UsI-1544/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja "Naklada" d. o. o. (OIB: 05140596954), sa sjedištem u [adresa], zastupanog po direktoru UŠ, a on po opunomoćeniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi povrata poreza na dodanu vrijednost, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-19/24-01/8, URBROJ: 513-04-24-3 od 26. travnja 2024.

II. Poništava se točka 2. izreke rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar KLASA: UP/I-416-02/2015-04/186, URBROJ: 513- 07-13-01/23-23 od 28. studenoga 2023. u dijelu, kojim je odlučeno da se povrat plaćenog poreza na dodanu vrijednost bez pravne osnove i isplata kamate u iznosu od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna neće izvršiti zbog postojanja dospjelih a neplaćenih obveza poreza, doprinosa i drugih javnih davanja, ali i točka 3. izreke navedenog poreznog rješenja, kojom je odbijen prigovor zastare naplate poreznog duga u iznosu od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna s osnova poreza, doprinosa i drugih javnih davanja te predmet u navedenom dijelu vraća na ponovni postupak.

III. Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne odluke, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

IV. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura, dok se odbija njegov zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu za iznos od 1.328,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 21. lipnja 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-19/24-01/8, URBROJ: 513-04- 24-3 od 26. travnja 2024. te točke 2. i 3. izreke rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar KLASA: UP/I-416-02/2015-04/186, URBROJ: 513-07- 13-01/23-23 od 28. studenoga 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja odlučeno da se odobrava povrat PDV-a uplaćenog bez pravne osnove u iznosu od 47.145,65 eura/355.218,87 kuna i pripadajućih kamata u iznosu od 28.994,72 eura/218.460,72 kune, a točkom 2. izreke, odlučeno da se povrat poreza iz točke 1. izreke u iznosu od 41.762,21 eura/314.657,37 kuna izvršiti na njegov žiro račun, a povrat iznosa od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna neće izvršiti jer da on ima dospjelih a neplaćenih obveza poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. Tvrdi i da mu je tim prvostupanjskim rješenjem, točkom 3. izreke, odbijen prigovor zastare naplate poreznog duga u iznosu od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna s osnova poreza, doprinosa i drugih javnih davanja kao neosnovan. Istaknuo je da su ranija porezna rješenja u istoj upravnoj stvari poništena s primjedbom ovoga suda iz pravomoćne presude poslovni broj UsIpor-54/19-8 od 20. svibnja 2019. da nije jasno utvrđeno je li on ima dospjelog neplaćenog duga, koliki je iznos toga duga i je li u međuvremenu porezni dug zastario zbog proteka zastarnih rokova. Istaknuo je i da su i rješenja donijeta u ponovnom postupku poništena pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj UsI-164/2022- 12 od 18. srpnja 2022., iz koje je razvidno da porezna tijela porezna tijela u ponovnom postupku nisu postupila po uputi i primjedbama upravnog suda iz pravomoćne presude a kojima su vezani te da ona konkretno nisu utvrdila je li nastupila apsolutna zastara dugovanja s osnova poreza i drugih javnih davanja u ukupnom iznosu od 259.022,22 kuna, jesu li prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa prestala i je li, s tim u vezi, tužitelj imao dospjelih a neplaćenih potraživanja na 26. svibnja 2015. i u kojoj visini.

1.1. Istaknuo je da porezna tijela i u drugom ponovljenom postupku nisu postupila po primjedbama i uputi upravnog suda, da u trenutku podnošenja zahtjeva za povratom od 26. svibnja 2015. nije imao ikakvih dospjelih i neplaćenih obveza, da prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom, da je u konkretnom predmetu nastupila zastara i da je o tomu porezno tijelo bilo dužno paziti po službenoj dužnosti ali i prema uputi upravnog suda u ponovnom postupku te da je riječ o poreznom dugu koji se odnosi na razdoblje od 2009. do 2011. koje je zastarjelo i koje ne postoji. Tvrdi da su porezna rješenja kojima su utvrđene navedene porezne obveze poništena, da su rješenja o ovrsi isto poništena i da je i nastupila (apsolutna) zastara naplate tih potraživanja, da na apsolutnu zastaru prava na naplatu kada jednom otpočne ne utječu radnje poreznih tijela u vidu mogućeg prekidanja te da mu je postupanjem poreznih tijela grubo povrijeđeno pravo na pravično odlučivanje. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela u pobijanom dijelu pod točkom 2. i 3. izreke te da sud sam riješi upravnu stvari, tako da usvoji zahtjev za povratom i naloži povrat plaćenog poreza na dodanu vrijednost bez pravne osnove u iznosu od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja KLASA: UP/II-410-19/24-01/8, URBROJ: 513- 04-24-3 od 26. travnja 2024. te točke 2. i 3. izreke rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar KLASA: UP/I-416-02/2015-04/186, URBROJ: 513-07- 13-01/23-23 od 28. studenoga 2023. Točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja odlučeno je da se odobrava povrat PDV-a uplaćenog bez pravne osnove u iznosu od 47.145,65 eura/355.218,87 kuna i pripadajućih kamata u iznosu od 28.994,72 eura/218.460,72 kune, a točkom 2. izreke, odlučeno je da se povrat poreza iz točke 1. izreke u iznosu od 41.762,21 eura/314.657,37 kuna izvršiti na njegov žiro račun, a povrat iznosa od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna neće izvršiti jer da on ima dospjelih a neplaćenih obveza poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. Tvrdi i da mu je tim prvostupanjskim rješenjem, dok je, točkom 3. izreke, odbijen prigovor zastare naplate poreznog duga u iznosu od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna s osnova poreza, doprinosa i drugih javnih davanja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku čitani su: žalba i prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, presuda ovog suda poslovni broj UsIpor-54/19-8 od 20. svibnja 2019., zapisnik o objavi, zahtjev za povrat i isplatu poreza od 26. svibnja 2015., presuda ovoga suda broj UsI-164/2022-12 od 18. srpnja 2022. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-416-02/2015-04/186 (koji je naknadno, po nalogu suda, upotpunjen podneskom tuženika od 30. lipnja 2025.).

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donijete u drugom ponovljenom postupku pokrenutom po zahtjevu tužitelja za povratom poreza koji je uplatio bez pravne osnove u dijelu za iznos od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna, a kojeg je on podnio 26. svibnja 2015., a nakon što je ovaj sud (pravomoćnom) presudom poslovni broj UsIpor-54/2019-8 od 20. svibnja 2019. pa potom i onom poslovni broj UsI-164/2022-12 od 18. srpnja 2022. poništio ranija rješenja i predmet vratio na ponovni postupak. Tužitelj je zahtjev za povratom utemeljio na odredbi članka 113. stavka. 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. i 26/15., u daljnjem tekstu: OPZ).

7. Nije sporno da je tužitelj platio porez na dodanu vrijednost i za preostali iznos od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna na temelju pravne osnove koja je naknadno otpala.

8. Međutim, pokazalo se i u ovom stadiju upravne stvari spornim je li u trenutku podnošenja zahtjeva za povratom poreza koji je uplaćen bez pravne osnove, odnosno na 26. svibnja 2015. tužitelj imao dospjelih i neplaćenih poreznih obveza u iznosu od 34.378,16 eura/259.022,22 kuna i u kojoj visini te jesu li bili ispunjeni uvjeti da se ne izvrši povrat neosnovano plaćenog poreza. Pokazalo se i dvojbenim je li nastupila zastara prava na naplatu tih navodno postojećih dospjelih i neplaćenih poreznih obveza u navedenoj visini u trenutku podnošenja zahtjeva za povratom (na 26. svibnja 2015.).

9. Člankom 113. stavkom. 5. OPZ-a je propisano da povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo je dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno neće izvršiti ako je porezno tijelo prethodno utvrdilo da porezni obveznik ima dospjelih, a neplaćenih poreza koje naplaćuje porezno tijelo.

9.1. Iznimno, povrat iz stavka 5. toga članka se neće izvršiti ako je porezno tijelo prethodno utvrdilo da porezni obveznik ima dospjelih, a neplaćenih poreza koje naplaćuje porezno tijelo (članak 113. stavak 6. OPZ-a).

10. Javnopravna tijela su u poreznom postupku dužna paziti na zastaru po službenoj dužnosti. To pravno shvaćanje izraženo je na sjednici Financijskog, radnog i imovinskopravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 3. i 7. studenog 2014. (zaključak poslovni broj 6 Su-507/2014-2 od 7. studenog 2014. – dostupno na www.upravnisudrh.hr). To znači da su ona dužna voditi računa i o nastupu apsolutne ili relativne zastare u trenutku poduzimanja bilo koje službene radnje.

11. U skladu s prijelaznim odredbama članka 197. stavaka 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., stupio na snagu 1. siječnja 2017.; u daljnjem tekstu: OPZ/16.), postupci pokrenuti do stupanja na snagu tog zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., u daljnjem tekstu: OPZ/08) dovršit će se prema odredbama toga zakona, kao i postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08-a u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara. Jedino će se postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08-a dovršiti prema odredbama OPZ-a/16.

12. Iščitavajući navedene zakonske norme može se zaključiti da je OPZ/16 ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je zakonodavna promjena zahtijevala propisivanje i odgovarajućega prijelaznog režima, koji uzima u obzir činjenicu da je u nekim postupcima pokrenutim prema OPZ-u do dana stupanja na snagu OPZ/16 nastupila relativna ili apsolutna zastara. Shodno tomu prijelazni režim vezano za zastaru uređen je kao iznimka citiranom odredbom članka 197. stavka 2. OPZ/16-a, kojom je iz područja primjene općega prijelaznog režima isključeno upravo pitanje vezano za nastup zastare prema članku 197. stavku 2. OPZ/16.

13. Tumačenjem sadržaja odredbe članka 197. stavka 2. OPZ/16-a sud smatra da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze, ali i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze koji su pokrenuti prema OPZ-u relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017., kada je stupio na snagu OPZ/16. Naime, nakon toga trenutka relativna zastara ne teče, pa nije moguće ni utvrditi njezino nastupanje nakon 1. siječnja 2017. To znači da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema OPZ-u, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka 197. stavka 1. OPZ/16-a, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08-u. Može se i zaključiti da će se novi zakon, odnosno OPZ/16 primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nije nastupila apsolutna zastara prema OPZ/08-u. Pritom, sud smatra da okolnost je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje zastare ili nije, odnosno je li istakao prigovor zastare u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti radi utvrđivanja porezne obveze ili nije ne može biti razlog za nejednako oporezivanje, a niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice glede prijelaznoga režima u pogledu zastare osobito u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, bez obzira o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare.

14. Valja zaključiti da je, prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16-a, vezano za primjenu materijalnog prava pri ocjeni nastupa zastare utvrđivanja i naplate ali i povrata poreza ključno utvrditi je li u trenutku stupanja na snagu OPZ/16-a, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08-a.

15. Izložena pravna shvaćanja zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj U-zpz-28/2021 od 25. svibnja 2021. i poslovni broj U-zpz- 73/2021-7 od 12. siječnja 2022. (dostupna na: http://www.vsrh.hr).

16. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta vezano za primjenu materijalnog propisa glede nastupanja zastare prava na utvrđenje i naplatu ali i povrat poreznih obveza, a vračajući se na konkretan predmet, valja istaknuti sljedeće.

17. Odredbom članka 94. stavka 1. OPZ/08-a propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 7. toga članka propisano da zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.

17.1. Prema odredbi članka 95. stavka 2. OPZ/08-a tijek zastare prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom radnjom poreznog obveznika dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata i troškova ovrhe.

17.2. Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. toga zakona (članak 96. stavak 1. OPZ/08-a).

18. Tumačeći citiranu odredbu članka 96. stavka 1. OPZ/08-a, prekid tijeka relativne zastare nema utjecaja na tijek roka apsolutne zastare prava na povrat porezne obveze, jer se rok za apsolutnu zastaru računa od dana kada je zastara prvi put počela teći i ne može se prekinuti ikakvom radnjom poreznog obveznika dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata i troškova ovrhe.

19. OPZ uređuje institut porezne zastare ponajprije u člancima 108. i 109. Odredbama navedenih članaka OPZ propisuje samo zastaru od šest godina od kada je zastara počela teći.

20. Nije sporno da je tužitelju rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Zadar KLASA: UP/I-471-02/10-01/187, URBROJ: 513-07-13-10-7 od 20. svibnja 2011. utvrđena porezna obveza za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. srpnja 2010. po osnovu poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit, obveznih doprinosa, poreza na dohodak od nesamostalnog rada s kamatama te da je isti područni porezni ured 14. prosinca 2012. donio rješenje o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2012-01/1017, URBROJ: 513-007-13-06/2012-01, a koje je 2. ožujka 2015. poništeno presudom ovoga suda broj 5 Usl-2305/12-14 od 2. ožujka 2015. i predmet vraćen na ponovni postupak.

20.1. Nije sporno ni da je tuženik, postupajući po uputi upravnog suda, rješenjem od 24. travnja 2015. poništio rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zadar od 20. svibnja 2011. i predmet vratio tom tijelu na ponovni postupak s uputom da ono u ponovnom postupku donese novo rješenje sukladno pravnom shvaćanju Suda. Nije sporno niti da je tužitelj podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi od 14. prosinca 2012. i da je povodom nje tuženik poništio rješenja o ovrsi i predmeta vratio na ponovni postupak.

21. Iz sadržaja osporenih rješenja se može zaključiti da su porezna tijela u ponovljenom postupku, samo na temelju neposrednog uvida u informacijski sustav, zaključila da je porezni obveznik na dan 27. kolovoza 2015. dugovao iznos od 259.022,22 kuna. Ona su, u biti, zaključila da je porezni obveznik imao dospjelih a neplaćenih obveza poreza, doprinosa i drugih javnih davanja pa da je stoga zakonito odlučeno da mu se neće izvršiti povrat plaćenoga PDV-a bez pravne osnove za navedeni iznos postojećeg duga.

21.1. Porezna tijela su ocijenila i da za to dospjelo i neplaćeno dugovanje s osnova poreza, doprinosa, članarine HGK-a i novčani kazni za razdoblje od 2009. do 2011. u ukupnom iznosu od 259.022,22 kuna koje je postojalo na 27. kolovoza 2015. u trenutku odlučivanja o zahtjevu za povrat nije nastupila zastara prava na naplatu ako se uzmu u obzir početni trenutci rokova zastare (1. siječnja 2010., odnosno 1. siječnja 2011., odnosno 1. siječnja 2012.). Ona su utvrdila i da je tijek zastare prekidan dostavom opomene dana 26. studenoga 2012. i rješenjima o ovrsi koja su ovršna 3. siječnja 2013. i 17. ožujka 2015. te da stoga danom podnošenja zahtjeva za povrat nije protekao rok od tri godine od kada je zastara počela teći, a niti je protekao apsolutni rok zastare od šest godina od kada je ona po prvi put počela teći.

22. Uzimajući u obzir izloženo činjenično stanje i sadržaj obrazloženja odluka u ponovnom postupku ali i (nepotpun) sadržaj spisa predmeta poreznog tijela, može se zaključiti da porezna tijela ni u drugom ponovljenom postupku nisu supstancijalno postupila po uputi i primjedbama upravnog suda iz pravomoćne presude a kojima su vezana. Konkretno ona ponovno nisu s izvjesnošću utvrdila je li nastupila (relativna ili apsolutna) zastara dugovanja s osnova poreza i drugih javnih davanja u ukupnom iznosu od 259.022,22 kuna, jesu li prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa prestala i je li, s tim u vezi, tužitelj imao dospjelih a neplaćenih potraživanja i u kojoj visini (ako je imao) u trenutku traženja povrata poreza uplaćenog bez pravne osnove, odnosno na dan 26. svibnja 2015.

23. Iz (dopunjenoga) spisa predmeta poreznog tijela nije s izvjesnošću razvidno jesu li opomena od 26. studenoga 2022. i rješenja o ovrsi od 3. siječnja 2013. i 17. ožujka 2015. kojim je određena ovrha nije razvidno je li se te službene radnje odnose na neplaćeno dugovanje s osnova poreza, doprinosa, članarine HGK-a i novčani kazni za razdoblje od 2009. do 2011. u ukupnom iznosu od 259.022,22 kuna; jesu li i kada (ako jesu) dostavljene na znanje poreznom obvezniku. Sud ocjenjuje da u ovom stadiju postupka nije moguće s izvjesnošću utvrditi je li riječ o službenim radnjama poreznog tijela koje su dostavljene na znanje poreznog obveznika zbog naplate duga i kojima bi bila prekinuta porezna zastara.

24. U izloženom osporena rješenja su arbitrarna, nerazumljiva i proturječna sadržaju isprava koje su priložene spisu predmeta. Ona ne sadrže utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza i dostatne razloge neusvajanja navoda poreznog obveznika, žalitelja, čime su u konkretnom predmetu povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a.

25. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari i s obzirom na to da sud u ovom stadiju raspravljanja nije mogao s izvjesnošću utvrditi ključne činjenice o kojima je ovisila primjena materijalnog prava, ponovno poništiti osporene odluke i predmet vratiti na ponovni postupak te obvezati prvostupanjsko porezno tijelo da je dužno postupiti u skladu s izraženi pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. do III. izreke.

25.1. U ponovljenom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, razmotriti osnovanost zahtjeva tužitelja za povratom PDV-a pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

26. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

26.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetnici, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i jednog obrazloženog podneska (od3. lipnja 2025.) te zastupanja na dva ročišta (od 28. svibnja i 14. srpnja 2025.) po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi ukupno 4.000,00 eura i uvećano za iznos PDV-a od 25% (1.000,00 eura) iznosi ukupno 5.000,00 eura, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem. Za preostali popisani trošak u iznosu od 1.328,00 eura odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška. Naime, nije mu nije priznat kao opravdan trošak sudskih pristojbi, budući da nije ni u obvezi njihova plaćanja prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23.) i budući da mu s te osnove nije ni nastao ikakav izdatak.

U Splitu 24. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, a spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-416-02/2015-04/186 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.