UsI-2259/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja "Alasia" d. o. o. (OIB: 24413972127), Korčula, Žrnovo 712, zastupanog po opunomoćeniku Marku Praljku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Praljak & Svić" d. o. o., Zagreb, Radnička cesta 37B, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja (OIB: 33706439962), Rijeka, Lošinjska 16, zastupanog po višoj inspektorici rada BŠ po ovlaštenju glavnog državnog inspektora, radi suzbijanja neprijavljenog rada, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika i odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I-116-01/24-02/136, URBROJ: 443-02-02-11-24-1 od 14. kolovoza 2024. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 27. kolovoza 2024. podnio Upravom sudu u Rijeci tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/I-116-01/24-02/136, URBROJ: 443-02-02-11-24-1 od 14. kolovoza 2024., nakon čega se taj sud oglasio mjesno nenadležnim i predmet 24. rujna 2024. ustupio na rješavanje ovom sudu. On je osporio zakonitost navedenog rješenja zbog, u biti, svih zakonskih razloga bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je njime naloženo da za strane radnike KŠ, BŠI, KŠI, IŠI i EŠI podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje. Istaknuo je da su svi spomenuti stranici radnici boravili i radili na temelju važećih dozvola za boravak i rad; da su oni od dana izdavanja dozvola sve do donošenja osporenog rješenja radili samo prema uputama poslodavca za kojeg im je izdana dozvola za boravak i rad na temelju ugovora o radu koje su oni sklopili s poslodavcem za kojeg im je i izdana dozvola, da su oni obavljali poslove u restoranu Silk, da su društva u sklopu kojih posluje restoran Silk privremeno ustupala radnike po potrebi posla između sebe kao povezana društva te da su radnici dali pisanu suglasnost o tom premještaju, odnosno ustupu. Tvrdi i da su o tim premještajima sklopljeni Sporazumi o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo, da iz njih razvidno da je svakom radniku njegovom osnovni ugovor o radu ostao na snazi, da mu je društvo nastavilo isplaćivati plaću i da je inspektorica samo zaključila da navedeni radnici nemaju dozvolu za boravak i rad kod njega ne uzimajući u obzir svu dokumentaciju koja joj je predana tijekom nadzora. Skrenuo je pozornost na odredbu članka 3. stavka 2. i članak 7. stavak 2. ZSNR-a. Smatra da tuženik nije utvrdio postupanje koje predstavlja neprijavljeni rad odnosno da kod njega nije utvrđeno obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, da je rješenje tuženika nedostatno obrazloženi, arbitrarno i nerazumljivo ali i proturječno sadržaju isprava koje su priložene spisu predmeta te da je tuženik povrijedio i načelo utvrđivanja materijalne istine, ali i odredbu članka 51. ZUP-a, jer nije proveo ispitni postupak u cilju utvrđivanja ključnih činjenica, a o kojima je ovisila pravilna primjena materijalnog propisa. Stoga je zatražio poništiti osporeno rješenje.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom rješenju. Njime je utvrđeno da je tužitelj, poslodavac zaposlio strane radnike KŠ, BŠI, KŠI, IŠI i EŠI; da on u trenutku inspekcijskog nadzora nije prijavio navedene radnike na obvezno mirovinsko osiguranje i da je kod tužitelja utvrđeno postojanje neprijavljenog rada navedenih stranih radnika u trenutku nadzora (02. listopada 2024.); naloženo mu je da podnese prijavu za navedene radnike na obvezno mirovinsko osiguranje te mu je naložena uplata iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika odnosno ukupno 13.250,00 eura u korist Državnog proračuna. U točki 3. izreke toga rješenja je obvezan tužitelj izvršiti nametnute obveze u roku tri dana od dana dostave toga rješenja, a, u točki 4. izreke, je odlučeno da će se u suprotnom, ako ne postupi u navedenom paricijskom roku, provesti prisilna naplata. Istaknuo je da na temelju provedenog nadzora izvjesno utvrđeno da su navedeni radnici obavljali poslove iz registrirane djelatnosti tužitelja, u poslovnom prostoru tužitelja, na njegovim sredstvima rada i pod njegovim nadzorom i uputama, u njegovo ime i za njegov račun, da poslovi koje su obavljali imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos i da tužitelj, poslodavac za te radnike nije ishodio dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj od nadležne policijske uprave, odnosno postaje za društvo "Alasia" d. o. o., a što je bio dužan učiniti. Istaknuo je i da tužitelj nije na prethodno izdano usmeno rješenje o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti izjavilo žalbu, da je u konkretnom predmetu nedvojbeno riječ o neprijavljenom radu u smislu članka 3. stavka 2. točke 1. ZSNR-a, da je točno da su navedeni radnici imali važeće dozvole za rad za obavljanje rada kod drugih poslodavaca a ne kod tužitelja, da oni nisu od tužitelja, poslodavca bili prijavljeni na obvezno i mirovinsko osiguranje od tužitelja, gdje su oni i zatečeni da rade (u kavani – Pizzeria Silk u Dubrovniku, Brsalje 10), da nije točno da je riječ o ikakvim povezanim društvima u smislu ZTD-a ako se promatra odnos između tužitelja i društava "TD Altair" d. o. o., "TD Aldura" d. o. o. i "TD Andromeda Group" d. o. o. te da tužitelj nije s imenovanim radnicima sklopio ugovor o radu, čime se zasniva radni odnos prema članku 4. stavku 1. Zakona o radu. Najzad je skrenuo pozornost i na zakonsku novinu iz članka 6. o presumpciji trajanja radnog odnosa u situaciji kada nadležni inspektor u postupku nadzora utvrdi postojanje neprijavljenog rada u užem smislu, budući da prema članku 6. ZSNR-a smatrat će se da je radnik koji je obavljao neprijavljeni rad neprekidno bio u radnom odnosu u punom radnom vremenu kod poslodavca.

3. U dokaznom postupku čitani su: dozvole za boravak i rad za radnike KŠ, BŠI, KŠI, IŠI i EŠI (list 16 do 20), ugovori o radu i sporazumi o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo uz pojedinačnu pisanu suglasnost za svakog radnika (list 21 do 40), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 8. kolovoza 2024., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika i zapisnik o ispitivanju svjedoka svakog pojedinog radnika od 8. kolovoza 2024. i spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-116-02/24-02/136.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Stranke su popisale troškove upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluke koja je donijeta u postupku inspekcijskog nadzora suzbijanja neprijavljenog rada.

7. Potanko analizirajući navode suprotstavljenih stranaka, između stranaka, u biti, nije sporno da je tužitelj, poslodavac zaposlio strane radnike KŠ, BŠI, KŠI, IŠI i EŠI; da je riječ o državljanima trećih zemalja; da on u trenutku inspekcijskog nadzora nije s njima sklopio ugovor o radu kojim bi zasnovao radni odnos, da nije prijavio navedene radnike na obvezno mirovinsko osiguranje i da je kod tužitelja utvrđeno postojanje neprijavljenog rada navedenih stranih radnika u trenutku nadzora (8. listopada 2024.).

7.1. Tužitelj, u biti, nije osporio ijednu ključnu činjenicu o kojoj je ovisila pravilna primjena materijalnog propisa. On je zapravo iznio samo pravno stajalište i ocjenu da nije riječ o neprijavljenom radu spomenutih radnika, budući da je, kako tvrdi, samo riječ o privremenom ustupanju radnika između poslodavaca, povezanih društava uz pisanu suglasnost radnika. Pritom je iznio i činjenice koje nisu ni sporne, a koje u dijelu nisu ni bitne za meritorno rješavanje upravne stvari.

8. No, pokazala se spornom jesu li u izloženim nespornim ključnim činjenicama bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja.

9. Odredbom članka 70. stavaka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21. i 67/23., u daljnjem tekstu: ZoDI) je propisano da ako je tim zakonom, drugim zakonom ili propisima Europske unije propisano da se u slučaju utvrđene nezakonitosti izriče određena upravna mjera, inspektor je dužan rješenjem izreći tu mjeru, dok prema stavku 3. toga članka iznimno od stavka 2. toga članka, inspektor neće donositi rješenje ako su utvrđene nepravilnosti otklonjene tijekom inspekcijskog nadzora ili kad izvršenje uopće nije moguće, što će inspektor utvrditi i navesti u zapisniku

9.1. Prema odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", broj: 151/22., u daljnjem tekstu: ZoSNR) neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu toga zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili 4. zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja.

9.2. Člankom 7. stavkom 1. ZoSNR-a je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor će, ako utvrdi da je za poslodavca radnik obavljao neprijavljeni rad, o navedenome u zapisnik unijeti podatke o radniku, razdoblju u kojem je radnik obavljao neprijavljeni rad u skladu s člankom 6. toga zakona i opis poslova koje je radnik obavljao.

9.3. Nadležni inspektor će u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. toga zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba (članak 7. stavak 2. ZoSNR-a).

9.4. Odredbom članka 10. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZoR) propisano je da kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može svoga radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, u trajanju od neprekidno najduže šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika, dok je stavkom 4. toga članka propisano da sporazum iz stavka 3. toga članka mora sadržavati podatke o: 1. nazivu i sjedištu povezanih poslodavaca, 2. imenu, prezimenu i prebivalištu radnika, 3. datumu početka i završetka privremenog ustupanja, 4. mjestu rada i poslovima koje će radnik obavljati, 5. plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate i 6. trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.

9.5. Pisana suglasnost radnika na sporazum iz stavka 3. toga članka, smatrat će se dodatkom ugovora o radu, kojim će se na određeno vrijeme ugovoriti obavljanje poslova kod povezanog poslodavca (članak 10. stavak 5. ZoR-a), s time da se povezani poslodavac u odnosu na radnika iz stavka 3. toga članka smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredbi ovoga i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu (članak 10. stavak 7. ZoR-a).

9.6. Člankom 3. stavkom 1. točka 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20., 114/22. i 151/22., u daljnjem tekstu: ZoS) propisano je da je državljanin treće zemlje osoba koja nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije, a ima državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva.

9.7. U skladu s odredbom članka 88. stavka 3. ZoS-a državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos, ako tim zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 4. toga članka poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljana treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada, ako tim zakonom nije drukčije propisano.

10. U izloženom, a uzimajući u obzir da on kao poslodavac nije imenovane strane radnike prijavio na obvezno mirovinsko i osiguranje s prvim danom početka rada te da nepravilnosti nisu otklonjene ni tijekom inspekcijskog nadzora, zakonito je postupilo tijelo prvog stupnja, kada je, pravilnom primjenom odredbi članka 7. stavka 1. ZoSNR-a i članka 70. stavka 1. ZoDI-a, tužitelju izreklo upravnu mjeru podnošenja prijave na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme od 29. svibnja 2024. od dana kada je zapisnikom o nadzoru utvrđen početak njihova rada kod tužitelja.

11. Vezano za ocjenu tužitelja o mogućnosti privremenog ustupanja radnika u povezano društvo što je uređeno/predviđeno člankom 10. ZoR-a, sud smatra da u konkretnoj upravnoj stvari primjenjiva ponajprije specijalne odredbe članka 88. stavka 3. i 4. ZoS-a, koja imaju prednost u odnosu na opću odredbu članka 10. ZoR-a. Naime, tom specijalnom zakonskom normom nije predviđena mogućnost ustupanja radnika povezanom društvu kada je riječ o državljaninu treće zemlje. Sud smatra i da su navedeni radnici mogli raditi samo kod onog poslodavca za kojeg im je izdana dozvola za boravak i rad. Tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-641/2025-2 od 7. svibnja 2025.

12. Valja primijetiti i da tužitelj nije konkretizirao u čemu bi se sastojala povezanost njega i društava "TD Altair" d. o. o., "TD Aldura" d. o. o. i "TD Andromeda Group" d. o. o. s kojima je sklopio sporazume o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo u smislu odredbi članka 473. do 478.a Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/ 22., 18/23. i 130/23.), a niti je on to dokazao ikakvim prikladnim dokazima. Osim uopćene tvrdnje da riječ o povezanim društva, ta činjenica nije razvidna ni iz sadržaja čitanih pisanih sporazuma o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo.

13. U izloženom sud ocjenjuje da je osporeno rješenje zakonito i dostatno obrazložena te da ono sadrži sve razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke, a tuženik je pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka.

14. Stoga, a budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

15. O troškovima upravnog spora će se odlučiti posebnim rješenjem u skladu s odredbom članka 148. stavka 4. ZUS-a.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 24. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6. i članak 127. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Marku Praljku, odvjetniku u OD "Praljak & Svić" d. o. o., Zagreb, Radnička cesta 37B,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu u Rijeci, Službi za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Lošinjska 16, a spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-116-02/24-02/136 vratiti po pravomoćnosti presude,

- u spis.