REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2478/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Mladenu Čaržavecu u Zagrebu, protiv ovršenika CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Zlatku Kovačiću u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, bez održavanja ročišta, dana 24. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 09. srpnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 09. listopada 2024. i potvrđene (solemnizirane) dana 09. listopada 2024. kod javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1964/2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika od dana 09. srpnja 2025. za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok će odluka o naknadi troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim biti donesena nakon donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-2478/2025 od dana 24. srpnja 2025.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja od dana 15. srpnja 2025. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane dana 09. listopada 2024. i potvrđene (solemnizirane) dana 09. listopada 2024. kod javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1964/2024 iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 09. srpnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane dana 09. listopada 2024. i potvrđene (solemnizirane) dana 09. listopada 2024. kod javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 1964/2024.

2. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik je istaknuo razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, uz obrazloženje da nikada nije bio u ugovornom odnosu s ovrhovoditeljem niti je sklopio pravni posao iz kojeg bi proizlazilo da bi bio u obvezi prema ovrhovoditelju te mu nije poznato odakle ovrhovoditelj raspolaže sa predmetnom bjanko zadužnicom. Navodi da je žrtva kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona, zbog čega je dana 12. veljače 2025. podnio kaznenu prijavu protiv PM, koji je od kolovoza 2023., koristeći se osobnim podacima ovršenika, na osnovu krivotvorene dokumentacije i potpisa istog od više tvrtki kupio automobile lažno prikazujući da ih kupuje na ime ovršenika. Stoga smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

3. U svom očitovanju na prijedlog ovršenika od dana 15. srpnja 2025. ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika.

4. Odredba članka 210. stavak 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

5. Kako ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe članka 210. OZ-a u vezi s člankom 52. stavak 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

6. U prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenik navodi da je ostvaren razlog iz članka 65. stavak 1. točka 10. OZ-a te je kao dokaz svoje tvrdnje podnio presliku kaznene prijave (list 5 spisa) te navodi da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a čime je ispunjen prvi od uvjeta za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava sukladno članku 210. u vezi članka 65. OZ-a. Dalje, ističe da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu štetu. Naime, ovrhovoditelj je zahtjevom za izravnu naplatu zatražio isplatu iznosa od 72.000,00 eura te bi provođenjem takve ovrhe ovršenik ostao bez sredstava nužnih za osnovne životne potrebe sebe i svoje obitelji. Ovršenik nema nikakvih saznanja o ovrhovoditelju, ali osnovano sumnja da isti raspolaže novčanim iznosom od 72.000,00 eura te da bi navedeni iznos mogao vratiti ovršeniku. Ovršenikova financijska situacija je takva da njegova egzistencija te egzistencija njegove obitelji ovisi o njegovim primanjima, a dugotrajna blokada njegovog računa (do trenutka kada ovršenik ne ishodi pravomoćnu sudsku presudu kojom se ovrha proglašava nedopuštenom) uzrokuje istome nenadoknadivu štetu i to iz razloga jer je blokadom računa ovršeniku onemogućen rad, prihodovanje i osiguranje nužne egzistencije. Stoga predlaže odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

7. U svom očitovanju na prijedlog ovršenika od dana 15. srpnja 2025. ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika te se protivi odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

8. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

9. Odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

10. Dalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1. točka 1.-11. navedenog članka OZ-a.

11. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1. - 11. OZ-a.

12. Ovršenik je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

13. Suprotno navodima ovršenika, u ovom postupku (za sada) nije ostvaren razlog iz članka 65. stavak 1. točka 10. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a. Naime, razlog iz članka 65. stavak 1. točka 10. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a postoji ako se u odnosu na tražbinu vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti. Na temelju navoda ovršenika i dokaza koje je isti podnio, sud može utvrditi samo da je protiv PM podnesena kaznena prijava. Međutim, podnošenje kaznene prijave nije istovjetno pokretanju kaznenog postupka budući kazneni postupak ne počinje podnošenjem kaznene prijave nego poduzimanjem radnji iz članka 17. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08 – 72/25), slijedom čega nije ispunjen razlog propisan člankom 65. stavak 1. točka 10. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

14. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz članka 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

15. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

16. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

17. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

18. Nastanak nenadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što bi provedbom predmetnog postupka izravne naplate bila ugrožena njegova egzistencija. Međutim, navedeno nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a.

19. Naime, u postupku izravne naplate prisilno se namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika), a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje). Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode prijenosa učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na egzistenciju ovršenika nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a obzirom umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

20. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz članka 65. stavak 1. OZ-a u vezi s čl. 210. stavak 1. i stavak 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

21. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 09. srpnja 2025.

22. Obzirom je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odbijen kao neosnovan, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 5. OZ-a, slijedom čega je zahtjev za naknadu troška sastava navedenog prijedloga odbijen.

23. U odnosu na trošak sastava prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja reći da za sada još nema uvjeta za donošenje odluke o trošku sastava prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Da bi se moglo utvrditi da li je ovršenik neosnovano uzrokovao troškove ovrhovoditelju, potrebno je čekati na pravomoćno okončanje parničnog postupka na pokretanje kojeg je ovršenik upućeni ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-2478/2025 od dana 24. srpnja 2025. jer će sud tek tada biti u mogućnosti u potpunosti ocijeniti ukupan uspjeh stranaka u postupku u kojemu je nastao trošak ovrhovoditelja te utvrditi je li taj trošak ovrhovoditelju prouzročen neosnovano.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

25. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 15. srpnja 2025. na prijedlog ovršenika.

26. Odredbom članka 14. stavak 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

27. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

28. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 4. OZ-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. srpnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. spis

Z/ kal.30 dana