REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-271/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice HDH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Stipanka Mandac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupa zaposlenica HD, Su-1012/2021, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Tee Volf, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti tužiteljici HDH bruto iznos od 897,68 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, tekućim:

- na iznos od 738,56 eura od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 46,89 eura od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 83,30 eura od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 28,93 eura od 16. rujna 2020. do isplate,

po stopi prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti tužiteljici HDH trošak parničnog postupka u iznosu 975,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju koje je predmet ove tužbe, znači od siječnja 2020. (plaća dospjela 15. veljače 2020.) pa zaključno s plaćom, odnosno naknadom plaće za rujan 2020., radila kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist pedijatar s užom specijalizacijom iz pedijatrijske endokrinologije, dijabetesa i bolesti metabolizma. Tužiteljica dostavlja platne liste od listopada 2019., studenog 2019. te prosinca 2019. iz razloga izračuna razlike u naknadi za godišnji odmor, koja razlika se računa uzevši u obzir prethodna 3 mjeseca. Također, naknada za bolovanje do 42 dana, obračunava se u visini od 85% ostvarene plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Ako je bolovanje rezultat ozljede na radu, u obzir se uzima 100 % plaće. Osim platnih lista, dostavlja se i Nalaz i mišljenje vještaka iz predmeta Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1268/2023. Napominje se da je u parničnom postupku koji se vodi pred Naslovnim sudom pod posl. br. Pr-1268/2023 utužila u odnosu na niže plaćenu plaću i naknadu plaće s osnova kao u ovoj tužbi u periodu do siječnja 2020. (dospjela i isplaćena u veljači 2020.). Tužiteljica pridržava pravo dostaviti presudu u predmetu Pr-1268/2023. Tuženik je sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., 145/23., 36/24. – dalje u tekstu: ZOZ) obvezan neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu, a to je tuženik i činio, sukladno čl. 193. st. 1. ZOZ-a. Zbog organizacije rada, tužitelj je u utuženom razdoblju ostvarivao određeni broj prekovremenih sati. Poziva se na čl. 7. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. - dalje: ZR) i čl. 8. st. 1. ZR-a te čl. 53. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13., dalje u tekstu: KU 88/13.), čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 143/13., dalje u tekstu: KU 143/13.) te čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18., dalje KU/18 – primjenjuje se od 1. ožujka 2018. – sukladno prijelaznim i završnim odredbama) Umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta definiran je Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama "Narodne novine", broj 25/13, 72/13,151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - Ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 - Ispravak, 74/17, 122/17, 9/18, 57/18, 59/19, 79/19, 119/19, 50/20, 128/20, 141/20, ZATIM 17/21, 26/21 i 78/21), a naveden je na platnim listama. Osnovica za izračun plaće u ovdje utuženom periodu bila je određena temeljem Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama (NN 2/19) gdje osnovica za izračun plaće za državne službenike i namještenike u 2019. godini iznosi kako slijedi: od 1. rujna 2019.– 5.695,87 kuna bruto (počevši s plaćom za rujan 2019. koja je isplaćena u listopadu 2019.). Nadalje, Dodatkom Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 128/17, 47/18, 123/19, dalje i kao: TKU) povećana je visina osnovice za izračun plaće i visina materijalnih prava službenika i namještenika u javnim službama za 2020., te osnovica za 2020. iznosi kako slijedi: od 1. siječnja 2020. do 31. svibnja 2020. – 5.809,79 kn, koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za siječanj 2020., a koja se isplaćuje u veljači 2020. Navedena osnovica je također izražena na tužiteljevim platnim listama. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 52. st. 1. i 2. KU 88/13., čl. 47. st. 2. i 3. KU 143/13. i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18.). Poziva se na čl. 94. ZR-a, čl. 58. st. 1. KU 88/13., čl. 51. st. 1. KU 143/13. i čl. 49. KU/18 te čl. 66. KU 88/13. i čl. 59. KU 143/13. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću od 10% od osnovne plaće, a od 1. listopada 2015. prema Dodatku KU 143/13. i čl. 57. KU/18. taj dodatak iznosi 12%., dok prema II. dodatku KU/18. koji se u odnosu na predmetni dodatak primjenjuje od 1. rujna 2019. taj dodatak iznosi 16 %. Tuženik je u utuženom periodu tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate iako je tužitelj svaki sat rada radio na poslovima doktora medicine i neprekidno imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te je na tom radnom mjestu radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Također, tuženik je pogrešno koristio dodatak za posebne uvjete rada i znanstveni stupanj za prekovremene sate. Na pravno pitanje ostvaruje li tužitelj pravo na dodatke i uvećanja koja ostvaruju u redovnom radu također i u prekovremenom radu, jasno i nedvojbeno je odgovor dao Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održanoj 9. prosinca 2019. Broj: Su-IV- 56/19-18. Također Vrhovni sud RH rješavajući po izvanrednoj reviziji u odluci br. Revr- 206/12 od 2. travnja 2014. utvrdio da "tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad ....". Kako je tužitelj neosporno radio prekovremeno, to je tuženik kao poslodavac dužan mu isplatiti sve što mu je dosada uskratio neadekvatnim izračunima, a protivno kogentnim normama. Nadalje poziva se na čl. 76. ZR-a te čl. 81. ZR-a kao i čl. 36. KU/13 kao i čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 141/12. - TKU/12) i čl. 59. st. 1.i st.2. TKU (NN br. 128/18., 47/18. i 123/19. - TKU/19), i čl. 59. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 141/12. - TKU/12) i čl. 59. st. 1. i TKU (NN br. 128/18., 47/18. i 123/19. - TKU/19). Budući je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama pogrešno je obračunata i isplaćena naknada za bolovanje, ako je tužitelj u utuženom periodu bio na bolovanju. Čl. 95. st. 3. ZR-a (tada važećeg: NN 93/14., 127/17., 98/19.) propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Tijekom travnja 2020, poslodavac tj. tuženik je u skladu s uputom Ministarstva zdravstva o organizaciji rada u zdravstvenim ustanovama od 25. ožujka 2020. odredio da tužitelj nekoliko radnih dana u mjesecu travnju ne dolazi na posao te su se ti dani bilježili kao IO dani (opravdani izostanak). Naime, u travnju 2020. tuženik je kao zdravstvena ustanova organizirao rad na način da 1/3 radnika bude raspoređena na radnim zadacima u zdravstvenoj ustanovi, 1/3 bude raspoloživa za privremeni raspored u drugu zdravstvenu ustanovu, a 1/3 bude kod kuće odnosno ne bude nazočna na radnom mjestu. Tuženik je kasnije, glede tužitelja i isplate plaće/naknade plaće, postupio protivno uputi resornog Ministarstva zdravstva o načinu evidencije i isplate za IO dane (dane opravdanog izostanka, odnosno dane kada je došlo do prekida rada zbog okolnosti za koje nije odgovoran radnik), Klasa: 011-02/20-01/177 Urbroj: 534-02-202-1 od 2. travnja 2020., kao i protivno već spomenutom čl. 95. ZR-a. Unatoč uputi Ministra zdravstva od 2. travnja 2020. s jasnim i nedvojbenim zahtjevom upravama zdravstvenih ustanova o načinu evidencije radnih sati, te o načinu obračunavanja plaće za razdoblje opravdanog izostanka zdravstvenog djelatnika voljom poslodavca, neke ustanove (uključujući tuženika) i nisu postupile po navedenoj uputi, a kojom uputom se jedino afirmiraju važeći propisi, nego je medicinskim djelatnicima za travanj stigla znatno umanjena plaća. Centralizirani obračun plaća (COP) je informacijski sustav u kojeg tuženik unosi podatke, a koje podatke je očito izostavio unijeti u cijelosti. Stoga tužiteljica u odnosu na plaću za mjesec travanj 2020. utužuje razliku koja je trebala biti isplaćena da je tuženik prilikom izračuna plaće pravilno primijenio čl. 95. st. 3. ZR-a, te druge materijalne propise. U ovom postupku tužitelj radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva predlaže provođenje dokaza (financijskim) vještačenjem. Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom postavljenim u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, potražuje ukupne iznose kao u izreci, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu te trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015 u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Poziva se na 47. KU. Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl. 19 st. 6. KU i pri tome se poziva na zaključak broj 106: Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunati su propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama. Slijedom navedenoga, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća. Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Poziva se na čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen čl. 83. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09, 116/09., 4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/11. i 87/11), u primjeni do 19. travnja 2014. te čl. 73. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51,14, 11/15, 17/15 i 123/16) u primjeni nakon 19. travnja 2014. Iz navedenog nedvosmisleno proizlazi da je osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužiteljici za sva tužena razdoblja. Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuju se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je izračun prosjeka utvrđen kao što je gore navedeno, da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Obzirom da tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja, tuženik želi naglasiti da se tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno zasniva se na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun dodataka. Sporni dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunavaju na prekovremene sate. Slijedom svega gore navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u platne liste tužiteljice (str. 14-37 spisa), nalaz i mišljenje sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak u predmetu ovog suda poslovnog broja Pr-1268/2023 (str. 38-44), satnicu za travanj 2020. (str. 45 spisa), dopis Ministarstva zdravstva RH, KLASA: 501-01/20-01/03, URBROJ: 534-04-1-2-6- 20-30 od 25. ožujka 2020. (str. 48 spisa), dopis Ministarstva zdravstva RH KLASA: 011-02/20-01/177, URBROJ: 534-02-20-1 od 2. travnja 2020. (str. 49-51 spisa), priopćenje Hrvatske udruge bolničkih liječnika od 19. svibnja 2020. (str. 52-55 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 66-73 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati neisplaćeni dodatak za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za prekovremeni rad u razdoblju od siječnja 2020. do rujna 2020. te razliku naknade plaće za travanj 2020. za sate opravdanog izostanka iskazane u Planu rada kao i neobračunatu naknadu plaće za godišnji odmor i eventualno bolovanje.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje radnog odnosa u utuženom razdoblju. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 –dalje KU) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 49. st.1. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

8. Čl. 49. st. 13., st. 14. i st. 15. KU propisano je da za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.

9. Čl. 57. KU-a propisano je zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće.

10. Čl. 34. KU-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

11. Čl. 58. TKU-a propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

12. Čl. 95. st. 3. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

13. Iz Upute Ministra zdravstva o organizaciji rada u zdravstvenim ustanovama za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19, klasa: 501-01/20-01/03, urbroj: 534-04- 1-2/6-20-30 OD 25.03.2020. i Upute Ministra zdravstva od 2. travnja 2020. u vezi ostvarivanja prava iz radnog odnosa u sustavu zdravstva za vrijeme trajanja epidemije bolesti covid – 19 sud je utvrdio da tužiteljici pripada naknada plaće za opravdani izostanak za mjesec travanj 2020.

14. Radi utvrđivanja visine sud je proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak koja u svom nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2025. navodi da neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, zajedno sa razlikama naknade plaće za godišnji odmor koje proizlaze iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, a za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. rujna 2020. iznose ukupno 350,16 EUR bruto. Mjesečni iznosi u kn i EUR vidljivi su iz izračuna u 1. točki nalaza. Ako je naknadu plaće za prekid rada u travnju 2020. trebalo obračunati za sve dane (od ponedjeljka do petka) u razdoblju od 14. travnja 2020. do 24. travnja 2020., tada neobračunata naknada plaće za prekid rada u travnju 2020. iznosi bruto 738,56 EUR. Ako je trebalo utvrditi i razliku naknade plaće za godišnji odmor koja proizlazi iz uračunavanja iznosa razlike naknade plaće za prekid rada, tada ukupni iznos neobračunate naknade plaće za prekid rada u travnju 2020., zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od travnja do rujna 2020. iznosi ukupno bruto 897,69 EUR (738,56 EUR naknada plaće za prekid rada + 159,13 EUR razlika naknade plaće za godišnji odmor zbog neobračunavanja plaće za prekid rada). Mjesečni iznosi u kn i EUR vidljivi su iz izračuna u 2. točki nalaza.

15. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak sud je utvrdio da tužiteljici za razdoblje do ožujka 2020. za dodatke na plaću pripada iznos od 2.347,19 kn, a od travnja do rujna 2020. utuženi dodaci obračunati su za sve odrađene sate (u redovnom i prekovremenom radu), a što je u skladu sa odredbama čl. 2. Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/20).

16. U odnosu na naknadu plaće za prekid rada u travnju 2020. za koje dane tužiteljici prema evidenciji iz COP-a nije obračunata plaća vještakinja je izračunala da ista iznosi 738,56 EUR bruto, a da je tužiteljici kod obračuna plaće za travanj 2020. obračunat i naprijed utvrđeni iznos, tada bi i naknada plaće za godišnji odmor u narednim mjesecima bila viša i to za svibanj 2020. za iznos od 46,89 EUR, za lipanj 2020. za iznos od 83,30 EUR te za kolovoz 2020. za iznos od 28,93 EUR.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 19. svibnja 2025. jer je sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a niti stranke nisu imale primjedbe na isti.

18. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR-a. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina dakle u odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe.

19. Tužiteljica je podneskom od 18. lipnja 2025. specificirala visinu tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka slijedom čega je predmetni tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje ZOO) i čl. 92. st. 3. ZR-a, kao u izreci, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1- 75 bodova, trošak pristupa na ročište 11. travnja 2025. po Tbr. 9/1 – 75 bodova, trošak sastava podneska od 18. lipnja 2025. po Tbr. 8/1 – 75 bodova, trošak pristupa na ročište 18. srpnja 2025. po Tbr. 9/1 – 75 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 37,50 bodova, odnosno 337,50 bodova, a što uz vrijednost boda iznosi 675,00 EUR, a kojem iznosu treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR dakle tužiteljici je sveukupno priznat trošak u iznosu od 975,00 EUR.

22. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku