Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Ovr-1796/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Kliček – Horvat, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, OIB: 81793146560, iz Zagreba, Radnička cesta 21, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri iz Zagreba, protiv ovršenice MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, izvan ročišta, 24. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se prijedlog ovršenice BŠ radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d. podnijetog Financijskoj agenciji 1. srpnja 2025., a na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba broj Ovrv- 39679/09 od 30. rujna 2009., kao neosnovan.

II/ Odbija se prijedlog ovršenice DŠ da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d. podnijetog Financijskoj agenciji 1. srpnja 2025., kao neosnovan i

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenica BŠ da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a koji razlog je propisan člankom 50. stavkom 1. točka 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24).

Obrazloženje

1. Ovršenica je po punomoćniku podnijela prijedlog radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći da je ovrhovoditelj dana 1. srpnja 2025. Financijskoj agenicji podnio zahtjeve za naplatu novčane tražbine na temelju pravomoćnog i ovršenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Predložila je da se sukladno čl. 2. Ovršnog zakona donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenice na račun ovrhovoditelja, kao i da donese rješenje kojim će proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim i to s osnovnom odredbom čl. 50. i čl. 65. Ovršnog zakona. Navela je da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koja je izgubila svojstvo ovršenosti jer je preteklo više od 10 godina od pravomoćnosti i ovršnosti iste ( 19. siječnja 2010.), te je uložila prigovor zastare tražbine u cijelosti, a predložila je da se postupak obustavi ili da se uputi na parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Prijedlog ovršenice je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se je očitovao u ostavljenom roku, te je naveo da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare, pri čemu je obrazložio da je predmetno rješenje prvi put dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 21. rujna 2010. kada je zavedeno u redoslijed naplate, a koja je predmetna osnova isknjižena iz redoslijeda naplate 4. kolovoza. 2018. Ukazao je na odredbu čl. 241. Zakon o obveznim odnosima a kojoj je reguliran prekid zastare i čl. 245. Zakon o obveznim odnosima prema kojim je određeno kada zastara počinje teći iznova. Zbog navedenog smatra da je zastara počinjala teći ponovno tek od isknjiženja navedene osnove s Financijske agencije temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a zbog čega nije nastupila zastara temeljem čl. 233. ZOO-a. U pogledu prijedloga za odgodu ovrhe naveo je da nisu kumulativno ispunjeni subjektivni i objektivni uvjeti za odgodu ovrhe jer ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, već je samo paušalno naveo da traži odgodu ovrhe, te je preložio da se odbije njezin prijedlog za odgodu ovrhe.

3. Uvidom u Zahtjeve za naplatu ovrhovoditelja upućen Financijskoj agenciji od 1. srpnja 2025. utvrđuje se da je ovrhovoditelj zatražio isplatu protiv ovršenice na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba broj Ovrv-39679/09 od 30. rujna 2009. .

4. Sukladno čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona ukoliko ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne isprave, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

5. Odredba članka 210. Ovršnog zakona propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate, a temeljem koje odredbe ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članka 50. i 53. Ovršnog zakona).

6. Člankom 50. stavkom 1. Ovršnog zakona je određeno da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 50. stavka 5. Ovršnog zakona na razloge iz stavka 1. točke 1. 3. i 5. toga članka, te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. toga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. Ovršnog zakona, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, ovaj sud nije utvrdio da bi bio ostvaren neki od navedenih žalbenih razloga.

8. Sud je utvrdio da je ovršenica podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga da je nastupila zastara tražbine, a koji razlog je propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te je uputio ovršenicu da pokrene parnicu temeljem čl. 210. st. 2., a primjenjujući čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona jer isti razlog nije mogla ranije iznijeti već nakon što je primila obavijest od Financijske agencije da se provodi ovrha na njezinom računu.

9. U pogledu prijedloga ovršenice da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sud je utvrdio da je ispunjen uvjeti iz čl. 65. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona jer je ovršenca podnijela prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, a o kojem prijedlogu sud odlučuje temeljem čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona kao o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Međutim, sud je zaključio da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno ovršenica uopće nije obrazložila kakva bi joj nastala šteta provedbom ovrhe na njezinim računima, a zbog čega je sud utvrdio da nije ispunjen uvjet za odgodu ovrhe koji se odnosi na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Prema tome, sud je odbio prijedlog ovršenice da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan, a iz razloga što nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu propisni čl. 65. Ovršnog zakona.

U Varaždinu 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Gordana Kliček-Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, ili poštom preporučeno, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju po punomoćnicima OD Hanžeković & partneri, odvjetnicima iz Zagreba

2. Ovršenici po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega