REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-10014/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Zlatko Kovačić, odvjetnik iz Sesveta, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa Marko Kallay, odvjetnik iz Odvjetničko društvo KALLAY & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Zlatka Kovačića, odvjetnika iz Sesveta i zamjenika punomoćnika tuženika KŠ, odvjetničke vježbenice, dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o kreditu broj 029-50-3033225 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 07.09.2005. godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 1. koja glasi:

« …Kunska protuvrijednost CHF 26.599,75 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja... »,

i u odredbi čl.7. koja glasi:

«Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…. »

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.796,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,44 EUR tekućom od 1.1.2009. do plateža,

- na iznos od 6,92 EUR tekućom od 7.2.2009. do plateža,

- na iznos od 7,96 EUR tekućom od 1.3.2009. do plateža,

- na iznos od 3,33 EUR tekućom od 9.4.2009. do plateža,

- na iznos od 3,46 EUR tekućom od 7.5.2009. do plateža,

- na iznos od 0,05 EUR tekućom od 14.6.2009. do plateža,

- na iznos od 1,21 EUR tekućom od 5.9.2009. do plateža,

- na iznos od 1,63 EUR tekućom od 1.12.2009. do plateža,

- na iznos od 4,44 EUR tekućom od 8.1.2010. do plateža,

- na iznos od 7,89 EUR tekućom od 6.2.2010. do plateža,

- na iznos od 7,05 EUR tekućom od 6.3.2010. do plateža,

- na iznos od 11,45 EUR tekućom od 16.4.2010. do plateža,

- na iznos od 21,54 EUR tekućom od 12.6.2010. do plateža,

- na iznos od 21,54 EUR tekućom od 12.6.2010. do plateža,

- na iznos od 28,03 EUR tekućom od 8.7.2010. do plateža,

- na iznos od 39,82 EUR tekućom od 4.9.2010. do plateža,

- na iznos od 39,82 EUR tekućom od 4.9.2010. do plateža,

- na iznos od 33,82 EUR tekućom od 1.10.2010. do plateža,

- na iznos od 30,71 EUR tekućom od 7.11.2010. do plateža,

- na iznos od 42,85 EUR tekućom od 8.12.2010. do plateža,

- na iznos od 56,13 EUR tekućom od 1.1.2011. do plateža,

- na iznos od 44,95 EUR tekućom od 1.2.2011. do plateža,

- na iznos od 48,87 EUR tekućom od 1.3.2011. do plateža,

- na iznos od 43,89 EUR tekućom od 1.4.2011. do plateža,

- na iznos od 48,38 EUR tekućom od 7.5.2011. do plateža,

- na iznos od 67,26 EUR tekućom od 22.6.2011. do plateža,

- na iznos od 62,23 EUR tekućom od 7.7.2011. do plateža,

- na iznos od 97,99 EUR tekućom od 14.8.2011. do plateža,

- na iznos od 95,90 EUR tekućom od 7.9.2011. do plateža,

- na iznos od 65,80 EUR tekućom od 7.10.2011. do plateža,

- na iznos od 66,76 EUR tekućom od 6.11.2011. do plateža,

- na iznos od 63,33 EUR tekućom od 7.12.2011. do plateža,

- na iznos od 69,24 EUR tekućom od 8.1.2012. do plateža,

- na iznos od 74,08 EUR tekućom od 8.2.2012. do plateža,

- na iznos od 73,54 EUR tekućom od 7.3.2012. do plateža,

- na iznos od 71,13 EUR tekućom od 7.4.2012. do plateža,

- na iznos od 72,06 EUR tekućom od 6.5.2012. do plateža,

- na iznos od 74,36 EUR tekućom od 7.6.2012. do plateža,

- na iznos od 71,61 EUR tekućom od 8.7.2012. do plateža,

- na iznos od 73,01 EUR tekućom od 1.8.2012. do plateža,

- na iznos od 70,74 EUR tekućom od 7.9.2012. do plateža,

- na iznos od 67,74 EUR tekućom od 7.10.2012. do plateža i to od 1.1.2009. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. 07.09.2005. godine Ugovora o kreditu broj 207987 od 07.09.2005. godine, a koja glasi:

« Redovna kamata: 5,50 % godišnja, promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora... »

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana

kao i platiti tužitelju iznos od 2.184,72 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom."

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13.12.2021. godine navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom dana 7.9.2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 029-50-3033225 kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 26.599,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća i uz redovnu kamatnu stopu od 5,50% godišnje. Iznosi svoja stajališta vezano uz odredbu čl. 2 Ugovora, vezano uz promjenjivu kamatnu stopu te ništetnost iste, kao i posljedicu ništetnosti uz koju vezuje isplatu preplaćenog iznosa. Vezano uz navedeno poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12, odluku Visokog trgovačkog suda, posl. br. Pž-7129/13, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 249/14, te odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača. Također iznosi svoje stajalište vezano uz ugovaranje valutne klauzule u CHF te navodi da je navedena odredba ugovora ništetna, a posljedica ništetnosti je pravo potraživanja isplate preplaćenog iznosa. Vezano uz navedeno poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12, odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2868/18, kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima i odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 20.9.2024. godine, predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu vezano uz ništetnost odredbe ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu te isplatu preplaćenog iznosa po navedenoj osnovi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postavljanje tužbenog zahtjeva na način kako to čini tužitelj u svojoj tužbi, obrazlažući razloge za navedeno. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući sve navode tužbe. Mišljenja je da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13, u cijelosti promašeno. Navedeno iz razloga što je predmetnom presudom priznato pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da su pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Popisom predmetnog ugovora, tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika nego i sa svim uvjetima kredita, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF. Predmetni ugovor o kreditu je solemniziran od strane javnog bilježnika koji je objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka. Ističe da je tuženik sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u ovoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Tuženik je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, tužitelj je donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti ugovor sa svim njegovim odredbama te je imao mogućnost ne samo donijeti odluku o tome da li će ili neće sklopiti ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Tužitelj je, sklapajući ugovor, bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope te smatra da nema osnova tužitelju za pružanje pravne zaštite kako to isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. Ističe i to da ugovorne strane predmetnog kredita nisu samo tužitelj i tuženik, već i DŠ kao sudužnik, što ukazuje da tužitelj nije utužio sve stranke ugovora o kreditu, a ništetnost odredaba tog ugovora želi utvrditi u ovom postupku. Također ističe da tužitelj nije dokazao da je upravo on taj koji je vršio plaćanja po ugovoru o kreditu, te činjenica što sudužnik nije podnio tužbu samo po sebi ne znači da on nije vršio plaćanje. Ističe prigovor zastare potraživanja te predlaže, slijedom svega izloženog tužbu tužitelja odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu naknade troška parničnog postupka. Stranke svoja stajališta ponovljeno i dodatno obrazlažu u svojim podnescima tijekom postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu, zahtjev za kredit, informacije o komitentu, potvrdu o primitku izvornika knjižice vozila, knjižicu vozila, policu osiguranja, otplatni plan, otplatnu tablicu, prijepis knjigovodstvene kartice, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka MŠ budući je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za njezinim saslušanjem na okolnost i vezano uz zaključenje predmetnog ugovora o kreditu.

4. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor. U predmetnom slučaju radi se o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe točnije radilo se o kupnji osobnog automobila te tijekom postupka nije utvrđeno niti je to tuženik tvrdio da bi sredstva kredita bila utrošena u neku drugu svrhu primjerice vezano uz poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Da su sredstva kredita utrošena upravo u navedenu namjenu upućuje i sam sadržaj ugovora iz kojeg je vidljivo da je korisnik kredita u obvezi dostaviti tuženiku original knjižice vozila najkasnije u roku od 15 dana od dana isporuke vozila pod prijetnjom otkaza kredita, a kako kredit nesporno nije otkazan navedeno također ukazuje da su sredstva ostvarena ovim kreditom iskorištena upravo u onu namjenu kako je to određeno predmetnim ugovorom o kreditu.

5. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 13.12.2021. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Spomenuti zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

6. Sud je stajališta da specifikacija tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj učinio svojim podneskom od 20.9.2024. godine predstavlja usklađenje tužbenog zahtjeva samo u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu . Navedeno iz razloga što je iz tužbe vidljivo da je tužitelj početno u tužbi tražio utvrđenje i ništetnosti odredbe ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te isplatu preplaćenog iznosa po navedenom osnovu dok svojim podneskom od 20.9.2024. godine traži samo utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i isplatu preplaćenog iznosa po navedenom osnovu. Sud stoga smatra da je u odnosu na tužbeni zahtjev istaknut u tužbi došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora u konačnici je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 7.9.2005. sklopili Ugovor o kreditu, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 26.599,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

10. Sporno je da li je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82, 84, 87 st. 1 i 2 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO i to čl. 12 ZOO-a.

11. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

13. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju automobila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

14. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

16. Visinu dosuđenog iznosa sud je utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Zadatak vještaka bio je upravljen upravo na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vodeći računa o važećem stajalištu sudske prakse vezano uz ništetnost valutne klauzule. Stoga su neosnovana mišljenja tuženika vezano uz zadatak vještačenja. Na ročištu održanom dana 7.5.2024. godine na izričit upit suda tuženik je naveo da matematički izračun vještaka nije sporan (list 113 spisa). U nalazu i mišljenju vještaka ovaj sud ne nalazi nejasnoća i proturječnosti te nalazu i mišljenju vještaka kao stručnom, objektivnom i obrazloženom u cijelosti poklanja vjeru. Vještak je sačinio i tabelarne prikaze. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 1.796,96 EUR za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos (nalaz i mišljenje vještaka u izračunu prema tabeli iskazanoj pod toč. 2 zaključka pismenog nalaza i mišljenja, list 105 spisa). Navedeni iznos u konačnici i predstavlja konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja. U okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok traje otplata kredita. Pojedini više plaćeni iznosi istaknuti su u tabeli uz pismeni nalaz, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od posljednjeg dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude. Sud je isto tako stajališta da nema zakonske osnove da se tužitelju od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa, temeljem utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odbiju iznosi koje je on tijekom otplate kredita manje platio iz osnova manjeg tečaja od tečaja utvrđenog u vrijeme isplate ugovora o kreditu iz razloga što plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja kao i eventualnom prijevremenom otplatom kredita od strane korisnika kredita iz stanja spisa ne proizlazi da je bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja pa stoga u tim okolnostima sud ne nalazi osnovanim prigovor tuženika negativne razlike (iskazane u nalazu vještaka iskazano u točki 4 pismenog nalaza). Tuženik do zaključenja prethodnog postupka kao ni tijekom postupka nije isticao prigovor prijeboja. Plaćanjem eventualno manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja iz stanja spisa ne proizlazi da je bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja pa stoga u tim okolnostima sud nalazi neosnovanim prigovore tuženika vezano uz uzimanje u obzir negativne razlike. Tu valja reći i to da je navedeno ujedno i stajalište važeće sudske prakse izraženo u odlukama Vrhovnog Suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-549/23 i Rev-677/23) prema kojem nema postupovnih pretpostavki za bilokakvo odlučivanje o osnovanosti i neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333 ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl.195 i čl.196. ZOO odnosno ako nije podnesena protutužba. U konkretnom predmetu tuženik samo osporava visinu potraživanja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu smatrajući da bi sud trebao uzeti u obzir iznose koje je tuženik manje platio kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavio prigovor u smislu naprijed izraženog shvaćanja.

17. Odluka o parničnom trošku temeljena je na odredbi čl. 154 st. 4 ZPP-a, navedeno imajući u vidu činjenicu da je tužitelj odbijen kako u osnovu tako i visini tužbenog zahtjeva vezano uz utvrđenje i potraživanje koje se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu odnosno tuženik uspio u odnosu na navedeno u cijelosti kako u osnovu tako i visini dok je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje i isplatu s naslova valutne klauzule zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan kako u osnovu tako i visini dok tuženik u odnosu na navedeno nije uspio niti u osnovi niti visini. Ovaj sud zalaže se kod odlučivanja, prije svega za načelo pravičnosti, poštenog i razumnog postupanja te u smislu navedenog vezano uz trošak parničnog postupka ima na umu i primjenu čl. 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se primjenjuje na temelju Zakona o prihvaćanju navedene Konvencije (NN/Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) sa pripadajućim Protokolima jer su iste sastavni dio poretka Republike Hrvatske, a prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno je uzeti u obzir i kriterije iz čl. 6 spomenute Konvencije i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, sve to u svezi s njihovog uspjeha u parnici. Navedeno je bio razlog odluke suda kao u toč. IV izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. srpnja 2025.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.