Poslovni broj: Povrv-1270/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja SpectriX d.o.o., Zagreb, Ulica Ljudevita Posavskog 34A, OIB: 89131787237 kojeg zastupa punomoćnik Marko Plavetić, odvjetnik u Karlovcu, Ivana Gorana Kovačića 3, protiv tuženika Somnium d.o.o., Lipovača, Lipovača 65, kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, Tuškanova 10, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 9. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a odsutnosti tuženika, dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjana Brčića, Ogulin, Vladimira Nzora 23 od 7. listopada 2024., posl. broj Ovrv- 5550/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-571/2024) u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužitelju iznos od 9.341,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2024. do isplate, po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.059,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-5550/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 571/2024) koje je dana 7. listopada 2024. donio javni bilježnik Mirjana Brčić, Ogulin, Vladimira Nazora 23, nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 5. studenog 2024., posl. broj Povrv- 276/2024 stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava utuženo dugovanje u cijelosti. Što se tiče potraživanja u iznosu od 2.705,33 EUR tuženik smatra da nikakvo dugovanje ne postoji s obzirom da se ne radi ni o kakvom dugovanju već o zakonito zaključenoj cesiji između tužitelja kao cesusa, tuženika kao cedenta i Auto Hrvatska Automobili d.o.o. kao cesionara. Naime, tuženik je imao potraživanje prema tužitelju u iznosu od 20.373,28 kn, dok je Auto Hrvatska Automobili d.o.o. imao potraživanje prema tuženiku. U odnosu na drugo potraživanje ističe da se ne radi o pozajmici već o plaćanju usluga koje je tuženik izvršio za tužitelja, a koje potraživanje nije nikad zatvoreno zbog nesuglasica koje su se pojavile između zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika, a trebalo je biti zatvoreno kompenzacijom koja nikada nije potpisana. Tuženik je za tužitelja radio konzultantske usluge za projekte koje je tužitelj naplaćivao jedinicama lokalne samouprave te su ti radovi trebali biti naplaćeni na način da tuženik izda račune za njih i da potpiše kompenzaciju kako bi se zatvorila oba potraživanja.

3. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj je u podnesku od 12. veljače 2025. naveo da je tužitelj Ugovorom o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. pozajmio tuženiku iznos od 20.383,28 kn/ 2.705,33 EUR. Također, tužitelj je 27. rujna 2021. zaključio novi Ugovor o kratkoročnoj pozajmici te je na temelju navedenog ugovora pozajmio tuženiku iznos od 50.000,00 kn/ 6.634,14 EUR. Za navedene pozajmice rok vraćanje je bio godinu dana, a tuženik do današnjeg dana nije vratio tužitelju pozajmljene novčane iznose. Stoga, tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 9.341,47 EUR zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

4. Tužitelj je na ročištu održanom 9. lipnja 2025. naveo da je u izvodu otvorenih stavki omaškom navedeno da je osnova potraživanja cesija u dijelu potraživana tužitelja u iznosu od 2.705,30 EUR. Pravna osnova tužiteljeva potraživanja navedenog iznosa je ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. kako je tužitelj i specificirao u podnesku od 12. veljače 2025. Odnosno, u izvodu otvorenih stavki navedena je kao osnova cesija isključivo zbog greške, odnosno omaške u knjigovodstvu. Istaknuo je da je između stanaka postojalo više poslovnih odnosa i da je uistinu u određenim odnosima tuženik obavljao određene poslove za tužitelja, međutim to nema nikakve veze s ovdje utuženim potraživanjem s obzirom da je osnova potraživanja za dva utužena računa koja su predmet ovoga spora Ugovor o kratkoročnoj pozajmici. Istaknuo je da tuženik u svojem prigovoru niti ne osporava da je tuženik zaprimio ovdje utuženi iznos nego samo osporava osnovu toga potraživanja.

5. Tijekom dokaznog postupka je pročitan: izvod otvorenih stavki (list 7 spisa), ugovor o cesiji broj 5-529000060-20 od 13. listopada 2020. (list 23 spisa), zahtjev za isplatu sredstava po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 27. rujna 2021. (list 43 spisa), ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. (list 44 spisa), zahtjev za isplatu sredstava po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. (list 45 spisa), ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 27. rujna 2021. (list 46 spisa).

6. Sukladno odredbi članka 265. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika s obzirom da, bez opravdanog razloga, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu na koju je pozvan radi provođenja dokaza saslušanjem stranaka.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.341,47 EUR na ime potraživanja tužitelja temeljem sklopljenih ugovora o zajmu.

9. Između stranaka je sporno jesu li bile u poslovnom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o zajmu ili se radilo o ugovorima o djelu temeljem kojih je tuženik kao izvođač obavljao određene poslove za tužitelja kao naručitelja. Sporna je osnovanost i visina potraživanja.

10. Uvidom u ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. (list 44 spisa) sud je utvrdio da je ugovor sklopljen između tužitelja kao davatelja pozajmice i tuženika kao primatelja pozajmice. Navedenim ugovorom (članak 1.) se davatelj pozajmice obvezuje dati primatelju pozajmice iznos od 20.383,28 kn odmah po potpisu ugovora. Člankom 2. navedenog Ugovora je određeno da se pozajmica daje na rok od godinu dana, a da se može vratiti i ranije. Člankom 3. navedenog Ugovora je određeno da će se na iznos iz članka 1. obračunati godišnja kamatna stopa od 3,42 %, a da će se obračunati u cijelosti s datom povrata cjelokupne pozajmice. Navedeni ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. je pečatiran od strane tužitelja i tuženika te potpisan od strane zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika.

11. Iz zahtjeva za isplatu sredstava po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. (list 45 spisa) je razvidno da je do otkaza ugovora došlo 29. ožujka 2024 te da je ukupni potraživani iznos troškova 2.705,33 EUR (20.383,28 kn).

12. Uvidom u ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 27. rujna 2021. (list 46 spisa) sud je utvrdio da je ugovor sklopljen između tužitelja kao davatelja pozajmice i tuženika kao primatelja pozajmice. Navedenim ugovorom (članak 1.) se davatelj pozajmice obvezuje dati primatelju pozajmice iznos od 50.000,00 kn, u roku od 5 dana po potpisu ugovora. Člankom 2. navedenog Ugovora je određeno da se pozajmica daje na rok od godinu dana, a da se može vratiti i ranije. Člankom 3. navedenog Ugovora je određeno da će se na iznos iz članka 1. obračunati godišnja kamatna stopa od 3,42 %, a da će se obračunati u cijelosti s datom povrata cjelokupne pozajmice. Navedeni ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 27. rujna 2021. je pečatiran od strane tužitelja i tuženika te potpisan od strane zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika.

13. Iz zahtjeva za isplatu sredstava po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici 27. rujna 2021. (list 43 spisa) je razvidno da je do otkaza ugovora došlo 29. ožujka 2024 te da je ukupni potraživani iznos troškova 6.636,14 EUR (50.000,00 kn).

14. Odredbom članka 499. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 153/23; dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

15. Iako je tužitelj u prijedlogu za ovrhu kao pravnu osnovu potraživanja iznosa od 2.705,33 EUR naveo – Autohrv-Somnium cesija, u podnesku od 12. veljače 2025. je naveo da je pravna osnova toga potraživanja ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. Na ročištu održanom 9. lipnja 2025. je to obrazložio navodeći da je u izvodu otvorenih stavki navedena kao osnova cesija isključivo zbog greške, odnosno omaške u knjigovodstvu.

16. Odredbom članka 191. stavak 3. ZPP-a je propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

17. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio potraživanje tužitelja, međutim svoje navode ničim nije dokazao. Iako je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da će svoje navode u tijeku postupka i dokazati te dostaviti svu dokumentaciju, tuženik je u nastavku postupka ostao u cijelosti pasivan te se nije očitovao, niti osporio navode tužitelja iz podneska od 12. veljače 2025. Također, tuženik nije osporio vjerodostojnost dokumentacije kojom tužitelj dokazuje osnovu i visinu potraživanja (ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 6. listopada 2020. i ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 27. rujna 2021.)

19. Tužitelj je dostavom isprava u spis dokazao osnovu potraživanja, odnosno dokazao je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem sklopljenih ugovora o zajmu. Tuženik nije osporio da mu je tužitelj kao zajmodavac predao određeni iznos novca, a niti je tvrdio da mu je predmet zajma vratio.

20. Slijedom svega navedenoga, budući da tuženik svoju obvezu temeljem sklopljenih ugovora o zajmu nije izvršio, a prema članku 9. ZOO-a odgovoran je za ispunjenje svoje obveze, sud je mišljenja kako je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 9.341,47 EUR osnovan u cijelosti, slijedom čega je sud presudio kao u točki I/ izreke ove presude i na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

21. Odluku o visini tužbenog zahtjeva sud je donio na temelju isprava u spisu, a čiju vjerodostojnost tuženik ničim nije osporio.

22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Tužitelj je zatražio zateznu kamatu tekuću od 30. ožujka 2024. pa je stoga odluka o zateznoj kamati donesena sukladno odredbi članka 2. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za trgovačke ugovore obzirom da se ovdje radi o odnosu temeljem trgovačkog ugovora te je stoga odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

24. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

25. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. S obzirom da je u ovoj parnici tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan naknaditi troškove postupka.

26. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11.1. Tarife te PDV sukladno Tbr. 46) te trošak predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 59,26 EUR (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik).

27. Tužitelj ima pravo na troškove parničnog postupka, i to za sastav podneska od 12. veljače 2025. u iznosu od 200 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR, za pristup na ročišta održana 29. svibnja 2025. i 9. lipnja 2025., i to za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR.

28. Stoga je osnovan ovršni i parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 1.059,26 EUR.

29. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka

30. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a na troškove ovršnog i parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 24. srpnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

31. Slijedom navedenog, o troškovima postupka odlučeno je kao u točki II/ izreke presude.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.