UsI-1471/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], otok Šolta, zastupanog po opunomoćenicima Bepu Marušiću i Ivanu Topiću, odvjetnicima u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3/II, protiv tuženika pod 1. I. Povjerenstva za žalbe u postupcima koji se vode sukladno Zakonu o strancima i pod 2. Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, Split, Put Brodarice 6, radi izdavanja dozvole za boravak i rad te protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora (EGP), odnosno Republike Hrvatske, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tužene, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika pod 1. I. Povjerenstva za žalbe u postupcima koji se vode sukladno Zakonu o strancima KLASA: UP/II-217-02/21-06/28, URBROJ: 317-21-3 od 25. listopada 2021. i Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove poslovni broj: 511-12-43-UP/I- 3/2724/2019 od 19. siječnja 2021. kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tužene pod 2. Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split KLASA: UP/I-216- 04/24-01/3269, URBROJ: 511-12-23-24-1 od 19. kolovoza 2024. kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba koja je zaprimljena u sudu 16. rujna 2024. pod poslovnim brojem UsI-2196/2024 kao nepravodobna.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, po opunomoćenicima, pravovremeno 14. lipnja 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika pod 1. I. Povjerenstva za žalbe u postupcima koji se vode sukladno Zakonu o strancima KLASA: UP/II-217- 02/21-06/28, URBROJ: 317-21-3 od 25. listopada 2021. i Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove poslovni broj: 511- 12-43-UP/I-3/2724/2019 od 19. siječnja 2021. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad kod poslodavca „Kalebić“ d. o. o. i da je jedini razlog tomu što je bio član 306. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine i da zbog toga predstavlja prijetnju za sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. Istaknuo je da je notorno da je Domovinski rat završio prije 30 godina, da tužitelj i nitko iz njegove brigade nikada ni pred jednim sudom nije kažnjen za ikakvo kazneno djelo, a posebno ne za kazneno djelo s područja ratnog zločina ili terorizma. Istaknuo je i da je javnopravnom tijelu dao izjavu, kojom je potvrdio članstvo navedene brigade, ali da je i nesporna činjenica da ta brigada nikada nije kročila na područje Republike Hrvatske. Tvrdi da nije točno da je on pozivan na ikakvo saslušanje u upravnom postupku. Smatra i da je SOA trebala dati novo mišljenje o njemu u smislu postojanja ikakvih prijetnji nacionalnoj sigurnosti ili po javni poredak Republike Hrvatske s obzirom na protek od četiri godine od trenutka davanja negativnog mišljenja, na kojem je utemeljeno odbijanje tražene dozvole. Stoga je zatražio poništiti navedena rješenja.

1.1. Po navedenoj tužbi je formiran spis poslovni broj UsI-1471/24.

2. Tužitelj je, po opunomoćenicima, ponovno 16. rujna 2024. podnio tužbu, kojom je, zbog istih razloga, osporio zakonitost rješenja tuženika pod 1. I. Povjerenstva za žalbe u postupcima koji se vode sukladno Zakonu o strancima KLASA: UP/II-217- 02/21-06/28, URBROJ: 317-21-3 od 25. listopada 2021. i Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove poslovni broj: 511- 12-43-UP/I-3/2724/2019 od 19. siječnja 2021. Ne iznose se navodi te tužbe zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja ove odluke.

2.1. Po navedenoj tužbi je formiran spis poslovni broj UsI-2196/24.

3. Tužitelj je osobno 17. rujna 2024. podnio tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tužene pod 2. Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split KLASA: UP/I-216-04/24-01/3269, URBROJ: 511-12-23-24-1 od 19. kolovoza 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je njome protjeran iz Republike Hrvatske i da mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od jedne godine uslijed nezakonitog boravka. Smatra da zabrane koje mu se izriču nemaju svoje objektivno opravdanje ni osnova ni ovlaštenja i predstavljaju povredu prava na kretanje i boravak kao osnovno ljudsko pravo, da ne postoje ikakvi bitni razlozi za ograničavanje njegova kretanja i boravka, da nikada nije učinio išta što bi moglo dovesti do zabrane i protjerivanja, da nije osuđivan, da ne krši zakon i da mu nije jasno zbog čega mu je izrečena zabrana. Istaknuo je da ga je tužena protjerala i zabranila mu ulazak u Republiku Hrvatsku bez utvrđivanja materijalne istine i bez provođenja i ocjene dokaza i bez adekvatnog obrazloženja. Stoga je, u biti, zatražio poništiti osporeno rješenje.

3.1. Po navedenoj tužbi je formiran spis poslovni broj UsI-2237/24.

4. S obzirom na to da je isti tužitelj pokrenuo upravne sporove koji se vode radi ocjene zakonitosti različitih pojedinačnih odluka, ali koje su supstancijalno utemeljene na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, rješenjem poslovni broj UsI-1471/2024 od 31. prosinca 2024. spisi predmeta poslovni broj UsI-1471/24, UsI-2196/24 i UsI-2237/24 su spojeni radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, tako što se spisi broj UsI- 2196/24 i UsI-2237/24 pripajaju spisu broj UsI-1471/24, s time da je odlučeno da će se oni voditi ubuduće pod jedinstvenim poslovnim brojem UsI-1471/24 na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS.).

5. Tuženik pod 1. Povjerenstvo za žalbe u postupcima koji se vode sukladno Zakonu o strancima je odgovorilo na tužbu koja je zaprimljena pod poslovnim brojem UsI-1471/24, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njome je, u točki 1. izreke, odbijen tužiteljev zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad; u točki 2. izreke on se, kao državljanin Bosne i Hercegovine, protjeruje iz Republike Hrvatske; točkom 3. izreke zabranjuje mu se ulazak i boravak na tom području na vrijeme od tri godine od dana izvršnosti te odluke; u točki 4. izreke određen je rok od 30 dana za obvezno napuštanje Europskog gospodarskog prostora (skraćeno: EGP), odnosno Republike Hrvatske počevši od dana izvršnosti toga rješenja, a pod prijetnjom prisilnog izvršenja u situaciji da on dragovoljno ne napusti EGP (točka 6. izreke) i uz u točki 5. izreke nametnutu obvezu da je dužan to rješenje pri napuštanju Republike Hrvatske predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu te zemlje nakon napuštanja. Istaknuo je i da je negativno mišljenje za tužitelja dano na temelju postupanja Sigurnosno obavještajne agencije (ili skraćeno: SOA), koje je nadležno za provođenje sigurnosne provjere u smislu Zakona o sigurnosnim provjerama; da je osporeno rješenje utemeljeno na odredbi članka 54. stavka 1. točke 6. ZoS-a i na neklasificiranom sažetku SOA-e; da je on izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e te je nakon izvršenog neposrednog uvida u te podatke zaključilo da za odbijanje dozvole za boravka i rad postoje opravdani razlozi nacionalne sigurnosti.

6. Tužena pod 2. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split je odgovorila na tužbu koja je zaprimljena pod poslovnim brojem UsI-2237/24, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njome je, u točki 1. izreke, tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, protjeran Republike Hrvatske te mu je određena zabrana ulaska i boravka na tom području na vrijeme od jedne godine računajući od dana prisilnog udaljenja, odnosno dana završetka prethodne zabrane ulaska i boravka. Točkom 2. izreke je odlučeno da se on protjeruje zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, s time da je u točki 3. izreke utvrđeno da je državljanin treće zemlje došao u Republiku Hrvatsku u vrijeme dok je bila na snazi zabrana ulaska i boravka, a zbog čega se ima prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu. Istaknula je da je tužitelj nezakonito boravio na području Republike Hrvatske od 18. kolovoza do 19. rujna 2024., iako mu je na snazi zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 16. svibnja 2024. do 16. svibnja 2027. Tvrdi da mu je ta zabrana izrečena izvršnim rješenjem iz 2021. Smatra da mu je zakonito izrečena mjera protjerivanja u skladu s člankom 190. stavkom 1. ZoS-a.

7. U dokaznom postupku čitani su: spis predmeta Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove poslovni broj: 511- 12-43-UP/I-3/2724/2019 i spis Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split KLASA: UP/I-216-04/24-01/3269.

7.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

8. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženici to nisu učinili do zaključenja rasprave.

9. Tužbeni zahtjevi koji su postavljeni u tužbama poslovni broj UsI-1471/24 i UsI-2237/24 nisu osnovani.

10. Tužba zaprimljena u sudu 16. rujna 2024. pod poslovnim brojem UsI- 2196/2024 nije pravodobna.

11. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka o odbijanju tužiteljeva zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj podnijetom 18. listopada 2019. od podnositelja, poslodavca "Kalebić" d. o. o., o njegovom protjerivanju kao državljanina treće zemlje Bosne i Hercegovine iz Europskog gospodarskog prostora (EGP), odnosno Republike Hrvatske i određivanju mu zabrane ulaska i boravka na tom području.

12. Prvo, vezano za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/II-217- 02/21-06/28, URBROJ: 317-21-3 od 25. listopada 2021. i Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove poslovni broj: 511- 12-43-UP/I-3/2724/2019 od 19. siječnja 2021. kojima je odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad i ujedno tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske uz određenu mu zabranu ulaska i boravka na tom području u trajanju od tri godine, valja istaknuti sljedeće.

13. Nije sporno da je poslodavac „Kalebić“ d. o. o. 18. listopada 2019. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad na temelju godišnje kvote za zapošljavanje stranaca za 2019. za tužitelja GJ.

13.1. Nije sporno ni da tužitelj ispunjava formalne pretpostavke za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, ali da je zahtjev za izdavanje dozvole za njegov boravak i rad na tom području odbijen zbog postojanja sigurnosne zapreke, odnosno zbog toga što, prema ocjeni i pisanoj obavijesti SOA-e, predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

13.2. Između stranaka, u biti, nije sporno niti da iz neklasificiranoga dokumenta SOA-e KLASA: 806-07/19-01/55846, URBROJ: 539-080017/1741-19-1 od 13. studenoga 2019. (priložen je čitanom spisu predmeta), s čijim je sadržajem tužitelj upoznat prije uzimanja izjave pred javnopravnim tijelom, proizlazi negativno mišljenje za tužitelja GJ, s obzirom na to da raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za dozvolu za boravak i rad, jer on predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Iz njega proizlazi i da je GJ, kao pripadnik 306. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine, bio aktivni sudionik ratnih operacija na području Bosne i Hercegovine tijekom 1993., a tijekom kojih je počinjeni niz zločina nad G na području Travnika te masovni progoni hrvatskog stanovništva, uništavanje imovine, povijesnih, sakralnih i kulturnih vrijednosti. Zbog toga se, kako iz toga dokumenta proizlazi, može zaključiti da postoji osnovana sumnja da GJ u prošlosti nije poštivao osnovna pravila međunarodnog humanitarnog prava prema pripadnicima hrvatskog i drugih naroda i da je moguće da je i sam neposredno sudjelovao u počinjenu ratnih zločina. U završnom dijelu je istaknuo i da tijekom razgovora sa službenom osobom SOA-e GJ nije želio detaljno i uvjerljivo razjasniti svoj i ratni put svoje postrojbe vezano za zločine koji su počinjeni u zoni djelovanja njegove postrojbe, a zbog čega je ocijenjeno da nije bio iskren i čime je jasno pokazao da ne poštuje pravni poredak i institucije Republike Hrvatske. Mišljenja smo da postoji sigurnosni rizik da imenovani neće poštivati pravni poredak Republike Hrvatske i zbog čega mu se daje negativno mišljenje. Iznijeto je razvidno i iz sadržaja neklasificiranoga dokumenta SOA-e KLASA: 806-07/17-01/3090, URBROJ: 539-080017/1741-20-12 od 9. ožujka 2020. (priložen je čitanom spisu predmeta), u kojem je dodatno predloženo da se GJ protjera iz Republike Hrvatske na rok od tri godine.

13.3. Nije, u biti, sporno ni da je tužitelj, po pozivu tužene, a nakon što je upoznat sa sadržajem pismena SOA-e iz kojeg proizlazi za njega negativno mišljenje vezano za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, dao izjavu na zapisnik broj 511-12-43-UP/I-3/2724-2019 od 3. prosinca 2019. Nije sporno ni da je o tomu prethodno obaviještena odgovorna osoba poslodavca ĐJ, koji je na zapisnik od 23. prosinca 209. kazao da nema razloga za odbijanje zahtjeva za dozvolu za rad i boravak za GJ, budući da je riječ o višegodišnjem zaposleniku s kojima nikada nije bilo ikakvih problema niti prekršajno a kamoli kazneno te je iskazao nezadovoljstvo i neslaganje sa zaključkom da je prijetnja nacionalnoj sigurnosti i javnom poretku Republike Hrvatske.

14. No, pokazalo se spornim je li tužitelj predstavlja sigurnosni rizik i prijetnju nacionalnoj sigurnosti i javnom poretku Republike Hrvatske i jesu li ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za izdavanje dozvole za tužiteljev boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Tužitelj smatra i da su razlozi koje je iznijela tužena arbitrarni, nerazumljivi i proturječni sadržaju izvedenih dokaza te da tužena nije niti utvrdila pravo stanje stvari.

15. Člankom 75. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18., u daljnjem tekstu: ZoS) je propisano će se dozvola za boravak i rad na temelju godišnje kvote iz članka 74. ovoga Zakona odobrit će se državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 54. toga zakona te priloži: 1. ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu, 2. dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposobljenosti državljanina treće zemlje, 3. dokaz o registraciji trgovačkog društva, podružnice, predstavništva, obrta, udruge ili ustanove u Republici Hrvatskoj.

15.1. Prema odredbi članka 54. stavka 1. ZoS-a državljaninu treće zemlje će se odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, 6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

15.2. Shodno članku 108. stavku 2. točki 4. ZoS-a državljanina treće zemlje protjerat će se ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

15.3. Rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u EGP-u (članak 111. stavak 1. ZoS-a).

15.4. Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 108. toga zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina (članak 111. stavak 5. ZoS-a).

15.5. U skladu s regulacijom članka 5. ZoS-a sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija (stavak 1.), a u odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak strancu ili se stranac protjeruje, navest će se zakonska odredba bez obrazlaganja razloga koji su bili odlučujući za donošenje odluke (stavak 2.).

15.6. Sukladno članku 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 79/06. i 105/06.) sigurnosna provjera provodi se i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo i za strance u Republici Hrvatskoj čiji je boravak važan za sigurnost države.

15.7. Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama ("Narodne novine", broj: 85/08. i 86/12., u daljnjem tekstu: ZoSP) je propisano da iznimno od članka 35. i 39. toga zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

15.8 Po provedenoj sigurnosnoj provjeri, nadležna obavještajno-sigurnosna agencija dostavit će izvješće podnositelju zahtjeva za provođenje sigurnosne provjere (članak 35. ZoSP-a), s time da Izvješće o rezultatima sigurnosne provjere treba sadržavati i mišljenje o postojanju sigurnosnih zapreka (članak 39. ZoSP-a).

16. U svom iskazu kojeg je dao na zapisnik pred Policijskom upravom Splitsko- dalmatinske, Sektorom za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 3. prosinca 2019. tužitelj je, nakon što mu je dan na uvid navedeni neklasificirani dokument SOA- e od 13. studenoga 2019., izjavio da sve za što ga se tereti nije istinito; da jest stvarno bio pripadnik 306. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine, ali da nikada nije bio na ratištu sa hrvatskom vojskom, da se u vrijeme ratnih operacija na području Travnika nalazio na Vlašiću, gdje, tvrdi nije bilo ratnih operacija s hrvatskom vojskom. Tvrdi i da su raspoređivali na područja gdje je bilo manje ratnih operacija zbog toga što je tada bio maloljetan. U vezi s progonom hrvatskog stanovništva te uništavanja imovine naglasio je da je toga bilo, ali da on neposredno u tim ratnim zločinima nije sudjelovao. Vezano za njegov ratni put, kazao je da se u ljetno 1993. priključio 306. brigadi, da je bio raspoređen u ratnoj zoni Vlašić, gdje je ostao do proljeća 1994.; da je nakon toga raspoređen na Visoko gdje je bio u sukobu samo sa srpskom vojskom i gdje je proveo nekoliko mjeseci; da je nakon toga 21. ožujka 1995. vraćen ponovno na Vlašić, jer je bila u tijeku operacija oslobođenja Vlašića i da je nakon toga u ljeto 1995. poslan u Sarajevo na Treskavicu, jer je bila u tijeku deblokada toga grada. Napomeno je i da je kao pripadnik navedene brigade od početka do kraja rata imao i ostao mu čin običnog vojnika te da se u jesen 1995. zaposlio u vojnu policiju (7. Korpus Armije BiH) na mjesto osiguranja komande, da je je obavljao poslove osiguranja nadređenih pri njihovom posjetu različitim lokacijama i da u tom svojstvu, s obzirom na prirodu poslova, nije bio u mogućnosti počiniti ikakav zločin svojevoljno ili po nalogu nadređenih.

17. S obzirom na ovako izvedene dokaze i s obzirom na stanje spisa predmeta upravnog tijela, a nakon što je izvršen neposredan uvid u sadržaj Izvješća o rezultatima obavljene sigurnosne provjere i mišljenje o postojanju sigurnosnih zapreka te sve klasificirane podatke za osobu GJ i o čemu je sastavljena službena bilješka 28. svibnja 2025. (list 31 spisa), sud smatra dostatno raspravljenim i utvrđenim da tužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Naime, sud vjeruje sadržaju pismena SOA-e i njegovom negativnom mišljenju kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi koju je sačinila nadležna sigurnosna agencija i budući da je njezin sadržaj u dostatnoj mjeri u suglasju s kazivanjem samog tužitelja u ključnim elementima. Suprotne općenite tvrdnje i zaključci, koje je iznio tužitelj, nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka, nisu logične i očito su usmjerene ka izbjegavanju protjerivanja iz Republike Hrvatske.

18. Uzimajući u obzir da je tužitelj saslušan i da se izjasnio o svim ključnim činjenicama i okolnostima pred javnopravnim tijelom i nakon što je on upoznat sa sadržajem negativnog mišljenja SOA-e i s obzirom na njegovo površno i općenito osporavanje ključnih utvrđenja javnopravnih tijela, sud smatra i da stanje spisa ne daju pouzdanu osnovu da bi mu bila povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) ili neko drugo temeljeno ustavno ili konvencijsko pravo koje je dio europske pravne stečevine.

19. U izloženom sud ocjenjuje da je zakonito postupilo javnopravno tijelo, kada je, pravilnom primjenom navedenih mjerodavnih odredbi članka 108. stavka 2. točke 4., članka 111. stavka 1. i 5. u vezi s člankom 75. stavkom 1. i članka 54. točkom 6. ZoS-a ali u vezi s člankom 41. ZoSP-a, odbilo izdati dozvolu za boravak i rad tužitelja u Republici Hrvatskoj koji predstavlja sigurnosni rizik i prijetnju nacionalnog sigurnosti, kada ga je protjeralo iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a uz određivanje mu zabrane ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine od dana izvršnosti te odluke i bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, a osporena rješenja sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu. Suprotna ocjena tužitelja prema kojoj on nije prijetnja nacionalnoj sigurnosti u nema utemeljenje u utvrđenim ključnim činjenicama i izvedenim dokazima. Riječ je o proizvoljnoj ocjeni i tvrdnji, koju tužitelj nije dokazao ikakvim prikladnim dokazima.

20. Vezano za zakonitost rješenja tužene pod 2. Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, I. Policijske postaje Split KLASA: UP/I-216-04/24-01/3269, URBROJ: 511-12-23-24-1 od 19. kolovoza 2024, valja istaknuti sljedeće.

21. Nije, u biti, sporno da je rješenje o protjerivanju i izrečenoj zabrani ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku postalo izvršno 16. svibnja 29024. i da je zabrana na snazi do 16. svibnja 2027.

21.1. Nije, u biti, sporno niti da je tužitelj nezakonito prešao i boravio u [adresa] u razdoblju od 18. kolovoza do 19. kolovoza 2024. suprotno izrečenoj trogodišnjoj zabrani iz navedenog izvršnog rješenja o protjerivanju.

21.2. Đ analizirajući tužbene navode, ali i s obzirom na sadržaj izjave koju je on dao 19. kolovoza 2024. javnopravnom tijelu, može se zaključiti da tužitelj nije osporio ijednu ključnu činjenicu, a o kojoj je ovisila pravilna primjena materijalnog prava.

22. Člankom 109. stavkom 1. točkom 2. ZoS-a je propisano da će se državljanina treće zemlje protjerati ako je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka, dok prema članku 111. stavku 6. ZoS-a zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 109. toga zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

23. U izloženom sud ocjenjuje da je zakonito postupilo javnopravno tijelo, kada je, pravilnom primjenom navedenih mjerodavnih odredbi 109. stavka 2. u vezi s člankom 111. stavkom 6. ZoS-a, ponovno protjeralo tužitelja iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a uz određivanje mu zabrane ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine od dana prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske odnosno od dana završetka prethodne zabrane ulaska i boravka, a osporena rješenja sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu

24. Stoga, a budući da osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

25. Vezano za razloge odbačaja tužbe koja je zaprimljena u sudu 16. rujna 2024. pod poslovnim brojem UsI-2196/2024, valja istaknuti sljedeće.

26. Prema odredbi članka 40. stavka 1. ZUS-a tužba se podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje, dok prema članku

26.1. Člankom 46. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

27. Nije sporno da je ta tužba podnijeta, odnosno da je upravni spor pokrenut 16. rujna 2024.

28. Iz spisa Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove poslovni broj: 511-12-43-UP/I-3/2724/2019, osobito sadržaja dostavnice koja je priložena osporenom rješenju razvidno je da je tužitelj uredno zaprimio to rješenje 16. svibnja 2024. po opunomoćeniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Splitu. Sud vjeruje toj ispravi kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi koja je propisano sastavljena te čiju vjerodostojnost tužitelj nije osporio tijekom spora (ikakvim prikladnim dokazima).

29. Može se zaključiti da je rok za podnošenje tužbe radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika pod 1. I. Povjerenstva za žalbe u postupcima koji se vode sukladno Zakonu o strancima KLASA: UP/II-217-02/21-06/28, URBROJ: 317-21-3 od 25. listopada 2021. i Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove poslovni broj: 511-12-43-UP/I-3/2724/2019 od 19. siječnja 2021. istekao 17. lipnja 2024, a da je tužitelj pokrenuo upravni spor izvan tridesetodnevnog zakonskog roka iz članka 40. stavka 1. ZUS-a.

30. Stoga, a budući da ne postoje pretpostavke za vođenje spora u odnosu na navedenu tužbu, valjalo je, na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a, odbaciti ju kao nepravodobnu, odnosno riješiti kao pod točkom I. izreke.

31. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno riješiti kao pod točkom II. izreke.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 24. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 46. stavkom 2. i člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja Bepu Marušiću i Ivanu Topiću, odvjetnicima u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3/II,

- tuženiku pod 1. I. Povjerenstvu za žalbe u postupcima koji se vode sukladno Zakonu o strancima, a spis predmeta upravnog tijela broj: 511-12-43-UP/I- 3/2724/2019 vratiti po pravomoćnosti presude,

- tuženoj pod 2. Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, I. Policijskoj postaji Split, Split, Put Brodarice 6, a spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I- 216-04/24-01/3269 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.