆ, [adresa], 5. OĆ, [adresa], kbr. 52, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon glavne rasprave održane dana 16. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zastupateljice tužene ad 1, dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JĆ iz [adresa], kbr. 52, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine kčbr [katastarska čestica], vrt u Lopate, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje da na temelju ove presude može pred zemljišnoknjižnim odjelom zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava sa imena Republika Hrvatska.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnesena 5. rujna 2022. se navodi da je tužitelj dugogodišnji posjednik i stvarni vlasnik nekretnine pobliže označene u izreci, da je riječ o održavanom masliniku u [adresa] kojega su prednici tužitelja držali kao svog najmanje 70 godina te da je na takav način tužitelj nasljeđivanjem i dosjelošću stekao vlasništvo. Kako je utužena nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana na ime Republike Hrvatske, tužitelj je zatražio da ga sud ovlasti na upis stečenog prava, a prvobitno podnesenu tužbu dopunio je podneskom od 21. veljače 2024. (list spisa br. 24) priloživši i agrarnu presudu Sreskog suda u Korčuli pod br. Agr.1019/31 od 4. studenog 1937. Ovakvom tužbom tužitelj je na strani tuženih obuhvatio Republiku Hrvatsku kao knjižnu vlasnicu utužene nekretnine te tužene od 2-5 koji su pravni sljednici zajedničkog prednika pok. RĆ.

2. Tužena ad 1 je u odgovoru na tužbu (list spisa br. 20) osporila osnovanost postavljenog zahtjeva ističući kako bi tužitelj trebao u postupku dokazati sve potrebne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću vodeći računa o tome da na utuženoj nekretnini u razdoblju od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991. nije bilo moguće stjecati vlasništvo dosjelošću.

2. 1. Tuženi do 2-5 nisu se očitovali na navode tužbe.

3. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava, očevidom na licu mjesta uz nazočnost mjernika dipl.ing. Miša Biliš i saslušanjem svjedoka ZĆ.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj posjednik nekretnine koja je predmetom raspravljanja, a koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vrt s pravom vlasništva na ime Republike Hrvatske (list spisa br. 3-7).

5. 1. Prema podacima katastra ova je nekretnina upisana kao voćnjaka površine 212 m[2] u posjedovnom listu br. 105 na ime posjednice MĆ ud. VĆ (list spisa 8 i 9). Ovakav upis na ime tužiteljeve bake izvršen je još 1957. godine i od tada nije bilo promjena posjednika, a kako je to i utvrđeno iz priložene povijesti promjena nadležnog katastra od 4. prosinca 2023. (list spisa br. 30).

6. Izgled ove nekretnine utvrđen je neposrednim opažanjem suda uz nazočnost vještaka dipl.ing. Miša Biliš. Riječ je o zemljištu do kojeg se pristupa zemljanim prilazom koji vodi od asfaltirane [adresa] – [adresa], u naravi je to ograđeno zemljište sa pet starih stabala maslina uz kojega prolazi pješačka staza, a prostim opažanjem opravdano je zaključiti da je maslinik dobro održavan i da su neka stara stabla obnovljena.

6. 1. Prilikom očevida pokazano je zemljište identificirao imenovani vještak navodeći da je riječ o kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je to zemljište sa svih strana ograđeno starim suhozidima i da ima površinu od 212 m[2] .

6. 2. O posjedovnom stanju predmetne nekretnine iskazivao je na očevidu svjedok ZĆ koji u istom predjelu ima maslinik sa četrdesetak stabala te često prolazi uz utuženu česticu. On navodi da je na ovom ograđenom dolcu sa pet stabala maslina uvijek viđao tužiteljevog oca, kasnije samog tužitelja, nikada nije čuo da netko treći polaže pravo na to zemljište te je ovu nekretninu smatrao vlasništvom obitelji MĆ.

7. Svoj vlasničkopravni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je još njegovom djedu bilo priznato vlasništvo predmetne nekretnine u postupku razrješenja kmetskih odnosa, a da je nasljeđivanjem i diobom u obitelji takvo pravo stekao on. Svoje tvrdnje tužitelj je potkrijepio ispravama iz čijeg sadržaja je utvrđeno:

- da je kat. čest. [katastarska čestica] formirana tijekom postupka agrarne reforme kojeg je provodio tadašnji Sreski sud u Blatu sukladno Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije

- da je tužiteljev djed ŽĆ "Bariša" pok. J podnio prijavu za razrješenje kmetskih odnosa te je njegov zahtjev prihvaćen presudom Sreskog suda u Korčuli pod posl.br. Agr.1019/31 od 4. studenog 1937. (list spisa br. 43-46)

[katastarska općina]

- da je kao posjednica ove nekretnine još od 1957. godine upisana tužiteljeva baka MĆ "Bariša" ud. VĆ (list spisa br. 30)

- da je MĆ umrla 1979. godine no kako nije bila knjižna vlasnica nepokretne imovine iza njene smrti je doneseno rješenje Općinskog suda u Korčuli od br. O-231/80 od 18. veljače 1981. kojim je utvrđeno da nema mjesta raspravljanju ostavine

- da je isključivi nasljednik pok. MĆ " I" bio sin JĆ (otac tužitelja)

- da je tužiteljev otac umro 2004. a rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod br. O-71/04 od 11. svibnja 2004. njegovim su nasljednicima proglašeni kćerka IĆ, udova UĆ te sinovi JĆ i BĆ (list spisa br. 12 i 13)

- da je iza smrti UĆ doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod br. O-7/07 od 24. srpnja 2007. kojim su nasljednicima proglašeni sinovi JĆ za 2/3 i OĆ za 1/3, a iz obrazloženja proizlazi da je zakonski nasljednik sad pok. FĆ svoj nasljedni dio ustupio i bratu JĆ

(lis spisa br. 10 i 11)

8. Tužitelj, dakle, predmetnom tužbom zahtijeva da ga sud ovlasti na upis vlasničkog prava pozivajući se pri tome na tvrdnju da je putem svojih prednika to pravo stekao dosjelošću.

9. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo samostalnim posjedom ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Prema st. 4. cit. odredbe samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. istog članka, a to u konkretnom slučaju znači protekom roka od 20 godina (za redovnu dosjelost) odnosno protekom roka od 40 godina (za izvanrednu dosjelost). Vrijeme potrebno za dosjelosot počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni posjednici.

9. 1. Obzirom na prigovor tužene da je riječ o nekretnini koja je bila upisana kao društveno vlasništvo i da se na istoj u razdoblju od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991. nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, potrebno je istaći slijedeće:

Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 92/94 - dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 01. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis iz čl 388 st 4 ZV prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta je odredba čl 388 st 4 ZV-a ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999.

U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35928/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje prema kojem proizlazi da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću nad stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl 388 st 4 ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Osim toga, zaključeno je i da rizik bilo kakvih grešaka koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebno kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

I Vrhovni sud RH je u više svojih odluka (npr. Rev-2021/14-2 od 17. prosinca 2019.) zauzeo pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije tog datuma ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388 st 4 ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog zakona

9. 2. Prednici tužitelja su bili zakoniti posjednici opisanog maslinika jer se njihov posjed temelji na agrarnoj presudi iz 1937. kojom je tužiteljevome djedu priznato pravo vlasništva ove nekretnine. Slijedom toga tužitelj je kvalificiranim posjedom protekom zakonskog roka, a putem svojih prednika, a temeljem pravnih poslova u obitelji OĆ, stekao pravo vlasništva utuženog zemljišta sukladno odredbi čl. 159. ZV-a. Stoga je sud prihvatio ovakav tužbeni zahtjev i tužitelja ovlastio na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi.

U Korčuli, 24. srpnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).