UsI-2512/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Zdenku Merdžanu, odvjetniku u Metkoviću, Ulica Hrvatskih iseljenika 5/I, protiv tužene Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, Makarska, Ulica kralja Petra Krešimira IV broj 4, radi odobravanja privremenog boravka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih opunomoćenika tužitelja i tužene, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tužene Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska KLASA: UP/I-216-02/24-03/4327, URBROJ: 511-12-29-24-8 od 18. rujna 2024 i predmet vraća na ponovni postupak.

II. Dužna je tužena, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

III. Dužna je tužena, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 29. listopada 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tužene KLASA: UP/I-216-02/24-03/4327, URBROJ: 511- 12-29-24-8 od 18. rujna 2024. zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da mu je odbijen zahtjev za odobrenjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji, da je u braku s hrvatskom državljankom CV sa prijavljenim prebivalištem u [adresa]; da je državljanin Sjedinjenih Američkih Država; da je priložio uvjerenje svoje države u kojem je navedeno da je pravomoćno kažnjen zbog konzumiranja marihuane, da je za taj prekršaj kažnjen novčanom kaznom i da je to bilo davne 1993. (prije 31 godinu) te da je to jedini prekršaj koji je učinio i za koji je osuđen. Smatra da tužena nije provela ispitni postupak, da ona nije utvrdila pravo stanje stvari, a o čemu je ovisila i pravilna primjena materijalnog prava te da mu je ona bila dužna supstancijalno omogućiti da se izjasni o bitnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima. Istaknuo je da je ovlaštena osoba tužene 26. srpnja 2024. uzela od njega izjavu bez da ga je kao neuku stranku poučila o njegovim pravima i bez da mu je omogućila saslušanje preko ovlaštenog prevoditelja i da se može koristi materinskim jezikom. Tvrdi i da mu ovlaštena osoba nije omogućila dodatni rok za dostavljanjem uvjerenja o nekažnjavanju sa ovjerom i ispravom kojom se dokazuje da je nastupila rehabilitacija za prekršaj koji se počinio prije 31 godinu, da ona to nije ni unijela u zapisnik iako je to izrijekom tražio te da je u izloženom povrijeđena i odredba članka 7. ZUP-a, odnosno jedno od osnovnih načela upravnog postupka pomoći neukoj stranci. Drži da je povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, načelo zakonitosti i načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Istaknuo je i da je odbijanje njegova zahtjeva pogrešno utemeljeno na odredbi članka 59. stavka 1. točke 5. ZoS-a, gdje je riječ o dokazu da podnositelj zahtjeva nije pravomoćno osuđen za kazneno djelo, s obzirom na to da je iz sadržaja uvjerenja, kojeg je priložio uz zahtjev, razvidno da je riječ o prekršaju za kojeg je platio novčanu kaznu i da se to zbilo prije 31 godinu. Stoga je zatražio poništiti osporenu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tužena je odgovorila na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je, u točki 1. izreke, odbijen tužitelju, državljaninu Sjedinjenih Američkih Država zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, dok mu je u točki 2. izreke određen rok od 20 dana za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora (skraćeno: EGP), odnosno Republike Hrvatske počevši od dana izvršnosti toga rješenja, a pod prijetnjom prisilnog izvršenja u situaciji da on dragovoljno ne napusti EGP. Istaknula je da tužbeni navodi nisu osnovani, da su člankom 59. ZoS-a propisani uvjeti za odobrenje privremenog boravka strancu, da je u stavku 1. točki 5. toga članka propisano da uz zahtjev odobrenje prvog privremenog boravka stranac mora priložiti da nije pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godinu dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku; da je tužitelj naknadno, nakon što je podnio zahtjev, a po njezinom pozivu, dostavio uvjerenje, iz kojeg je razvidno da je tužitelj pravomoćno osuđen i kažnjen novčanom kaznom zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe droga te da je njemu od nadležnog suda u SAD-u izrečena doživotna uvjetna osuda. Tvrdi i da mu je pružena mogućnost izjašnjavanja i da je on na zapisnik i saslušan, a što se zbilo 26. srpnja 2024.; da nikada za komunikaciju nije tražio prisutnost prevoditelja, da je tijekom upravnog postupka komunicirao pisano i na hrvatskom ali i na engleskom jeziku, da je u konkretnom predmetu sporan sadržaj uvjerenja kojeg je dostavio; da danom izjavom sebe nije doveo u nepovoljniju pravnu poziciju s obzirom na sadržaj zaprimljenog uvjerenja o (ne)kažnjavanju. Tvrdi i da tužitelj nije osporio ključnu činjenicu da je evidentiran kao počinitelj kaznenog djela, zbog čega nisu ispunjene kumulativne zakonske pretpostavke da bi mu bio odobren privremeni boravak. Nisu točne tvrdnje tužitelja da je kažnjen zbog prekršaja, kada je riječ o kaznenom dijelu kako to stoji u uvjerenju o nekažnjavanju; da nije vođen ikakav sudski postupak i da nije pravomoćno od suda osuđen za navedeno kazneno djelo, kada je suprotno naznačeno u uvjerenju. Tvrdi i da je tužitelju ostavljen primjeren rok od davanja izjave u trajanju od dva mjeseca za pribavljanje dokaza o nastupanju rehabilitacije za počinjeno kazneno djelo, no da on tu potvrdu nije pribavio očito s obzirom na to da jer je kaznenom osudom izrečena i doživotna probacija.

3. U dokaznom postupku čitani su: zapisnik o uzimanju izjave tužene od 26. srpnja 2024. i spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-03/4327.

3.1. Tužitelj je predložio da ga sud sasluša kao stranku uz prevoditelja, stalnog sudskog tumača. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je stoga on obijen, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta tužene i ocjenom ostalih izvedenih dokaza te budući da tužitelj nije ni naknadno, po pozivu suda, konkretizirao okolnosti i činjenice zbog kojih je predložio svoje saslušanje. Tužena nije imala ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove spora, dok tužena to nije učinila do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluke, kojom je tužitelju, državljaninu Sjedinjenih Američkih Država odbijen zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, a kojeg je on 8. travnja 2024. podnio tuženoj primjenom odredbi članka 59. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22., u daljnjem tekstu: ZoS).

7. Između stranaka, u biti, nisu sporne ključne činjenice. Naime, nije sporno da je tužitelj, inače državljanin Sjedinjenih Američkih Država (ili skraćeno: SAD), zatražio odobrenje prvog privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u cilju spajanja obitelji i da on uz taj zahtjev nije priložio dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku.

7.1. Nije sporno ni da je tužitelj navedeno uvjerenje nadležnog suda u SAD-u dostavio tuženoj naknadno po njezinom pozivu, zaključku od 17. svibnja 2024.

8. Međutim, pokazalo se spornim je li tužitelj ispunjava kumulativno propisane uvjete iz članka 59. stavka 1. ZoS-a za odobrenjem prvoga privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. Konkretno se pokazalo spornim je li tužitelj dokazao da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku.

8.1. Pokazalo se spornim i je li tužitelju, kao neukoj osobi i strancu, supstancijalno omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, s obzirom na to da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku služeći se svojim jezikom ili pismom. On smatra i da je tužena povrijedila i osnovno načelo pomoći stranci koja je sadržana u odredbi članka 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) u situaciji kada ga nije poučila na to njegovo pravo. Tužitelj smatra i da je tužena pristupila formalistički pri uzimanju njegove izjave na zapisnik, a da ga u punini niti je saslušala a niti mu je omogućila da se izjasni o svim ključnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima.

8.2. Tužitelj tvrdi i da iz uvjerenja o nekažnjavanju kojeg je dostavio po pozivu tužene ne sadrži tvrdnju da bi on bio osuđen za ikakvo kazneno djelo u SAD-u, već da je bila riječ o prekršaju za čije počinjenje je platio novčanu kaznu, da je riječ o prekršaju kojeg je počinio prije 31 godinu i za koje djelo je nastupila rehabilitacija.

9. Člankom 63. stavkom 1. ZoS-a propisano je se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. toga zakona i koji je član uže obitelji: 1. hrvatskog državljanina 2. državljanina treće zemlje koji ima odobreno dugotrajno boravište 3. državljanina treće zemlje koji ima odobren stalni boravak 4. državljanina treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak 5. državljanina treće zemlje kojemu je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

9.1. Državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska i 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje (članak 59. stavak 1. ZoS-a).

9.2. Prema odredbi članka 59. stavka 2. ZoS-a zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit će se ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. toga članka.

9.3. Odredbom članka 7. ZUP-a propisano je da kad ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu: službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

9.4. Člankom 74. stavkom 1. ZUP-a je propisano da kad javnopravno tijelo primi podnesak na stranom jeziku ili pismu koji nisu u službenoj uporabi kod tijela, službena će osoba bez odgode tražiti od stranke dostavljanje prijevoda podneska i za to odrediti primjereni rok, a ako to stranka ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen, dok prema stavku 2. toga članka ovjereni prijevod podneska inozemne javne isprave obvezan je ako se posumnja u vjerodostojnost te isprave.

10. Iz sadržaja spisa upravnog tijela je razvidno da je njemu priloženo uvjerenje o nekažnjavanju kao dokaz iz članka 59. stavka 1. točke 5. ZoS-a, ali da je ono priloženo na stanom jeziku i pismu, odnosno na jeziku i pismu koje nije u službenoj uporabi kod javnopravnog tijela

11. Iz sadržaja obrazloženja osporene odluke je razvidno i da tužena nije zašla u sadržaj izvedenih dokaza i ocijenila njihovu vjerodostojnost pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu vezano za dvojbenu činjenicu, a kojoj je ovisila pravilna primjena materijalnog propisa. Može se zaključiti i da tužena nije postupila po članku 74. stavku 1. ZUP-a, odnosno zatražila od podnositelja, stranke dostavljanje prijevoda uvjerenja o nekažnjavanju kojeg je on dostavio naknadno, po pozivu tijela, na stranom jeziku.

12. Sud mora primijetiti da tužena nije utvrdila pravo stanje stvari, da nije iznijela konkretne razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza. Naime, način na koji su porezna tijela protumačila i primijenila mjerodavne materijalni propis može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoju ocjenu da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete iz članka 59. stavka 1. ZoS-a za odobrenjem prvoga privremenog boravka u Republici Hrvatskoj i da on nije dokazao da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

13. Sud mora primijetiti i da je osporena odluka nerazumljiva i proturječna sadržaju spisa predmeta, ali i da je ona proturječna samoj sebi. Time su povrijeđene odredbe članka 8., 9., 47. i 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).

14. Stoga, a budući da ona nije zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), a s obzirom na prirodu upravne stvari i s obzirom na to da sud u ovom stadiju postupka nije mogao s izvjesnošću utvrditi ključnu dvojbenu činjenicu, poništiti osporenu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak te obvezati tuženu da je u ponovnom postupku dužna postupiti u skladu s izraženim pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.

14.1. U ponovnom postupku tužena je dužna, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)ispunjavanju uvjeta za odobrenjem privremenog boravka tužitelju u Republici Hrvatskoj pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

15. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

15.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom (članak 144. stavak 3. ZUS-a), a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (250,00 eura) iznosi ukupno 1.250,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezana platiti tužena koja ga je uzrokovala svojim nezakonitim postupanjem.

U Splitu 24. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a, a protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Zdenku Merdžanu, odvjetniku u Metkoviću, Ulica Hrvatskih iseljenika 5/I,

- tuženoj Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Makarska, Makarska, Ulica kralja Petra Krešimira IV broj 4, uz spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-216-02/24-03/4327,

- u spis.