UsI-2270/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Kotromanoviću, odvjetniku u Pločama, Neretvanskih gusara 14, protiv tužene Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, zastupane po opunomoćenici CĐ, diplomiranoj pravnici i zaposlenici (generalna punomoć pohranjena u uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-64/2012), radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog opunomoćenika te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tužene Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije KLASA: UP/II-410-06/24-0001/0097, URBROJ: 2181/1- 09/04-24-0002 od 7. kolovoza 2024.

II. Poništava se rješenje Općine Gradac, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-410-01/24-01/50, URBROJ: 2181-24-03/04-24-2 od 20. lipnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

III. Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne odluke, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

IV. Dužna je tužena, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 450,00 eura, dok se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu za iznos od 120,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 25. rujna 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tužene KLASA: UP/II-410-06/24-0001/0097, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 7. kolovoza 2024. i Općine Gradac, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-410-01/24-01/50, URBROJ: 2181-24-03/04-24-2 od 20. lipnja 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da mu je prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo porez na kuću za odmor za objekt u Gradcu, [adresa]. Ne osporava činjenicu da je vlasnik navedene kuće od kada ju je kupio 2003. od prodavateljice UĐ, gdje ima i prijavljeno prebivalište. No, istaknuo je da je pogrešan zaključak poreznog tijela da tu kuću koristi povremeno/sezonski, da je ono pogrešno ocijenilo izvedene dokaze te nepotpuno i pogrešno utvrdilo ključne činjenice vezano za način korištenja konkretne kuće. Istaknuo je da je u vrijeme kupnje kuće živio i radio u Njemačkoj zajedno s bračnim drugom; da je sada u mirovini i da se vratio u Hrvatsku u svoju kuću gdje stalno borave; da je razumljivo i logično da je potrošnja vode, električne energije i da se više koriste usluge odvoza otpada tijekom sezona zbog toga što ih tada posjećuju djeca i unuci te da se na temelju tih podataka ne može zaključiti da je riječ o kući za odmor. Istaknuo je i da je rodom iz Otrić – Seoca, sela koje je udaljeno nekih 20 kilometara od Gradca, da tamo ima u suvlasništvu dio rodne kuće i nešto zemlje koju obrađuje, tako da zna često otići tamo radi obrade zemlje, ali da se nakon obavljenog posla uvijek vrati u Gradac na spomenutu adresu. Tvrdi i da zna na kraće vrijeme izbivati iz Gradca zbog posjete djeci i unučadi u Njemačku do 30 dana. Najzad, tvrdi i da je krajem 2021. vršio građevinske radove na obiteljskoj kući u [adresa], što je još jedan dokaz da u kući živi i radi tijekom zimskih mjeseci, a što je razvidno, tvrdi, i iz priloženih dokaza o potrošnji vode i električne energije ali i iz činjenice da je obavijest policijske postaje o počinjenom prekršaju zaprimio na adresi u [adresa]. Stoga je zatražila poništiti osporena rješenja.

2. Tužena je odgovorila na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su izneseni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Općine Gradac, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-410-01/24-01/50, URBROJ: 2181-24-03/04-24-2 od 20. lipnja 2024., a kojim mu je utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor u [adresa], anagrafske oznake [adresa], korisne površine 220,80 m2, u iznosu od 1.104,00 eura za 2024. Istaknula je da su dokazi o potrošnji vode i električne energije kao osnovnih energenata primarni pokazatelj kontinuiteta; da podaci o potrošnji vode (računi za veljaču i travanj 2024. iznose 2,25 eura i električne energije u razdoblju od 1. listopada 2024. do 31. ožujka 2024. (potrošnja R1-513,60 kwh i R2-243,30 kwh) upućuju na nisku potrošnju tih energenata tijekom zime i da se konkretna nekretnina ne koristi za stalno stanovanje. Smatra da izjave svjedoka nisu odlučni, a da ostale isprave (vozačka dozvola, obavijest o počinjenom prekršaju i prijava poreza na promet nekretnina) ne svjedoče o tomu je li tužitelj uistinu koristi kuću za stalno stanovanje već su posljedica njegove prijave prebivališta na adresi kuće koja je predmet oporezivanja.

3. U dokaznom postupku saslušan je tužitelj kao stranka te su čitani: prijava poreza na promet nekretnina od 14. kolovoza 2003., pisane ovjerovljene izjave svjedoka NĐ i VĐ od 23. rujna 2024., potvrde o uplati električne energije za 2022., Obračun izvedenih radova "Metković, prosinac 2021.",preslika prometne dozvole koja glasi ne tužitelja, obavijest o počinjenom prekršaju od 29. siječnja 2024. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410- 01/24-01/50.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tužena to nije učinila do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donijete u postupku utvrđivanja tužitelju obveze plaćanja poreza na kuću za odmor u [adresa], anagrafske oznake [adresa], korisne površine 220,80 m2, u iznosu od 1.104,00,51 eura za 2024, a koja joj je utvrđena na temelju odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23., u daljnjem tekstu: ZLP) i Odluke o porezima Općine Gradac („Službeni glasnik Općine Gradac, broj: 19/22. i 16/23.).

7. Nije sporno da je tužitelj vlasnik konkretne kuće, gdje ima i prijavljeno prebivalište.

7.1. Nije sporna ni visina poreza. U tom dijelu on nije osporio ni točnosti podataka o korisnoj površini kuće koju koristi i da ta površina iznosi 220,80 m2.

8. Međutim, pokazalo se spornim je li tužitelj koristi navedenu kuću povremeno ili sezonski te je li, u biti, riječ o kući za odmor.

9. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. ZLP-a kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

9.1. Člankom 25. ZLP-a stavkom 1. je propisano da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

10. Tumačeći i iščitavajući citirane odredbe ZLP-a, po pravnom stajalištu suda, obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utemeljena je na korištenju objekta. Smisao (cilj) tih odredbi je da se oporezuju imovina koja se koristi povremeno/sezonski. Obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utvrđuje se ako se dokaže da se nekretnina koristi povremeno/sezonski. Stoga sama okolnost da je na adresi kuće koja je predmet nadzora i oporezivanja porezom na kuću za odmor vlasnik ima prijavljeno prebivalište na znači samo po sebi da se ona koristi stalno za stanovanje. Izloženo pravno shvaćanje izraženo i u presudama Upravnog, sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4999/01 od 13. svibnja 2004. godine i Us-4009/95-4 od 22. veljače 1996. godine (www.propisi.hr).

11. Polazeći od iznesenog općenitog pravnog stajališta, a vezano za dvojbeno u konkretnoj upravnoj stvari, valja navesti sljedeće.

12. Iz sadržaja obrazloženja osporenih odluka proizlazi da su javnopravna tijela spornu činjenicu utvrdila, odnosno izvela zaključak da je riječ o kući za odmor i da tužitelj nju koristi samo povremeno ili sezonski na temelju podataka o potrošnji vode za 2023., podacima vezano za korištenje odvoza komunalnog otpada za 2022. i 2023. te podacima za potrošnju električne energije od 1. listopada 2022. do 31. svibnja 2024.

13. U kontekstu sadržaja iskaza tužitelja koji je saslušan na ročištu od 14. srpnja 2025. (list 28-29) ali i stanja spisa upravnog tijela, sud mora primijetiti da način na koji su javnopravna tijela protumačila i primijenila mjerodavne zakonske norme može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje i ocjenu da je tužitelj obveznik plaćanja poreza po navedenoj pravnoj osnovi za 2024. nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu.

13.1. Sud nije cijenio vjerodostojnim pisane izjave svjedoka NĐ i VĐ, koje je tužitelj priložio uz tužbu, budući da su one općenite te budući da imenovani svjedoci, u skladu sa raspravnim načelima usmenosti i neposrednosti, nisu iskaz dali pred sudom (tužitelj nije predložio njihovo saslušanje) te s obzirom da sud u upravnom sporu presudu može temeljiti samo na onim činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja i provjere vjerodostojnosti pa i kroz mogućnost postavljanje pitanja svjedocima u skladu sa općeprihvaćenim načelima izjašnjavanje stranke, neposrednosti, usmene rasprave i kontradiktornosti primjenom odredbi članka 6., 7. i 114. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

14. Valja istaknuti i da je porez na kuću za odmor propisan ZLP-om kao godišnji porez. To znači da su za nastanak i opstanak toga poreza bitne samo činjenice i okolnosti koje su postojale u godini za koju se on utvrđuje.

15. U izloženom osporena rješenja su arbitrarna, nerazumljiva i proturječna sadržaju isprava koje su priložene spisu predmeta. Ona ne sadrže utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza i pravilne razloge neusvajanja navoda poreznog obveznika, žalitelja, čime su u konkretnom predmetu povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

16. Stoga, a budući da one nisu zakonite i s obzirom na to da sud u ovom stadiju postupka na temelju raspoložive raspravne građe nije u mogućnosti s izvjesnošću utvrditi ključnu dvojbenu činjenicu, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporene odluke i predmet vratiti na ponovni postupak te obvezati prvostupanjsko porezno tijelo da je dužno postupiti u skladu s izraženi pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. do III. izreke.

16.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)postojanju porezne obveze pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

17. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

17.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanja na dva ročišta (20. svibnja i 14. srpnja 2025.) po 75 bodova, odnosno ukupno 225 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi ukupno 450,00 eura, a što je obvezana platiti tužena koja nije uspjela u sporu i koja ga je uzrokovala svojim postupanjem. Odbijen je zahtjev za preostali popisani trošak u iznosu od 120,00 eura Nisu mu priznati kao opravdani troškovi s osnova plaćanja sudskih pristojbi, budući da mu nije nastao ikakav izdatak s te osnove i budući da nije ni u obvezi njihova plaćanja prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23).

U Splitu 24. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. do III. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a, a protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Kotromanoviću, odvjetniku u Pločama,

Neretvanskih gusara 14,

- tuženoj Splitsko – dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za financije, Split,

Domovinskog rata 23, uz spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-410-01/24-

01/50,

- u spis.